Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Posl. broj: P Ob-292/2025-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Jasmini Drageljević, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 15.04.2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnika tužene, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, dana 11. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Bjelovaru, zemljišnoknjižni odjel Bjelovar u:
zkulbr. 1028 k.o. 300934 Grad Bjelovar, čkbr. [katastarska čestica] Kuća i Dvor u [adresa]. sa 484 m2, ukupno 484 m2.
- zkulbr. 3224 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] broj
D.L. 3, Vinograd sa 615 m2, ukupno 615 m2,
- zkulbr. 2064 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] Vinograd sa 248 čhv, ukupno 248 čhv,
- zkulbr 3141 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] broj D.L. 3, Vinograd sa 471 m2, ukupno 471 m2,
i to u ½ dijela, temeljem izvanbračne stečevine stečene u izvanbračnoj zajednici sa tuženicom AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te je tuženica dužna trpjeti i dozvoliti tužitelju da se na temelju ove presude kod Općinskog suda u Bjelovaru, zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, tužitelj upiše kao vlasnik 1/2 suvlasničkog dijela naprijed navedenih nekretnina upisanih u:
zkulbr. 1028 k.o. 300934 Grad Bjelovar, čkbr. [katastarska čestica] Kuća i Dvor u [adresa]. sa 484 m2, ukupno 484 m2.
zkulbr. 3224 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] broj D.L. 3, Vinograd sa 615 m2, ukupno 615 m2,
zkulbr. 2064 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] Vinograd sa 248 čhv, ukupno 248 čhv, zkulbr 3141 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] broj D.L. 3, Vinograd sa 471 m2, ukupno 471 m2,
a što će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, sve to u roku od 15 dana.
II.- Utvrđuje se da je tužitelj NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem izvanbračne stečevine stečene u izvanbračnoj zajednici sa tuženom AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik:
1,5 m3 jasenovih dasaka debljine 5 cm, koje se nalaze kod tužene na adresi [adresa], te mu ih je tužena dužna predati u posjed u roku od 15 dana.
III.- Tužena AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime izvanbračne stečevine, isplatiti iznos naknade štete od 7.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.
IV.- Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura ( PDV uključen) za sastav tužbe, te za sudsku pristojbu na tužbu od 26,55 eura i presudu 53,10 eura, zajedno sa zakonskim kamata tekućim od dana donošenja prvostupnjeve presude pa do isplate, u roku od 15 dana.",
te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Tužena AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 130.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.
Tužena je dužna tužitelju solidarno nadoknaditi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, u roku od 15 dana".
II. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 10.165,00 EUR sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj navodi da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici od 1999.g. pa sve do 11. mjeseca 2024.g. kada je tužitelj napustio zajedničko domaćinstvo u [adresa], na adresi [adresa], a nakon što je tužena pokrenula postupak ovrhe radi njegovog iseljenja. Naime, tijekom izvanbračne zajednice, došlo je do razmirica između stranaka, te je tuženica 2016.g. u svoju korist dobila presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Bjelovaru broj: Ps-4/16 od 16.06.2016., po kojoj se tužitelj morao iseliti iz zajedničkog kućanstva. No, predmetna presuda nije provedena, pa su stranke i dalje nastavile živjeti kao izvanbračni drugovi, sve do naprijed navedenog pokretanja ovrhe od strane tužene putem rješenja o ovrsi broj Ovr-2405/2024 od 21.10.2024.g. Općinskog suda u Bjelovaru. Tijekom izvanbračne zajednice, stranke su stekle nekretnine upisane kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar i to zkulbr. 1028 k.o. 300934 Grad Bjelovar, čkbr. [katastarska čestica] Kuća i Dvor u [adresa]. sa 484 m2, ukupno 484 m2. Navedena nekretnina je kupljena 2003. sredstvima stranaka i kreditom koji je podigla tužena u Erste i Steiermarkische bank d.d. kao fiducijarno vlasništvo, a tužena je upisana kao vlasnik 2012.g. N su tijekom izvanbračne zajednice kompletno renovirale i dogradile navedenu kuću, zatim zkulbr. 3224 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] broj D.L. 3, Vinograd sa 615 m2, ukupno 615 m2, zkulbr. 2064 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] Vinograd sa 248 čhv, ukupno 248 čhv, zkulbr 3141 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] broj D.L. 3, Vinograd sa 471 m2, ukupno 471 m2, zkulbr. 2064 k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] Oranica nad Vinogradom sa 357 čhv, i čkbr. [katastarska čestica] Oranica sa 222 čhv. Navedene nekretnine u k. o. [katastarska općina] kupljene su 2001.g. sredstvima stranaka. Sva navedena imovina, iako je kupljena na ime tužene, predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka jer je stečena radom stranaka za vrijeme izvanbračne zajednice odnosno potječe od te imovine, pa je u suvlasništvu stranaka svake u ½. U međuvremenu, tužena je dana 17.02.2025.g. prodala čkbr. [katastarska čestica] Oranica nad Vinogradom sa 357 čhv, i čkbr. [katastarska čestica] Oranica sa 222 čhv. ZS za iznos od 1.000,00 eura. Navedene čestice su u trenutku prodaje u naravi bile uređena vikendica sa provedenom strujom, cisternom za vodu, i okućnicom sa najmanje 140 komada raznih voćaka i ukrasnog drveća, čempresa, juniperusa i dr. Dakle, cijena koja je navedena u kupoprodajnom ugovoru od 17.02.2025.g. je fiktivna, nerealno niska, jer vrijednost prodanih čestica je najmanje 15.000,00 eura. S obzirom da su navedene čkbr. [katastarska čestica] bile izvanbračna stečevina stranaka, i to u jednakim dijelovima, a s obzirom da je tužena navedene čestice prodala trećoj osobi bez suglasnosti tužitelja, tužitelj sukladno čl. 37. st.3. Obiteljskog zakona potražuje naknadu štete za svoj suvlasnički dio u iznosu od najmanje 7.500,00 eura, a budući da je tržišna vrijednost navedenih čestica u trenutku prodaje iznosila najmanje 15.000,00 eura. Prema podacima iz zemljišne knjige, navedene čkbr. [katastarska čestica] više ne postoje, već su nakon prodaje LS pripojene njegovoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, stranke su za vrijeme izvanbračne zajednice sa naprijed navedenih nekretnina u k. o. [katastarska općina] posjekle stabla jasena, te napravili 3 kubika jasenovih dasaka debljine 5 cm, koje se već 12 godina suše i nalaze kod tužene na adresi njezine roditeljske kuće, sada u njezinom vlasništvu, u [adresa], a tužitelj ima pravo na ½ tih pokretnina, odnosno 1,5 m3. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu sukladno istaknutom tužbenom zahtjevu tužitelja.
2. Tužena je po punomoćniku u odgovoru na tužbu navela kako nije točan navod tužitelja da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici, već su stranke bili intimni partneri - ljubavnici koji su održavali dugotrajnu ljubavnu vezu izvan braka, pri čemu je tužitelj bio u braku s TS s kojom ima i dijete i s kojom je održavao ekonomsku zajednicu života boravivši tijekom dana sa svojom zakonitom suprugom i djetetom, dok je u popodnevnim satima dolazio do tuženice s kojom je „dijelio postelju“. Ovakvi odnosi, neovisno o njihovoj društvenoj (ne)prihvatljivosti su trajali godinama, tužitelj se nikada nije u cijelosti životno uselio u obiteljsku kuću tužene, već je neke svoje nužne stvari držao u podrumu njezine kuće, jer je paralelno živio sa svojom zakonitom suprugom. Presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Ps-4/16 od 16. lipnja 2016. donesena je nakon što su odnosi stranaka bili izrazito narušeni, te je tužena zatražila od tuženika da joj preda ključeve kuće i da „više ne dolazi“. Nakon 2016. odnosi stranaka više nisu bili dobri, iako tužena priznaje da s tužiteljem nije prekinula intimnu vezi i da je on i dalje dolazio u njezinu kuću, a ključeve joj je tek predao krajem 2024. provedbom ovrhe u spisu OPS Bjelovar, broj:
Ovr-2405/2024. Stranke nikada nisu imale zajedničku ostvarenu volju za životom u izvanbračnoj zajednici, jer je tužitelj želio ostati u braku s TS i ustvari s istom ostvarivao sadržaj bračne zajednice u smislu financijske zajednice života, jer je zajedno s njom financirao domaćinstvo u kojem je živjela i njihova kćerka, dok s tuženom nije ostvario financijsku zajednicu života i time bitan sadržaj izvanbračne zajednice neovisno o ljubavničkom odnosu stranaka. Stranke su imale isključivo posebnu imovinu i nikada nisu niti razgovarala da bi stekli zajedničku imovinu. Nadalje, nisu istinite tvrdnje tužitelja o kupljenim jelovim daskama. Naime, te daske je kupila tuženica u Prespi za izradu podrumskih vrata, dok tužitelj nije financijski doprinio navedenoj kupnji. Također, sva ostala ulaganja koja tužitelj navodi nisu točna, jer isti nije imao prihode odnosno nije bio zaposlen, a tužena je njega „uzdržavala“ pa mu je čak i pozajmila novac koji joj nikada nije vratio, što ukazuje na činjenicu da tužitelj nije niti po kojoj drugoj osnovi stekao pravo suvlasništva na imovini tužene. Što se tiče, prodaje nekretnina u k. o. [katastarska općina], iste su bile u samovlasništvu tužene koje je ista kupila kako bi pomogla tuženiku da počne nešto raditi, ali to je bilo bezuspješno te je zbog toga iste nekretnine prodala ZS s kojim je u dobrim odnosima, te ističe da tužiteljeva pretpostavka da je tužena na ime te prodaje dobila tako veliki novčani iznos nije točna. U smislu razlikovanja statusa (izvan)bračne zajednice tužena citira odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-892/2021-2 od 20. ožujka 2024. u kojoj je pojašnjeno pitanje pravnog standarda zajednice života: “(…) Nedvojbeno je da je jedna od bitnih karakteristika bračne zajednice zajednički život bračnih drugova kao što to navode nižestupanjski sudovi. Međutim pogrešan je zaključak da bračna zajednica ne postoji isključivo iz razloga što bračni drugovi ne žive zajedno. Za postojanje bračne zajednice potrebna je volja (animus) bračnih drugova, bez obzira žive li bračni drugovi odvojeno ili zajedno. Protivno tome, u slučaju ako ne postoji volja bračnih drugova za održavanjem bračne zajednice i zajedništva, tada unatoč formalnopravnom postojanju braka i zajedničkom stanovanju, bračna zajednica ne postoji. Isto je potrebno ocjenjivati ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja i imati u vidu da su bračni drugovi autonomni u određivanju sadržaja svoje bračne zajednice i načina svoga života. Naime, različite životne okolnosti i razlozi utječu na organizaciju bračnog i obiteljskog života i na odluku o tome hoće li bračni drugovi živjeti zajedno ili odvojeno i koliko dugo će određeni način života trajati, pa stoga zajednički život ne može biti jedini, niti odlučujući kriterij za zaključak o postojanju bračne zajednice. 15. Slijedom navedenog, u slučaju kad bivši bračni drugovi, u sporu radi utvrđenja bračne stečevine, suglasno potvrđuju postojanje bračne zajednice tijekom višegodišnjeg braka u kojem su rođena zajednička djeca, te da su prema međusobnom dogovoru i volji živjeli odvojeno, ne može se zaključiti da bračna zajednica nije postojala. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je tuženiku-protutužitelju dopušteno podnošenje revizije u ovom predmetu. Međutim, drugo je pitanje koje sve druge karakteristike odnosno sadržaj je njihova bračna zajednica imala odnosno nije imala, te koje su pravne posljedice istoga. 16. U svezi s time, u postupku je utvrđeno da tijekom trajanja bračne zajednice stranke nisu ostvarile financijsku zajednicu, niti su iskazale i ostvarile namjeru stjecanja zajedničke imovine. Tuženik-protutužitelj je nekretnine u Z. kupio na samom početku braka, dije lom novcem svoga oca, dijelom kreditom i novcem koji mu je pozajmila tužiteljica-protutuženica i on ga se obvezao vratiti, što je sada predmet nastavka ovog postupka po ukidnoj drugostupanjskoj odluci, dok je u odnosu na te nekretnine pravomoćno odlučeno da predstavljaju njegovu posebnu imovinu. Odmah nakon kupnje tuženik-protutužitelj se upisao kao vlasnik nekretnina kupljenih u Z. i ta činjenica među strankama nije bila sporna. Tužiteljica-protutuženica je također na samom početku braka, stekla vlasništvo stana u [adresa], kupljenog na kredit s osnova članstva u stambenoj zajednici, te je isti kasnije prodala. Iz iskaza tuženika- protutužitelja utvrđeno je da on ni na koji način nije sudjelovao u podizanju kredita kojim je tužiteljica-protutuženica kupila stan, niti je sudjelovao o otplati istog. 16.1. Slijedom navedenog, način stjecanja imovine koja je bila predmetom ovog postupka i financijski odnosi stranaka tijekom trajanja bračne zajednice, upućuju na zaključak da njihova volja i namjera nije bio stjecanje zajedničke, već posebne imovine svakoga od njih. To stoga jer je svatko od njih, svojim vlastitim sredstvima kupio nekretninu na kojoj je upisao svoje pravo vlasništva, uz znanje bračnog druga. Premda su bili u braku, tužiteljica-protutuženica je tuženiku- protutužitelju pozajmila novac za kupnju stan, dok se kredit za stan u [adresa] istovremeno otplaćivala sama, bez ikakvog sudjelovanja tuženika-protutužitelja. Svaka od stranaka sama je, svojim sredstvima, za sebe kupovala nekretnine i sukladno tome su upisivale svaka svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige, te su na taj način i očitovali i realizirali volju i namjeru stjecanja posebne imovine.” Nadalje, tužena ističe da odredba iz čl. 11. Obiteljskog zakona izvanbračnu zajednicu definira kao životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, pa tek ako su ti uvjeti ispunjeni stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova. Budući da veza koju su stranke održavale ne ispunjava niti jednu od naprijed navedenih pretpostavki, to se ista ne može nazivati izvanbračnom zajednicom niti proizvoditi osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica. Slijedom naprijed navedenog, tuženica se u cijelosti protivi tužbi i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u rjrešenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, broj:Ovr-2405/2024-2 od 21.10.2024. (list 6- 10), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12 i 13), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 14), zk izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15 i 16), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 17), kupoprodajni ugovor od 17.02.2025. (list 18-23), vjenčani list za NS i TS (list 37), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 38), izjavu od 12.06.2001.(list 39), odluku VSRH broj:Rev-892/2021-2 od 20.03.2024. (list 40-43), uvjerenje o prebivalištu za tužitelja (list 72), dopis Erste banke uz pregled prometa po računu tužitelja (list 73-113), Potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za tužitelja i tuženu (list 116-191), Izvadak iz matice rođenih za tužitelja (list 194).
Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 58 -60), tužene (list 60-62).
4. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku.
5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on sa tuženom u izvanbračnoj zajednici bio od 10 mjeseca 1999. do 2024. kada je napravljena ovrha, kada je zapravo ispalo da se on oglušio na poziv suda, razgovarao je i sa odvjetnikom tužene, on to ništa nije razumio. U početku njihove izvanbračne zajednice su oni dvije godine živjeli u bolničkom stanu, to nije bio stan u vlasništvu tužene, a nakon toga su se preselili u kuću u [adresa], o kupnji kuće je pregovarao on jer je bio po zanimanju komercijalista i to mu leži, jedan od nasljednika pokojne vlasnice je imao punomoć i dogovorili su kupoprodajnu cijenu od 29.000 maraka, to je sve bilo u dogovoru s tuženom. Tužena je za kupnju te kuće podignula kredit u iznosu od 20.000 maraka i stavila kuću pod hipoteku. Nadalje ističe da se ta kuća morala renovirati, to je sve radio on, u nju su uselili negdje 2003. ili 2004. godine. Prije kupnje ove kuće tužena i on su kupili jedan mali vinograd u Martincu, obzirom da nisu imali dobar prilaz do te parcele koju su inače kupili za 1500 maraka, kupio je od poznanika i susjednu parcelu za 6000 kn tadašnjih, te novce za obje parcele dala je AS, ona je bila zaposlena, on nije bio sve vrijeme zaposlen jer je prvo bio i u ratu i u Njemačkoj, a nakon toga se bavio popravcima automobila, nije imao otvoren obrt. Ove nekretnine u Martincu bile su zapuštene, klijet je postojala iz 1942., na njoj je napravio instalacije, prošle godine je prodana ova nekretnina na kojoj je klijet, on je to saznao na način da kad je došao u klijet to čuo od susjeda A, a čak su i njegove stvari još u klijeti. Nadalje navodi da je on formalno u braku sa TS, sa njom ima i kćerku, međutim oni su se faktično razišli pred 42 godine, čak je bio i na sudu gdje je dao izjavu o tome, a poslije je saznao da je njegova supruga zahtjev povukla, on to nije niti znao, te da njegova formalna supruga živi u njegovoj kući u [adresa], on živi na nedovršenom katu te njegove kuće, a ta supruga živi u prizemlju kuće, on nije imao kuda otići kad je došlo do ove ovrhe, skoro je završio u parku. Nadalje navodi da se u Bilogorskoj 13, nalazi njegova obiteljska kuća koja je u suvlasništvu njegovih sestara, u toj kući nitko ne živi, ali on to sve održava, to je njegov dogovor sa sestrama. Nadalje navodi da je na nekretnini u [adresa], s obzirom da je podrum bio pun vode iskopao on nogostup, napravio kanale 2.20 m dubine i 1m širine, zatim su čeličnim četkama očistili ciglu jer je temelj od cigle, radio je građevinske radove poput žbukanja, izolacije, stavljao i perforirane plastične cijevi, unutra je ušlo i 16 kamiona šodera, nakon tog prvog dijela sanacije dalje je radio, rušio je postojeće grede iznutra, on je oslovno u toj kući bio statičar, projektant, izvođač, tu je uzeo za pomoć neke ljude, uz pomoć jednog čovjeka iz Bosne napravio je struju, napravio je sve podove, glazure, namjestio komplet kuhinju, kupaonu i pločice, tužena je kupovala namještaj za kuću, on od toga nije ništa ni tražio, prvu sobu su im kupovali njezini roditelji. Ta kuća ima oko 320 kvadrata, misli da ta kuća nije prodana, te navodi da je on u toj kući nadograđivao prvenstveno radeći vanjske stepenice za ulaz za kat, sve te radove financirali su AS i on, on u manjoj mjeri, ali da je AS u to uložila oko 30.000 eura. Napravili su i terasu i dodatnu prostoriju 7,5 sa 9,5 i 9 betonskih stupaca je napravio radi statike i gore je zimski vrt. Napravio je i južnu i sjevernu ogradu oko dvorišta. Ogradu su mu radili dva čovjeka iz Mišulinovca što zidaju, u kući je ugradio sva vrata, također i prozore, s obzirom da je bi la preinaka prostora prozore je i pomicao. S obzirom da je vrt i dvorište bili zapušteni to su morali raščistiti, neka stabla jabuka su porušili, u tom radovima je sudjelovala i R, sa krova je spustio perforirane cijevi, sve kako kišnica ne bi odlazila na površinu nego da odlazi ispod nje, odnosno odozdo vlaži. Bunar je bio stari drveni, pa je onda napravio betonske temelje, uzidao betonskim blokovima metar visine, a onda od ostataka hrastove građe je izgradio novi bunar i napravio mreže. Nadalje navodi da je vremena provodio dok je tužena bila dežurna u toj kući radeći, te njemu tužena nije rekla da to nije njegova kuća jer jer je on radio sebi i njoj tu kuću, da su i popločali dvorište, a prije toga je kopao sa još jednim čovjekom do 60 dubine, prvo je dovežen krupni kamen iz Sirača, onda je dovezen sitni drobljeni kameni i onda je došao žuti pijesak pa su to poravnali, kod jednog čovjeka je posudio stroj za nabijanje i to su sve nabili i onda su gospodin Z i njegov brat došli i slagali kocke. U tome je svemu sudjelovao i on, napravljena je i fasada na kući, spuštali su stropove, ti L radili su i kamen i fasadu, majstori su tada njemu računali dnevnicu 200 kn, a ovi majstori 100 kn i plus gablec. Nadalje navodi da nije posuđivao
novac od tužene, te navodi situaciju da su otišli zajedno u Dusseldorf po autom tamo smo kupili Mercedesa, R ga je platila 20000 maraka, kupili su ga za zajedničke potrebe, vozio je i nju i njezinu mamu i tatu tim autom, a onda je ona počela prigovarati za novac, njemu je to dosadilo pa smo otišli kod Javnog bilježnika gdje je on izjavio da je ona dala novac za taj automobil, ona je htjela da se na nju prepiše taj automobil, a taj automobil se pisao na njega jer je on imao povlasticu vojnu da ne plate porez i carinu na njega, i nije potpisao nikakvu izjavu da bi morao vratiti te novce u roku niti da je to posudba, te da se taj automobil nalazi kod njega u garaži već 20 godina. Vezano za nekretnine u Martincu navodi da od radova i ulaganja, razlučuje kako on to zove Martinac 1 na kojem su dvije parcele što tužena još nije prodala, tu je posadio plantažu 65 stabala oraha. Naknadno je još tu sadio orade, nordijske jele i ukrasno bilje, ginko, od čega je recimo jednu sadnicu platio 250 kn. U početku je tu u jednom dijelu bio vinograd ali je on to maknuo, tu je morao bušiti 50 rupa i vaditi to sve van. Martinac 2 je parcela gdje je klijet, tu je prvo bio bager koji je morao raskopati prilaz do klijeti, to je R platila jednom prijatelju 600 kn, na toj parceli sam još zasadio 139 voćaka i ukrasnog bilja, oko 30-ak oraha, jabuka, šljiva, kruški, u jednom momentu su morali popravljati krov, tu su mu pomagali njegovi prijatelji, u klijeti su on i njegovi prijatelji izbetonirali podove, kad je nekretnina kupovana nije bilo instalacija, kasnije je Elektra provela struju, a sve do utičnice je napravio on, te da tamo vode nema, voda je na ulici 5 metara dalje ali nisu to nikada spajali. Plin također nisu uvodili u klijet. Na nekretnini u [adresa] u [adresa] nije rađeno krovište, samo su izvršili popravak novih letvi i puknutih crijepova.
6. Iz iskaza tužene proizlazi da je tužitelja upoznala 1999. godine kada je njen automobil bio potrgan i s njim je rješavala popravak automobila. U početku 2000. godine sjeća se da je išla na put u Grčku, oni su započeli vezu, on je dolazio njoj u podstanarski stan u kojem je živjela, o njemu je znala to da je on bio u vezi sa jednom T kod koje je živio, a u ratno vrijeme formalnu suprugu i kćerku smjestio je u kuću u [adresa], te da njihova zajednica cijelo to vrijeme nikada nije imala karakter izvanbračne zajednice iako su dijelili zajednički krov. 2000. godine ona je znala da je tužitelj formalno u braku i tražila ga da ode svojoj ženi i traži razvod, na što je on odglumio da ona ne želi sporazumni razvod, a da ona nema novaca za advokate. Tada, te 2000. tužitelj nije imao novaca za život ona mu je željela pomoći kupnjom tog automobila u Dusseldorfu, ali s obzirom da je znala da je on u braku željela se osigurati pa je tražila da se potpiše izjava o posudbi kod Javnog bilježnika, on je to napravio, ne može se sjetiti točno koliko su taj auto platili, ali ono što je bitno da njoj kao njoj taj autom nije uopće trebao. U početku je tužitelj odlazio spavati u svoju kuću, a kasnije se jednostavno doselio, nije on nju o tome pitao, te da su se oni minimum tri godine zadržali u tom prvom stanu, renovacije kuće je dugo trajala jer ja s obzirom da se nije imala na koga osloniti nije željela dizati preveliki iznos kredita, njena ideja za kupnju kuće je došla negdje 2002. ili 2003. godine kada je odlučila otvoriti privatnu praksu i kupiti kuću u centru., te je za kupnju te kuće dignula kredit, i ona ju je i otplatila, NS nije sudjelovao financijski u kupnji te kuće, pomogao joj je skinuti cijenu te nekretnine, ali isto tako joj je jedan drugi prijatelj tako pomagao pa nije polagao pravo na njezinu kuću. Ne poriče da je tužitelj bio angažiran oko renovacije njezine kuće, da je napravio elektro instalaterske i vodovodne radove, napravio je izolaciju temelja, nije mogao napraviti sve sam niti u tom obimu, pomagali su radnici a to je plaćala ona, te da obzirom na prirodu njenog posla bila je fokusirana da riješi zadane ciljeve, a to su poslovni i stambeni prostor, a kako ju je tužitelj razočarao činjenicom da se nije rastao od svoje formalne supruge više nije o tome s njim niti pričala, te da su imali otvorene račune kod nekih ljudi za građevinski materijal, ona je to sve plaćala, i napominje da je svaki dan poslije posla tim radnicima i kuhala i pripremala gablece i tužitelju ostavljala da im može dati jelo. Nadalje tužitelj je svo vrijeme zapravo bio samo kratko zaposlen u jednoj osiguravajućoj kući, to je bilo slabije plaćeno, a i na tom poslu više zabavljao, za kuću je režije plaćala ona, on ne zna što to više znači, ako je on i radio išta na crno to nešto možda malo prijateljima, ali to nije bilo vri jedno spomena. Ove nekretnine u Martincu kupila je 2001. godine, željela je da jednog dana one možda budu izvor prihoda tužitelja, zajednički su dogovorili kupnju tih nekretnina, a ona je to sve isfinancirala, prvo je kupila nekretninu gdje se nalazilo pet redova vinograda, a poslije je saznala i za još jednu nekretninu osim te na kojoj je bila sagrađena klijet s obzirom da su te nekretnine bile po povoljnoj cijeni,ona ih je kupila obje, s time da tu gdje je klijet i nije baš prava klijet, to je kućica u ko joj se nalaze dvije prostorije u kojoj nitko ne može prenoćiti, to je više spremište za alat. U tu nekretninu je uvela struju, financirala je i bagerske radove na toj nekretnini. Na ovoj nekretnini gdje se nalazi klijet posađeno je puno novih stabala, rušen je stari vinograd, u tome svemu što se radova tiče sudjelovao je i tužitelj i naši prijatelji, a ona je tada kupila za potrebe radova i traktor, priključke, šprice. Nadalje navodi da su u početku odnosi između nje i NS bili skladni, uživali su kupujući voće i sadnice za Martinac, no međutim se NS počeo ponašati kao veliki gazda i ona više nije htjela financirati špriceve i slično, a najviše ju je povrijedilo kada je NS dao svojoj kćerki da vozi Mercedes koji je ona kupila, a njoj cijelo vrijeme nije davao da vozi taj automobil. Vezano za Josipovu kćerku navodi da ju je nju upoznala, ona bi dolazila k njima samo na način kad su kod njih bile neke fešte i s obzirom da je pokušavala nešto studirati u Zagrebu ona ju je koji put odvezla, imale su oskudnu komunikaciju, ali ona je znala za njihovu vezu. Vezano za radove na kući u [adresa] napominje da NS garažu nije niti pipnuo već su garažu napravili majstori zidari koje je ona platila. Poslije je on stalno u tu garažu parkirao svoj automobil, a njezin je stajao vani, što je nju isto duboko vrijeđalo. Za garažu je naknadno platila legalizaciju, kao i za dogradnju kuće, a vezano kompletno za radove na kući između njih je to funkcioniralo na način da je ona njemu prepustila organizaciju, a ona je to sve plaćala, to su sve bili majstori koje je on pronašao, te ne osporava da je tužitelj od radova napravio elektro i vodne instalacije, da je postavio laminate i spuštao stropove, i izolaciju temelja, vezano za zidove i popločavanje dvorišta navodi da su najveći dio potegli zidari i zidarski pomoćnici, tu ne osporava njegov fizički rad vezano za obnovu bunara, mada je za krovište na bunaru ona organizirala limara koji je stavio limene oplate. Stepenište i terasu kao zimski vrt osmislio je tužitelj i to je ona radio uz pomoć drugih ljudi, a kuću je sa namještajem opremila ona. Do konačnog raskida njihovog donosa došlo je nakon što je tužitelj fizički nasrnuo na nju, tužitelj nije želio dobrovoljno napustiti kuću, već je morala pokrenuti ovršni postupak, a prije toga je bila tužba za iseljenje, te da unazad više godine tužitelj nije davao ključ od klijeti, čak i sada kad je prodana, on je ključ zadržao i ona nije nikada mogla ući unutra. Tužitelj nije nikada imao prijavljeno prebivalište kod nje već je dobivao poštu za Internet na njeinu adresu jer ga je tu sproveo. Tužitelj i ona nikada nisu imali zajedničke financije, imali su neke prijatelje koji su dolazili k njima, NS je dolazio njenoj mami i tati, naravno da su im djelovali kao par, za vrijeme korone čak je on s prijateljima svirao u podrumu, ona im kuhala kave, a kad je on nasrnuo na nju ona se požalila prijateljici, a on je vrlo brzo ljude šarmirao, izvadio harmoniku i svirao, uvijek je prema trećim osobama djelovao super, a ona naprosto nije htjela opterećivati ljude sa njihovim problemima. Vezano za nekretninu [adresa], navodi da je to njena obiteljska kuće u kojoj su živjeli njen brat i njegova supruga, a od kada je njen brat preminuo njoj njegova supruga ne da pristup na tu nekretninu, u tu nekretninu ona i NS su prije puno godina dovezli jasenove daske, a te daske su materijal koji je ostao od kupnje za renoviranje kuće u [adresa], te isitče da nije nikada tražila da se na nju napiše Mercedes, nikada nije tražila da se on upiše kao njeno vlasništvo. Tužitelj je vrlo rijetko nešto skuhao, ali to nije ni blizu onome što on želi prikazati, ali domaćinstvo je održavala ona, te da je posljednjih godina njihov problem bio pretjerano pušenje tužitelja u kući i njegova prljavština, kasnije je morala angažirati majstora radi te prljavštine, te je ona kupovasla sve namirnice, on je samo dolazio sa kruhom iz kauflanda, sve stvari za kuću je kupovala ona, te da je ona u toj vezi i zatrudnila, te da nikada nije negirala njihov intiman odnos. U samim počecima naše veze tužitelj je pokazivao egocentrizam koji mu je ona zamjerala, te da je zapravo tužitelj postao drugi čovjek nakon saobraćajke njegove kćerke, i da vrlo brzo nakon što su se preselili u kuću je između nje i tužitelja došlo do tih razilaženja. S obzirom da nije sa tužiteljem se moglo normlano riješiti njihov razlaz, morala je pokretati postupke, po prvom postupku nije izašao iz kuće, provodio je vrijeme na laptopu koji mu je ona kupila, a i mnoge alate koje je kupila odnosio je kod kuće gdje mu živi supruga. Tužitelj je u kući živio cijelo vrijeme sve dok sada nije dobio izgon. I u to vrijeme je spavao do 14 sati, nakon toga dok bi ona dolazila doma s posla on bio odlazio u kafiće i u [adresa], on bio noći provodio na laptopu u podrumu pušeći, a u vrijeme kad bi se ona već dizala za posao on bio dolazio spavati u krevet. Vezano za odštetu koju je tužitelj ostvario nakon smrti svog brata ona jediuno zna da je ona za te novce otišao kupiti drugi Mercedes, a od tih novaca ništa nije uloženo u njezinu kuću niti bilo koju drugu njezinu nekretninu te da oni nikada nisu imali dogovor da ulažu u zajedničku imovinu kao zajednički projekt, tužitelj nikada ništa nije kupovao ni za osobnu higijenu a kamoli što drugo. Ono što je činjenica jest da njoj tužitelj nikada nije rekao koliko je dobio od nasljedstva a niti mu je palo na pamet da išta ulaže u kuću, te da se ona nije upuštala u odnose između tužitelja, njegove kćerke i supruge. Ono što ona zna je da se tužitelj i u svojoj obiteljskoj kući ponašao kao organizator, ne znam jesu li obje sestre ili samo jedna nešto renovirale po toj kući, a tužitelj nije mogao financijski izdvajati i za renoviranje i te kuće, te ne zna kolika je njegova mirovina. Toliko o našem međusobnom povjerenju i našim razgovorima. Kao što sam je napomenula njegovo je samo njegovo, a njeno bi trebalo biti njeno i njegovo. Vezano za nekretninu u Martincu na čestici gdje se nalazi klijet navodi da je ta nekretnina prodana za iznos od 10.000 eura a formalnu cijenu naveli su 1.000 eura.
7.Iz Izvatka iz matice rođenih za tužitelja proizlazi da je isti sklopio brak dana **.**.1973. u [adresa] sa DS te prezime nakon sklapanja braka glasi:
TS, te da je činjenica braka upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] matičnog ureda [adresa] u godini 1973. pod rednim brojem 188.
8.Iz vjenčanog lista za tužitelja i TS, rođ. DS proizlazi da su isti sklopili brak dana 28.11.1973. u [adresa] te je isti upisan u Maticu vječanih matičnog područja Bjeovar za 1973. godinu pod rednim brojem 00188.
9.Člankom 11. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona porpisano je da odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
10.Obzirom kako je nakon pribave izvatka iz matice rođenih za tužitelja, a što proizlazi i iz Izvatka iz matice vjenčanih, te i iz iskaza tužitelja i tužene nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj osoba koja je u formalnom braku sa TS, koji brak i dalje formalno egstira, sud je utvrdio da nije potrebno provodtii daljnje dokaze obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.
11.Tijekom cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi imao pravo na utvrđenje i isplatu iz izvanbralne stečevine, obzirom da je isti u formalnom braku sa drugom ženom, te dakle nije dokazao da je izvanbračni suprug tužene pa da bi u smislu odredbe čl. 11 Obiteljskog zakona stekao pravo na utvrđenje izvanbračne stečevine i isplatu iz iste . Slijedom navedenog valjalo je sve tužbene zahtjeve tužitelja odbiti kao neosnovane, i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
12.O troškovima postupka Sud je odlučio temeljem odredbe čl. 366. Obiteljskog zakona u svezi s odredbom članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 u tekstu: Tarifa). Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom postupku, dužan je tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka koji su joj u smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku bili potrebni i opravdani, a Sud je kao potrebne i opravdane troškove tuženika smatrao troškove zastupanja istih po odvjetniku i priznao im trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku i to trošak sastava odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife, trošak sastava podneska od 05.01.2026. u iznosu od 1.958,00 EUR sukladno Tbr. 8.toč.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanog 07.01.2026. u iznosu od 1.958,00 EUR, trošak sastava podneska od 13.03.2026. u iznosu od 1.958,00 EUR sukladno Tbr. 8.toč.1. Tarifa, trošak zastupanja na ročištu održanom 15.04.2026. u iznosu od 1.958,00 EUR, trošak pristupa na ročište za objavu presude dana 11.05.2026. u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za pripadujući PDV u iznosu od 2.033,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife. odnosno sveukupno trošak u iznosu od 10.165,00 EUR, sve kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude. Trošak je odmjeren imajući u vidu da je tužitelj postavio podneskom od 08.12.2025. i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tužene iznos od 130.000,00 EUR.
U Bjelovaru, 11. svibnja 2026. godine.
Sudac:
Jasmina Drageljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.
