Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-254/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić predsjednika vijeća, te Gordane Denona –Kusijanović i Sandre Juranović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Nade Lalić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog TA, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kov-200/2026-12 od 23. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog TA odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kov-200/2026-12 od 23. travnja 2026. pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4., članka 131. stavka 1. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog TA.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da se okrivljenom na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor iz točke I. istog rješenja uračunava vrijeme uhićenja od 6. do 8. ožujka 2026. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja koje čini rješenje suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-266/2026 od 8. ožujka 2026. i rješenja vijeća Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kv II-96/2026 Kir-266/2026 od 23. ožujka 2026., a od 31. ožujka 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio okrivljeni TA putem braniteljice Dunje Kušić Martinović, odvjetnice iz Rijeke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Rijeci prihvati žalbu okrivljenika te pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv imenovanog okrivljenika te da okrivljenika odmah pusti na slobodu uz mjere opreza.
3. Žalba okrivljenog TA nije osnovana.
4. Prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju utvrdio kumulativno postojanje pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog TA te je za svoju odluku dao dovoljno jasne i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj sud, i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na posebnu pretpostavku za primjenu iste mjere protiv imenovanog okrivljenika iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama.
5. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o daljnjoj opstojnosti osnovane sumnje da je okrivljeni OA počinio dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. za što se tereti u predmetnom kaznenom postupku, a što proizlazi iz dokumentacije i dokaza na način na koji je to prvostupanjski sud obrazložio u odlomku označenom pod točkom 8. obrazloženja pobijanog rješenja, čiji sadržaj nije potrebno reproducirati u ovoj drugostupanjskoj odluci. Time je ispunjena opća pretpostavka za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., stoga žalitelj svojim navodima nije doveo u pitanje osnovanost sumnje, pri čemu se posebno ističe da će konačnu ocjenu o svim provedenim dokazima dati raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka.
6. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora predviđene u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Neovisno o dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika, postojanje iteracijske opasnosti prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela, činjenici da je protiv okrivljenika u tijeku prekršajni postupak iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te kazneni postupak zbog istovrsnih kaznenih djela na štetu iste oštećenice u kojem su mu bile izrečene mjere opreza kojih se isti očigledno ne pridržava. Osim navedenog, također treba imati u vidu da je okrivljenik prekršajno kažnjavana osoba zbog prometnih prekršaja te da je istome radi navedenog izrečena i uvjetna kazna zatvora, a protiv istog je donesena i nepravomoćna osuđujuća presuda zbog kaznenog djela protiv imovine. Iz navedenog je razvidno da okrivljenikovo protupravno postupanje nije izolirani incident u njegovom ponašanju, već ustaljeni obrazac ponašanja, s obzirom da nastavlja u kriminalnoj aktivnosti. Sve prethodno u svojoj ukupnosti predstavlja osobite okolnosti koje i nadalje upućuju na realno predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi okrivljeni OA počiniti isto ili slično kazneno djelo, a što predstavlja posebnu istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
6.1. Protivno žalbenim navodima, pozivanjem prvostupanjskog suda na postupke u tijeku prilikom obrazlaganja realno predvidive opasnost da će boravkom na slobodi okrivljenik počiniti isto ili slično kazneno djelo nije dovedena u pitanje presumpcija nedužnosti okrivljenika niti je prejudicirana njegova krivnja, budući da se kaznena odgovornost okrivljenika, u slučaju potvrđivanja optužnice, utvrđuje na raspravi nakon zakonito provedenog dokaznog postupka.
6.12. U odnosu na žalbene navode da prekršajna kažnjavanost okrivljenika po Zakonu o sigurnosti na cestama ne potvrđuje iteracijsku opasnost u konkretnom slučaju, ukazuje se da navedeno predstavlja indikativnu vrijednost za procjenu rizika te obrasca ponašanja okrivljenika, što uz sve prethodno navedeno govori u prilog postojanju realne i predvidive iteracijske opasnosti koja postoji na strani okrivljenika.
7. Imajući u vidu brojnost, kakvoću i značenje okolnosti koje je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju izložio, a što ukazuje na postojanje visokog stupnja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na okrivljenog TA, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora neće moći postići određivanjem po okrivljenika drugih blažih mjera u vidu predloženih mjera opreza, zbog čega je u konkretnom slučaju bilo neophodno protiv imenovanog okrivljenika produljiti mjeru istražnog zatvora.
8. Razmatrajući razloge i trajanje istražnog zatvora u okolnostima konkretnog slučaja, nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti, kao niti supsidijarnosti istražnog zatvora, na što okrivljenik u svojoj žalbi upire. Prvostupanjsko rješenje sadrži konkretne i dostatne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora, pa je, produljenje te mjere u konkretnom slučaju razmjerno postizanju opravdanog cilja, budući da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovom stadiju postupka pretežu nad okrivljenikovim pravom na slobodu.
9. Kako pored navedenog pobijano rješenje ne trpi povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., to je odlučeno kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
U Rijeci, 11. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Srebrenka Šantić
