Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-104/2024-23

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], Geverbe str. 8, 4563 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice MP iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Josip Bašić u Zadru, radi utvrđenja poslovnih, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 16. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja HP i punomoćnice tuženice RP, na ročištu za objavu odluke od 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice MP, OIB: [osobni identifikacijski broj] predstavlja jedan poslovni udio u društvu MOJA VIKTORIA j.d.o.o. za trgovinu i turizam sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zadru pod brojem MBS: [matični broj subjekta], u iznosu od 1,33 eura što predstavlja 100 % temeljnog kapitala društva.

II Utvrđuje se da je tužitelj GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] ovlaštenik na jednom poslovnom udjelu tuženice MP, OIB: [osobni identifikacijski broj] u trgovačkom društvu MOJA VIKTORIA j.d.o.o. za trgovinu i turizam sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 1,33 eura, za ½ dijela, a što čini 50 % ukupnog temeljnog kapitala društva.

III Trgovački sud u Zadru kao nadležni registarski sud provest će provedbu upisa u registarskom ulošku društva MOJA VIKTORIA j.d.o.o. za trgovinu i turizam sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je tužitelj GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovlaštenik za ½ dijela na jednom poslovnom udjelu člana društva MP, OIB: [osobni identifikacijski broj] u društvu MOJA VIKTORIA j.d.o.o. za trgovinu i turizam sa sjedištem u [adresa], MBS: [matični broj subjekta], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 1,33 eura što predstavlja 50 % temeljnog kapitala društva.“

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 6. kolovoza 2024. navodi da su on i tuženica bili u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od početka 2013. pa do 2018. te je u istoj 17. srpnja 2013. rođeno zajedničko dijete, FP. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, točnije 28. rujna 2015. osnovana je firma MOJA VIKTORIJA j.d.o.o. za trgovinu i turizam te je u sudskom registru kao osnivač i direktor iste navedena tuženica. Međutim, tužitelj je svu svoju imovinu predao tuženici radi osnivanja i ulaganja u poslovanje te firme. Budući da je firma osnovana za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice između tužitelja i tuženice te da je tužitelj svu svoju imovinu u istu uložio, tužitelj navodi da je suvlasnik za ½ dijela društva MOJA VIKTORIJA j.d.o.o. Unatoč tome što je tužitelj ovlaštenik na 50% udjela spomenutog društva, tuženica mu ne želi priznati njegovo pravo i svu dobit firme zadržava za sebe pa tako tužitelj traži od suda da se utvrdi kako jedan poslovni udio u firmi predstavlja bračnu stečevinu te da je on ovlaštenik na istome za ½ dijela.

2. Tuženica je u svom odgovoru na tužbu dostavljenom 23. rujna 2024. navodi kako u cijelosti osporava navode iz tužbe te ističe kako su isti potpuno promašeni i neosnovani. Navodi kako je netočno da je tužitelj s osnove bračne stečevine suvlasnik tvrtke u vlasništvu tuženice, jer je isti u braku sa AP, što proizlazi iz njegovog rodnog lista. Budući da je tužitelj sa AP u bračnoj zajednici bio u vrijeme kada tvrdi da je bio u izvanbračnoj zajednici sa tuženicom, jasno je da ta izvanbračna zajednica ne egzistira. Čak i da tužitelj nije u braku, činjenica da stranke imaju zajedničko dijete i to mldb FP, ne znači da su iste u izvanbračnoj zajednici niti da tužitelj polaže bilo kakva prava na imovini tuženice. Tuženica je predmetnu tvrtku otvorila isključivo i samo radi toga jer je to bio najjednostavniji način za kupiti nekretninu, jer je tuženica državljanka Švicarske koja nije članica EU. Tvrtka osim kapitala koji je potreban za osnivanje iste (10,00 kuna) nema nikakve imovine, niti je ikada poslovala, a što je jasno vidljivo i iz sudskog registra pa je tako tvrdnja tužitelja da je u tvrtku uložio svu svoju imovinu notorna neistina.

3. Tužitelj je u nastavku postupka, a u odnosu na navode tuženice iz odgovora na tužbu, u bitnome, naveo kako su isti u cijelosti neistiniti. Navodi da nije istina da se nalazi u braku sa AP budući da je taj brak razveden presudom suda Solothurn-Lebern od 2. travnja 2014. Iako je brak razveden tom presudom, bračna zajednica tužitelja i AP je faktično prestala 2012. kada su tužitelj i tuženica započeli svoju vezu, zajedno su živjeli te je u toj vezi 2013. rođeno i zajedničko dijete. Tvrtka MOJA VIKTORIA j.d.o.o. je osnovana 28. rujna 2015. i tužitelj je uložio svu svoju imovinu u osnivanje toga društva i dao novac za kupnju stana koji je kupljen preko tog društva, a koji stan i sama tuženica spominje.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, naročito Zapisnik o osnivanju j.d.o.o. s jednim članom od 7. rujna 2015.; Izvadak iz knjige rođenih za ĐP; Izvadak iz sudskog registra za društvo MOJA VIKTORIA j.d.o.o.; Rodni list za GP; Presudu Općinskog suda Solothurn-Lebern od 2. travnja 2014., pravomoćnu 6. svibnja 2014.; dopis Direkcije unutarnjih poslova, Regionalnog ureda Solothurn od 5. rujna 2025.; pisane izjave svjedoka OP, tuženice i tužitelja te je izvršen uvid i u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1688/2024.

5. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

8. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da jedan poslovni udio u društvu MOJA VIKTORA j.d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tuženice te da za utvrđenjem tužitelja kao ovlaštenika na ½ dijela tog poslovnog udjela.

9. Nesporno je u ovom postupku kako je 17. srpnja 2013. rođeno zajedničko dijete tužitelja i tuženice.

10. Ono što je bilo sporno i što je u ovom postupku trebalo utvrditi je činjenica jesu li stranke bile u izvanbračnoj vezi i to u periodu kada je osnovano društvo MOJA VIKTORIA j.d.o.o. pa da bi, u tom slučaju, tužitelj bio ovlaštenik na ½ dijela poslovnog udjela toga društva.

11. Uvidom u rodni list za tužitelja izdan 16. rujna 2024. utvrđeno je, među ostalim, da je isti zaključio brak **.**.1993. u [adresa] sa AP.

12. Iz presude Općinskog suda Solothurn-Lebern od 2. travnja 2014., pravomoćne 6. svibnja 2014. proizlazi kako brak između GP i AP, sklopljen 24. srpnja 1993. završava razvodom. U presudi su uređeni međusobni odnosi ranijih bračnih drugova, sve sukladno njihovom sporazumu.

13. Iz pisanog iskaza tužitelja, u bitnome, proizlazi kako je isti od 2013. pa do 2018. bio u izvanbračnoj vezi sa MP i u njihovoj je vezi rođeno dijete, FP. Tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice je osnovana firma MOJA VIKTORIA j.d.o.o. i on je svu svoju imovinu predao tuženici radi osnivanja i ulaganja u poslovanje firme, kao i u kupnju stana koji je kupljen preko firme, čime je isti suvlasnik ½ dijela društva. Usprkos njegovim ulaganjima tuženica mu ne priznaje pravo na navedenom društvu. Njegov brak sa AP je pravomoćno razveden 6. svibnja 2014., a njihova je bračna zajednica faktički prestala 2012., kada je i započeo vezu s tuženicom.

14. Iz pisanog iskaza tuženice, u bitnome, proizlazi kako ista nije nikada bila u izvanbračnoj zajednici s tužiteljem. Tužitelja je upoznala 2009. kada je bio oženjen, ali joj je to prešutio. Bili su u emotivnoj vezi iz koje imaju zajedničko dijete, ĐP, ali ona nije željela da se dijete preziva kao tužitelj, jer je on bio oženjen. Tužitelj nikada nije živio s njima na istoj adresi, on je stanovao na različitim mjestima i adresu mu nikada nisu znali. Dugi niz godina je bila zaposlena u firmi koje je tužitelj bio vlasnik i otuda dolaze njegove izjave da joj je davao novac, a taj novac je zapravo bila njezina plaća, novac koji je ona zarađivala. Navela je kako je alimentaciju od tužitelja dobila samo dva puta – jednom 2014. i jednom 2025. U svibnju 2019. tuženica je tužila tužitelja na plaćanje alimentacije. Kako nije plaćao, predan je na ovrhu. Redovito joj je prijetio i psovao. Ona je sama kupila stan, ima i kredit, tužitelja je samo zamolila da joj nađe majstore za renoviranje stana, ali joj je poslao neke nestručne.

15. Iskaze stranaka sud pri donošenju ove odluke vrednuje u dijelu u kojem su isti u suglasnosti s ostalim dokazima, uz napomenu kako i jedan i drugi iskazuju subjektivno, očekivano, s ciljem uspjeha u sporu. U odnosu na navode koji bi bili u suprotnosti iz oba iskaza sud vjeru poklanja navodima tuženice, jer su isti životni, logični i potkrijepljeni drugim dokazima, o čemu će više biti riječi kasnije u obrazloženju. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se stranke saslušaju i neposredno pred sudom sa svrhom dokazivanja postojanja izvanbračne zajednice, jer je sukladno odredbi čl. 492. c zaključio da bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja, a kraj stanja stvari utvrđenog u postupku – usmeno saslušanje stranaka ne bi predstavljalo adekvatan dokaz.

16. Iz pisanog iskaza svjedokinje OP, u bitnome, proizlazi kako je tuženica njezina susjeda od 1996. i održavaju vrlo dobar, obiteljski, odnos. Tuženica nije nikada bila u bračnoj niti izvanbračnoj vezi sa tužiteljem, on je dolazio samo povremeno posjetiti zajedničku kćer. Tužitelj svih ovih godina nije plaćao uzdržavanje za zajedničku kćer.

17. Ovaj je iskaz sud uzeo u obzir kao vjerodostojan, svjedokinja iskazuje o svojim neposrednim saznanjima, koji samo potvrđuju ono što je u postupku utvrđeno drugim dokazima.

18. Iz dopisa Direkcije unutarnjih poslova, Regionalni ured Solothurn od 5. rujna 2025. proizlazi kako otac djeteta ĐP, ovdje tužitelj, nije nikada dobrovoljno izvršio nijednu uplatu alimentacije. Postoji presuda o dužničkom nalogu od 19. svibnja 2020. koja je dostavljena raznim poslodavcima tužitelja. Unatoč kaznenim nalozima Državnog odvjetništva Solothurn od 10. siječnja 2025. i 5. kolovoza 2025. tužitelj i dalje ne plaća uzdržavanje.

19. Ovaj dopis – iako nije neposredno vezan za predmet odlučivanja u ovoj pravnoj stvari – posredno ipak nadopunjuje stav suda odnosno odluku o pasivnosti tužitelja vezano za zajedničko dijete između stranaka, a što onda ide u prilog osnovanosti navoda tužene strane u ovom postupku.

20. Izvršen je uvid i u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1688/2024. u kojem tužitelj GP traži od suda da ga se utvrdi vlasnikom stana u [adresa], vlasnica kojeg je tuženica MP, a tužitelj tvrdi da je stan kupljen 2021. od društva MOJA VIKTORIA j.d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu između stranaka, jer da su tužitelj i tuženica bili u izvanbračnoj zajednici od 2013. do 2018. U tom postupku je u tijeku provođenje dokaza u smislu saslušavanja stranaka odnosno svjedoka. Dokumentacija koja prileži tom spisu u bitnome je identična dokumentaciji koja je i u ovom spisu dostavljena u svrhu dokazivanja.

21. Prema odredbi čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15 , 98/19 , 47/20 , 49/23 , 156/23 ; u daljnjem tekstu: OZ) odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Odredbom st. 2. istoga članka je određeno da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

22. Također, odredbom čl. 36. stavaka 1. i 3. određeno je kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drukčije ugovorili.

23. Na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze međusobno u svojoj ukupnosti, ovaj sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari u cijelosti neosnovan.

24. Naime, da bi poslovni udjel u društvu MOJA VIKTORIA j.d.o.o. bio bračna stečevina i da bi tužitelj bio suvlasnik za ½ dijela istoga bilo je nužno dokazati da je postojala izvanbračna zajednica u vrijeme osnivanja toga društva, dakle 28. rujna 2015.

25. Nesporno je u ovom postupku kako stranke imaju zajedničko dijete koje je rođeno **.**.2017.

26. Međutim, nesporno je i kako je tužitelj formalno bio u braku sa AP od 24. srpnja 1993. do 6. svibnja 2014. pa tako činjenica rođenja djeteta ĐP ne bi utjecala na postojanje izvanbračne zajednice između tužitelja i tuženice, jer je nesporno kako je osnovni uvjet za postojanje izvanbračne zajednice da se radi o zajednici neoženjenog muškarca i neudane žene.

27. Nadalje, u odnosu na drugu pretpostavku za postojanje izvanbračne zajednice – trajanje te zajednice tri godine – u ovoj pravnoj stvari, a do osnivanja društva na čiji poslovni udjel tužitelj polaže prava u ovom postupku, stranke nisu mogle biti u zajednici tri godine, jer je brak tužitelja sa AP razveden 6. svibnja 2014., a društvo je osnovano 28. rujna 2015.

28. Činjenica koju tužitelj ističe da je njegova bračna zajednica sa AP prestala već 2012. za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nije odlučna, jer je nesporno kako je i sukladno zakonskim pretpostavkama nužno da se radi o zajednici neoženjenog muškarca, među ostalim, što tužitelj, nesporno, nije bio sve do 6. svibnja 2014.

29. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 , 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) a koji se glede tuženice odnosi na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika odnosno na trošak sastava odgovora na tužbu od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), trošak sastava obrazloženog podneska od 3. listoapda 2025. od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištima održanim 7. kolovoza 2025., 12. veljače 2026. i 15. travnja 2026. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura uz pripadajući PDV, ukupno iznosi 3.125,00 eura.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženici po pun.