REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-2010/2025-13
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-1591/2026.
II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred Upravnim sudom u Zagrebu koji se vodi pod poslovnim brojem UsI-1591/2026 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 13. travnja 2025. zadobio ozljedu desne noge, konkretno iščašenje i rerupturu prednjeg križnog ligamenta, prilikom rada u Pevexovoj prodavaonici u Sesvetama kada se okrenuo i spotaknuo na platformu viličara te da je ozljeda prijavljena Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje kao ozljeda na radu. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je, međutim, rješenjem od 6. rujna 2025. (KLASA: UP/I-502-03/25-02/10836) odbio priznati ozljedu na radu, pozivajući se pri tome na potpuno pogrešno činjenično stanje koje opisuje drugog radnika koji je obavljao građevinske radove na sanaciji škole, što nema nikakve veze s tužiteljem, mjestom ni načinom nastanka njegove ozljede. Tužitelj je protiv navedenog rješenja pravovremeno podnio žalbu 8. listopada 2025. osporavajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. Rješenjem od 24. listopada 2025. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je ispravilo rješenje od 6. rujna 2025., dok je Direkcija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje rješenjem od 12. veljače 2026. odbila žalbe ovdje tužitelja i potvrdila rješenja od 6. rujna 2025. i od 24. listopada 2025. Tuženik je odbio tužiteljev zahtjev pozivajući se na rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u potpunosti zanemarujući snimke videonadzora poslodavca koje nedvojbeno potvrđuju nastanak ozljede 13. travnja 2025. u prostorijama Pevex-a te svjedoke koji su bili nazočni u trenutku ozljeđivanja. Slijedom navedenog, tužitelj u ovom postupku traži naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu od 13. travnja 2025.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, osporavajući kako uzročno-posljedičnu vezu između ozljede i procesa rada, tako i osnov i visinu zahtjeva. Tuženik ističe da se ne radi o ozljedi na radu već o posljedici prethodno postojećih tegoba s koljenom, koje su bile prisutne još od kolovoza 2024. i evidentirane kao „stanje desnog koljena po ranijoj operaciji LCA", za što poslodavac ne može odgovarati. U tom kontekstu tuženik se poziva na rješenje HZZO-a od 6. rujna 2025. kojim tužitelju nije priznata ozljeda na radu, smatrajući da je sud tim rješenjem vezan u ovom postupku, a kao dodatni argument navodi da iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da je uzrok nesposobnosti „bolest", a ne ozljeda na radu. Budući da ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu, tuženik smatra da nije pasivno legitimiran po predmetnoj polici osiguranja te se protivi izvođenju kako personalnih tako i materijalnih dokaza koje je predložio tužitelj. Tuženik osporava i imovinsku štetu u vidu izmakle koristi, navodeći da je činjenični supstrat tužbe u tom dijelu nejasan i neprecizan te nije potkrijepljen relevantnim dokazima, a protivi se i visini neimovinske štete i troškovima tuđe pomoći i njege smatrajući ih paušalno previsoko određenima.
3. Na ročištu održanom 16. ožujka 2026. zamjenica punomoćnika tužitelja je navela da namjeravaju podnijeti tužbu upravnom sudu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 13. veljače 2026. U podnesku od 4. svibnja 2026. punomoćnik tužitelja je naveo da se upravni spor vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-1591/2026.
4. Odredbom članka 12. ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije riješeno, dok je odredbom članka 213. stavka 1. ZPP-a propisano da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a).
5. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24., dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora među ostalim i ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; da je u smislu članka 10. stavka 1. i 2. ZUS-a pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne slijednike te da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, da je da je člankom 117. stavom 1. ZUS-a propisano da sud može ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.
6. Dakle, u slučaju da je protiv odluke javnopravnog tijela pokrenut upravni spor, to je zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (u ovom slučaju rješenja HZZO) predmet preispitivanja sve do pravomoćnosti presude donesene u upravnim sporu.
7. Primjenjujući navedene odredbe članka 12. ZPP-a te članka 3., 10. i 117. ZUS-a proizlazi da u parničnom postupku sud nije vezan upravnim rješenjem radi čijeg poništenja se vodi upravni spor koji nije pravomoćno okončan.
8. Nadalje, sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a, jer odluka o tome da li se radi o ozljedi na radu ili ne, predstavlja prethodno pitanje (članak 12. ZPP-a), o rješenju kojeg ovisi i odluka u ovoj pravnoj stvari (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. siječnja 2023., poslovni broj: Rev 968/2022).
9. Naime, da bi se uopće moglo raspravljati o tome postoji li obveza tuženika kao osiguratelja poslodavca temeljem ugovora o osiguranju kojim je osigurana izvanugovorna odgovornosti osiguranika prema tužitelju kao radniku na naknadu štete zbog ozljede na radu, prije svega je potrebno utvrditi radi li se o ozljedi na radu. Naime, obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji tek ako postoji odgovornost osiguranika i u opsegu osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorenog iznosa osigurateljeve obveze.
10. Kako je u tijeku upravni spor, sud je odlučio da u ovom predmetu ne rješava o prethodnom pitanju slijedom čega je, na temelju članka 213. stavka 1. točke 1. i članka 215. stavka 4. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 11. svibnja 2026.
Sutkinja
Nikolina Labuhar Bazina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku uz podnesak od 4.5.2026.
