REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1835/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Stjepanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mate Stjepanovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika, te presude javno objavljene 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 5.900,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 5.600,00 eura od 20. siječnja 2024. do isplate, a na iznos od 300,00 eura tekućom od 11. svibnja 2026. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 2.460,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2024. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 20. siječnja 2024. do 10. svibnja 2026., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, naknaditi tužitelju ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.031,37 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinananciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17. lipnja 2023. zadobio ozljedu na radu prilikom obavljanja redovnog rada kod poslodavca Zagreb-Montaža d.o.o. u SR Njemačkoj, Magdeburg i to na radnom mjestu zavarivača na automatskom stroju na način da su popustili magneti na stroju za zavarivanje koji je tužitelja udario u ruku. Tužitelju je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tužitelju je po ozljeđivanju pružena medicinska pomoć u bolnici u SR Njemačkoj. Poslodavac tužitelja je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu prema vlastitim djelatnicima, to je naslovljeno osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu štete oštećeniku. Tužitelj je podnio pismeni zahtjev za naknadu štete, no tuženik je svojom odlukom odbio odštetni zahtjev tužitelja za naknadu štete kao neosnovan uz obrazloženje da je šteta nastala isključivo krivnjom tužitelja, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni otkloniti ni izbjeći.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 12.600,00 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 18. veljače 2026. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje ukupni iznos od 8.360,00 eura, od čega za tuđu pomoć i njegu iznos od 360,00 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 20. siječnja 2024.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini, pri čemu navodi da je polica osiguranja koja je dostavljena uz tužbu dokaz postojanja ugovora o osiguranju sklopljenog između tužiteljeva poslodavca i tuženika, slijedom čega nije sporno postojanje pasivne legitimacije. Tuženik ističe da je nejasno u kojim je okolnostima tužitelj ozlijeđen 17. lipnja 2023., a posebno je li se u konkretnom slučaju radilo o ozljedi na radu, te ako jest u kojem je i kakvom radnom procesu došlo do ozljeđivanja i koji je uzrok te ozljede. Tuženik osporava bilo kakvu odgovornost svog osiguranika za štetu koju je tužitelj pretrpio, te predlaže na tu okolnost provođenje dokaza vještačenja po vještaku zaštite na radu i saslušanje tužitelja i osoba čije su pisane izjave dostavljene uz tužbu. Nadalje, tuženik ukazuje da je tužitelj isto tako i u ožujku 2023. godine, cca tri mjeseca prije predmetnog štetnog događaja ozlijeđen iverjem drveta kada je izvršeno uklanjanje stranog tijela iz iste ruke i s istog mjesta koje je tužitelj ozlijedio u predmetnom štetnom događaju. Stoga, tegobe koje opisuje medicinska dokumentacija nisu u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem ili to nisu u potpunosti. Obzirom na navedeno, postavlja se pitanje je li tužitelj s obzirom na ozljedu iz ožujka 2023. bio sposoban za obavljanje posla kada je ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju. Na navedenu okolnost tuženik predlaže pribaviti očitovanje od tuženikova osiguranika o ozljedi iz ožujka 2023. te je li izvršen liječnički pregled prije njegova povratka na posao, pribavu medicinske dokumentacije vezano za ozljedu iz ožujka 2023. i cjelokupnog zdravstvenog kartona, kao i vještačenje po vještaku medicine rada.

Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je neovisno o odluci o postojanju odgovornosti tuženika, previsoka utužena naknada štete. Tuženik također navodi da u spis nije dostavljena dokumentacija daljnjeg liječenja tužitelja nakon 5. srpnja 2023. te predlaže obvezati tužitelja na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije, kao i dokumentacije od HZZO-a u čitljivom izdanju kako bi se iste mogle koristiti kao dokaz u predmetnoj parnici. Isto tako, tuženik osporava i utuženi tijek zateznih kamata budući da nije moguće utvrditi ni postojanje niti visinu obveze tuženika, pa se ne može smatrati da je tuženik pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje eventualne obveze. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U odnosu na istaknute prigovore tuženika, tužitelj se tijekom postupka očitovao da je Rješenjem HZZO-a od 12. siječnja 2024. ozljeda od dana 17. lipnja 2023. priznata kao ozljeda na radu iskazana šifrom S60,0 prema MKB-10 klasifikaciji. U odnosu na ozljedu prsta tužitelja od ožujka 2023. tužitelj ističe kako se ista odnosi na ubod u prst na trn, o čemu dostavlja medicinsku dokumentaciju pri čemu ističe da ta ozljeda nema nikakve uzročno posljedične veze s predmetnom ozljedom na radu povodom koje se vodi ovaj postupak.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljede na radu 17. lipnja 2023.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja bio zaposlenik osiguranika tuženika (Zagreb-Montaža d.o.o.), da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Između stranaka je sporno postojanje odgovornosti osiguranika tuženika jer tuženik smatra da je do štetnog događaja došlo radi nepažnje tužitelja te da postoji odgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i pretrpljene štete. Isto tako, sporna je i visina tužbenog zahtjeva za neimovinsku i imovinsku štetu, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu (str. 5-8 spisa), izjavu svjedoka (str. 9 spisa), zapisnik s podacima o ozljedi na radu (str. 10 spisa), izjavu radnika (str. 11 spisa), Rješenje HZZO-a o ozljedi na radu od 12. siječnja 2024. (str. 237-239 spisa), odštetni zahtjev (str. 14-15 spisa), odluku tuženika povodom odštetnog zahtjeva (str. 16-17 spisa), policu osiguranja broj OV0682931041 s prilogom (str. 12-13 i str. 67-105 spisa), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 30.3.2023. (str. 21 spisa), potvrdu o provjeri znanja za rad na siguran način i uvjerenje o osposobljenosti od 3.4.2023. (str. 22-23 spisa), fotografije ozljede (str. 37-44 spisa), ovjereni prijevod medicinske dokumentacije (str. 122-151 spisa), medicinsku dokumentaciju povodom ozljede od ožujka 2023. (str. 266-270 spisa), usmeno saslušao svjedoka ĆE (str. 207-208) i tužitelja kao parničnu stranu (str. 208-209 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću o čemu u spisu postoji pisani nalaz i mišljenje od 24. siječnja 2026. (str. 241-247 spisa), te je i usmeno saslušan vještak dr. Miljenko Franić na ročištu dana 23. ožujka 2026. (str. 276-277 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Prije svega valja reći da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu tužitelja ozljedom na radu i to Rješenjem Klasa: UP/I-502-03/23-02/4107, Urbroj: 338-21-02-02-24-07 od 12. siječnja 2024. Iz navedenog rješenja proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 17. lipnja 2023. izraženu šifrom S60.0 kao ozljedu na radu. Iz obrazloženja rješenja proizlazi kako se navedena ozljeda izražena šifrom S60.0 može uzročno posljedično povezati sa opisanim načinom nastanka ozljede. Protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, što je vidljivo iz upute o pravnom lijeku navedenog rješenja (list 238 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja bila podnijeta žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

11. S obzirom na istaknuti prigovor odgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događaja, sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, utvrđenja odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja te postojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja i zadobivene ozljede proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ĆE. Sud ističe da nije uzeo u razmatranje iskaz niti pisanu izjavu svjedoka ZE iz razloga što isti nije bio do kraja saslušan.

12. Iz iskaza tužitelja, koji je sud ocijenio vjerodostojnim jer je logičan, uvjerljiv i životan, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovitih poslova njegovog radnog mjesta. Vezano za samu ozljedu kako je nastala tužitelj je naveo kako je tog dana (17. lipnja 2023.) radio ispod mosta sa uređajem "traktor" koji je bio pričvršćen s magnetima koji stoji iznad glave, a koji se nazivaju nadglavni zavarivači. Tužitelj je iskazao da je u jednom trenutku popustio magnet te mu je navedeni uređaj pao na ruku. Prema mišljenju tužitelja radi se o uređaju težine više od 10 kilograma koji je bio na visini od otprilike metar i pol. Nakon pada uređaja, tužitelj je izjavio da je skinuo rukavicu te je vidio da mu je ruka bila crvena. U prvom trenutku je mislio da nije bilo nešto strašno te je ostao još do kraja radnog vremena na poslu nešto više od sat vremena. Uvečer toga dana, ruka je tužitelju jače natekla te navodi da je počeo osjećati bolove. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je išao kod doktora najprije u Magdeburg gdje su mu rekli da je vjerojatno ozlijeđena tetiva, a nakon toga kod liječnika u Hannover gdje su mu snimili ruku i potvrdili da se radi o ozljedi tetive te da mora ići na operaciju. Za vrijeme dok je čekao operaciju, kao i nakon operacije tužitelj je bio na bolovanju. Za to vrijeme pomoć i njegu mu je pružala njegova djevojka, a budući da je imao nakon operacije i longetu sa rukom nije mogao ništa raditi. Iz iskaza tužitelja također kao bitno proizlazi i da tužitelj prije nastanka ovog štetnog događaja nije imao bolova u toj ruci te da je prije toga prošao provjeru zdravstvene sposobnosti za rad i bio je radno sposoban u trenutku ozljeđivanja. Na poseban upit pun. tuženika je li imao ozljedu te iste ruke i u mjesecu ožujku te iste godine, tužitelj je odgovorio da nije imao, već da je zadobio samo ubod trna u prst, no da ne zna točno koji. Nakon tog uboda izjavio je da je prošao liječnički pregled.

13. Svjedok ĆE u svom iskazu navodi da je on bio voditelj radilišta u Njemačkoj na kojem je radio tužitelj, a da nije bio nazočan u trenutku ozljeđivanja tužitelja, dok saznanja o štetnom događaju crpi iz kazivanja drugih radnika i to njegovog kolege IE. Prema saznanju svjedoka tužitelj je tog dana radio na zavarivanju kada je na njegovu ruku pao uređaj za zavarivanje "traktor" koji je magnetima pričvršćen za podlogu. Svjedok pojašnjava da se radi o uređaju težine 7-8 kilograma, koji je pričvršćen magnetima. Iz iskaza svjedoka proizlazi da mu je njegov kolega IE rekao da se je dana 17. lipnja 2023. (subota) tužitelju dogodila ozljeda na radu te da je on tužitelja odvezao prvo na Hitnu pomoć kod liječnika u Magdeburg. Budući da poslodavac tužitelja ima liječnika i u Hannoveru, kolega je tužitelja odvezao i tamo na pregled kod liječnika koji mu je propisao bolovanje. Svjedok je također u svom iskazu naveo da je tužitelj na navedeno radilište došao otprilike tri tjedna prije samog ozljeđivanja te da mu se je prilikom početka radova žalio na bolove u ruci, ali da je rekao da može raditi. Svjedok je, između ostalog, u svom iskazu naveo da je za obavljanje poslova radnog mjesta zavarivača propisano obvezno korištenje zaštitne opreme i to zaštitnog odijela, kacige, maske, zaštitnih rukavica i cipela s metalnom kapicom te da je prema njegovom saznanju tužitelj tom prilikom imao propisanu zaštitnu opremu budući da im inače ne dozvoljavaju da rade.

Iskaz saslušanog svjedoka sud je prihvatio kao vjerodostojan jer je iskazivao jasno i uvjerljivo te je isti međusobno suglasan s iskazom tužitelja u pogledu odlučnih činjenica u ovom postupku, pri čemu je sud uzeo u obzir da svjedok nije bio neposredno nazočan prilikom ozljeđivanja tužitelja.

14. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti. Iako je tuženik osporio isključivu odgovornost za nastanak štetnog događaja budući da, prema njegovim tvrdnjama, šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika već uslijed propusta i nepažnje samog tužitelja, sud tijekom provedenog dokaznog postupka nije utvrdio postojanje činjenica iz kojih bi proizlazilo da ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem koje podrazumijeva krajnju nepažnju doprinio nastanku štetnog događaja. Okolnost da je osiguranik tuženika osigurao sigurne uvjete za rad, sredstva za rad te je osposobio tužitelja za rad na siguran način po stajalištu ovog suda ne dokazuje da je tužitelj prilikom rada postupio suprotno pravilima za rad na siguran način. Sud je pri tom imao u vidu i da tuženik nije naveo na koji način bi tužitelj eventualno postupio suprotno pravilima za rad na siguran način te u čemu se sastoji eventualni propust tužitelja prilikom rada. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je zaključio kako je uzrok nastanka štetnog događaja nepredviđen i iznenadan pad uređaja za zavarivanje uslijed popuštanja magneta, slijedom čega ne postoji odgovornost tužitelja u pogledu nastanka štetnog događaja. Iz navedenog razloga sud je odbio tuženikov prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu.

U odnosu na istaknute navode tuženika kako je tužitelj u mjesecu ožujku iste godine ozlijeđen iverjem drveta kada mu je zaostao nedostatak ekstenzije u srednjem prstu koji je tužitelj navodno ponovno ozlijedio u predmetnom štetnom događaju uslijed čega tegobe koje opisuje predmetna medicinska dokumentacija nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, sud je iste otklonio kao neosnovane obzirom da je tijekom dokaznog postupka utvrđeno kako je predmetna ozljeda na radu posljedica štetnog događaja od 17. lipnja 2023. Naime, uvidom u medicinsku dokumentaciju povodom ozljede iz mjeseca ožujka (str. 266-271 spisa) vidljivo je da se radi o ubodnoj rani od ruže slijedom čega ista nije ni u kakvoj vezi s ozljedom na radu zadobivenoj u štetnom događaju od 17. lipnja 2023. Isto tako nisu osnovane tvrdnje tuženika o eventualnoj nesposobnosti tužitelja za obavljanje posla tijekom samog nastanka štetnog događaja, budući da je iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika (str. 272 spisa) kojeg je izdala ovlaštena ustanova "Bonifarm zdravlje" dana 30. ožujka 2023., dakle nakon zadobivanja sporne ozljede u ožujku 2023., razvidno kako je tužitelj bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova zavarivača na izgradnji industrijskih postrojenja. Slijedom navedenog, sud je odbio tuženikov prijedlog za provođenje dokaza vještačenja po vještaku medicine rada.

15. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajen način. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, slijedom čega poslodavac, ovdje tuženik kao osiguravajuće društvo, sukladno odredbi čl. 964. i čl. 965. ZOO-a odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

16. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 17. lipnja 2023. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženikov prigovor odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja paušalan i usmjeren isključivo izbjegavanju odgovornosti slijedom čega je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću koji je u svom nalazu i mišljenju od 24. siječnja 2026. (str. 241–247 spisa) utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju od 17. lipnja 2023. zadobio udarac u desnu šaku područje III MCP zgloba. Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja kojom prilikom mu se tužitelj žali na povremene bolove u području desne šake i izraženije tegobe kod dužeg opterećenja pri čemu navodi da prije nije imao sličnih ozljeda. Temeljem osobnog pregleda i priložene medicinske dokumentacije, vještak zaključuje da kod tužitelja postoji na desnoj šaki u području RC zgloba palmarno poprečni ožiljak cca 4-5 cm te u području III MCP zgloba spiralni ožiljak dorzalno cca 5-6 cm. Nadalje, sudski vještak je utvrdio da kod tužitelja postoji smanjena GMS desne šake u slabijem stupnju. Isto tako, prisutna je palpacijska bol iznad III MCP zgloba, dok su kretnje MCP zgloba bolne i ograničene u slabijem stupnju. Također, kod tužitelja je vidljiva deformacija u smislu devijacije III prsta prema ulnarno. Sudski vještak je mišljenja da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede desne šake koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju. Sudski vještak navodi da je po ozljeđivanju tužitelja provedeno adekvatno liječenje te je i operacijski liječen. S obzirom na karakter zadobivene ozljede vještak je mišljenja da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 15. listopada 2023. uzevši u obzir priloženu medicinsku dokumentaciju i tijek liječenja.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta još 40 dana. Tužitelj je isto tako pretrpio tzv. primarni strah prilikom ozljeđivanja koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica bio je prisutan jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 25 dana. Kod tužitelja je zbog navedene ozljede došlo do trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti u visini od 5%. Isto tako, kod tužitelja je utvrđeno i postojanje naruženja slabijeg stupnja obzirom na zaostale ožiljke u području desne šake. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega prilikom obavljanja kućnih poslova, održavanja osobne higijene te kod odlaska liječniku u periodu od 30 dana u prosjeku po dva sata dnevno.

18. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u kojem navodi da je mišljenje vještaka neobrazloženo i da ne postoji nikakav slijed do vještakovog konačnog mišljenja o opsegu štete tužitelja. Nadalje, tuženik ističe da je nejasno na koji se štetni događaj vještak uopće referira jer se to ne navodi u nalazu. Tuženik ukazuje i da u mišljenju stoji da osim na kliničkom pregledu vještak svoje mišljenje temelji na dokumentaciji koju je vještak ranije navodno citirao iako nije u svom nalazu i mišljenju citirao niti naveo niti jednu ispravu ni ikakvu dokumentaciju. Isto tako, tuženik u svom očitovanju navodi i da ožiljak koji vještak opisuje dvostruko je odnosno trostruko veći od onog opisanog u potvrdi o nesposobnosti za rad. Između ostalog, vještak u svom nalazu nije spomenuo ozljedu iste šake tužitelja iz ožujka 2023. niti o posljedicama te ozljede koje je onda pogrešno pripisao ozljedi iz lipnja iste godine, a radi se o ožiljku i deficitu ispružanja srednjeg prsta. Zaključno, tuženik ističe da smanjena GMS desne šake nema uporište u medicinskoj dokumentaciji te s obzirom na istaknute primjedbe predlaže saslušati vještaka uz prethodnu dostavu dokumentacije medicinskog zbrinjavanja i liječenja povodom ozljede iz ožujka 2023.

19. Obzirom je tuženik imao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, isti se usmeno očitovao na ročištu održanom 23. ožujka 2026. te naveo da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru ozljede zadobivene u štetnom događaju uzevši u obzir priloženu medicinsku dokumentaciju te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužitelja dana 17. prosinca 2025. Vještak je u odnosu na prigovore tuženika istaknuo da je uzeo u obzir i ozljedu tužitelja iz mjeseca ožujka 2023. te je nakon uvida u odgovarajuću medicinsku dokumentaciju utvrdio da je ista sanirana, a tužitelj je isto tako nakon te ozljede dobio potvrdu od odgovarajuće poliklinike da je radno sposoban. Vještak je u svom očitovanju posebno naglasio da je tužitelj dešnjak, a ozljeda zadobivena u ovom štetnom događaju je u području trećeg prsta desne šake. Budući da je tužitelj po zanimanju zavarivač, potrebna mu je puna funkcija obje šake. U svezi prigovora tuženika o nenavođenju medicinske dokumentacije, vještak je izjavio da je medicinsku dokumentaciju priložio uz svoj nalaz i mišljenje. Nadalje, u odnosu na prigovore tuženika koji se odnose na veličinu ožiljka vještak je izjavio da kod tužitelja zaostaju ožiljci na dva mjesta koje je on utvrdio i opisao temeljem svog kliničkog pregleda tužitelja. U svezi prigovora tuženika o nepostojanju uporišta smanjenja grube motorne snage desne šake u medicinskoj dokumentaciji vještak je naveo da je istu neupitno utvrdio prilikom kliničkog pregleda tužitelja pri čemu pojašnjava da odgovara mehanizam zadobivanja ovakve ozljede, a liječenje ovakvih ozljeda je uobičajeno dugotrajno. Tužitelju je nakon operacijskog zahvata bilo preporučeno nošenje longete šest tjedana, a tužitelj je naveo da je longetu nosio čak dva mjeseca. Vještak isto tako pojašnjava da je nakon skidanja longete potreban sličan period do postizanja funkcije ozlijeđenog prsta. Iz očitovanja vještaka proizlazi da isti ostaje u cijelosti pri svom pisanom nalazu i mišljenju. Na upit punomoćnika tuženika koji je prvi medicinski nalaz koji je vještak cijenio povodom navedenog štetnog događaja vještak je odgovorio da je to ovjereni prijevod s njemačkog jezika privremenog liječničkog izvješća od 6. srpnja 2023. Klinike za ortopediju Hannover u kojem je detaljno opisan nastanak štetnog događaja, provedeno operacijsko liječenje te daljnje postupanje nakon samog operacijskog zahvata. Nadalje, iz iskaza vještaka proizlazi, povodom upita tuženika prema kojoj šifri je on označio predmetnu ozljedu, da su ozljede ručnog zgloba i šake, a time i udarac u to područje klasificirani pod oznakama S60 do S69, a inicijalna ozljeda koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju može se prema MKB klasifikaciji označiti s oznakom S60.0. Vještak je pojasnio da je takva ozljeda odnosno udarac u prst jedan od tipičnih mehanizama nastanka rupture tetive što se je dogodilo u ovom slučaju pri čemu je naveo da je posljedica udarca u šaku odnosno prst ruptura tetive koja je onda odnosno njeno liječenje temelj njegovog nalaza i mišljenja.

Na upit punomoćnika tuženika da li je imao u vidu zdravstveni karton tužitelja prilikom izrade nalaza i mišljenja, vještak je odgovorio da je imao uvid u presliku tužiteljevog zdravstvenog kartona u razdoblju od 25. rujna 2013. do 10. siječnja 2025. te naveo da prije štetnog događaja tužitelj nije imao sličnih ozljeda u navedenom periodu. Vještak je tom prilikom izjavio da je to omaškom izostavio navesti u svom nalazu i mišljenju.

U odnosu na upit punomoćnika tuženika je li prilikom ocjenjivanja smanjenja životne aktivnosti imao u vidu okolnosti dobi i spola tužitelja, vještak je odgovorio da je on, kada je spomenuo zanimanje i dominantnu ruku tužitelja, prvenstveno obrazlagao način nastanka same ozljede odnosno činjenicu da tužitelj ne bi bio u mogućnosti raditi takav zahtjevan posao, ukoliko njegov funkcionalni status ne bi bio zadovoljavajući. Vještak je nadalje obrazložio da je trajne posljedice cijenio temeljem zaostale deformacije trećeg prsta, smanjene pokretljivosti zglobova trećeg prsta te smanjene grube motorne snage desne šake pri čemu posebno naglašava da je tužitelju uzeta druga tetiva da bi se rekonstruirala tetiva ozlijeđena u ovom štetnom događaju. Iz tog razloga tužitelj ima dva ožiljka koja su u svezi ovog štetnog događaja. Vještak je zaključno istaknuo da dob i spol tužitelja nemaju veze s ocjenom trajnih posljedica.

20. Nakon usmenog saslušanja vještaka medicinske struke, tuženik je naveo da ustraje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka pri čemu ukazuje da je isto u protivnosti s medicinskom dokumentacijom i Rješenjem HZZO-a. Tuženik također osporava postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i rupture tetive budući da je vještak kao prvu medicinsku dokumentaciju cijenio onu iz srpnja 2023., a štetni događaj je nastao 17. lipnja 2023. Isto tako, tuženik i nadalje osporava postojanje zaostalog naruženja kod tužitelja što je bilo potrebno utvrditi neposrednim opažanjem, a isto nije bilo učinjeno te je izjavio da sam tužitelj nije bio saslušan na navedene okolnosti kao niti na okolnost nastanka štetnog događaja. Nadalje, tuženik je naveo da ustraje u prijedlogu za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu budući da je prema njegovom mišljenju tuženik, ako ne isključivo onda pretežito odgovoran za nastanak štetnog događaja, zbog nekorištenja zaštitne opreme (rukavica). Zaključno, tuženik je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja, kao i vještačenja po vještaku zaštite na radu te po vještaku medicine rada, te svih ostalih dokaznih prijedloga.

21. Tužitelj se podneskom od 18. veljače 2026. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da isti u cijelosti prihvaća te sukladno istom uređuje tužbeni zahtjev i potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 8.360,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 20. siječnja 2024. uvećano za troškove parničnog postupka.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja. Prema stajalištu ovog suda, vještak je na ročištu održanom 23. ožujka 2026. na objektivan i stručan način otklonio sve prigovore tuženika. Sud je iskaz sudskog vještaka od 23. ožujka 2026. također ocijenio vjerodostojnim i stručnim, jer je dan jasno, obrazloženo i uvjerljivo. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka, a isto tako i usmenog očitovanja razvidno je da se vještak referira na štetni događaj od dana 17. lipnja 2023. Isto tako, vještak je u svom očitovanju naveo na kojoj točno medicinskoj dokumentaciji temelji svoj nalaz i mišljenje, a ista je priložena uz nalaz i mišljenje. U vezi prigovora tuženika u pogledu postojanja ožiljka, sud ističe da je vještak stručno obrazložio postojanje dva ožiljka kod tužitelja budući da je tužitelju bila uzeta druga tetiva kako bi se rekonstruirala tetiva ozlijeđena u ovom štetnom događaju. U pogledu prigovora tuženika da vještak nije spomenuo ozljedu tužitelja iz ožujka 2023. sud ističe da je vještak u svom usmenom očitovanju naveo da je istu uzeo u obzir te je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju utvrdio da je ista sanirana slijedom čega sud zaključuje da ozljeda iz ožujka 2023. nema uzročno posljedične veze s ozljedom na radu zadobivenu u štetnom događaju od 17. lipnja 2023. povodom koje se vodi ovaj postupak. U odnosu na prigovor tuženika kako smanjena GMS desne šake koju je vještak utvrdio nema uporište u medicinskoj dokumentaciji, sud ističe kako je vještak istu neupitno utvrdio prilikom kliničkog pregleda tužitelja, a sve kako to proizlazi iz usmenog očitovanja vještaka. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio kako su neosnovani prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka.

23. U odnosu na navode tuženika kako isti ostaje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, sud je iste ocijenio kao neosnovane budući da je vještak u svom iskazu na obrazloženi način otklonio sve prigovore tuženika. Nadalje, sud ističe kako su netočni navodi tuženika da tužitelj nije saslušan na okolnost nastanka štetnog događaja, budući da je isti bio saslušan na tu okolnost na ročištu dana 24. listopada 2025. Postojanje naruženja kod tužitelja je utvrđeno temeljem nalaza vještaka, kao i iz samog iskaza vještaka koji je pregledao tužitelja, a spisu prileže i fotografije ozljeđivanja i ožiljka tužitelja. Slijedom navedenog, sud je odbio tuženikove prijedloge za provođenjem novog medicinskog vještačenja, kao i vještačenja po vještaku zaštite na radu te po vještaku medicine rada, a sve iz razloga jer izvođenje navedenih dokaza sud nije smatrao svrsishodnim i s obzirom na to da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno izvedenim dokazima za donošenje meritorne odluke.

24. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, zbog naruženja te za pretrpljeni strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Sud je prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade uzeo u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike te povećanje stope inflacije, kao i porast potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj.

25. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 2.000,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.600,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 5 % uslijed čega trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1995. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 eura te za naruženost iznos od 1.000,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 5.600,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 2.400,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen.

Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružala njegova djevojka, utvrđeni su u skladu s izjavom tužitelja te nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 60 sati. S obzirom da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala njegova djevojka, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike te visoku stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 60 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 300,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 60,00 eura s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen.

26. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 20. siječnja 2024. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete ocijenio osnovanim.

Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

27. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od podnošenja odštetnog zahtjeva 20. siječnja 2024., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. siječnja 2024. do dana prije presuđenja 10. svibnja 2026.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

28.1. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti dokazao odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva. S obzirom da je tužbeni zahtjev u visini od 8.360,00 eura, prihvaćen u iznosu od 5.900,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 2.460,00 eura, sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine uspio u sporu s omjerom 70,57%. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio u ukupnom omjeru s 85,28%. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 29,43%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0%, dakle ukupno 14,72%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 70,56 % priznatih troškova.

28.2. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav tužbe – 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištu 13.12.2024. – 50 bodova po Tbr. 9/2, zastupanja na ročištima dana 21.3.2025., dana 17.4.2025., dana 24.10.2025. te dana 23.3.2026. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, trošak sastava podneska od 9.12.2025. – 25 bodova po Tbr. 8/4, trošak sastava obrazloženog podneska od 18.2.2026. – 100 bodova po Tbr. 8/1, te trošak sastava podneska od 23.2.2026. – 25 bodova po Tbr. 8/4, odnosno ukupno 700 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.750,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 70,56% odnosno u iznosu od 1.234,80 eura. Navedenom iznosu dodani su troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, putni troškovi svjedoka ĆE u ukupnom iznosu od 307,84 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,73 eura, te trošak ovjerenog prijevoda dokumentacije na hrvatski jezik po sudskom tumaču u iznosu od 100,00 eura. Stoga je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 2.031,37 eura.

28.3. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 27.6.2024. kojim predlaže uputiti spis stvarno nadležnom sudu te podneska od 3.12.2024. kojim dostavlja medicinsku dokumentaciju budući je navedeno mogao učiniti i prilikom podnošenja tužbe. Isto tako, tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 23.10.2025. kojim dostavlja u spis dokumentaciju budući je navedeno mogao učiniti i na ročištu idućeg dana za što mu je priznat trošak zastupanja. Tužitelju također nije priznat trošak sastava podneska od 7.11.2025. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje. Navedeni podnesci, prema stavu ovog suda, nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka. Valja reći i da tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu budući da ista nije plaćena, o čemu će ovaj sud donijeti posebno rješenje po pravomoćnom okončanju postupka.

29. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.