REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2124/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja SA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Rudešu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 27. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ČA, odvjetničke vježbenice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Proglašava se nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb,

Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenika tužitelja, SA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-28198/2022, određena rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrv- 24607/09 od 6. kolovoza 2009., a koja se provodi u postupku naplate pred Financijskom agencijom, na računimat užitelja.

II/ Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, da tužitelju SA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.''

Obrazloženje

1. Tužitelj SA (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je rješenjem i zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovrv-28198/2022 od 17. ožujka 2022., zaprimljenim 29. ožujka 2022. upućen u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnih bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić, poslovni broj Ovrv-24607/09 od 6. kolovoza 2009. nedopuštenom. Tužitelj je saznao da su putem Financijske agencije (dalje: FINA) blokirani računi tužitelja i to po osnovi za plaćanje broj Ovrv-24607/2009. Naime, ovrhovoditelj, ovdje tuženik je 21. siječnja 2022. predao zahtjev za naplatu na FINA-i, a osnova za plaćanje je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-24607/2009 doneseno po javnim bilježnicima Ivi Hanžeković Živković i Ladi Škaričić-Sinčić iz Zagreba, 6. kolovoza 2009., pravomoćno i ovršno 17. rujna 2009. Tužitelj je na navedeno rješenje o ovrsi uložio žalbu nakon proteka roka 23. veljače 2022., a iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona te podnio prijedlog radi odgode ovrhe. Tuženik je, kako proizlazi iz dopisa tuženika priloženog uz zahtjev za naplatu, ugovorom o cesiji sklopljenim 20. rujna 2016. s Raiffeisenbank Austria d.d. kao prethodnim vjerovnikom tužitelja preuzeo potraživanje prema tužitelju po navedenoj osnovi za plaćanje. Predmetna osnova za plaćanje već je bila predana i upisana u redoslijed naplate po računima tužitelja, i to od strane prethodnog ovrhovoditelja, Raiffeisenbank Austria d.d. te je za tu osnovu za plaćanje trebala biti utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, slijedom čega je FINA trebala po njoj prestati provoditi ovrhu i isknjižiti je iz redoslijeda naplate s obzirom na to da je u trenutku stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, 18. srpnja 2018. osnova već bila više od tri godine evidentirana u redoslijedu naplate kod tužitelja. Prethodni ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naplatu, međutim, ovrha po predmetnoj osnovi za plaćanje, tj. rješenju o ovrsi, je obustavljena, iako je trebala biti utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te je sadašnji ovrhovoditelj, ovdje tuženik 21. siječnja 2022., temeljem iste te osnove za plaćanje, ponovno podnio zahtjev za naplatu. Poziva se na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su- IV-245/2019-3 održanog 27. studenoga 2019. pod točkom 6. Sukladno navedenom stavu, predmetni zahtjev za naplatu tuženika te pljenidba i prijenos u konkretnom su slučaju nedopušteni. Ističe i kako je tražbina iz navedene osnove za plaćanje zastarjela budući da je rješenje o ovrsi doneseno 6. kolovoza 2009., a pravomoćno i ovršno 17. rujna 2009. pa je nesporno kako je prošlo više od deset godina od pravomoćnosti istog rješenja tako da je sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima predmetna tražbina zastarjela, čime je tuženik izgubio pravo prisilno se naplatiti od tužitelja. Naglašava kako je predmetno rješenje o ovrsi od strane prethodnog ovrhovoditelja podneseno na FINA-u 26. siječnja 2011. pa sve i da se tom radnjom prekinula zastara, ona je u svakom slučaju ponovno nastupila istekom deset godina od tog dana. Tuženik je svoj zahtjev za naplatu podnio na FINA-u 21. siječnja 2022. iz čega nesporno proizlazi kako je prošlo nepunih jedanaest godina između dvije radnje, a slijedom čega je zastara tražbine iz predmetnog rješenja o ovrsi nedvojbeno nastupila. Napominje i kako se tuženik pokušava dvostruko naplatiti temeljem jedne te iste osnove jer je dopisom od 27. prosinca 2021. upućenim obrtu tužitelja, kojim je dostavio i predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-24607/2009, pozvao postupiti po tom rješenju o ovrsi te izvršiti pljenidbu zakonom maksimalno dopuštenog iznosa plaće i prijenos zaplijenjenog dijela plaće na račun tuženika. Dakle, tuženik je na temelju predmetnog rješenja o ovrsi, odnosno po istoj osnovi istovremeno pokrenuo dva odvojena izvansudska ovršna postupka kako bi naplatio jednu te istu tražbinu. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja ovdje tuženika u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovrv-28198/2022, određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-24607/09 od 6. kolovoza 2009., a koja se provodi u postupku naplate pred Financijskom agencijom, na računima tužitelja. Traži naknadu parničnog troška

2. Tuženik EOS MATRIX d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode tužbe. U odnosu na prigovor nedopuštenosti ponovnog pokretanja izvansudske ovrhe, ističe kako je prethodni vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. 26. siječnja 2011. kod Financijske agencije pokrenuo postupak izvansudske ovrhe temeljem predmetnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-24607/09 od 06. kolovoza 2009. Dana 16. rujna 2016. sklopljen je ugovor o cesiji, između društva Raiffeisenbank Austria d.d. te tuženika koji je ovjeren 20. rujna 2016. kod javnog bilježnika Anice Hukelj pod poslovnim brojem OV-11533/16, te 21. rujna 2016. kod javnog bilježnika Željke Maroslavac pod poslovnim brojem OV-28627/16, a temeljem kojeg je tuženik postao zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka. Dana 04. kolovoza 2018. Financijska agencija je prestala postupati po navedenoj osnovi temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20), budući da se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju te nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika. Dana 21. siječnja 2022. novi vjerovnik, ovdje tuženik, pokrenuo je kod Financijske agencije novi postupak izvansudske ovrhe temeljem navedenog rješenja o ovrsi. Ističe kako se Zaključak br. 6. Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenoga 2019. odnosi isključivo na rješenje o ovrsi koje je donio sud u ovršnom postupku (sudska ovrha), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, a u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. U konkretnom slučaju ne radi se o sudskom rješenju o ovrsi i sudskoj ovrsi, već o javnobilježničkom rješenju o ovrsi i izvansudskoj ovrsi. Izvansudska ovrha pokreće se podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji. U slučaju kada Financijska agencija temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, prestane postupati po osnovi te je isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ovrhovoditelj može podnijeti novi zahtjev za naplatu, odnosno pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe, a radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje. Slijedom navedenog, prigovor nedopuštenosti ponovnog pokretanja postupka izvansudske ovrhe kod Financijske agencije u cijelosti je neosnovan. U odnosu na prigovor pokušaja dvostrukog namirenja, ističe kako je predmetnim rješenjem o ovrsi određena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika. Ističe kako iz odredbe čl. 5. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) jasno proizlazi kako je moguće provoditi ovrhu na različitim predmetima ovrhe te je u konkretnom slučaju tuženik, u skladu s odredbom čl. 284. st. 2. Ovršnog zakona, izravno kod poslodavca ovršenika zatražio provedbu izvansudske ovrhe na stalnom primanju ovršenika i kod Financijske agencije provedbu izvansudske ovrhe na novčanoj tražbini po računu. Ne radi se o pokušaju dvostrukog namirenja, već o dva različita postupka izvansudske ovrhe, na dva različita predmeta ovrhe te je stoga i navedeni prigovor tužitelja u cijelosti neosnovan. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, ističe kako je isti u cijelosti neosnovan. Postupak izvansudske ovrhe bio je u tijeku od 27. siječnja 2011. do 04. kolovoza 2018. te je izvansudska ovrha obustavljena isključivo iz razloga na strani ovršenika, budući da na računima ovršenika nije bilo sredstava. Stoga je prekid zastare trajao do 04. kolovoza 2018. Od navedenog datuma počeo je teći novi desetogodišnji zastarni rok, a kojeg je tuženik kao ovrhovoditelj prekinuo podnošenjem novog zahtjeva na naplatu temeljem predmetnog rješenja o ovrsi kod Financijske agencije 21. siječnja 2022. Slijedom navedenog predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje i zaključak ovoga suda poslovni broj Ovrv-28198/2022-4 od 17. ožujka 2022. (list 5-6 spisa), Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 7 spisa), zahtjev za naplatu (list 8-9 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković poslovni broj Ovrv- 24607/09 od 6. kolovoza 2009. (list 10-13 spisa), žalbu nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe (list 14-20 spisa), obavijest Financijske agencije od 13. siječnja 2022. (list 21 spisa), Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (list 22- 35 spisa), dopis od 27. prosinca 2021. (list 36 spisa), ugovore o cesiji (list 47-68 spisa), Specifikaciju osnove za plaćanje Ovrv-24607/09-AKTIV (list 82 spisa), Dodatni ugovor I. (list 83-87 spisa), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-24607/09-AKTIV (list 101 spisa), kartica prometa na dan 22. svibnja 2024. (list 104 spisa), potvrda o izvršenom nalogu (list 105 spisa), dopis Financijske agencije i specifikaciju izvršenja (list 113-114 i 137-139 spisa) te je saslušao tužitelja (list 129 spisa).

4. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-24607/09 od 6. kolovoza 2009. javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković koja se provodila u postupku izvansudske naplate pred Financijskom agencijom na računima tužitelja.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik kao novi ovrhovoditelj, koji je temeljem ugovora o cesiji sklopljenim s ranijim vjerovnikom Raiffeisenbank Austria d.d. preuzeo potraživanje po osnovi za plaćanje-rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković poslovni broj Ovrv-24607/09 od 6. kolovoza 2009., 21. siječnja 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izvansudsku ovrhu na računima tužitelja kao ovršenika.

7. Nije sporno niti da je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem predmetnog rješenja o ovrsi zatražio i od poslodavca tužitelja namirenje tražbine iz stalnih novčanih primanja tužitelja kao ovršenika.

8. Nije sporno niti da je tužitelj zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovrv- 28198/2022-4 od 17. ožujka 2022. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-24607/09 od 6. kolovoza 2009. javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković nedopuštenom.

9. Nije sporno niti da je tijekom ovog postupka naplaćen čitav iznos dugovanja, a što u konačnici proizlazi i iz dopisa Financijske agencije od 29. svibnja 2024. i priložene specifikacije. Također, nije sporno da je tuženik 17. listopada 2022. izvršio povrat preplaćenih iznosa tužitelju u ukupnom iznosu od 3.588,57 kuna, a što je razvidno i iz kartice prometa na dan 22. svibnja 2024. i potvrde o izvršenom nalogu (list 104-105 spisa).

10. Sporno je je li tuženik bio ovlašten ponovno dostaviti predmetnu osnovu za plaćanje – predmetno rješenje o ovrsi Financijskoj agenciji na naplatu, je li tražbina iz navedene osnove za plaćanje zastarjela te je li tuženik pokušao dvostruku naplatu temeljem jedne te iste osnove jer je istu dostavio Financijskoj agenciji i poslodavcu tužitelja na naplatu.

11. Iz očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 8. veljače 2022. (list 22-34 spisa) razvidno je da je Financijska agencija pod rednim brojem 7. evidentirala 26. siječnja 2011. kao osnovu za plaćanje rješenje o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-24607/09.

12. Iz dopisa od 27. prosinca 2021. razvidno je da je navedeni dopis tuženik kao ovrhovoditelj uputio SA, vlasniku obrta za poslovne usluge kao poslodavcu dostavljajući mu rješenje o ovrsi posloovni broj Ovrv-24607/09 radi naplate nepodmirenog dugovanja u iznosu od 17.607,07 kn u odnosu na tužitelja kao dužnika.

13. Uvidom u ugovor o cesiji te Dodatni ugovor I. od 16. rujna 2016. utvrđeno je da su istog sklopili tuženik kao cesionar i Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedent kojim su na tuženika prenesena sva nenaplaćena potraživanja cedenta navedena u Prilogu 1 i 2 ugovora, a između ostalih i potraživanje u odnosu na tužitelja po rješenju o ovrsi poslovni Ovrv-24607/09 od 6. kolovoza 2009. javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković.

14. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-24607/09 na dan 14. ožujka 2022. razvidno je da je s računa tužitelja u korist tuženika naplaćen iznos od 4.230,16 kn, a nenaplaćeno je 21.629,41 kn.

15. Iz kartice prometa na dan 22. svibnja 2024. te potvrde o izvršenom nalogu od 17. listopada 2022. utvrđeno je da je tuženik 17. listopada 2022. izvršio povrat iznosa od 3.588,57 kn tužitelju.

16. Iz dopisa Financijske agencije od 29. svibnja 2024. i specifikacije izvršenja osnove za plaćanje utvrđeno je da je potraživanje po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv- 24607/09 naplaćeno u iznosu od 2.314,20 eura i to 1.347,35 eura po osnovu glavnog duga i 1.537,04 eura s osnova kamate.

17. Tužitelj u iskazu navodi da, koliko se sjeća, a ne može više točno reći jer je sve to bilo davno, čini mu se da je negdje 2009. ili 2010. donesena prva odluka o zapljeni, a dvije godine nakon donošenja te odluke je bio pokušaj naplate. Ništa se nije događalo jedno vrijeme jer ili nije bilo sredstava na računu ili je bilo još vjerovnika. Ništa se nije događalo više od 10 godina. Na upit je li podmirio taj dug, naveo je da nije, nego je on naplaćen prisilno. Sve to je potisnuo i nikako mu nije bilo jasno kako je do te naplate došlo nakon više od 10 godina. Navodi da su samo uskrsnuli odjednom. Da ga je barem netko podsjetio na to, ovako mu je sve to bilo naglo.

18. Iz dopisa Financijske agencije od 2. veljače 2026. utvrđeno je da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-24607/09 od 6. kolovoza 2009. zaprimljeno na provedbu kod Financijske agencije od strane ovrhovoditelja navedenog u osnovi za plaćanje Raiffeisenbank Austria d.d. 26. siječnja 2011. Dana 15. siječnja 2018. zaprimljen je ugovor o cesiji između Raiffeisenbank Austria d.d. i EOS MATRIX d.o.o. te je temeljem navedene isprave iz čl. 32. Ovršnog zakona u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje izvršena izmjena podataka o ovrhovoditelju. Financijska agencija je prestala s izvršenjem predmetne osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Po rješenju do tada nije bilo naplate. Dana 21. siječnja 2022. zaprimljen je novi zahtjev za naplatu temeljem predmetnog rješenja o ovrsi od strane novog ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. te je rješenje ponovno evidentirano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te je isto naplaćeno sukladno specifikaciji koju dostavljaju u iznosu od 2.314,20 eura i to 1.347,35 eura po osnovu glavnog duga i 1.537,04 eura s osnova kamate.

19. Prema odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnoga tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

20. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

21. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO propisano je da se smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koje je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st.2.).

22. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO). Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

23. Na temelju provedenog dokazanog postupka utvrđeno je:

- da je prethodni vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. prvi put podnio zahtjev za izvansudsku ovrhu Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) 26. siječnja 2011., kako to proizlazi iz dopisa od 2. veljače 2026. (list 137 spisa) te je FINA 15. siječnja 2018. zaprimila ugovor o cesiji sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i ovdje tuženika te je temeljem navedene isprave, sukladno čl. 32. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ), u Očevidnik redoslijeda za plaćanje izvršila izmjenu podataka na način da je kao ovrhovoditelja naznačila ovdje tuženika,

- da je FINA prestala s izvršavanjem predmetne osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i da do tada po rješenju nije bilo naplate,

- da je ovdje tuženik podnio novi zahtjev za naplatu temeljem predmetnog rješenja o ovrsi FINA-i 21. siječnja 2022. te je po istom ukupno naplaćen iznos od 2.884,39 eura.

24. U trenutku prvog podnošenja zahtjeva za naplatu od strane prethodnog (izvornog) vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. FINA-i na snazi je bio Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'', broj 91/2010 i 112/2012, dalje u tekstu: ZOPNS '10). Tim zakonom nije bilo propisano vremensko ograničenje temeljem kojeg bi FINA prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje ako ne bi bilo naplata s računa ovršenika.

25. Takvo ograničenja propisano je tek čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. (''Narodne novine'', broj 68/2018, dalje u tekstu ZOPNS '18) kada je propisano da će FINA prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika.

26. Također u čl. 33. st. 1. ZOPNS '18 propisano je postupanje FINA-e s osnovama za plaćanje u prijelaznom razdoblju. Tako je propisano da je FINA dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona.

27. Podnošenjem zahtjeva za izvansudsku ovrhu 26. siječnja 2011., koji je podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, prekinuta je zastara koji prekid je trajao sve do 4. kolovoza 2018. Naime, sve dok naplata po navedenoj ovršnoj ispravi nije izvršena ili dok taj postupak naplate nije završen na neki drugi način, traje prekid zastarijevanja.

28. Stupanjem na snagu ZOPNS '18 FINA je bila dužna prestati izvršavati osnove za plaćanje po kojima nije bilo naplate posljednjih šest mjeseci. Kako po osnovi za plaćanje u odnosu na tužitelja, koju je FINA uredno primila 26. siječnja 2011. nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci, to je FINA sukladno navedenoj zakonskoj odredbi 4. kolovoza 2018. prestala postupati jer je tada zakonskom odredbom propisana dužnost prestanka izvršavanja osnova za plaćanje pa je tada zastara u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO počela ponovno teći.

29. Naime, rok zastarijevanja tražbine ne teče dok traje postupak izvansudske ovrhe odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri FINA-i.

30. Stoga, kada je tuženik podnio novi zahtjev za naplatu 21. siječnja 2022., isti je podnesen unutar desetogodišnjeg roka iz čl. 233. st. 1. ZOO jer od 5. kolovoza 2018., kada je zastara počela ponovno teći, do 21. siječnja 2022. taj rok nije protekao.

31. Pozivanje tužitelja na zauzeti stav predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenoga 2019. nije osnovano iz razloga što u konkretnom slučaju nije riječ o istovjetnoj situaciji. Naime, predmetni stav te ustaljena sudska praksa odnosi se na situacije nemogućnosti ponovnog upisivanja rješenja o ovrsi u Očevidnik i nastavak postupka kod Financijske agencije u ovršnom postupku na način da se u sudskom ovršnom postupku Agenciji ponovno dostavi ista osnova za plaćanje, kao i da joj se naloži ponovno uvrštavanje iste osnove za plaćanje u Očevidnik, a nakon što je temeljem čl. 12. st. 1. ZPONS Financijska agencija prestala postupati po rješenju o ovrsi i to rješenje izbrisala iz Očevidnika, o čemu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravna shvaćanja u brojnim odlukama kao npr. Rev-104/2022-2 od 9. veljače 2022., Rev-134/2022-2 od 21. veljače 2024. i dr., već ovrhovoditelj može pokrenuti novi ovršni postupak. U konkretnom slučaju također nije tražen ponovni upis iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izvansudsku naplatu, već je tuženik kao ovrhovoditelj podnio novi zahtjev za izvansudsku naplatu temeljem iste ovršne isprave.

32. Nije osnovan niti navod tužitelja da tuženik nije bio ovlašten pokrenuti dva odvojena izvansudska ovršna postupka kako bi naplatio jednu te istu tražbinu. Naime, ovrhovoditelj ima radi namirenja svoje novčane tražbine, temeljem valjane ovršne isprave, pravo izbora predmeta i sredstva ovrhe, uključujući i provođenje ovrhe na više predmeta i sredstava ovrhe (u istom ovršnom predmetu ili u više predmeta) sukladno čl. 5. st. 1. OZ-a.

33. Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, sud će, na prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odnosno osiguranje samo na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine (čl. 5. st. 2. OZ-a). Osim toga, kada se temeljem iste ovršne isprave provodi istovremeno više ovršnih postupaka, na različitim predmetima i sredstvima ovrhe, ovrhovoditelj je dužan uračunati namirenje (potpuno ili djelomično) u nekom drugom od više pokrenutih ovršnih postupka, a što je u konkretnom slučaju tuženik i učinio zbog čega je i izvršio povrat više naplaćenih sredstava u iznosu od 3.588,57 kn 17. listopada 2022. zbog čega nije došlo do dvostruke naplate istog potraživanja.

34. Slijedom svega navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci.

35. Tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška jer sa zahtjevom nije uspio, a tuženik naknadu troška postupka nije potraživao.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku