Poslovni broj: P-1738/2024-27
Republika Hrvatska
Općinski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene HK iz Repubike Austrije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branimiru Čoliću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika- protutužitelja BLITZ HOME NEKRETNINE d.o.o. Rijeka, Riva 8, OIB:01230174254, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rači i kolege iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 11. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku, BLITZ HOME NEKRETNINE d.o.o., Riva 8, 51000 Rijeka, OIB: 01230174254, da tužitelju IRENA MOSER, [adresa], Republika Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude isplati iznos od 2.000,00 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekuće od 6. ožujka 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 22. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 23. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
.
II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahjtev tuženika-protutužtelja koji glasi:
" I. Utvrđuje se da tužitelj-protutuženik HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima prema tuženiku-protutužitelju BLITZ HOME NEKRETNINE d.o.o., Riva 8, 51000 Rijeka, OIB: 01230174254 dospjelu tražbinu u iznosu od 2.000,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. ožujka 2022.g. pa do isplate.
II. Utvrđuje se da tuženik-protutužitelj BLITZ HOME NEKRETNINE d.o.o., Riva 8, 51000 Rijeka, OIB: 01230174254 ima prema tužitelju-protutuženik-u IRENA MOSER, [adresa], Republika Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj] dospjelu tražbinu u iznosu od 8.250,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. ožujka 2022.g. pa do isplate.
III. Vrši se prijeboj tražbina tako da se od tuženikove-protutužiteljeve tražbine u iznosu od 8.250,00 eura oduzima tužiteljeva-protutuženikova tražbina u iznosu od 2.000,00 eura te se nalaže tužitelju-protutuženiku HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tuženiku-protutužitelju BLITZ HOME NEKRETNINE d.o.o., Riva 8, 51000 Rijeka, OIB: 01230174254 iznos od 6.250,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29.03.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku petnaest dana.
IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku, IRENA MOSER, [adresa], Republika Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju BLITZ HOME NEKRETNINE d.o.o., Riva 8, 51000 Rijeka, OIB: 01230174254, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude nadoknadi prouzročene parnične troškove ovoga postupka "
III.Nalaže se tuženiku, BLITZ HOME NEKRETNINE d.o.o., Riva 8, 51000 Rijeka, OIB: 01230174254, da tužitelju IRENA MOSER, [adresa], Republika Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude nadoknadi prouzročene parnične troškove ovoga postupka u iznosu od 1.757,91 euro uvećano za pripadajuće zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekuće od 11. svibnja 2026. G.. pa do isplate dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice- protutužene za naknadom troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica-protutužena ( u daljnjem tekstu: tužiteljica ) u tužbi navodi da su stranke 6. ožujka 2022. g. zaključile ugovor o posredovanju radi povezivanja nje sa trećom osobom glede sklapanja pravnih poslova čiji je predmet nekretnina. Navedenim ugovorom tuženik- protutužitelj ( u daljnjem tekstu: tuženik ) kao posrednik da se obvezao s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika preuzimati radnje u smislu nastojanja iznalaženja i dovođenja u vezu sa tužiteljicom zainteresiranih osoba koje bi pregovarale o sklapanju pravnog posla kojim se ostvaruje interes tužitelja što se u konačnici ispostavilo da nije tako. Tuženik da nije postupao s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika. Navodi da je tuženik posredovao glede kupnje nekretnine k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Vinodolski glede čega je zaključen predugovor o kupoprodaji nekretnine između tužiteljice i osobe NK , tada upisani vlasnik nekretnine. U trenutku zaključenja tog ugovora navedena nekretnina je bila upisana kao " prirodno neplodno zemljište " i nije bila etažirana. Povodom zaključenog predugovora tuženik da joj je izdao račun 28.3.2022. g. na iznos od 8.250,00 eura na ime posredničke naknade a za navedeno posredovanje u kupnji nekretnine u vlasništvu NK i to stana br. 2 za kupoprodajnu cijenu od 225.000,00 eura u zgradi izgrađenoj na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u to vrijeme nije ni bila upisana kao stan niti etažirana. U čl. 22. st. 3. Predugovora potvrđuje se da je tužiteljica 6. ožujka 2022. g. isplatila tuženiku kao rezervaciju za kupnje predmetne nekretnine iznos od 2.000,00 eura te se iznos vraća potpisom predugovora. Taj iznos da joj nikad nije vraćen. U čl. 3. st. 2. Predugovora da je izričito navedeno kako će se glavni ugovor sklopiti u roku od 3 mjeseca od dana potpisa tog predugovora a koji rok se može produljiti isključivo sporazumom obiju stranaka. Glavni ugovor da nije nikada zaključen a sve s obzirom da prodavatelj iz predmetnog predugovora nije ispunio svoje obveze iz predugovora ( etažiranje i postupak otvaranja trgovačkog društva u vlasništvu prodavatelja u čije će vlasništvo biti prenesena nekretnina ) dok je također ugovoren rok za sklapanje glavnog ugovora u trajanju od 3 mjeseca a isti nije nikada sklopljen.
2. S obzirom da prodavatelj sukladno odredbama Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. ožujka 2022. g. nije izvršio svoje ugovorne obveze i da u roku nije sklopljen glavni kupoprodajni ugovor, tuženik kao ovlašteni posrednik je bi upoznat sa činjenicom da tužiteljica ima pravo tražiti raskid ugovora koji je ex lege nastupio protekom 3 mjeseca od potpisa predugovora, tj. od 28.3.2022. g. i povrat svega danog pa tako i rezervacije od 2.000,00 eura i da tužitelj nema pravo nametati trgovačku praksu na način da rizici pravnog posla padaju na tužiteljicu kao kupca i potrošača a kako je to koncipirano sadržajem predugovora od 28.3.2022. g. Dok je potencijalni prodavatelj NK na traženje tužiteljice izvršio povrat iznosa od 10.000,00 eura kojeg mu je tužiteljica prethodno platila ne ime kapare sukladno čl. 2. st. 1. predugovora, tuženik da nije nikada izvršio povrat rezervacije od 2.000,00 eura već je taj iznos primio i zadržao. Tužiteljica da ga ja u više navrata pozivala na povrat na što nije dobila ni povratni odgovor a kamoli uplatu. Poziva se na institut stjecanja bez osnove i to čl .1111 st. 3. Zakona o obveznim odnosima tj. na otpalu osnovu. Također navodi i da je tuženik nezakonitim zadržavanjem iznosa od 2.000,00 eura prouzrokovao očiglednu štetu tužiteljici koja šteta je proizašla iz nesavjesnog postupanja tuženika kao posrednika koji nje postupao s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika obzirom da je posredovao o za nekretninu koja očigledno nije bila etažirana niti je postojala razumna mogućnost da prodavatelj ispuni uvjete propisane predugovorom o kupoprodaji nekretnine u ugovorenom roku pa da je jasno kako je tuženik s namjerom posredovao isključivo radi svoje zarade i zadržavanja iznosa od 2.000,00 eura. Poziva se na odredbu čl. 842. Zakona o obveznim odnosima jer da je tuženik odgovoran za štetu zato što je znao i morao znat da prodavatelj neće moći ispuniti svoju obvezu iz ugovora kao što i nema pravo ni na kakvu naknadu posredničke provizije sukladno čl. 845. istog zakona jer glavni ugovor nije sklopljen zbog neostvarivanja uvjeta iz predugovora. Predlaže donošenje presude kao u izreci točke I.
3. U svom odgovoru na tužbu u kojoj podnosi i protutužbu tuženik ističe da su stranke sklopile ugovor o posredovanju 6.ožujka 2022. g. nakon što se tužiteljica obratila djelatnicama tuženika HKK i CK s namjerom pronalaska nekretnine na prodaju. Čl. 2. ugovora o posredovanju stranke su ugovorile da tuženik stječe pravo na posredničku naknadu prilikom sklapanja predugovora. Unutar tri godine na koje je sklopljen ugovor tuženik da je našao i doveo u vezu zainteresiranu osobu za prodaju nekretnine tako da je sklopljen spomenuti Predugovor između tužiteljice i NK. Obveza da je nalogodavca platiti posredniku posredničku naknadu u iznosu od 3 % od kupoprodajne cijene. Tuženik je stoga izdao račun 28.3.2022. g. na iznos od 8.250,00 eura na koji da tužiteljica nije stavila prigovor. Kako tužiteljica do sad nije platila iznos od 8.250,00 eura to tuženik pozivom na odredbu čl. 189. ZPP-a podnosi protutužbu i traži prebijanje tražbina parničnih stranaka na način kao u izreci.
4. Tužiteljica u daljnjem tijeku postupka osporava protutužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik da se ponašao nepošteno te je tražio da tužiteljica potpiše posrednički ugovor kako bi mu platila 6 % posredničku proviziju. Tuženik da je posredovao za interes H te predlaže odbiti protutužbeni zahtjev.
5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da je ispunio svoju obvezu dovođenja u vezu tužiteljice i prodavatelja koji su sklopili Predugovor o kupoprodaji. Time da je ispunio svoju posredničku obvezu iz čl. 28. st. 1. Zakona o posredovanju, na volju prodavatelja nakon toga on da ne može utjecati. Tužiteljica da je zaštićena predugovorom koji predviđa povrat dvostruke kapare u slučaju odustanka prodavatelja što da jasno isključuje odgovornost posrednika. On da nije izdao račun tužiteljici na ime provizije u iznosu od 6 % od kupoprodajne cijene već 3 % od kupoprodajne cijene. Tužiteljica da nije treća osoba nego nalogodavac.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao stranke (tužiteljicu i zz. tuženika ZK ) i svjedoke NKK, CK i NK. Druge dokaze stranke nisu predlagale.
7.Zahtjev tužiteljice je osnovan. Protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.
8. Nesporno je među parničnim strankama da su sklopile ugovor o posredovanju 6.3.2022.g.(l.s.5) kojim ugovorom su u čl. 1. odredile da je svrha ovog dvostranoobveznog pravnog posla radnje posrednika koje se tiču povezivanja nalogodavca i treće osobe te pregovora i pripreme za sklapanje pravnih poslova kojih je predmet nekretnina, osobit pri kupnji, zamjeni, najmu, zakupu i davanju u koncesiju. Kao predmet posredovanja navedena je ID:66049 i N. U čl. 2. propisane su obveze posrednika i nalogodavca; pa je tako navedeno da je temeljena obveza nalogodavca posredniku isplatiti posredničku naknadu i to kod kupoprodaje 3 % od ugovorene kupoprodajne cijene. Dalje se navodi da ugovoreni iznosi dospijevaju već prilikom sklapanja predugovora za posredovani pravni posao. Nije sporno niti do da je tužiteljica htjela kupiti stan u [adresa] u zgradi izgrađenoj na čest. 5858/49 k. o. [katastarska općina] od prodavatelja NK za kupoprodajnu cijenu od 225.000,00 eura u koju svrhu je i sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnina 28. ožujka 2022. g. U čl. 2. Predugovora stoji da je kupac-ovdje tužiteljica uplatila 6.ožujka 2022. g. rezervaciju na predmetnu nekretninu iz točke 1. predugovora u iznosu od 2.000,00 eura te je isti pohranjen u agenciji te će se vratiti kupcu potpisom predugovora. Dakle, nesporno je da je taj iznos od 2.000,00 eura kod tuženika ali je sporno da li je dogovoreno da će se taj iznos odbiti od iznosa provizije kako to tvrdi tuženik a i traži u svom kompenzibilnom protutužbenom zahtjevu.
9.Dalje su stranke ugovorile u čl. 3. Predugovora da će se glavni kupoprodajni ugovor za nekretnine naveden u točki 1. predugovora sklopiti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana potpisa predugovora. Rok za sklapanje glavnog kupoprodajnog ugovora može se produljiti sporazumom obiju stranaka. Dalje se navodi da ukoliko se konačni ugovor ne sklopi do naznačenog datuma bilo koja strana može odustati od sklapanja ugovora. U slučaju odustanka prodavatelja zbog razloga vezanih za prvi dio točke 3. Predugovora kupac ima pravo na povrat plaćene kapare u dvostrukom iznosu. Prodavatelj u slučaju odustanka kupca bespovratno gubi iznos u visini od 10.000,00 eura.
10.Nije sporno da glavni kupoprodajni ugovor nije uopće sklopljen te da prodavatelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu u vidu rješavanja papira/dokumentacije da bi se pristupilo sklapanju kupoprodajnog ugovora u predviđenom, dogovorenom roku. Nesporno je i da je tužiteljica čekala određeno vrijeme nakon isteka roka od 3 mjeseca a da prodavatelj ispuni svoju obvezu te da se pristupi sklapanju kupoprodajnog ugovora. Sud je utvrdio i da je tužiteljica predala prodavatelju NK iznos od 10.0000 eura premda je sada sporno je li to bila kapara ili pozajmica. Ovdje treba reći da u tužbi tužiteljica navodi da se radi o kapari.
11. U odnosu na tužbeni zahtjev slijedi da tužiteljica traži povrat plaćene rezervacije u iznosu od 2.000,00 eura pozivom na odredbe čl. 1111. st .3. Zakona o obveznim odnosima i na čl. 842. istog zakona. Traži povrat navedenog iznosa pozivajući se na institut stjecanja bez osnove odnosno na razlog otpadanja osnove kao i na naknadu štete.
12. U postupku nje bilo sporno da je tužiteljica taj iznos od 2000,00 eura predala tuženiku kod kojeg se i danas nalazi taj novac što su potvrdili saslušani svjedoci, bivši djelatnici tuženika. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je platila rezervaciju od 2.000,00 eura ali nije razmišljala što će dalje biti s tim, da li će se to odbiti od kupoprodajne cijene koja je dogovorena u iznosu od 240.000,00 eura. Zakonski zastupnik tuženika ZK i svjedok NKK navel i su pak da je to iznos koji je plaćen i trebao se odbiti od računa za proviziju. Ako je tome tako , nejasno je onda zašto je tuženik izdao račun na ime provizije tužiteljici u čitavom traženom iznosu a nije umanjio tih 2.000,00 eura a z.z. tuženika tvrdi da je plaćen PDV - na taj iznos. U čl. 2. stavak 3. Predugovora stoji da će se plaćeni iznos od 2000 eura koji je pohranjen u agenciji vratiti kupcu potpisom predugovora.
13. Kako kupoprodajni ugovor nije sklopljen a stranke u predugovoru nisu naznačile da se iznos rezervacije ima odbiti od posredničke provizije to je utuženi iznos od 2.000,00 eura bez osnove ostao kod tuženika odnosno otpala je osnova za zadržavanje tog iznosa. Po stavu suda iznos rezervacije imao se odbiti od kupoprodajne cijene pa kako kupoprodajni ugovor nije sklopljen to je tuženik pozivom na odredbu čl .111.st. 3. Zakona o obveznim odnosima u obvezi vratiti taj iznos slijedom čega je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti. Rezervacija kao naknada agenciji vrijedi samo ako je jasno i posebno ugovorena što ovdje nije slučaj.
14. O protutužbenom zahtjevu
Protutužbenim zahtjevom postavljenim u vidu kompenzibilne protutužbe tuženik traži da se prebije potraživanje tužiteljice od 2000 eura sa njegovim potraživanjem posredničke provizije od 8.250,00 eura te da sud obveže tužiteljicu platiti ostatak kako to stoji u protutužbenom zahtjevu. Sporno je među strankama ima li tuženik pravo na proviziju od tužiteljice koju traži u iznosu od 8.250,00 eura kako to slijedi iz izdanog računa od 28.3.2022. g. ( l.s. 13 ).
15. Sud je utvrdio da je predugovor o kupoprodaji nekretnine između stranaka sklopljen 28. ožujka 2022. g. i istog dana tuženik je izdao račun za plaćanje provizije tužiteljici premda tužiteljica osporava da joj ga je dao istog dana. Tuženik je izdao račun pozivom na odredbu čl .2. st. 2. sklopljenog ugovora o posredovanju u kojoj stoji da ugovoreni iznos provizije dospijeva već prilikom sklapanja predugovora za posredovani pravni posao.
16. Iako tužiteljica tvrdi da tuženik nije posredovao za nju već za prodavatelja NK ne osporava da je potpisala Ugovor o posredovanju od 6.3.2022. g. Kao što je već navedeno do realizacije kupoprodaje nije došlo pa je trebalo utvrditi zbog čega. Svjedok NKK nije znala tko je kriv za odustanak od sklapanja ugovora, no navela je da su prodavatelj i tužiteljica dalje komunicirali bez agencije te da ni jedan ni drugi nisu platili proviziju. Tužiteljica je pak navela da je čekala da prodavatelj riješi papire i nakon proteka roka iz predugovora te da se govorilo " sad će, sad će ", a prošlo je već dvije godine. Nije tražila formalno produženje roka jer misli da je to trebala obaviti agencija tj. upozoriti je na to. Upravo suprotno nitko ju nije informirao kada će papiri biti gotovi, ni prodavatelj ni tuženik. Početkom 2024. g. rekla je prodavatelju da više ne može čekati te da odustaje od kupnje a on joj je vratio kaparu. ZK je u svom iskazu naveo u bitnom da je tuženik doveo u vezu tužiteljicu i NK - prodavatelja, ne smatra da bi tuženik trebao ispaštati zato što prodavatelj nije ispunio svoju obvezu na vrijeme. Tužiteljica da je mogla staviti zabilježbu spora ili aktivirati institut dvostruke kapare po predugovoru. Tuženik da je zastupao interese obje strane. Traži plaćanje provizije za usluge povezivanja prodavatelja i kupca a to što nije sklopljen kupoprodajni ugovor krivnjom prodavatelja da ne može ići na štetu tuženika. Tužiteljica da nikada nije osporila izdani račun niti tražila raskid predugovora. On da ne može natjerati prodavatelja da riješi papire. Svjedok NK potvrdio je navode tužiteljice i rekao da se složio s njezinim odustankom od kupoprodaje jer ne može prisiljavat i nikog da čeka papire, naveo je da je prodao sve stanove. Kupoprodajni ugovor sa tužiteljicom nije sklopljen jer nisu bili riješeni papiri. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka utvrđuje se da kupoprodajni ugovor nije iz razloga koji su na prodavatelju a to je jer nije riješio papire ne samo u roku predviđenom predugovorom (3 mjeseca) već i u daljnjem razumnom roku a s obzirom da je tužiteljica tek početkom 2024. g. izjavila da odustaje od ugovora.
17. Tuženik se poziva na odredbu čl. 28. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ( NN-107/07 ,144(/22, 14/14 32/19 ) koja propisuje da posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora. U konkretnom slučaju predugovor je sklopljen 28.3.2022. g.; prodavatelj nije ispunio svoju obvezu rješavanja papira u roku od 3 mjeseca predviđenom predugovorom a niti u roku od daljnje jedne i pol godine, kupoprodaja nije nikada realizirana a kapara koju je platila tužiteljica NK joj je vraćena. To nadalje znači da posredovanje tuženika nije dovelo do stvarnog ekonomskog rezultata pa posredovanje nije uspješno završeno a za to nije kriva tužiteljica kao potencijalni kupac. Kada bi tužiteljica u ovom slučaju bila obvezna platiti proviziju to bi značilo naplatu bez rezultata. Naime, tuženik bi imao pravo na proviziju u slučaju da je došlo do realizacije posla neovisno o činjenici da li bi tražio plaćanje tek nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora ili na predugovoru u smislu odredbe čl. 28. st. 1. Zakona o posredovanju na koju se poziva. Tumačenje zakonske odredbe na način da pravo na proviziju nastaje već samim potpisom predugovora neovisno o kasnijem ispunjenju bitnih obveza druge strane dovodi do naplate bez ostvarenih rezultata posredovanja što bi bilo protivno svrsi posredničkog ugovora te standardima poštenog ugovaranja u smislu zaštite potrošača prema pravu Europske unije ( Direktiva 93/13 /EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama ). Svrha provizije je naknada za uspješno posredovanje što ovdje nije slučaj. Tužiteljica kao potencijalni kupac nije stekla nekretninu niti je sklopljen pravni posao koji je bio cilj posredovanja. Odredba čl .28. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ne uspostavlja bezuvjetno pravo posrednika na naknadu već samo dopušta ugovaranje dospijeća naknade već pri sklapanju predugovora kao što je ovdje ugovoreno., No u situaciji kada do konačne kupoprodaje nije došlo zbog neispunjenja obveza prodavatelja zahtjev za ostvarivanje prava na naplatu provizije predstavlja ostvarivanje prava protivno načelu savjesnosti i poštenja i svrsi posredovanja. Zato odredba čl .28. st.1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina dolazi u obzir jedino kad je kupoprodaja realizirana. Zbog izloženog je protutužbeni zahtjev odbijen. Potraživanje tuženika nije osnovano pa nema ni prijeboja Iako bi točka I protutužbenog zahtjeva bila osnovana sud je već u tužbenom zahtjevu odlučio o kondemnatornom zahtjevu za isplatom pa je deklaraciju postavljenu od strane tuženika u točki I trebalo odbiti jer nije prihvaćen prijeboj.
18. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i podneska od 19.5.2025. g. u visini od po 100 bodova, sastav podneska od 5.12.2025. .g u visini od 50 bodova ( Tbr.8/3 ), zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 14.10.2025. .g, 24.10.2025. g. i 24.3.2026. g. u visini od po 100 bodova, na ročištima 14.4.2025. g i 6.6.2025. g. u visini od po 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što ukupno sa PDV-om i sudskom pristojbom na tužbu od 33,23 eura i na presudu of 66,45 eura iznosi 1.757,91 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je odbijen jer joj nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 kao niti sastav podnesaka nepotrebnih za raspravljanje u smislu da joj za njihov sastav pripada posebna naknada. Podnesak od 5.12.2025. .g priznat je po 50 a ne po 100 bodova a obzirom na njegov sadržaj.
U Rijeci, 11. svibnja 2026.
S U D A C
Mirna Santini
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
D N A :
-tužiteljici po pun. uz nalog pristojbe na presudu 66,45 eura
-tuženiku po punomoćniku uz nalog pristojbe na presudu iz protutužbe 108,95 eura i na protutužbu 108,95 eura
U Rijeci, 11.5.2026. g.