Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-605/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Mariji Jurić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanele Boltužić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog AĆ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-532/2025 od 22. listopada 2025., nakon javno provedene rasprave, u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, optuženog AĆ i branitelja optuženika, odvjetnika Saše Bačića, dana 14. travnja 2026. objavio je, a dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje u tekstu: ZKP/08),

optuženi AĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin A i ŠĆ, djevojački Š, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, industrijski mehaničar, nezaposlen, sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, bez vojnog čina, neodlikovan, bez pokretnina i nekretnina, kazneno osuđivan

k r i v  j e

što je,

dana 28. rujna 2025. oko 18:00 sati, u mjestu Okoli, u blizini mjerne stanice vodostaja rijeke Česme, tijekom verbalne prepirke sa SĆ oko izrade stolčića za pecanje, imenovanoga najprije vrijeđao pogrdnim riječima, a potom u cilju da ga ustraši, iz čamca koji se nalazi uz rijeku uzeo sjekiricu te krenuo prema imenovanome, pri čemu mu se obratio riječima: „Sad ću ti raskoliti glavu!'', nakon čega je sjekiricu odbacio, a potom ustrajući u opisanoj nakani rekao: „Zapalit ću ti oba dva traktora. Zapalit ću ti kuću. Zapalit ću ti kolibu. Zapalit ću ti čamac, a podest koji smo izrađivali ću potrgati.'', a koje riječi i ponašanje su kod SĆ izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i nanijeti mu zlo podmetanjem požara

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11),

te se temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi AĆ osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 29. rujna 2025. do 29. prosinca 2025.

Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, optuženi AĆ oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog AĆ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, a koju je sud djelomično izmijenio na način da je ispustio iz činjeničnog opisa u drugom retku riječ "poznanikom" i u šestom retku "bacio ispred njegovih nogu", a sve sukladno provedenim dokazima ne zadirući u identitet optužbe.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi AĆ je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao žrtvu SĆ, svjedoke FĆ i GĆ, pročitao odgovor Policijske postaje Kutina od 2. siječnja 2026., na kraju dokaznog postupka izvršio je uvid u kaznenu evidenciju za optuženika, optuženik je ispitan na početku dokaznog postupka jer je tako zahtijevao.

4. U obrani optuženi AĆ na raspravi je naveo da je dana 28. rujna 2025. došlo do sukoba s SĆ. Oni su tada na rijeci Česmi izrađivali stolčić za pecanje. Bili su tamo i prethodnog dana, ali nisu sve završili pa su zato došli taj dan. Čitav dan su se družili, pekli kobasice i pili vino. Pred kraj posla došlo je do problema i nesuglasica, verbalnog sukoba. Ta radnja se odvijala na čamcu. Bili su na zagrebačkoj strani, strana koja pripada Zagrebačkoj županiji. Njega je SĆ počeo nazivati pogrdnim imenima. Rekao mu je da je retardiran kao i njegov sin, da ne zna zabijati čavle. Rekao mu je da se makne i da mu pička materina, te da će on sve sam završiti. Ne osporava da je došlo do verbalnog sukoba. Oni su se međusobno vrijeđali i bilo je jako pogrdnih riječi. Nakon što mu je rekao da je retardiran, sjeo je na zadnji kraj čamca kod motora i zahtijevao da ga odveze kući, odnosno na drugu stranu obale kako bi mogao otići kući. On to nije htio napraviti jer je vadio čavle koji su se prefrknuli, a to je činio sa pajserom. I dalje je tražio da ga preveze, a on je u jednom trenu sa pajserom krenuo prema njemu. Uplašio se toga jer je sjedio u čamcu, a on je stajao nad njim i vikao i psovao mu mater. Zbog svega toga kako bi sebe spasio rekao mu je "potopit ću i sebe i tebe i čamac". Želi reći da su bili u ribarskim čizmama u kojima ne bi mogao plivati. Nakon toga ostali su još nekih pet minuta i to na način da je on sjedio i šutio, a oštećenik je mahao pajserom. On ga je pitao što on želi i zamolio ga da ga odveze, ali on to nije htio. Prihvatio se posla, odnosno htio je to završiti. Zato je počeo vikati da želi ići, a on je počeo vikati i psovati. Kada ga nije htio odvesti on je onda stvarno glasno vikao, ali nije izrekao nikakve riječi prijetnje. On njega poštuje kao stariju osobu, pa čak i sada. Nije mu u cilju njemu učiniti nikakvo zlo. Ne pada mu na pamet raditi njemu nikakvo zlo jer ga poznaje od malena, dobar je i sa njim i sa njegovim sinom. Nakon svega toga odvezao ga je na drugu stranu. On je prvi izašao iz čamca i uzeo lanac te zavezao čamac za metalni stup. U čamcu je bio samo pajser i čekić od SĆ zajedno sa torbom sa čavlima. Nije bilo sjekirice jer je sjekirica ostala u prikolici na drugoj strani obale. Oni su i tada nastavili s vrijeđanjem i psovkama, ništa od toga ne osporava. I tada je on uzeo prsluk u kojem su bila njegova dva mobitela, cigarete, novčanik i lovački nožić. Lagano je hodao unatrag, a on je hodao prema njemu s pajserom. Tada se okrenuo, nazvao svog brata i otišao preko nasipa kući. SĆ poznaje sigurno od svoje desete godine. Nije bio prije u sukobu s istim. U danima prije događaja i općenito, njihov odnos je bio prijateljski odnos, ne kao poznanici već baš prijateljski. Oštećenikova je bila ideja za radove na toj rijeci jer se on bavi ribolovom. Također ni njemu to ništa nije bilo strano jer živi blizu rijeke. On to nije mogao napraviti sa svojim sinom pa je tražio njega da mu pomogne, i on je pristao. Popili su sigurno četiri litre bijelog vina. Popili su i jednu čašu rakije ujutro, kad su došli. Vino su popili cijelo. Pretpostavlja da ga je oštećenik prijavio zbog svih psovki i uvreda jer je on stariji, a on mlađi. Isto tako oštećenik zna da ima dva postupka u tijeku i da ga samo jedna prijava dijeli od zatvora. Policija je došla tog istog dana ali navečer. On je tada već bio u Zagrebu i rekao svom bratu da im da njegov broj mobitela. Inspekto S ga je nazvao i on mu je rekao da će odmah sutradan ujutro doći sam u policijsku postaju, a tako je i učinio. Kada se sve to dešavalo u blizini su bili FĆ i GĆ. Kada su bili u čamcu oni su bili udaljeni od njih oko 200 metara , a kada su došli na obalu onda je ta udaljenost bila duplo manja, dakle oko 100 metara.

Nitko od njih nije im prišao.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik dana 28. rujna 2025. oko 18:00 sati, u mjestu Okoli, u blizini mjerne stanice vodostaja rijeke Česme imao verbalne prepirke sa SĆ oko izrade stolčića za pecanje i da je imenovanoga vrijeđao pogrdnim riječima.

5.1. U ovom postupku je bilo sporno da li je optuženik u cilju da ga ustraši, iz čamca koji se nalazi uz rijeku uzeo sjekiricu te krenuo prema imenovanome, pri čemu mu se obratio riječima: „Sad ću ti raskoliti glavu!'', nakon čega je sjekiricu odbacio, a potom ustrajući u opisanoj nakani rekao: „Zapalit ću ti oba dva traktora. Zapalit ću ti kuću. Zapalit ću ti kolibu. Zapalit ću ti čamac, a podest koji smo izrađivali ću potrgati.'', a koje riječi i ponašanje su kod SĆ izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost.

6. Svjedok žrtva SĆ na raspravi 29. prosinca 2026. iskazivao je kao na zapisniku Policijske postaje Kutina od 10. listopada 2025. kada je iskazao da je AĆ bio prijatelj njegovog sina PĆ te je često znao dolaziti kod njih doma. Tako se sprijateljio s AĆ i njegovim bratom F. On i AĆ su imali dogovor da će skupa u mjestu Okoli na jednoj poziciji uz rijeku Česmu izgraditi drveni podest koji bi im služio za pecanje. S radovima su započeli 27. rujna 2025. i tada su on i AĆ skupa u zemlju zabili tri drvena kolca, a nakon toga su se nastavili družiti tako što su ispekli kobasice. Toga dana nisu imali nikakvih sukoba, a prema dogovoru radove su trebali nastaviti slijedeći dan. Optuženik je 28. rujna 2025. oko 11 sati svojim autom došao po njega, a zatim su skupa njegovim traktorom krenuli prema rijeci Česmi. Kada su došli nastavili su s radovima te su uz zajedničko druženje oboje konzumirali i alkohol, a radi se o vinu. Pred kraj radova, oko 18 sati, ostalo je samo još da se zabije jedna letvica na podest koji su izradili i on je tada zamolio AĆ pošto je on mlađi da to obavi. AĆ je zabijao čavle u letvicu ali mu to nije išlo jer mu se svaki put kada bi zabio čavao isti svinuo, tada je rekao AĆ da se makne i da će on to odraditi na što je AĆ burno reagirao i počeo vikati na njega vrijeđajući ga pogrdnim riječima ''jebo ti G mater, kurvu smrdljivu P. Nisam ti ja PĆ. Nisam ti ja V pijani.'' Na to je AĆ odgovorio da zašto ga vrijeđa i da li on to ozbiljno misli na što mu je AĆ odgovorio da je ozbiljan i zatražio ga da ga odmah preveze na drugu stranu obale. Na to mu je rekao da će ga prevesti kada završi posao na što je optuženik u bijesu krenuo na njega u namjeri da ga udari. Luka mu se približio i on se uplašio te mu odgovorio da će ga prevesti i krenuo odvezivati lanac kojim je čamac bio privezan za obalu. Oboje su sjeli u čamac, on je bio na prednjem kraju, optuženik je sjedio iza njega. Dok su se vozili optuženik je govorio ''sad ćeš ti vidjeti. Jebo ti G majku. Samo kad dođemo na obalu''. Kada su došli na drugu stranu obale izašao je iz čamca kako bi ga privezao, a optuženik je u ruku uzeo njegovu sjekiricu koja je bila u čamcu te se zaletio prema njemu govoreći ''sada ću ti raskoliti glavu''. On se jako uplašio i samo podigao ruke iznad glave. Optuženik ga je nastavio vrijeđati psovkama te je u jednom trenutku odbacio sjekiricu i krenuo se udaljavati. Dok je odlazio optuženik mu se obratio prijetećim riječima ''zapalit ću ti obadva traktora. Zapalit ću ti kuću. Zapalit ću ti kolibu. Zapalit ću ti čamac, a podest koji smo izrađivali ću potrgati''. Dok je hodao po nasipu i bio od njega udaljen 20 metara još je nešto dobacivao, ali nije razumio te riječi. Kada je optuženik otišao nazvao je sina PĆ kojemu je ispričao što se dogodilo i rekao mu da iz njihovog dvorišta izveze optuženikov auto jer nije htio da optuženik više uopće dolazi u njihovo dvorište. Otišao je kući te odmah po dolasku nazvao policiju i prijavio prijetnje. Napomenuo je da je popio dva ili tri gemišta, a optuženik je pio više od njega. I dalje je u strahu za svoj život i imovinu. Boji se da optuženik po izlasku iz zatvora ne ostvari svoje prijetnje.

6.1 Odgovarajući na pitanja na raspravi naveo je da se još uvijek boji optuženika i to zato što je optuženik opasna osoba, ima puno optužbi i danas-sutra ga možda napadne kada izađe van. Kada su bili u čamcu i vršili radove kod sebe je imao pajser. Isti je koristio za gradnju stolice za pecanje, kada se zabije čavao, a smota se, s pajserom se isti izvadi. Taj dan pajser nije upotrebljavao za bilo što drugo, osim za vađenje čavla. Upotrebljavao ga je samo za vađenje čavli. Kada se sve to događalo u blizini je bio jedan deda iz drugog sela, vidio je da su bile zagrebačke tablice. Rekao mu je da je iz Dugog sela. Njegov prijatelj je bio malo niže, pecao ribe. On je tada rekao dedi da što je došao pecati ribe sada kada oni rade s motorkom. Nije bilo nekih drugih osoba koje su mogle vidjeti i čuti događaj. FĆ nije bio u blizini. GĆ nije bio u blizini. Oni nisu bili tamo, nisu uopće bili tamo. On je prvi izišao iz čamca kada su se vratili na obalu. Osim pajsera imao je još čekić, sikiricu i motorku. Sikirica se nalazila u čamcu. Ta sikirica je korištena za potesati, odnosno našiljiti, a to je činio on. Optuženik je nabijao te kolce s velikim čekićem, a pomogao mu je i zabijati kolce i letve. Između njega i optuženika je bilo vrijeđanja. Povod tog vrijeđanja je što je on rekao optuženiku da zabije jedan čavao jer je on mlađi pa se može ispružiti. On je zabio jedan čavao pa mu se smotao, pa je zabio drugi pa mu se isto smotao, pa je zabio treći pa mu se isto smotao. On je tu već počeo kleti i bio je nervozan. Nakon toga mu je rekao da se makne i da će to učiniti on. To je povod vrijeđanja. Optuženik i on su bili u dobrim odnosima i zato se čudi da je uopće to napravio. Dobro se poznaju. Riječi prijetnje koje mu je optuženik izrekao su ''jebo ti G mater, P smrdljivu, pizdu, kurvu'', ''jebo ti G mater, hoćeš da ti sad raskolim glavu'', ''sad ćeš ti vidjeti samo dok mi pređemo preko''. Rekao mu je da on ne zna izgovoriti riječi što ih on zna. Rekao mu je ''zapalit ću ti obadva traktora, kuću, kolibu i čamac, a tu građu što smo izrađivali doći ću po noći i sa sajlom i traktorom izvući van''. To da će mu zapaliti mu je ponovio tri puta. Nakon izgovorenih riječi prijetnje nasipom je otišao pješice kući i još je nešto govorio. Prije nego što je otišao i tom dedi je rekao ''deda začepi gubičetinu'' i to samo zato što je deda njima rekao da neće se valjda sad posvaditi. Optuženik je upirao prstom u njega kada mu je govorio riječi prijetnje. Optuženik je glasno izgovarao te riječi. Misli da je te riječi čuo taj deda. Osjećao se uvrijeđenim nakon svih izgovorenih riječi. Taj dan konzumirao je alkohol. Nije bio u alkoholiziranom stanju jer je popio samo dva gemišta i to je to. Policija je radila alkotest prilikom podnošenja kaznene prijave. Kada mu je izgovarao riječi prijetnje u rukama je imao sikiricu. Uzeo ju je s čamca i imao ju je u ruci kada mu je izgovarao riječi da će mu raskoliti glavu nakon čega ju je ljutito bacio, a prilikom izgovaranja tih riječi sa sikiricom je krenuo prema njemu.

7. Svjedok FĆ na raspravi 29. prosinca 2026. u bitnom je iskazivao je kao na zapisniku Policijske postaje Kutina od 10. listopada 2025., a kada je iskazao da se u nedjelju 28. rujna 2025. nalazio u mjestu Okoli na obali rijeke Česme gdje je pecao ribe i pekao roštilj. Negdje oko 18,00 sati ugledao je čamac u kojem su se nalazili optuženik i žrtva. Čuo je da je između njih dvojice neka svađa jer se čula galama i kako si jedan drugome govore razne psovke. To je trajalo nekih 10 minuta, a zatim je čuo kako optuženik viče žrtvi da ga vozi na obalu i to je bio baš agresivan ton tako da mu je privuklo pažnju. Žrtva je vikala da ga neće odvesti na obalu, ali su na kraju ipak došli do obale i izašli van iz čamca. I dalje su se po izlasku nastavili međusobno svađati i vrijeđati psovkama. Sve je izgledalo kao da će doći do fizičkog obračuna, ali do toga nije došlo. Bili su udaljeni nekih 70 metara od njega i osim psovki, vike i galame nije čuo nikakve prijetnje. U jednom trenutku optuženik se pješice udaljio se od žrtve i otišao s druge strane nasipa.

Dodao je da u odnosu na njih se nalazio nekih 60 do 70 metara. Kada su se oni iskrcali na obalu nalazio se još bliže. Moguće da ga je žrtva vidio, ne zna, bili su pijani oboje. Toga dana s SĆ nije razgovarao. Razgovarao je s njim tek nakon par dana. SĆ mu se u tom razgovoru požalio na predmetni događaj. Rekao mu je da ga je AĆ napao. On je njemu rekao da uopće ne želi u to ulaziti, on to nije vidio. Nije čuo prijetnje već su jedan drugome jebali mater. Njima nije bio prvi put da su tamo zajedno, tamo su često, a i doma su često zajedno. To zna jer ih je često vidio zajedno. Zna i da je to način da se oni tako razgovaraju jer drugačije ne znaju. Nije izgledalo kao da će doći do fizičkog obračuna.

Nakon što mu je predočen iskaz koji je dao u prostorijama Policijske postaje Kutina od 10. listopada 2025. svjedok FĆ naveo je da u Policijskoj postaji Kutina nije upotrijebio riječ agresivan i kao svjedoka je naveo VĆ, a koji je bio s njim. Nakon što mu je predočen njegov potpis s predmetnog zapisnika svjedok FĆ naveo je da je potpis na zapisniku njegov.

Ne može procijeniti stupanj pijanstva kod optuženika i žrtve jer svaki put kada bi ih on vidio oni su bili pod utjecajem alkohola. Optuženik i žrtva su bili u odnosu po njegovom mišljenju poput oca i sina. Vrijeđanje između njih je bilo glasno, ali se oni uvijek tako razgovaraju pa ne može procijeniti. Nije mu moglo nešto promaknuti u toj njihovoj svađi. On poznaje i jednu i drugu stranu i žao mu je što mora svjedočiti. Da je došlo do kakvog sukoba između njih on bi zasigurno došao do njih i odreagirao. Sve o čemu je iskazivao čuo je GĆ iako je on bio pijan. U Policijskoj postaji Kutina naveo je kao svjedoka GĆ, tamo je sve naveo do u detalja, naveo je i njegovo ime i prezime. On jest potpisao taj zapisnik ali isti nije čitao. Ne zna zašto bi žrtva prijavila optuženika za prijetnju. On ih je vidio da su išli gore dolje s čamcem i GĆ i on su im se smijali. Čuo je da su se kleli oko gluposti i oko nekakvog zabijanja daski i štapova, tako nešto. Par dana nakon događaja žrtva mu je djelovao uvrijeđen. Prilikom izlaska iz čamca ne zna da li je tko imao kakvo oruđe u rukama, to nije vidio. On nije bio pod utjecajem alkohola jer već skoro godinu dana uopće ne pije alkohol. Prvotno je bio oko 60-70 metara udaljen od njih, a kako je već rekao, a kasnije je to bilo bliže. U jednom trenutku oni su bili i dalje, s čamcem su bili puno dalje. Kada su se oni iskrcali na obalu udaljenost je bila oko 50 metara. Obzirom na tu udaljenost nije čuo svaku riječ njihova razgovora. Ispočetka nije obraćao pažnju na njih, a kada su počeli glasnije pričati onda ih je počeo gledati zajedno sa T i paziti što će se dogoditi. Pažnju na njih je obratio poslije izlaska iz čamca.

8. Svjedok GĆ na raspravi 11. veljače 2026. iskazao je da zna da je bila svađa, odnosno grubo rečeno "pičkaranje". On je toga dana išao s traktorom i vidio FĆ da je u ribama. Stao je da porazgovaraju i kada je došao do vode vidio je AĆ i SĆ da se voze u čamcu. Oni su se vozili, družili i smijali. SĆ je veslao, a AĆ je sjedio naprijed. Kada su se udaljili počela je bezobrazna prepirka. Tako je čuo da je žrtva rekao optuženiku: "Pička ti materina, valjda sam ja stariji, valjda me budeš poslušao", a nakon toga je AĆ rekao da pička materina i njemu. To je ono što je bilo, bila je mala svađa, pa mu je nepojmljivo da je došlo do suda. Nakon toga je bio još neko vrijeme, a oni su se razišli i to je to. Nitko nikome nije prijetio. Poznaje AĆ i SĆ, malo je selo, mali je krug ljudi pa se svi poznaju. AĆ i SĆ su inače bili u prijateljskom odnosu. Ne zna zbog čega je došlo do svađe između AĆ i SĆ. Kada su izašli van iz čamca SĆ je imao veslo s kojim je veslao i sa tim veslom si je pomogao da izađe na obalu. Nije primijetio da bi netko imao kakav drugi predmet u rukama. Kada je došao do FĆ, od čamca u kojem su se nalazili optuženik i SĆ teško mu je procijeniti koliko je bio udaljen jer čamac putuje, a rijeka je široka oko 30- 40 metara pa mu je teško reći da li je to 30, 40 ili 50 metara. Optuženik i žrtva su se iskrcali na njegovu stranu obale, i to nekoliko metara od njih nizvodno i to oko 30-50 metara. Vidio je da si je SĆ s tim veslom pomagao da izađe van. Optuženik je iskočio van i nakon toga su se razišli i nije bilo svađe. Zašutjeli su jedan od drugoga. Tijekom vožnje čamcem i njihova iskrcavanja nije mogao čuti cijeli razgovor, ali je čuo povišene uvrede "pička ti materina". Nije bio tada pod utjecajem alkohola jer je vozio traktor i išao iz polja. FĆ nije vidno bio pod utjecajem alkohola, a da li je popio to ne zna. S optuženikom je prijatelj i poznanik. U blizini nije bilo drugih ljudi. Prilikom iskrcavanja optuženika i žrtve na obalu je samo pogledao kada su se iskrcali, jer nije njegova briga što oni rade. S FĆ bio je 10 do 15 minuta. FĆ je rekao: "vidiš kako je SĆ pijan, još bude AĆ istukao". SĆ je vjerojatno bio pijan kada se pomagao s tim veslom izaći van iz čamca. Njegov odnos s SĆ je i prijateljski i poznanički, generacija su iz škole, svi se poznaju. Nitko ga nije kontaktirao vezano za davanje današnjeg iskaza. On je zaprimio rješenje o mjerama opreza i optuženik isto poštuje, a nije ga kontaktirao niti SĆ. Njegova reakcija na svađu između AĆ i SĆ je bila nikakva jer to nije njegov problem, neka se oni svade. Kada su izašli na obalu optuženik i žrtva su bili bjesni jedan na drugoga jer su se prethodno posvadili.

9. Uvidom u odgovor Policijske postaje Kutina od 2. siječnja 2026. utvrđeno je da nije pronađen zapisnik o prisutnosti alkohola u krvi za žrtvu SĆ, odnosno da nad istim nije izvršena provjera prisutnosti alkohola u organizmu.

10. Uvidom u kaznenu evidenciju za optuženika utvrđeno je da je optuženi AĆ kazneno osuđivan.

11. Sud je odgovor Policijske postaje Kutina od 2. siječnja 2026 u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan jer je jasan i određen, te izdan od ovlaštenih osoba.

12. Sud je prihvatio iskaz žrtve SĆ jer je dan jasno i određeno o onome što mu je poznato iz neposrednih opažanja.

12.1. Tako je SĆ iskazao da je optuženik u ruku uzeo njegovu sjekiricu te se zaletio prema njemu govoreći ''sada ću ti raskoliti glavu'', da ga je optuženik nastavio vrijeđati psovkama, da je odbacio sjekiricu i da mu se obratio prijetećim riječima ''zapalit ću ti obadva traktora. Zapalit ću ti kuću. Zapalit ću ti kolibu. Zapalit ću ti čamac, a podest koji smo izrađivali ću potrgati''. Dakle, sud je prihvatio njegove navode da je optuženik izgovorio navedene riječi prijetnje, da je u optuženik u rukama imao sjekiricu koju je uzeo s čamca i imao ju je u ruci kada mu je izgovarao riječi da će mu raskoliti glavu nakon čega ju je ljutito bacio, a prilikom izgovaranja tih riječi sa sjekiricom je krenuo prema njemu.

12.2. Iz njegovih navoda da se jako uplašio i samo podigao ruke iznad glave, da je i dalje u strahu za svoj život i imovinu, da se boji se da optuženik po izlasku iz zatvora ne ostvari svoje prijetnje i da se još uvijek boji optuženika sud je utvrdio da su riječi i ponašanje optuženika kod SĆ izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost.

12.3. Nije životno niti logično da bi žrtva dala lažan iskaz, i to nakon upozorenja da lažni iskaz predstavlja kazneno djelo, a za koje može odgovarati i snositi sankcije. Također, nema motiv lažno iskazivati i time se dovesti u situaciju da se protiv njega pokrene kazneni progon, dok optuženik ima motiv, a to je izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

12.4. Štoviše, optuženik ima i motiv za počinjenje djela jer se verbalno sukobio sa žrtvom nakon čega je glasno vikao da ga žrtva s čamcem preveze na drugu stranu, a kada to žrtva nije odmah učinila optuženik je postao ljut.

12.5. Stoga uzimajući u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, sud prihvaća iskaz žrtve kao istinit.

13. Sud je prihvatio iskaze FĆ i GĆ jer su isti u bitnom međusobno sukladni, a u dijelu u kojem navode da je između optuženika i žrtve došlo do verbalnog sukoba potvrđeni iskazom i žrtve i optuženika.

13.1. Međutim, oba svjedoka su iskazala da nisu čuli cijeli tijek razgovora odnosno verbalnog sukoba između optuženika i žrtve. Tako je FĆ iskazao da obzirom na prvotnu udaljenost od oko 60-70 metara, a nakon njihova iskrcavanja na obalu oko 50 metara, nije čuo svaku riječ njihova razgovora, dok je svjedok GĆ iskazao da tijekom vožnje čamcem i njihova iskrcavanja nije mogao čuti cijeli razgovor. Dakle, oni su iskazivali samo o onom dijelu razgovora koji su čuli dok o riječima koje nisu čuli nemaju, i ne mogu imati, nikakvih saznanja.

13.2. Nadalje, svjedok FĆ iskazao je da toga dana s SĆ nije razgovarao ali je to učinio nakon par dana kada mu se SĆ požalio na predmetni događaj i rekao mu da ga je AĆ napao, a što potvrđuje iskaz žrtve.

13.3. Također, u odnosu na sjekiricu, svjedoci nisu iskazali da su sve vidjeli i da sjekirice nije bilo, već da ne znaju, što je životno i logično s obzirom na udaljenost na kojoj su se nalazili. Tako je svjedok FĆ iskazao da ne zna da li je tko imao kakvo oruđe u rukama prilikom izlaska iz čamca dok je svjedok GĆ iskazao da nije primijetio da bi netko imao kakav drugi predmet u rukama, osim žrtva veslo. Uzimajući u obzir udaljenost na kojoj su se nalazili, sud takve navode da ne znaju, odnosno da nisu primijetili, prihvaća.

13.4. Nadalje, oba svjedoka su iskazivali o uvredama između optuženika i žrtve. Dovodeći u vezu takve navode sa iskazom optuženika da ga žrtva nije htjela odmah prevesti čamcem jer se prihvatio posla, odnosno htio je to završiti, kao i sa navodima žrtve da mu je rekao da će ga prevesti kada završi posao, sud zaključuje da je optuženik imao motiv za počinjenje ovog kaznenog djela.

14. Sud nije prihvatio kao vjerodostojnu obranu optuženika da nije izrekao nikakve riječi prijetnje i da nije bilo sjekirice.

14.1. Takva obrana je suprotna iskazu žrtve SĆ koji je iskazao da je optuženik u ruku uzeo njegovu sjekiricu koja je bila u čamcu te se zaletio prema njemu govoreći ''sada ću ti raskoliti glavu'', da ga je nastavio vrijeđati psovkama te u jednom trenutku odbacio sjekiricu i krenuo se udaljavati, a dok je odlazio optuženik mu se obratio prijetećim riječima ''zapalit ću ti obadva traktora. Zapalit ću ti kuću. Zapalit ću ti kolibu. Zapalit ću ti čamac, a podest koji smo izrađivali ću potrgati''.

14.2. Sud nije prihvatio obranu optuženika da nije bilo sjekirice budući je sam iskazivao da je sa žrtvom izrađivao stolčić za pecanje. Općepoznato je da je za izrađivanje stolčića potrebna sjekirica, a upravo tako žrtva navodi da je s jekirica korištena za potesati, odnosno našiljiti.

14.3. Zaključno, sam optuženik je iskazao da je počeo vikati da želi ići, a kada ga SĆ nije htio odvesti on je onda stvarno glasno vikao, iz čega proizlazi da je bio ljut, a iz čega sud zaključuje da je isto bilo motiv počinjenja predmetnog kaznenog djela te da je isto počinio upravo u cilju da ustraši žrtvu.

14.4. Sud nije prihvatio navode optuženika da je žrtva krenula sa pajserom prema njemu, da se on toga uplašio jer je sjedio u čamcu, a on je stajao nad njim i vikao i psovao mu mater pa da bi zbog svega toga kako bi sebe spasio rekao "potopit ću i sebe i tebe i čamac" a SĆ je mahao pajserom jer takvi navodi nisu potvrđeni niti jednim provedenim dokazom. S tim u vezi, iz njegove obrane ne proizlazi da bi on takvo postupanje žrtve prijavio policiji iz čega sud zaključuje da su takvi navodi neistiniti.

14.5. Stoga, s obzirom na sve navedeno, sud nije prihvatio obranu optuženika da nije izgovorio riječi koje mu se optužbom stavljaju na teret i da nije bilo sjekirice već je sud utvrdio da je obrana optuženika usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu sud je našao nedvojbeno dokazanim da je optuženi AĆ počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

15.1. Dakle, optuženi AĆ je SĆ držeći sjekiricu rekao „Sad ću ti raskoliti glavu!'', nakon čega je sjekiricu odbacio, a potom ustrajući u opisanoj nakani rekao: „Zapalit ću ti oba dva traktora. Zapalit ću ti kuću. Zapalit ću ti kolibu. Zapalit ću ti čamac, a podest koji smo izrađivali ću potrgati.''

15.2. Treba istaknuti da je za postojanje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 dovoljno da se ponašanje optuženika može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, a što u konkretnom slučaju prijetnja da će žrtvi raskoliti glavu, pri tome držeći sjekiricu te nastavljanje prijetnji da će zapaliti oba dva traktora, kuću, kolibu i čamac, a podest potrgati, nedvojbeno jest, neovisno o tomu je li optuženik tu prijetnju namjeravao ostvariti, jer kazneno djelo postoji bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići.

15.3. Naime, zakonski opis kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, između ostalog, podrazumijeva da počinitelj drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti ili nanijeti zlo podmetanjem požara, dok cilj postupanja počinitelja nije izrijekom naveden kao zakonsko obilježje ovog kaznenog djela (za razliku od kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. KZ/11 u kojem je izričito propisano da cilj ozbiljne prijetnje mora biti ustrašivanje ili uznemiravanje osobe kojoj je prijetnja upućena). Međutim, kako je u činjeničnom opisu navedeno da su riječi i ponašanje optuženika kod SĆ izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, to je potrebno i taj dio činjeničnog opisa valjano obrazložiti, a što je sud učinio pod točkom 12.2. ove presude.

15.4. Dakle, uzimanje sjekirice i izgovaranje riječi da će žrtvi raskoliti glavu, odbacivanje sjekirice i izgovaranje da će mu zapaliti oba dva traktora, kuću, kolibu i čamac, a podest koji su izrađivali potrgati, izravna su prijetnja SĆ da će ga usmrtiti i nanijeti zlo podmetanjem požara a koja je kod žrtve izazvala osjećaj straha za život i sigurnost. Takva prijetnja svakako kod žrtve može izazvati strah, svakako je podobna da kod žrtve izazove strah za život i sigurnost te je u konačnici i izazvala strah kod žrtve.

15.5. Stoga je na opisani način optuženi AĆ time što je prijetio SĆ svojim ponašanjem ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

15.6. Dakle, svojom radnjom opisanom pod točkom 15.1. optuženi AĆ je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

16. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

16.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika.

16.2. Optuženik je bio svjestan svoje radnje, odnosno da će uzimanjem sjekirice, kretanjem na žrtvu i izgovaranjem riječi „Sad ću ti raskoliti glavu!'' „Zapalit ću ti oba dva traktora. Zapalit ću ti kuću. Zapalit ću ti kolibu. Zapalit ću ti čamac, a podest koji smo izrađivali ću potrgati.'', ustrašiti SĆ i izazvati strah za njegov život i imovinu. Navedeno jasno ukazuje da je optuženik želio prijetiti smrću žrtvi i prijetiti zlom podmetanjem požara, dakle htio je to postupanje kao takvo i kao svoje, iz čega je utvrđeno da je postupao s izravnom namjerom.

16.3. Svijest o protupravnosti nije sporna jer je opće poznato da nije dopušteno prijetiti drugim osobama te da je takvo ponašanje u cijelosti društveno neprihvatljivo. Pored toga, nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje.

17. Stoga je utvrđeno da je optuženi AĆ u vrijeme počinjenja kaznenog djela prijetnje bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjen je kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

18. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženom AĆ sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno olakotne i otegotne okolnosti.

19. Stupanj krivnje optuženika je maksimalan, jer je ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom te je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

20. Sud je optuženiku otegotnim cijenio kaznenu osuđivanost te kriminalnu količinu jer je prijetio i sjekiricom i riječima te smrču i zlom podmetanjem požara, dok olakotnih okolnosti nije našao.

21. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora do tri godine.

22. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je optuženiku kazna zatvora u trajanju osam mjeseci prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela.

22.1 Naime, prijašnji život optuženika nije bio usklađen sa zakonom jer se radi o povratniku koji nije uskladio svoje ponašanje sa pozitivnim zakonskim propisima. Upravo suprotno, optuženik je osoba pravomoćno osuđena za niz kaznenih djela, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije.

22.2 Stoga je zaključak ovog suda kako prethodne osude optuženik nije prihvatio niti cijenio, pa se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može utjecati na njega da shvati ozbiljnost svog ponašanja.

22.3 Takva kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest optuženika, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest optuženika i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Dakle, ovakva kazna treba utjecati i na optuženika i na sve ostale da ubuduće poštuju pravni sustav i da više ne čine kaznena djela.

23. Dakle, cijeneći da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te utvrđene okolnosti, svrhu kažnjavanja te zapriječenu kaznu za kazneno djelo prijetnje do tri godine, ovaj sud je optuženika na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

24. Iz stanja spisa proizlazi da je optuženik proveo u uhićenju i istražnom zatvoru od 29. rujna 2025. do 29. prosinca 2025. slijedom čega mu je, temeljem članka 54. KZ/11, navedeno oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

25. U postupku je utvrđeno da je optuženik nezaposlena osoba, da nema nekretnina i pokretnina, slijedom čega je utvrđeno da optuženik nije u mogućnosti snositi troškove ovog kaznenog postupka odnosno da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Stoga je, temeljem članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, sud optuženika oslobodio od plaćanja troškova ovog kaznenog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

U Sisku, 9. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj KO-DO-532/2025

2. Optuženi AĆ

3. Branitelj, odvjetnik Saša Bačić

4. Žrtva SĆ