Posl.br. P Ob-30/2024-39

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Nataši Citković Vrkić, u pravnoj stvari tužitelja mlt. BE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po zz ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a oboje zastupani po punomoćniku Vandi Štimac Uravić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika OE OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz ZOU Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk Morina iz Rijeke, radi uzdržavanja, 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Mijenja se odluka o visini uzdržavanja određena presudom Općinskoga suda u Rijeci posl. broj: P Ob-452/09 od 12. siječnja 2011., u dijelu koji se odnosi na visinu novčanog doprinosa tuženika za uzdržavanje mlt. tužitelja, tako da se nalaže tuženiku OE OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da za uzdržavanje mlt. tužitelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto ranije određenog iznosa od 1.200,00 kuna, odnosno 159,27 eura, doprinosi mjesečno:

– za razdoblje od 23. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024. iznosom od 84,34 eura,

– za razdoblje od 1. veljače 2024. do 29. veljače 2024. iznosom od 290,50 eura,

– za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 31. ožujka 2024. iznosom od 290,50 eura,

– za razdoblje od 1. travnja 2024. do 30. travnja 2024. iznosom od 295,54 eura,

– za razdoblje od 1. svibnja 2024. do 31. svibnja 2024. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. lipnja 2024. do 30. lipnja 2024. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. srpnja 2024. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 31. kolovoza 2024. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. rujna 2024. do 30. rujna 2024. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. listopada 2024. do 31. listopada 2024. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. studenoga 2024. do 30. studenoga 2024. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 31. siječnja 2025. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. veljače 2025. do 28. veljače 2025. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. ožujka 2025. do 31. ožujka 2025. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. travnja 2025. do 30. travnja 2025. iznosom od 328,33 eura,

– za razdoblje od 1. svibnja 2025. do 31. svibnja 2025. iznosom od 373,86 eura,

– za razdoblje od 1. lipnja 2025. do 30. lipnja 2025. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. srpnja 2025. do 31. srpnja 2025. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. kolovoza 2025. do 31. kolovoza 2025. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. rujna 2025. do 30. rujna 2025. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. listopada 2025. do 31. listopada 2025. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. studenoga 2025. do 30. studenoga 2025. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. prosinca 2025. do 31. prosinca 2025. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. siječnja 2026. do 31. siječnja 2026. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. veljače 2026. do 28. veljače 2026. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. ožujka 2026. do 31. ožujka 2026. iznosom od 377,00 eura,

– za razdoblje od 1. travnja 2026. do 30. travnja 2026. iznosom od 377,00 eura,

– počevši od 1. svibnja 2026. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, iznosom od 377,00 eura mjesečno,

time da je buduće mjesečne obroke počevši od 1. svibnja 2026. tuženik dužan plaćati najkasnije do svakog 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN:

[broj bankovnog računa], uz zakonsku zateznu kamatu na svaki dospjeli, a neplaćeni mjesečni obrok, od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da mlt. tužitelju BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dospjelih, a neplaćenih razlika uzdržavanja za razdoblje od 23. siječnja 2024. do 30. travnja 2026., isplati iznos od ukupno 7.100,97 eura, koji se odnosi na sljedeće pojedinačne mjesečne razlike:

– za siječanj 2024. iznos od 63,61 eura,

– za veljaču 2024. iznos od 110,50 eura,

– za ožujak 2024. iznos od 110,50 eura,

– za travanj 2024. iznos od 115,54 eura,

– za svibanj 2024. iznos od 148,33 eura,

– za lipanj 2024. iznos od 148,33 eura,

– za srpanj 2024. iznos od 148,33 eura,

– za kolovoz 2024. iznos od 148,33 eura,

– za rujan 2024. iznos od 148,33 eura,

– za listopad 2024. iznos od 148,33 eura,

– za studeni 2024. iznos od 148,33 eura,

– za prosinac 2024. iznos od 148,33 eura,

– za siječanj 2025. iznos od 328,33 eura,

– za veljaču 2025. iznos od 328,33 eura,

– za ožujak 2025. iznos od 288,33 eura,

– za travanj 2025. iznos od 328,33 eura,

– za svibanj 2025. iznos od 373,86 eura,

– za lipanj 2025. iznos od 97,00 eura,

– za srpanj 2025. iznos od 377,00 eura,

– za kolovoz 2025. iznos od 377,00 eura,

– za rujan 2025. iznos od 377,00 eura,

– za listopad 2025. iznos od 377,00 eura,

– za studeni 2025. iznos od 377,00 eura,

– za prosinac 2025. iznos od 377,00 eura,

– za siječanj 2026. iznos od 377,00 eura,

– za veljaču 2026. iznos od 377,00 eura,

– za ožujak 2026. iznos od 377,00 eura,

– za travanj 2026. iznos od 377,00 eura,

sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini dospjeli, a neplaćeni mjesečni iznos iz ove točke izreke, počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev mlt. tužitelja preko dosuđenih iznosa iz točaka I. i II. izreke kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate, dok se s preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 875,00 eura tužitelj odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 23. siječnja 2024. godine u bitnome navodi da je presudom Općinskoga suda u Rijeci od 12. siječnja 2011., posl. broj: P Ob-452/09 naloženo tuženiku mjesečno doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznosom od 1.200,00 kuna, odnosno 159,27 eura od 1. rujna 2009. godine pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, da su se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih je predmetna presuda donesena, da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe ima 15 godina, da se radi o djetetu s pojačanim potrebama (poremećaj metabolizma masti), a koji je uzrok niza daljnjih zdravstvenih problema tužitelja zbog kojih je tužitelj ovisan o tuđoj pomoći i njezi , da se povećao minimalni iznos uzdržavanja za dijete od 15 godina, te da sukladno zakonskim odredbama i povećanju životnih potreba tužitelja zahtijeva povećanje iznosa uzdržavanja od tuženika te potražuje iznos od 300,00 eura mjesečno od dana podnošenja tužbe, najkasnije do svakoga 15. u mjesecu dok za to budu postojale zakonske pretpostavke s pripadajućim kamatama te potražuje trošak parničnoga postupka. Na ročištu održanom 2. srpnja 2025. godine tužitelj je povisio iznos uzdržavanja na iznos od 350,00 eu ra mjesečno, a na ročištu održanom 11. studenoga 2025. godine na iznos od 500,00 eura mjesečno od dana podnošenja tužbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 2. travnja 2024. godine navodi da nije dao povoda za tužbu, da odmah pristaje da se uzdržavanje poveća na iznos od 225,00 eura mjesečno no da više od toga nije u mogućnosti doprinositi pa u preostalom dijelu osporava tužbeni zahtjev te potražuje trošak parničnoga postupka.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja provedeni su dokazi uvidom u svu relevantnu materijalnu dokumentaciju (isprave) sadržanu u spisu, i to: presudu Općinskoga suda u Rijeci posl. broj: P Ob-452/09 od 12. siječnja 2011. (str. 4-8 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 10-30, 59-67 spisa), obračunske liste o plaći, ugovor o radu tuženika (str. 41-44, 136-149 spisa), izvadak iz matice rođenih za ČE (str. 150 spisa), račune, potvrde o transakcijama na okolnosti troškova tužitelja (str. 81-83, str. 109-111, 152-215 spisa), odluke i dokumentaciju za pravo na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu, odnosno inkluzivni dodatak te prava roditelja na rad s polovicom radnoga vremena (str. 46-49, 90-95, 115-119 spisa) te je izveo dokaz saslušanjem zz tužitelja ŽE (str. 50-52 spisa), tuženika (str. 53-54 spisa) kao i svjedoka AE (str. 105-107 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatom na ime povećanja uzdržavanja mlt. djeteta za razdoblje od dana podnošenja tužbe 23. siječnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da su na strani mlt. tužitelja, u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, nastupile promijenjene okolnosti koje opravdavaju povećanje ranije određenog iznosa uzdržavanja, osobito imajući u vidu dob mlt. tužitelja, njegove redovite životne i obrazovne potrebe te povećane potrebe uvjetovane njegovim zdravstvenim stanjem. Sporna je, međutim, visina mjesečnog novčanog doprinosa koj im je tuženik, s obzirom na potrebe mlt. tužitelja i vlastite materijalne mogućnosti, dužan sudjelovati u njegovu uzdržavanju.

7. Članak 307. stavci 1., 2. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ) glase: „(1) U sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. (2) Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. (3) Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.”

7.1 Članak 311. st. 1. i 2. ObZ-a glase: “(1) Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. (2) Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.”

7.2 Članak 312. ObZ-a glasi: “Dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku.”

8. Slijedom relevantnih citiranih zakonskih odredaba, u ovom je postupku bilo potrebno utvrditi, s jedne strane, ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. tužitelja, a s druge strane ukupne materijalne i prihodovne mogućnosti tuženika kao roditelja obveznika uzdržavanja. Pri utvrđivanju potreba mlt. tužitelja valjalo je uzeti u obzir ne samo uobičajene životne potrebe djeteta njegove dobi, koje obuhvaćaju troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i svakodnevnog živo ta, nego i njegove povećane materijalne potrebe uvjetovane zdravstvenim stanjem, budući da iz stanja spisa proizlazi da je mlt. tužitelju potrebna stalna pojačana skrb, uporaba pomagala, lijekova i dodataka, kao i dodatni izdaci povezani s liječenjem, njegom, mobilnošću, terapijama i drugim zdravstveno uvjetovanim potrebama.

9. Istodobno je bilo potrebno utvrditi tuženikove mogućnosti sudjelovanja u uzdržavanju mlt. tužitelja, i to ne samo prema formalno iskazanim mjesečnim primanjima, nego prema njegovu ukupnom imovinskom stanju, svim stalnim i povremenim primanjima, radnoj sposobnosti, mogućnosti zaposlenja odnosno stjecanja povećane zarade, njegovim vlastitim potrebama te drugim zakonskim obvezama uzdržavanja. Pritom činjenica da je tuženik u pojedinim razdobljima bio nezaposlen ili da za pojedine mjesece nisu dostavljene platne liste sama za sebe ne isključuje njegovu obvezu uzdržavanja, nego se cijeni zajedno s njegovom radnom sposobnošću, kasnijim zaposlenjem, visinom ostvarenih plaća i svim ostalim okolnostima odlučnima za ocjenu njegovih stvarnih mogućnosti.

10. S obzirom na to da mlt. tužitelj zbog zdravstvenog stanja ima potrebe koje nadilaze uobičajene potrebe djeteta iste dobi, u postupku je bilo potrebno posebno razgraničiti njegove redovite mjesečne potrebe od povećanih zdravstveno uvjetovanih potreba, te ocijeniti u kojoj mjeri tuženik, prema svojim utvrđenim mogućnostima, može i mora sudjelovati u njihovu podmirenju. Stoga se odluka o visini uzdržavanja ne može temeljiti samo na zakonskom minimumu ili općim tabličnim iznosima, nego na konkretnoj ocjeni ukupnih potreba mlt. tužitelja, osobito povećanih potreba iz članka 312. ObZ-a, te ukupnih mogućnosti tuženika kao roditelja koji ne stanuje s djetetom i svoju obvezu ispunjava novčanim doprinosom za uzdržavanje.

11. Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da mlt. tužitelj, s obzirom na svoju dob, redovite životne i obrazovne potrebe te osobito s obzirom na zdravstveno stanje, ima materijalne potrebe koje bitno nadilaze uobičajene potrebe djeteta iste dobi. Mlt. tužitelj rođen je **.**.2009., slijedom čega se u cijelom razdoblju odlučivanja nalazi u dobnoj skupini djeteta od 13 do 18 godina, ali njegove potrebe nije bilo moguće cijeniti samo prema prosječnim potrebama djeteta te dobi, budući da je riječ o djetetu kojemu je potrebna pojačana svakodnevna skrb, uporaba pomagala i kontinuirani izdaci povezani sa zdravstvenim stanjem.

12. Sud je utvrdio da su u 2024. godini za potrebe mlt. tužitelja iskazani znatni jednokratni, odnosno godišnji troškovi, i to trošak kupnje nastavka invalidskih kolica u iznosu od 5.500,00 eura, trošak maturalnog putovanja u 8. razredu osnovne škole u iznosu od 300,00 eura, trošak knjiga i školskog pribora u iznosu od 300,00 eura, trošak popravka električne stolice u iznosu od 550,00 eura, trošak odjeće i obuće u iznosu od 650,00 eura, trošak medicinskog kreveta i madraca u iznosu od 1.200,00 eura, trošak pomagala za tuširanje u iznosu od 50,00 eura, trošak naočala u iznosu od 300,00 eura te troškovi cestarina i benzina u ukupnom iznosu od 200,00 eura radi odlaska na preglede i specijalističke preglede. Navedeni jednokratni i godišnji troškovi ukupno iznose 9.050,00 eura. Sud je navedene troškove cijenio kao pokazatelj opsega i strukture povećanih potreba mlt. tužitelja.

13. Osim navedenih jednokratnih i godišnjih troškova, sud je utvrdio i redovite mjesečne potrebe mlt. tužitelja, i to trošak prehrane u iznosu od 400,00 eura mjesečno, trošak režija u iznosu od 150,00 eura mjesečno (razmjerno broju članova domaćinstva, dio koji otpada na tužitelja), trošak lijekova, vitamina i minerala u iznosu od 120,00 eura mjesečno te trošak frizera u iznosu od 15,00 eura mjesečno, što ukupno iznosi 685,00 eura mjesečno. Kada se navedeni mjesečni troškovi pribroje godišnjim i jednokratnim troškovima razmjerno raspoređenima na mjesečnoj razini, proizlazi da ukupne mjesečne potrebe mlt. tužitelja iznose približno 1.437,50 eura, odnosno da se kreću u rasponu koji bitno premašuje prosječne potrebe djeteta njegove dobi.

14. Sud je pritom utvrdio da su navedeni troškovi u bitnome posljedica dobi, školovanja i svakodnevnog života mlt. tužitelja, ali i njegova zdravstvenog stanja, smanjene pokretljivosti, potrebe za pomagalima, lijekovima, dodacima prehrani, prilagodbom prostora, prijevozom i pojačanom skrbi. Sud je posebno uzeo u obzir da je mlt. tužitelju potreban i uređaj za potpomognuto iskašljavanje („cough assist”) u vrijednosti od 5.600,00 eura, koji nije nabavljen, ali je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji potreban jer bi znatno olakšao svakodnevno funkcioniranje mlt. tužitelja.

15. Glede materijalnih mogućnosti tuženika sud je utvrdio da je tuženik u siječnju i veljači 2024. godine bio nezaposlen, nakon čega se zaposlio te su mu u razdoblju od ožujka do lipnja 2024. godine isplaćene plaće u iznosima od 911,22 eura za ožujak 2024., 889,35 eura za travanj 2024., 911,22 eura za svibanj 2024. i 911,22 eura za lipanj 2024. Prosječna poznata neto plaća tuženika u tom razdoblju iznosila je približno 905,75 eura mjesečno.

16. Za srpanj 2024. godine i za dio kolovoza 2024. godine u spisu nisu dostavljeni podaci o isplati plaće, iako iz stanja spisa proizlazi da je radni odnos tuženika trajao do 15. kolovoza 2024. godine. Sud je stoga navedeno razdoblje cijenio imajući u vidu da nedostavljanje platnih lista samo po sebi ne dokazuje nemogućnost plaćanja uzdržavanja, osobito uzimajući u obzir da je tuženik neposredno prije toga ostvarivao redovita primanja iz radnog odnosa. Nakon prestanka radnog odnosa 15. kolovoza 2024. godine pa do ponovnog zaposlenja u travnju 2025. godine sud je cijenio u okviru ukupne ocjene tuženikovih mogućnosti, ali i uz činjenicu da radno sposoban roditelj ne može biti oslobođen dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

17. Sud je nadalje utvrdio da je tuženik dana 18. travnja 2025. godine sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od jedne godine, s ugovorenom bruto plaćom od 1.295,00 eura prvih šest mjeseci, a nakon toga s ugovorenom bruto plaćom od 1.540,00 eura. Iz dostavljenih podataka o plaćama proizlazi da je tuženik u svibnju 2025. ostvario neto plaću od 1.073,22 eura, u lipnju 2025. neto plaću od 1.023,29 eura, u kolovozu 2025. neto plaću od 1.092,03 eura te u rujnu 2025. neto plaću od 1.115,77 eura. Prosječna poznata neto plaća tuženika u navedenom razdoblju iznosila je približno 1.076,08 eura mjesečno.

18. S obzirom na to da je ugovorom o radu tuženika sklopljenim 18. travnja 2025. godine predviđeno povećanje bruto plaće nakon proteka prvih šest mjeseci rada, sud je kod ocjene tuženikovih daljnjih mogućnosti uzeo u obzir i navedenu ugovorenu promjenu plaće. Budući da se u spisu ne nalaze platne liste za razdoblje nakon ugovorenog povećanja bruto plaće, sud je tu okolnost cijenio prema sadržaju ugovora o radu i omjeru ranije poznatih bruto i neto isplata, pri čemu je iznos od oko 1.280,00 eura uzeo samo kao okvirnu procjenu tuženikovih povećanih mogućnosti.

19. Sud je također utvrdio da se tuženiku dana 10. listopada 2025. godine rodilo drugo dijete, što predstavlja njegovu novu zakonsku obvezu uzdržavanja i okolnost koju je bilo potrebno uzeti u obzir pri ocjeni njegovih ukupnih mogućnosti. Međutim, ta okolnost sama za sebe ne isključuje njegovu obvezu uzdržavanja mlt. tužitelja, nego se cijeni zajedno s visinom njegovih prihoda, radnom sposobnošću, mogućnostima stjecanja povećane zarade i činjenicom da mlt. tužitelj ima povećane materijalne potrebe uvjetovane zdravstvenim stanjem.

20. Slijedom navedenoga, sud je zaključio da su se tuženikove mogućnosti tijekom postupka mijenjale, pri čemu je bilo potrebno razlikovati razdoblja nezaposlenosti, razdoblja ostvarenih prihoda iz radnog odnosa, razdoblja za koja tuženik nije dostavio potpune podatke o plaći te razdoblje nakon ponovnog zaposlenja i ugovorenog povećanja bruto plaće.

21. U odnosu na prava i davanja ostvarena po osnovi invaliditeta, zdravstvenog stanja i povećane potrebe mlt. tužitelja za tuđom pomoći i njegom, kao i u odnosu na pravo majke na rad s polovicom punog radnog vremena radi svakodnevne skrbi o djetetu, sud ista nije cijenio kao prihod mlt. tužitelja niti kao okolnost koja bi umanjivala obvezu tuženika na novčano uzdržavanje, već kao prava i davanja kompenzacijske naravi, usmjerena na ublažavanje posljedica zdravstvenog stanja mlt. tužitelja i povećanog skrbnog opterećenja roditelja koji s njime živi. Takva davanja i prava ne postoje radi supstituiranja zakonske obveze roditelja koji s djetetom ne živi, nego radi ublažavanja posljedica invaliditeta i povećanog skrbnog opterećenja. Stoga se navedene okolnosti uzimaju u obzir kao dokaz povećanih materijalnih i zdravstvenih potreba mlt. tužitelja te pojačane svakodnevne skrbi majke, a ne kao stavka koja se ima odbiti od obveze tuženika. Takav zaključak u skladu je i sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev 543/2016-2 od 9. ožujka 2016., prema kojem se osobna invalidnina ne smatra prihodom djeteta iz kojega bi ono moralo pridonositi vlastitom uzdržavanju, kao i sa stajalištem iz odluke Rev 123/2021-2 od 10. listopada 2023., u kojoj je prihvaćeno ranije stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev 1577/2015-2 od 31. kolovoza 2016. da se dječji doplatak ne tretira kao prihod djeteta.

22. Sud je u postupku utvrdio da je tijekom 2024. baka tuženika, i to zaključno sa mjesecom prosincem 2024., za mlt. tužitelja uplaćivala iznos od 180,00 eura mjesečno. Među strankama nije bilo sporno da su navedene uplate izvršene na ime uzdržavanja mlt. tužitelja, odnosno radi podmirenja dijela njegovih redovitih materijalnih potreba. Stoga je sud navedene uplate, premda ih nije neposredno izvršio tuženik, uzeo u obzir kao djelomično ispunjenje tuženikove obveze uzdržavanja za mjesece na koje se te uplate odnose.

23. Sud je pritom pošao od toga da se obveza može ispuniti i putem treće osobe, ako je ispunjenje izvršeno u korist vjerovnika i ako iz okolnosti proizlazi da je izvršeno radi podmirenja upravo te obveze. Budući da su predmetne uplate bile izvršene radi uzdržavanja mlt. tužitelja, iste nisu cijenjene kao zaseban prihod mlt. tužitelja, niti kao okolnost koja bi smanjivala njegove materijalne potrebe, nego isključivo kao djelomično namirenje obveze uzdržavanja koja tereti tuženika.

24. Na isti je način sud uzeo u obzir i jednokratnu uplatu tuženika u iznosu od 40,00 eura od 31. ožujka 2025. , kao i uplatu odnosno namirenje u iznosu od 280,00 eura iz lipnja 2025., za koju iz stanja spisa proizlazi da se odnosi na namirenje obveze uzdržavanja. Navedeni iznosi stoga su uračunati pri obračunu dospjelih i neplaćenih razlika uzdržavanja, tako da je tuženik terećen samo za one mjesečne razlike koje su preostale nakon uzimanja u obzir navedenih uplata.

25. U odnosu na siječanj 2024. godine sud je imao u vidu da je do dana podnošenja tužbe, odnosno do 23. siječnja 2024. godine, na snazi bila ranija pravomoćna odluka kojom je tuženiku bilo naloženo plaćati uzdržavanje u iznosu od 1.200,00 kuna, odnosno 159,27 eura mjesečno. Budući da je za siječanj 2024. godine na ime uzdržavanja uplaćen iznos od 180,00 eura, sud je navedenu uplatu najprije uračunao na ime obveze uzdržavanja koja je za taj mjesec dospijevala po ranijoj pravomoćnoj odluci, a preostali iznos od 20,73 eura uračunao je u razliku povećanog uzdržavanja za razdoblje od 23. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024. godine. Kako razmjerni iznos povećanog uzdržavanja za to razdoblje iznosi 84,34 eura, nakon uračunavanja navedenog preostalog iznosa od 20,73 eura tuženik je za siječanj 2024. godine dužan platiti još 63,61 eura.

26. U razdoblju od 23. siječnja 2024. do 26. travnja 2024. na snazi su bile Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 48/2023- 822) te Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, NN 48/2023 -823). Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta broj 48/2023, minimalni novčani iznos za dijete od 13 do 18 godina iznosio je 223,46 eura mjesečno.

27. U razdoblju od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. na snazi su bile Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 49/2024- 837), te Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, (NN 49/2024 -838). Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta broj 49/2024-837, minimalni novčani iznos za dijete od 13 do 18 godina iznosio je 252,56 eura mjesečno.

28. Od 3. svibnja 2025. nadalje na snazi su Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 75/2025-981) te Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 75/2025-982). Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta broj 75/2025 -981, minimalni novčani iznos za dijete od 13 do 18 godina iznosi 290,00 eura mjesečno.

29. Budući da je mlt. tužitelj rođen **.**.2009., tijekom cijelog razdoblja odlučivanja pripada dobnoj skupini djece od 13 do 18 godina, pa su za njega relevantni upravo navedeni minimalni mjesečni iznosi za tu dobnu skupinu. Sud je navedene odluke uzeo kao zakonsku orijentaciju i donju mjeru materijalnih potreba mlt. tužitelja, vodeći pritom računa da se u konkretnom slučaju ne radi o djetetu prosječnih potreba, nego o djetetu s povećanim materijalnim potrebama povezanim sa zdravstvenim stanjem u smislu članka 312. ObZ-a.

30.Polazeći od prethodno utvrđenih ukupnih potreba mlt. tužitelja, njegove dobi, zdravstvenog stanja, povećanih materijalnih potreba, kao i od utvrđenih i djelomično pretpostavljenih materijalnih mogućnosti tuženika, sud je ocijenio da ranije određeni iznos uzdržavanja od 1.200,00 kuna, odnosno 159,27 eura mjesečno, više ne odgovara stvarnim potrebama mlt. tužitelja. Od donošenja ranije odluke proteklo je više od trinaest godina, mlt. tužitelj je u međuvremenu ušao u dobnu skupinu djeteta od 13 do 18 godina , njegove redovite životne i obrazovne potrebe bitno su porasle, a povrh toga su kod njega prisutne i povećane materijalne potrebe povezane sa zdravstvenim stanjem, uporabom pomagala, lijekova, dodataka, prijevozom, njegom i svakodnevnom pojačanom skrbi.

31. Sud je pri odmjeri visine uzdržavanja uzeo u obzir i odluke ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i tablicama prosječnih potreba maloljetnog djeteta, važeće u pojedinim razdobljima od podnošenja tužbe. Budući da je mlt. tužitelj rođen **.**.2009., za cijelo je razdoblje relevantna dobna skupina djece od 13 do 18 godina. Za tu dobnu skupinu prema odluci važećoj do 26. travnja 2024. polazni iznos iznosio je 223,46 eura, prema odluci važećoj od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. iznosio je 252,56 eura, dok prema odluci važećoj od 3. svibnja 2025. nadalje iznosi 290,00 eura mjesečno.

32. Međutim, sud nije mogao ostati na samim minimalnim, odnosno tabličnim iznosima, jer bi takvo određivanje uzdržavanja zanemarilo konkretne i osobito izražene okolnosti na strani mlt. tužitelja. Kod mlt. tužitelja nije riječ o prosječnim potrebama djeteta njegove dobi, nego o djetetu kojemu je zbog zdravstvenog stanja potrebna pojačana skrb, pomagala, lijekovi, dodaci, prilagodbe, prijevoz i povećana svakodnevna njega. Stoga je sud, uvažavajući čl. 312. ObZ-a i pristup izražen u recentnoj drugostupanjskoj praksi prema kojem povećane potrebe djeteta opravdavaju odmjereno odstupanje iznad zakonskog minimuma, ocijenio primjerenim u konkretnom slučaju, kao razmjernu mjeru tog odstupanja, iznose uzdržavanja odrediti približno trideset posto iznad relevantnih minimalnih, odnosno tabličnih iznosa za pojedina razdoblja.

33. Pritom je sud posebno cijenio promjene u tuženikovim prihodima i radnom statusu. Tuženik je u siječnju i veljači 2024. bio nezaposlen, nakon čega se zaposlio te je u razdoblju od ožujka do lipnja 2024. ostvarivao neto plaću u rasponu od 889,35 eura do 911,22 eura mjesečno. Iako za srpanj 2024. i dio kolovoza 2024. nisu dostavljeni potpuni podaci o isplaćenoj plaći, iz stanja spisa proizlazi da je radni odnos trajao do 15. kolovoza 2024., pa sud navedenu prazninu nije mogao tumačiti kao dokaz nemogućnosti plaćanja uzdržavanja. Nakon prestanka radnog odnosa 15. kolovoza 2024. tuženik je ponovno bio bez utvrđenog redovitog zaposlenja sve do 18. travnja 2025., kada je sklopio novi ugovor o radu na određeno vrijeme. Sud je i u tom razdoblju imao u vidu da radno sposoban roditelj ne može biti oslobođen dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, ali je istodobno uvažavao činjenicu da tuženik tada nije imao dokazana redovita primanja u visini koja bi dopuštala znatnije povećanje iznosa uzdržavanja.

34. Stoga je za razdoblje od 23. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024. određen razmjerni iznos od 84,34 eura, jer se uzdržavanje u ovom postupku određuje od dana podnošenja tužbe, odnosno od 23. siječnja 2024. Za veljaču i ožujak 2024. određen je iznos od 290,50 eura mjesečno, kao iznos približno trideset posto viši od tada važećeg iznosa od 223,46 eura. Travanj 2024. određen je u posebnom iznosu od 295,54 eura zbog promjene mjerodavne ministarske odluke tijekom tog mjeseca: do 26. travnja 2024. primjenjivao se raniji iznos, a od 27. travnja 2024. nova odluka iz NN 49/2024, pa je iznos za travanj odmjeren razmjerno trajanju pojedinog režima u istom mjesecu.

35. Za razdoblje od svibnja 2024. do travnja 2025. određen je iznos od 328,33 eura mjesečno, što odgovara približno tridesetpostotnom povećanju u odnosu na tada važeći iznos od 252,56 eura. Sud je pritom imao u vidu da je tuženik do 15. kolovoza 2024. bio u radnom odnosu, a nakon toga bez dokazanog zaposlenja, ali je iznos zadržan na istoj razini jer je riječ o umjerenom povećanju iznad zakonskog minimuma, dok bi spuštanje na sam minimum bilo protivno utvrđenim povećanim potrebama mlt. tužitelja. Navedeni iznos stoga predstavlja ravnotežu između znatno povećanih potreba mlt. tužitelja i ograničenih, odnosno promjenjivih mogućnosti tuženika u tom razdoblju, ali i mogućnosti da se tuženik, svjestan dužnosti uzdržavanja maloljetnoga djeteta, mogao zaposliti, odnosno ostvarivati zaradu, odnosno da nije bilo razloga na strani tuženika koji bi ga onemogućili u ostvarivanju prihoda.

36. Od 18. travnja 2025. tuženik je ponovno zaposlen, a iz dostavljenih podataka proizlazi da je u svibnju, lipnju, kolovozu i rujnu 2025. ostvarivao neto plaću u rasponu od 1.023,29 eura do 1.115,77 eura. Prema ugovoru o radu, tuženiku je nakon prvih šest mjeseci rada ugovoreno i povećanje bruto plaće s 1.295,00 eura na 1.540,00 eura. Upravo zbog ponovnog zaposlenja tuženika, ali ponajprije zbog stupanja na snagu nove odluke iz NN 75/2025, kojom je za dijete od 13 do 18 godina utvrđen iznos od 290,00 eura, sud je od svibnja 2025. odredio viši iznos uzdržavanja. Svibanj 2025. posebno je izdvojen jer je nova odluka stupila na snagu 3. svibnja 2025., pa su prva dva dana mjeseca obračunata prema ranijem režimu, a ostatak mjeseca prema novom režimu, slijedom čega je za svibanj 2025. određen iznos od 373,86 eura. Od lipnja 2025. nadalje određen je iznos od 377,00 eura mjesečno, što predstavlja približno tridesetpostotno povećanje u odnosu na aktualni iznos od 290,00 eura.

37. Sud je nadalje imao u vidu da se tuženiku 10. listopada 2025. rodilo drugo maloljetno dijete, što predstavlja novu zakonsku obvezu uzdržavanja i okolnost relevantnu za ocjenu njegovih ukupnih mogućnosti. Međutim, ta okolnost sama za sebe ne može dovesti do spuštanja obveze prema mlt. tužitelju na zakonski minimum, osobito zato što mlt. tužitelj ima povećane zdravstveno uvjetovane potrebe, a rođenje drugog djeteta vremenski se podudara s razdobljem u kojem je tuženik ponovno zaposlen i u kojem mu je ugovoreno povećanje bruto plaće. Sud je stoga novu obvezu tuženika uzeo u obzir kao razlog zbog kojega iznos uzdržavanja nije određen još višim, ali ne i kao razlog za nepriznavanje povećanih potreba mlt. tužitelja.

38. Sud je svjestan da bi, promatrano isključivo iz perspektive potreba mlt. tužitelja, postojala osnova i za određivanje znatno višeg iznosa uzdržavanja. Iz prethodno utvrđenih troškova proizlazi da su njegove stvarne mjesečne potrebe višestruko veće od dosuđenih iznosa, osobito zbog troškova pomagala, lijekova, vitamina, prilagodbi prostora, prijevoza, školovanja i pojačane skrbi. Međutim, odluka o uzdržavanju ne može se temeljiti samo na potrebama djeteta, nego mora biti odmjerena i prema mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja. Upravo zbog tuženikovih razmjerno niskih i promjenjivih primanja, razdoblja nezaposlenosti, kao i zbog nove obveze uzdržavanja drugog maloljetnog djeteta, sud nije odredio iznos uzdržavanja u visini koja bi u većoj mjeri odgovarala stvarnim potrebama mlt. tužitelja, nego je iznos ograničio na približno tridesetpostotno povećanje iznad važećih minimalnih, odnosno tabličnih iznosa.

39. Pri obračunu dospjelih razlika sud je uzeo u obzir da je baka tuženika tijekom 2024. godine na ime uzdržavanja mlt. tužitelja uplaćivala iznos od 180,00 eura mjesečno, kao i jednokratne uplate od 40,00 eura u ožujku 2025. te 280,00 eura u lipnju 2025. Navedene uplate nisu cijenjene kao prihod mlt. tužitelja niti kao okolnost koja smanjuje njegove potrebe, nego kao djelomično ispunjenje obveze uzdržavanja koja tereti tuženika. Slijedom toga je u točki II. izreke tuženiku naložena samo isplata preostalih dospjelih i neplaćenih mjesečnih razlika, koje za razdoblje od 23. siječnja 2024. do 30. travnja 2026. ukupno iznose 7.100,97 eura, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini dospjeli, a neplaćeni mjesečni iznos od njegova dospijeća do isplate.

40. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom članka 366. stavka 1. ObZ -a, prema kojem u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Budući da je mlt. tužitelj u postupku uspio u osnovi zahtjeva, ali ne i u cijelosti u pogledu tražene visine od 500,00 eura mjesečno, sud je dosudio tužitelju razmjeran trošak u visini jednokratne naknade određene Tbr. 7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22, 138/23; dalje: Tarifa) koja iznosi 500,00 eura, imajući u vidu vrijednost boda (Tbr.54) s uračunatim PDV-om (Tbr.46).

41. Slijedom svega iznesenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Rijeka, 11. svibnja 2026.

SUTKINJA

Nataša Citković Vrkić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako zakonom nije propisan drugi rok. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

-punomoćnicima stranaka