REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4879/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja TREBAM d.o.o., Glavice, Glavice 647B, OIB 81629265923, kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Sinju, protiv tuženika MONT&BAU PROJECT d.o.o., Ivanić-Grad, Trg Vladimira Nazora 10, OIB 83200989524, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kubanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-957/2024-11 od 10. listopada 2025., 11. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-957/2024-11 od 10. listopada 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-957/2024-11 od 10. listopada 2025. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Velikoj Gorici Valentine Žugec poslovni broj UPP/OS-Ovrv-25/2024 od 5. travnja 2024., kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 345,58 eura sa zateznim kamatama od 11. listopada 2023. do isplate, kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 150,00 eura sa zateznim kamatama od 5. travnja 2024. do isplate i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 eura u roku petnaest dana.
2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama i da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. U prilog tome ukazuje da je potpuno nejasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dokazao osnovanost svojih navoda o tome da je narudžbenicu potpisala neovlaštena osoba, krivotvoreći računalne podatke, odnosno tuženikov elektronički potpis, dok tužitelj nije predložio dokaze kojima bi doveo u sumnju istinitost ovih navoda tuženika. Tvrdi da je takvim zaključivanjem prvostupanjski sud izašao izvan okvira svojih ovlasti i stručnih znanja jer činjenica je li netko krivotvorio digitalni potpis zastupnika po zakonu tuženika ničim nije utvrđena, niti je tuženik predložio vještačenje na tu okolnost, pa su pravila o teretu dokazivanja „izokrenuta“. Smatra da podnošenje kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja čak pet mjeseci nakon što je tužitelj u prethodnom ovršnom postupku naplatio svoju tražbinu zasigurno govore u prilog neosnovanosti njegovih navoda i da sud konstantno i nekritički ponavlja navode tuženika iz podneska kojim je podnio prigovor na rješenje o ovrsi kršeći načela i odredbe Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorni odnos nastaje kad se stranke usuglase i potpišu ispravu o sklapanju ugovora valjanim potpisom, neovisno o tome je li riječ o potpisu u digitalnom obliku. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu ili je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati odluka u sporu male vrijednosti (članak 467. ZPP-a).
6. Predmet spora je plaćanje računa broj 9778/V01/01 koji glasi na iznos od 345,58 eura, koji je tužitelj izdao tuženiku na ime pružene usluge posredovanja prosljeđivanjem upita potencijalnih kupaca u razdoblju od 1. rujna 2023. do 25. rujna 2023. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjom da njegov zastupnik po zakonu nije potpisao narudžbenicu i time naručio pružanje usluga obračunatih računom.
7. Iz obrazloženja presude proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan zato što prvostupanjski sud smatra da je tuženik dokazao osnovanost svojih tvrdnji o krivotvorenju elektroničkog potpisa, a tužitelj nije naveo činjenice ni predložio dokaze kojima bi doveo u sumnju istinitost tuženikovih navoda. Zaključak o istinitosti činjenice o krivotvorenju elektroničkog potpisa prvostupanjski sud je izveo ocjenjujući sadržaj isprava koje su stranke dostavile i posebno ocjenjujući uvjerljivim i životno logičnim navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, dok je odbio prijedloge za izvođenje dokaza saslušanjem tuženikovog zastupnika po zakonu i svjedoka, kao nepotrebne i zato što nisu opravdali svoj izostanak s ročišta na kojem je trebao biti izveden dokaz njihovim saslušanjem. Stoga je pozivom na odredbu članka 312. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima zaključio da ugovor između stranaka nije sklopljen jer je narudžbenicu potpisala neovlaštena osoba, a tuženik nije naknadno odobrio sklapanje ugovora niti je koristio usluge čije je plaćanje predmet ovoga spora s obzirom na to da se očito ne koristi adresom elektroničke pošte na koju je tužitelj prosljeđivao upite potencijalnih kupaca.
8. Osnovano žalitelj tvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje navođenjem sadržaja te zakonske odredbe. Naime, pobijana presuda doista nema razloga o bitnoj činjenici da je elektronički potpis na narudžbenici bio krivotvoren i da je slijedom toga riječ o sklapanju ugovora od strane neovlaštene osobe iz članka 312. Zakona o obveznim odnosima i posljedicama takvog postupanja na sklapanje ugovora. S druge strane, oni razlozi koje prvostupanjski sud navodi su nejasni i proturječni i u osnovi se svode na prihvaćanje istinitim tuženikovih tvrdnji, bez ikakvih dokaza, i nepravilnim prebacivanjem tereta dokazivanja na tužitelja, kako to s pravom tvrdi žalitelj. Iz podataka u spisu očito je da je tuženik tvrdio da je elektronički potpis njegovog zastupnika po zakonu na narudžbenici bio krivotvoren, pa je on bio dužan dokazati tu činjenicu (članak 7. i 219. ZPP-a). Ne može se ispitati ni valjanost zaključka o tome da se tuženik očito ne koristi elektroničkom adresom koja je navedena u narudžbenici, samo zato što je kasnije s tužiteljem komunicirao s druge adrese. Ni podnošenje kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja također ne predstavlja valjan razlog o odlučnoj činjenici sklapanja ugovora od strane neovlaštene osobe jer ništa ne govori o postojanju te činjenice.
9. Navedeno predstavlja takve nedostatke zbog kojih se presuda ne može ispitati. Zato je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP -a pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će dati valjane razloge o odlučnim činjenicama i pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđene činjenice, donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju je dužan obrazložiti na način propisan člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. U toj odluci će ponovo odlučiti i o troškovima postupka uključujući i troškove žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
Zagreb, 11. svibnja 2026.
Sudac
Lenka Ćorić
