REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Povrv-371/2024-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje, OIB:38922958547, Martićeva 73, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1 E, protiv tuženika LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Carmen Ivančević Marinković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i partneri d.o.o. u Splitu, 114.Brigade br. 10, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26.ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marija Depola, odvjetnika u Splitu, i zamjenice punomoćnika tuženika ČZ, odvjetničke vježbenice u OD Ivančević Marinković i partneri d.o.o. u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 11.svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita posl. br. Ovrv-567/2015 od 23.prosinca 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 67.988,06 EUR (slovima: šezdeset sedam tisuća devet stotina osamdeset osam eura šest centi) sa pripadajućim zateznim kamatama, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da namiri tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, tražbinu u ukupnom glavničnom iznosu od 67.988,06 EUR (slovima: šezdeset sedam tisuća devet stotina osamdeset osam eura šest centi), sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 12.038,76 € teče od 18.04.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 46,45 € teče od 25.10.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 159,27 € teče od 17.04.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 55.743,58 € teče od 19.08.2015. do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.0kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita posl. br. Ovrv- 567/2015 od 23.prosinca 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 3.562,78 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da namiri tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, tražbinu u iznosu od 3.562,78 EUR, sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 204,06 € teče od 08.07.2011. do konačne isplate,

- na iznos od 506,01 € teče od 07.06.2013. do konačne isplate,

- na iznos od 506,01 € teče od 10.12.2013. do konačne isplate,

-na iznos od 20,74 € teče od 28.02.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 41,48 € teče od 07.07.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 253,00 € teče od 16.07.2014. do konačne isplate,

- na iznos od 456,23 € teče od 16.12.2014. do konačne isplate

- na iznos od 41,48 € teče od 16.01.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 41,48 € teče od 06.03.2015. do konačne isplate

- na iznos od 414,76 € teče od 24.04.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 414,76 € teče od 12.06.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 233,92 € teče od 31.07.2015. do konačne isplate,

- na iznos od 435,50 € teče od 25.09.2015. do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.0kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita posl. br. Ovrv- 567/2015 od 23.prosinca 2015. u dijelu kojim su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 834,49 EUR/6.287,50 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i predvidivi troškovi u iznosu od 4,98 EUR/ 37,50 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, budući da o troškovima postupka treba donijeti novu odluku.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana naknadi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 13.014,45 EUR (slovima: trinaest tisuća četrnaest eura četrdeset pet centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11.svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita posl. br. Ovrv-567/2015 od 23.prosinca 2015. određena je ovrha protiv tuženika kao ovršenika radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 71.550,84 EUR (tada 539.099,77 kn), sa zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče od dospijeća do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 834,49 EUR (6.287,50 kn) sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i predvidivi troškovi u iznosu od 4,98 EUR (37,50 kn) sa zateznom kamatom od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenoga rješenja tuženik je podnio prigovor (sada odgovor na tužbu), u kojem je osporio kako osnovu tako i visinu predmetnog potraživanja, navodeći kako iz vjerodostojne isprave nije vidljivo na temelju čega tužitelj temelji svoje potraživanje, te ujedno ističe i prigovor zastare.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj Ovrv-120/2016 od 4.veljače 2016. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u nastavku postupka osporio prigovore tuženika kao neosnovane, navodeći da se o konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju štete počinjene uporabom neosiguranog vozila. Naime, tuženik je skrivio prometnu nezgodu koja se dogodila 8. prosinca 2002. oko 23,55 sati u Splitu, na kolniku Marjanskog tunela, oko 50m južno od sjevernog ulaza u tunel, u kojoj je sudjelovao kao vozač i vlasnik neosiguranog i neregistriranog vozila marke i tipa BMW 318 i, reg. [registarska oznaka]. U navedenoj nezgodi nastala je oštećeniku ZZ imovinska i neimovinska šteta, a koji je u toj nezgodi sudjelovao kao vozač vozila marke Fiat Punto 1.2, reg. oznake [registarska oznaka]. Protiv tuženika je vođen kazneni postupak zbog izazivanja ove nezgode, dok je oštećenik ZZ protiv tužitelja pokrenuo postupak pred ovim sudom pod brojem IP-305/2003, o kojoj parnici je obaviješten i tuženik. U tom parničnom postupku, prvostupanjskom presudom je oštećeniku ZZ priznata naknada štete u iznosu od 37.714,08 EUR/284.156,73 kn, koji je iznos tužitelj potraživao od tuženika u predmetu ovog suda P1-5344/2010, u kojem je ustanovljen intervencijski efekt, a tužbeni zahtjev prihvaćen presudom od 18. rujna 2012. Međutim, navedeno potraživanje nije predmet ovog postupka.

4.1. Stranke su protiv presude posl. broj IP-305/2003 izjavile žalbe, o kojima je odlučeno presudom Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-756/2009 od 21. veljače 2011., na temelju koje je ZZ tužitelj isplatio daljnji iznos od 12.038,76 EUR/90.706,02 kn, od čega 6.636,14 EUR/50.000,00 kn na ime naknade štete, 2.242,09 EUR/16.893,04 kn na ime kamate i 3.160,53 EUR/23.812,98 kn na ime troška, dok je tužitelj svom punomoćniku Mariju Depolu isplatio iznos od 204,06 EUR/1.537,50 kn, a koje isplate su predmet ovog postupka. Isto tako, predmet ovog spora je i iznos od 55.743,58 EUR/420.000,00 kn, koje je tužitelj isplatio oštećeniku ZZ na temelju sudske nagodbe od 21. srpnja 2015. sklopljene u predmetu ovog suda posl. broj IP-319/2006, kao i iznos od 3.564,44 EUR/26.856,25 kn, koje je tužitelj isplatio odvjetnicima Zdravki Periši i Mariju Depolu koji su ga zastupali u predmetu poslovni broj IP-319/2006, kao i troškovi vještačenja koje je tužitelj uplatio u tom parničnom postupku. Dakle, predmet ovog spora je ukupan iznos od 71.550,83 EUR/ 539.099,73 kn, koji iznos je tužitelj isplatio oštećenom na teret garancijskog fonda, kao i svojim odvjetnicima na ime zastupanja, te je stekao regresno pravo da taj iznos potražuje od odgovorne osobe, a to je upravo tuženik.

5. Tuženik je ostao kod svih navoda iznijetih u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, dodatno ističući prigovor suodgovornosti, odnosno doprinosa oštećenika ZZ nastanku štete. Tuženik smatra da je oštećeni ZZ doprinio da šteta bude veća iz razloga što prilikom nastanka predmetne prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a tuženik prigovara i da je tužitelj apsolutno neosnovano sklopio sudsku nagodbu u predmetu poslovni broj IP-319/2006, o kojoj parnici, kao ni o parnici poslovni broj IP-305/2003 tuženik nije bio obaviješten, stoga nije ni osnovan u tom dijelu intervencijski efekt.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom Izvoda otvorenih stavki tužitelja broj 201500689 od 23. studenog 2015., Zapisnika o očevidu PU SD, Postaje prometne policije broj 511-12-36-KU-138/2002 od 12. prosinca 2002., Presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžx-756/2009 od 21. veljače 2011., Zapisnika od 21. srpnja 2015. u predmetu ovog suda IP-319/2006, dopisa tužitelja od 6. lipnja 2011., 24. siječnja 2012., naloga o izvršenom plaćanju od 18. travnja 2011., 8. srpnja 2011., 7. lipnja 2013., 10. prosinca 2013., 28. veljače 2014., 25. listopada 2013., 7. srpnja 2014., 16. srpnja 2014., 16. prosinca 2014., 16. siječnja 2015., 6. ožujka 2015., 17. travnja 2015., 24. travnja 2015., 12. lipnja 2015., 31. srpnja 2015., 19. kolovoza 2015. i 25. rujna 2015., dopisa tužitelja od 24. travnja 2012., 26. lipnja 2012., 11. veljače 2014., 1. srpnja 2014. i 6. listopada 2015. i zapisnika Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pom-281/2014 od 16. travnja 2015., uvidom u predmete ovog suda poslovni broj IP-305/2003, IP-319/2006, P1-5344/2010 i IIIK-382/1997, pregledom i uvidom u Kombinirano vještvo sudskih vještaka za promet Vinka Ugrine i za sudsku medicinu Šimuna Anđelinovića, koje je izrađeno za potrebe kaznenog postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu poslovni broj I Kir-1072/2003, pregledom platnih lista tvrtke Strojoplast-Šegvić d.o.o. za zaposlenika SZ za razdoblje od siječnja 2016. do rujna 2025., financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije Milenku Galiotu, kao i dopunskim vještačenjima po istom vještaku.

7. Tužitelj i tuženik suglasili su se da se u ovom postupku u dokazne svrhe koristi Kombinirano vještvo vještaka Vinka Ugrine i Šimuna Anđelinovića iz kaznenog predmeta I Kir-1072/2003, kasnije III K-382/1997, u pogledu dinamike nastanka predmetne prometne nezgode.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom regresnog potraživanja štete u iznosu od 71.550,84 EUR, prema tuženiku, koji je skrivio prometnu nezgodu upravljajuću vozilom u svom vlasništvu, koje u vrijeme prometne nezgode nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti. Tužitelj je oštećeniku ĆZ, koji je u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede, isplatio naknadu na ime nastale neimovinske i imovinske štete, koju sada regresno potražuje od tuženika kao odgovorne osobe.

10. Tužitelj potražuje regres prema tuženiku prema odredbi čl. 91. Zakona o osiguranju (Narodne novine, broj: 46/97, 116/99, dalje: ZO), koji u stavku 1. određuje da oštećenoj osobi kojoj je šteta nanijeta uporabom automobila čiji se vlasnik ili korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, štetu nadoknađuje Hrvatski ured za osiguranje. Prema čl. 4. toga zakona, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove.

11. Također, prema odredbi čl.29.st.1.Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine“ broj 151/05,36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila, čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, dakle, ovdje tužitelju.

12. Na temelju odredbe čl.29.st.5.Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Hrvatski ured za osiguranje, ovdje tužitelj, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

13. Između parničnih stranaka nije sporno, a što nedvojbeno proizlazi iz svih izvedenih dokaza, sljedeće:

-da se 8. prosinca 2002. oko 23,55 sati dogodila prometna nezgoda na kolniku Marjanskog tunela, koju je skrivio tuženik upravljajući osobnim automobilom marke "BMW 318i" reg. oznake [registarska oznaka], koje u tom trenutku nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti, krećući se od smjera juga u smjeru sjevera pod utjecajem alkohola u organizmu od 1,46 g/kg, krećući se nedozvoljenom brzinom od oko 83,5 km/h, unatoč ograničenju brzine na 60 km/h, na način da je naglo skrenuo volan u desno, zatim u lijevo, uslijed čega je došlo destabilizacije i zanošenja vozila nad kojim je izgubio kontrolu i prešao na suprotnu zapadnu kolničku traku, gdje je prednjim lijevim dijelom vozila udario u lijevu bočnu stranu osobnog vozila "VW Golf" reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao FZ iz smjera sjevera u smjeru juga, nakon čega je po zanošenju vozila u desno u zapadnoj kolničkoj traci tuženik prednjim lijevim dijelom svog vozila udario u prednji lijevi dio vozila "Fiat Punto" reg. oznake [registarska oznaka], kojim je iz smjera sjevera u smjeru juga upravljao ZZ, te se njegovo vozilo zbog sraza zarotiralo na cesti, odbilo unatrag i zaustavilo po sredini kolnika, uslijed čega je ZZ zadobio višeiverni prijelom zgloba čašice desnog kuka, oštećenje ishijadičnog živca desne noge i prijelom dijela lijeve laktane kosti s pomakom koštanih ulomaka, a koje ozljede su teške naravi,

-da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo ovom sudu optužni prijedlog broj K-DO-138/2003 od 13. svibnja 2004. protiv tuženika, radi izazivanja prometne nezgode u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, odnosno počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nezgode iz čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona,

-da se kazneni postupak po citiranom optužnom prijedlogu vodio pod poslovnim brojem IK-558/2004, a koji je naknadno pripojen predmetu III K-382/1997, budući da se pred ovim sudom protiv tuženika vodilo više kaznenih postupaka, za različita kaznena djela,

-da je za potrebe kaznenog postupka provedeno kombinirano vještačenje po vještku za promet Vinku Ugrini i vještaku za sudsku medicinu Šimunu Anđelinoviću, za koje vještačenje su se stranke suglasile da se koristi u ovom postupku,

-da je kazneni postupak poslovni broj III K-382/1997 koji je vođen protiv tuženika kao optuženika, obustavljen rješenjem od 4. srpnja 2014. zbog nastupa apsolutne zastare kaznenog progona,

-da je oštećenik ZZ kao tužitelj podnio 10. veljače 2003. tužbu protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, ovdje tužitelja, radi naknade štete koja je tužitelju nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. prosinca 2002. u Splitu, krivnjom LZ, ovdje tuženika, koji je upravljao osobnim vozilom koje nije bilo osigurano od odgovornosti prema trećim osobama, te da se postupak vodio pod poslovnim brojem IP-305/2003,

-da je presudom poslovni broj: IP-305/2003 od 16. prosinca 2008. naloženo je tuženiku Hrvatski ured za osiguranje da isplati tužitelju ZZ iznos od 30.881,94 EUR/232.680,00 kn od čega 6.636,14 EUR/50.000,00 kn naime fizičkih boli, 23.890,11 EUR/180.000,00 kn s osnova duševnih boli radi umanjenja životnih aktivnosti, 1.990,84 EUR/15.000,00 kn s osnove pretrpljenog straha, 1.990,84 EUR/ 15.000,00 kn s osnova duševnih boli radi naruženja, 132,72 EUR/1.000,00 kn s osnova uništene odjeće, i 222,97 EUR/1.680,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je za više zatraženih 33.180,70 EUR/250.000,00 kn i više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pod točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 366,64 EUR/ 2.762,44 kn s osnova troškova liječenja s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate, te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.248,23 EUR/77.215,31 kn,

-da je tužitelj postupajući po presudi poslovni broj: IP-305/2003 od 16. prosinca 2008. isplatio oštećeniku ZZ iznos od 39.606,33 EUR/298.413,93 kn, koji iznos je potraživao od tuženika LZ u predmetu ovog suda P1-5344/2010, te da je presudom donesenom u tom postupku u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, s tim da navedena isplata nije predmet ovog spora,

-da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-756/2009 od 21. veljače 2011., povodom žalbi tužitelja i tuženika protiv presude poslovni broj IP- 305/2003, odbijena žalba oštećenika ZZtužitelja kao neosnovna i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ZZ za naknadom štete u iznosu od 33.180,70 EUR/250.000,00 kn, djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika (ovdje tužitelja), te je potvrđena presuda u dijelu kojem je tužitelju ZZ na ime nematerijalne štete za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznad već pravomoćno dosuđenog iznosa od 19.928,33 EUR/150.150,00 kn dosuđen daljnji iznos od 3.961,78 EUR/29.850,00 kn, te je prihvaćanjem djelomične žalbe tuženika (ovdje tužitelja) preinačena odluka o parničnom trošku na način da je tužitelju priznat trošak od 8.469,44 EUR/63.812,98 kn, dok je za više zatraženo zahtjev tužitelja ZZ odbijen kao neosnovan,

-da je tužitelj postupajući po citiranoj presudi Županijskog u Splitu poslovni broj Gžx- 756/2009 od 21. veljače 2011. isplatio oštećenom ZZ **.**.2011. iznos od 12.038,76 EUR / 90.706,04 kn, koji iznos potražuje u ovom postupku,

-da je u predmetu ovog suda poslovni broj I P-319/2006 zaprimljena 21. veljače 2006. tužba tužitelja ZZ protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (ovdje tužitelja), radi naknade štete koju je tužitelj ZZ pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. prosinca 2002., koju je skrivio ŽZ, upravljajući vozilom koje nije bilo osigurano, kojom tužbom potražuje isplatu mjesečnog iznosa od 398,17 EUR/3.000,00 kn počevši od 1. siječnja 2003. pa ubuduće svakog prvog u mjesecu, na ime izgubljene zarade uslijed korištenja bolovanja zbog nesposobnosti za rad,

-da su u predmetu posl.br. I P-319/2006 tužitelj ZZ i tuženik Hrvatski ured za osiguranje, ovdje tužitelj, na ročištu održanom 21. srpnja 2015. zaključili sudsku nagodbu, prema kojoj se tuženik (ovdje tužitelj), obvezao s osnova izgubljene tužiteljeve zarade uključujući dosadašnju, buduću, dospjelu i nedospjelu, kao i zatezne kamate, kao posljedicu prometne nezgode od 8. prosinca 2002. isplatiti na ime kapitalizacije rente iznos od 53.089,12 EUR/400.00,00 kn, i iznos od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn na ime parničnog troška, isplatom kojih iznosa će tužitelj ZZ biti u cijelosti namiren po osnovi izgubljene zarade iz predmetnog štetnog događaja.

14. Međutim, sporno je da li je oštećenik ZZ nekorištenjem sigurnosnog pojasa prilikom nastanka predmetne prometne nezgode doprinio da šteta bude veća, odnosno da li je isti suodgovoran za nastanak štete. Sporno je i da li je tužitelj u parničnom predmetu poslovni broj IP-319/2006 osnovano zaključio sudsku nagodbu, kojom se obvezao na isplatu naknade štete oštećeniku ZZ na ime izgubljene zarade, te je sporna i osnovanost istaknutog prigovora zastare, kao i visina potraživanja.

15. Kako je tuženik istaknuo prigovor zastare, potrebno je prije svega odlučiti o tom materijalnopravnom prigovoru, čija osnovanost ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

16. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 1. lipnja 2009. zastarijevanje regresne tražbine Hrvatskog ureda za osiguranje prema osobi odgovornoj za štetu nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti počinje teći prvog dana poslije dana kada je društvo za osiguranje kojemu je Hrvatski ured za osiguranje povjerio obradu i isplatu štete isplatilo naknadu oštećenoj osobi.

17. U konkretnom slučaju tužitelj je isplaćivao štetu oštećeniku u dva navrata i to 18.travnja 2011. i 19.kolovoza 2015., pa zastara potraživanja tužitelja počinje teći od dana kada je isplatio naknadu štete oštećeniku ZZ za svaki pojedinačni iznos. Tužitelj je iznos od 12.038,76 EUR isplatio oštećeniku 18.travnja 2011., što je i najstariji datum plaćanja naknade štete, dok je prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku preporučenom pošiljkom 21.prosinca 2015.

18. Dakle, računajući od 18.travnja 2011. do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zastarni rok od 5 godina iz čl.225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO/05). Kako su ostala utužena plaćanja izvršena nakon tog datuma, odnosno nakon 18.travnja 2011., to za preostale utužene pojedinačne iznose također nije protekao zastarni rok, pa je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik 8. prosinca 2002. oko 23,55 sati skrivio prometnu nezgodu na kolniku Marjanskog tunela, upravljajući osobnim automobilom marke "BMW 318 i", reg. [registarska oznaka], koje u tom trenutku nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti. Tom prilikom tuženik je pod utjecajem alkohola u organizmu od 1,46 g/kg i krećući se nedozvoljenom brzinom od oko 83,5 km/h (unatoč ograničenju brzine na 60 km/h) naglo skrenuo volanom u desno, zatim u lijevo, uslijed čega je izgubio kontrolu nad vozilom i prešao na suprotnu zapadnu kolničku traku, udario u lijevu bočnu stranu osobnog vozila "VW Golf" reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao FZ, da bi potom tuženik udario u prednji lijevi dio vozila "Fiat Punto" reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao oštećenik ZZ.

20. U opisanoj prometnoj nezgodi oštećenik ZZ zadobio je višeiverni prijelom zgloba čašice desnog kuka, oštećenje ishijadičnog živca desne noge i prijelom dijela lijeve laktane kosti s pomakom koštanih ulomaka, koje ozljede su teške naravi. Protiv tuženika je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo ovom sudu optužni prijedlog broj: K-DO-138/2003 od 13. svibnja 2004., radi izazivanja prometne nezgode u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, odnosno počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nezgode iz čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona. Navedeni kazneni postupak po citiranom optužnom prijedlogu vodio se pod poslovnim brojem IK-558/2004, koji je naknadno pripojen predmetu III K-382/1997, jer se protiv tuženika vodilo više kaznenih postupaka za više različitih kaznenih djela. Međutim, kazneni postupak protiv tuženika obustavljen je rješenjem od 4. srpnja 2014. zbog nastupa apsolutne zastare kaznenog progona, tako da nije pravomoćno odlučeno o kaznenoj odgovornosti tuženika za izazivanje predmetne prometne nezgode.

21. Oštećenik ZZ podnio je tužbu protiv ovdje tužitelja, budući da vozilo tuženika nije bilo osigurano u trenutku nastanka prometne nezgode, a radi naknade neimovinske i imovinske štete koja je ZZ nastala kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi. Postupajući po presudi ovog suda posl. broj IP- 305/2003 od 16. prosinca 2008. tužitelj je isplatio oštećeniku ZZ iznos od 39.606,33 EUR/ 298.413,93 kn, a koji iznos je regresno potraživao od tuženika u predmetu posl.br. P1-5344/2010, s tim da navedena isplata nije predmet ovog spora.

22. Naime, predmet ovog spora je isplata naknade oštećeniku ZZ koju je tužitelj isplatio ZZ u predmetu posl.br.IP-305/2003, a postupajući po naprijed citiranoj presudi Županijskog u Splitu posl. broj Gžx-756/2009 od 21. veljače 2011. u iznosu od 12.038,76 EUR (90.706,04 kn), jer su tužitelj i tuženik u tom parničnom postupku izjavili žalbe protiv prvostupanjske presude.

23. Iznos od 12.038,76 EUR/90.706,04 kn tužitelj je oštećeniku ZZ isplatio 18. travnja 2011., a koji iznos potražuje u ovom postupku. U odnosu na prigovor tuženika da ne bi bio obaviješten o parnicama koje su se vodile pod poslovnim brojevima IP-305/2003 i IP-319/2006, za navesti je da je u predmetu IP- 305/2003 tuženiku bio upućen dopis od 9. srpnja 2004., kojim ga se obavjestilo o predmetnoj parnici. Tuženiku je dostavljena tužba i podnesak od 22. siječnja 2004., koje je uredno zaprimio, tako da je u odnosu na ovu parnicu zasnovan intervencijski efekt, odnosno činjenična i pravna utvrđenja u tom parničnom postupku vežu tuženika i u ovom parničnom predmetu.

24. Na okolnost utvrđenja uzročno-posljedične veze između nekorištenja sigurnosnog pojasa od stane tužitelja ZZ kritične prigode i nastalih štetnih posljedica, te njihova obujma, određen je i izveden dokaz kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima Mariji Definis Gojanović i Vinku Ugrini (list 27-28 spisa posl.br. IP-319/2006, list 57-61 predmeta IP-305/2003), iz kojeg vještačenja od 11.kolovoza 2007. proizlazi zaključak da su vještaci mišljenja da uporaba sigurnosnog pojasa od strane oštećenika ZZ ne bi spriječila nastanak ozljeda kod istoga niti bi umanjila njegovo ozljeđivanje. Zaključak je vještaka da ne postoji uzročno-posljedična veza između nekorištenja sigurnosnog pojasa od strane oštećenika ZZ i nastanka njegovih tjelesnih ozljeda. Budući da je navedeni kombinirani nalaz i mišljenje sastavni dio predmeta IP- 305/2003, to navedena utvrđenja vežu tuženika u ovom parničnom postupku jer je u odnosu na parnicu IP-305/2003 zasnovan intervencijski efekt prema tuženiku.

25. Radi svega navedenoga, osnovan je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje regresnu isplatu iznosa od 12.038,76 EUR/90.706,04 kn, sa zateznom kamatom od dana plaćanja odnosno od 18.travnja 2011. do isplate.

26. Oštećenik ZZ pokrenuo je parnični postupak protiv tužitelja i radi naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade koju je pretrpio zbog boravka na bolovanju uslijed zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi, a potom i radi odlaska u invalidsku mirovinu. Navedeni parnični postupak vodio se pod posl.br.IP-319/2006, koji je okončan na način da su oštećenik ZZ i ovdje tužitelj na ročištu održanom 21. srpnja 2015. zaključili sudsku nagodbu, prema kojoj se ovdje tužitelj obvezao s osnova izgubljene zarade (uključujući dosadašnju, buduću, dospjelu i nedospjelu, kao i zatezne kamate), kao posljedice prometne nezgode od 8. prosinca 2002. isplatiti na ime kapitalizacije rente iznos od 53.089,12 EUR/400.00,00 kn, i iznos od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn, ili ukupno 55.743,58 EUR/420.000,00 kn na ime parničnog troška, isplatom kojih iznosa će ZZ biti u cijelosti namiren po osnovi izgubljene zarade iz predmetnog štetnog događaja.

27. Navedeni iznos tužitelj je isplatio oštećeniku ZZ **.**.2015., a isplatu kojeg iznosa potražuje od tuženika u ovom postupku sa zateznom kamatom od dana plaćanja do isplate.

28. U odnosu na parnicu posl.br.IP-319/2006, osnovan je prigovor tuženika da nije obaviješten o vođenju navedene parnice, budući da je pregledom tog parničnog predmeta utvrđeno da tuženik nije bio obaviješten o tijeku navedene parnice, niti su to predlagale parnične stranke. Stoga činjenična i pravna utvrđenja iz tog postupka ne vežu tuženika u ovom parničnom postupku, tako da može isticati sve prigovore, kao i predlagati dokaze koji se tiču predmeta spora u predmetu poslovni broj IP- 319/2006.

29. Budući da nije osnovan intervencijski efekt prema tuženiku za parnicu posl.br.IP- 319/2006, tužitelj je u ovom postupku morao dokazati visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na preostalo potraživanje. U pogledu osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva, a sve radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, sud upućuje na točke 19., 20. i 24. ovog obrazloženja. Tužitelj i tuženik suglasili su se da se u ovom postupku u dokazne svrhe koristi kombinirano vještačenje vještaka Vinka Ugrine i Šimuna Anđelinovića iz kaznenog predmeta I Kir-1072/2003, kasnije III K-382/1997, u pogledu dinamike nastanka predmetne prometne nezgode.

30. Na temelju tog vještačenja i ostale priložene dokumentacije nedvojbeno je da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode, u kojoj je oštećeni ZZ zadobio teške tjelesne ozljede, kao i da nekorištenje sigurnosnog pojasa nije u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama koje je ZZ zadobio u nezgodi. Ponovno se skreće pozornost na kombinirano prometno-tehničko i sudsko- medicinsko vještačenje po sudskim vještacima Mariji Definis Gojanović i Vinku Ugrini (list 57-61 predmeta IP-305/2003), iz kojeg proizlazi da bi ZZ zadobio iste ozljede i da je koristio sigurnosni pojas, pa je neosnovan prigovor tuženika da bi oštećenik doprinio nastanku štete.

31. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju pisane dokumentacije u spisu, kao i provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije Milenku Galiotu. Zadatak imenovanog vještaka bio je utvrditi izgubljenu zaradu oštećenika ZZ u parničnom postupku IP-316/2006, koji vještak je u svom mišljenju naveo da potraživanje tužitelja za razdoblje od 18.travnja 2011. do 25.rujna 2015. iznosi 539.099,77 kuna ili 71.550,84 EUR. Vještak je potvrdio da je tužitelj iznos od 53.089,12 EUR/400.000,00 kn i iznos na ime parničnog troška od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn isplatio 19.kolovoza 2015. oštećeniku ZZ, odnosno njegovom punomoćniku-Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljubičić i Vrdoljak.

32. U pisanoj dopuni vještak Milenko Galiot iskazao je razlike neto izgubljene zarade oštećenika ZZ za razdoblje od 01.listopada 2016. do 31.prosinca 2024., odnosno za razdoblje za koje je bilo raspoloživih podataka u spisu, u ukupnom iznosu od 35.763,12 EUR.

33. Povodom prigovora tužitelja da se sva potrebna dokumentacija nalazi u predmetu IP-319/2006, dakle i za razdoblje nakon 31.prosinca 2024., vještak Milenko Galiot je dopunio svoj nalaz i mišljenje u kojem se konačno očitovao o izgubljenoj zaradi ZZ u vidu razlike neto izgubljene zarade i neto kapitalizirane-diskontirane rente ZZ za razdoblje od 01.siječnja 2003. do 31.srpnja 2042., odnosno do srpnja 2042. kada oštećenik ispunjava uvjete za starosnu mirovinu, i to kako slijedi:

-neto izgubljena zarada (renta) ZZ za razdoblje od 01.siječnja 2003. do 30.lipnja 2015. iznosi 35.666,70 EUR,

-neto izgubljena zarada (renta) ZZ za buduće razdoblje, računajući od mjeseca u kojem je sklopljena spomenuta nagodba, odnosno od srpnja 2015. do srpnja 2042. (kada oštećenik ispunjava uvjete za starosnu mirovinu od 65 godina), iskazana kao ukupna diskontirana renta izgubljene zarade oštećenika na sadašnju (kapitaliziranu) vrijednost za 27,08 godina, odnosno za 325 mjeseci, svedeno (kapitalizirano-diskontirano) na dan 21.srpnja 2015. (dan zaključenja nagodbe), iznosi 31.454,15 EUR,

- po oba osnova, izgubljena zarada (renta) oštećenika ZZ na dan

21.srpnja 2015. iznosi 61.120,85 EUR,

- na dan 21.srpnja 2015. ostalo je nepodmireno na ime navedene izgubljene rente (zarade) iznos od 8.031,73 EUR.

34. Dakle, financijskim vještačenjem utvrđeno je da izgubljena zarada oštećenika ZZ koju je potraživao u predmetu IP-319/2006 iznosi ukupno 61.120,85 EUR, dok je tužitelj sklopio sudsku nagodbu kojom se ZZ obvezao isplatiti na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 53.089,12 EUR/400.000,00 kn, odnosno u manjem iznosu nego što je utvrđeno financijskim vještačenjem. Nedvojbeno je utvrđeno da je taj iznos tužitelj zajedno s parničnim troškom u iznosu od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn isplatio 19.kolovoza 2015. punomoćniku oštećenika ZZ i to Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljubičić i Vrdoljak.

35. Tuženik prigovara da je tužitelj neosnovano sklopio sudsku nagodbu u predmetu IP-319/2006, kojom se obvezao isplatiti oštećenom ZZ iznos od 53.089,12 EUR/400.000,00 kn na ime kapitalizirane rente zbog izgubljene zarade. Pregledom navedenog parničnog predmeta utvrđeno je kako je ZZ prije predmetne prometne nezgode bio zaposlen u tvrtki Strojoplast-Šegvić d.o.o., te da se zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi nalazio na bolovanju do lipnja 2003. Unatoč tome što se kratko vratio na posao, isti nije bio radno sposoban za daljnji rad, zbog čega sa samo 29 godina života odlazi u invalidsku mirovinu. U tom predmetu su kao dokaz pribavljene platne liste ZZ od imenovane tvrtke, zatim su pribavljeni podaci HZMO-a o isplati invalidske mirovine ZZ, nakon čega je provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Stjepanu Kolovratu, koji je svoj nalaz i mišljenje naknadno i dopunio.

36. U nalazu i mišljenju sudski vještak Kolovrat dao je izračun izgubljene zarade tužitelja ZZ od 1. siječnja 2003. do dana izrade nalaza i mišljenja 3. listopada 2012., na temelju dokumentacije u spisu, a koja iznosi 39.108,83 EUR/ 294.665,49 kn kao razlika izgubljene zarade između primanja ZZ i primanja usporednog radnika na poslovnima "pomoćni radnik" kod tvrtke Strojoplast- Šegvić d.o.o., dok razlika za isto razdoblje u kojem je bio zaposlen tokar, razlika između tih primanja i primanja ZZ iznosi 47.472,84 EUR/ 357.684,14 kn. Nakon dodatno pribavljene dokumentacije, sudski vještak Stjepan Kolovrat u dopuni nalaza i mišljenja zaključuje da bi izmakla dobit tužitelja ZZ iznosila 47.530,94 EUR/358.122,12 kn (razlika bruto plaće usporednih pomoćnih radnika i primanja koje je ostvario ZZ), ili 55.747,33 EUR/424.028,28 kn (kao razlika između plaće tokara i primanja koje je ostvario ZZ).

37. Dakle iz svega naprijed navedenog, nedvojbeno je financijskim vještačenjem u predmetu posl.br.IP-319/2006 utvrđena visina štete u vidu izgubljene zarade koju ZZ trpi uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, a koju je skrivio tuženik. U tom parničnom postupku izveden je dokaz vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada Marini Varinac, koja u svom nalazu i mišljenju zaključuje da ZZ zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi više nije bio radno sposoban za svoj posao, te je kod njega nastupila profesionalna nesposobnost za rad. Vještakinja Varinac ističe kako je kod ZZ preostala radna sposobnost za zanimanja kao što su rad za računalom, poslovi urara, optičara i sva administrativna zanimanja, za koja ZZ nema kvalifikacija, ali se eventualno može educirati za ta zanimanja.

38. Iz svega navedenoga pod točkama 35., 36. i 37., proizlazi da je tužitelj u predmetu posl.br.IP-319/2006 zaključio sudsku nagodbu tek nakon što su izvedeni svi dokazi, kojima je nedvojbeno isključena suodgovornost ZZ za nastanak štete, nedvojbeno utvrđena uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je ZZ zadobio u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženik neosiguranim vozilom, i odlaska u invalidsku mirovinu, i na kraju, vještačenjem je utvrđena visina izgubljene zarade koju trpi oštećenik zbog boravka na bolovanju i odlaska u invalidsku mirovinu u iznosu od 56.278,22 EUR/424.028,28 kn. Sudskom nagodbom tužitelj se obvezao i na plaćanje manjeg iznosa od onog koji je utvrđen vještačenjem, tako da su prigovori tuženika da je tužitelj neosnovano sklopio sudsku nagodbu u predmetu IP-319/2006 u cijelosti neosnovani.

39. Budući da je tužitelj osnovano zaključio sudsku nagodbu u predmetu IP- 319/2006, temeljem koje se obvezao ispatiti oštećeniku ZZ iznos od 53.089,12 EUR/400.000,00 kn na ime izgubljene zarade i iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn na ime parničnog troška, koje iznose je i isplatio njegovom punomoćniku 19.kolovoza 2015., to je tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu u cijelosti osnovan.

40. Tužitelj na iznose isplaćene oštećeniku ima pravo i na zatezne kamate koje počinju teći danom plaćanja, pa sve do isplate.

41. Obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelju u iznosu od 12.038,76 EUR sa zateznim kamatama od 18.travnja 2011. do isplate, i u iznosu od 55.743,58 EUR sa zateznim kamatama od 19.kolovoza 2015. do isplate, sve na temelju članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/23, 146/25, nadalje: ZPP), i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

42. Tužitelj pored iznosa od 12.038,76 EUR i 55.743,58 EUR isplaćenih oštećeniku ZZ, potražuje i isplatu iznosa troškova koje je isplatio svojim punomoćnicima Zdravki Periša i Mariju Depolu, odvjetnicima u Splitu, na ime zastupanja u parničnom predmetu posl.br.IP-319/2006, kao i isplatu iznosa plaćenog na ime troškova vještačenja u tom predmetu.

43. Pregledom predmeta posl.br.IP-319/2006, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj (tamo tuženik) uplatio iznos od 46,45 EUR dana 25.listopada 2013. i iznos od 159,27 EUR dana 17.travnja 2015. na ime podmirenja troškova vještačenja po sudskom vještaku medicine rada Marini Varinac Barać. Navedeno vještačenje je bilo potrebno i nužno radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, jer se tim vještačenjem utvrđivala invalidnost i eventualno preostala radna sposobnost oštećenika ZZ. Prema tome tužitelj osnovano potražuje od tuženika naknadu ovih troškova kojim je izvršeno plaćanje vještačenja po vještaku medicine rada.

44. Obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelju u iznosu od 46,45 EUR sa zateznim kamatama od 25.listopada 2013. do isplate, i iznosu od 159,27 EUR sa zateznim kamatama od 17.travnja 2015. do isplate, pozivom na čl. 451. st.3. ZPP-a, prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev u tom dijelu, i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

45. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troška koji je isplatio svojim odvjetnicima na ime zastupanja u parničnom predmetu posl.br.IP-319/2006, za navesti je da pregledom naloga za plaćanje priloženih u spis (list 35-52) proizlazi da je tužitelj izvršio isplate kako slijedi:

- iznos od 204,06 € isplatio je 08.srpnja 2011. odvjetniku Mariju Depolu

- iznos od 506,01 € isplatio je 07.lipnja 2013. odvjetniku Mariju Depolu.

- iznos od 506,01 € isplatio je 10.prosinca 2013. odvjetnici Zdravki Periša,

- iznos od 20,74 € isplatio je 28.veljače 2014. odvjetniku Mariju Depolu,

- iznos od 41,48 € isplatio je 07.srpnja 2014. odvjetnici Zdravki Periša,

- iznos od 253,00 € isplatio je 16.srpnja 2014. odvjetnici Zdravki Periša,

- iznos od 456,23 € isplatio je 16.prosinca 2014. odvjetnici Zdravki Periša,

- iznos od 41,48 € isplatio je 16.siječnja 2015. odvjetnici Zdravki Periša,

- iznos od 41,48 € isplatio je 06.ožujka 2015. odvjetnici Zdravki Periša,

- iznos od 414,76 € isplatio je 24.travnja 2015. odvjetniku Mariju Depolu,

- iznos od 414,76 € isplatio je 12.lipnja 2015. odvjetnici Zdravki Periša,

- iznos od 233,92 € isplatio je 31.srpnja 2015. odvjetniku Mariju Depolu, i

- iznos od 435,50 € isplatio je 25.rujna 2015. odvjetniku Mariju Depolu.

46. Iz spis predmeta posl.br.IP-319/2006 nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelja (tamo tuženika) zastupali odvjetnici Zdravka Periša i Marijo Depolo, kao i da tužitelj taj trošak ne bi imao da tuženik nije skrivio prometnu nezgodu neosiguranim vozilom, a u kojoj je teške tjelesne ozljede zadobio oštećenik ZZ. Naime, navedeni trošak nastao je u parnici koju je pokrenuo upravo ZZ radi naknade štete u vidu izgubljene zarade, koja mu je nastala kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi.

47.Međutim, iz naloga za plaćanje ne proizlazi da bi naprijed navedeni iznosi bili isplaćeni odvjetnicima Zdravki Periša i Mariju Depolu upravo na ime zastupanja u parničnom predmetu posl.br.IP-319/2006, niti je tužitelj u spis dostavio račune imenovanih odvjetnika iz kojih bi bilo vidljivo da je navedena plaćanja izvršio upravo s osnova zastupanja u parničnom predmetu IP-319/2006. Stoga sud zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 3.562,78 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama smatra neosnovanim.

48. Slijedom navedenoga, sud je ukinuo platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelju u iznosu od 3.562,78 EUR, sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dospijeća do isplate pozivom na čl.451. st. 3. ZPP-a, odbio u tom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom II.

49. Ovdje treba navesti da tužitelj na ime ovih troškova potražuje isplatu iznosa od 3.562,78 EUR, dok zbroj svih pojedinačnih iznosa daje iznos od 3.569,43 EUR, dakle iznos veći za 6,65 EUR. Do ovakve razlike došlo je zbog konverzije iznosa iz valute HRK u EUR, koje je tužitelj pravilno obračunao, ali svejedno u pojedinačnom zbroju daju veći iznos od glavnice. Međutim, to nije od utjecaja za odlučivanje, budući je sud u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

50. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

51. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 71.550,84 EUR za sljedeće radnje: za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 3.svibnja 2021., 7.veljače 2024., 20.ožujka 2024., 4.lipnja 2024., 16.rujna 2024., 25.studenoga 2024., 21.siječnja 2026. i 26.ožujka 2026. po 504 boda za svako ročište (504x8), za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 23.srpnja 2021. -252 boda, te za sastav tzv. ostalih podnesaka od 18.listopada 2021., 7.veljače 2021. i 1.listopada 2024. koji nisu obrazloženi prema Tbr.8. toč. 4. Tarife po 25 bodova za svaki podnesak (25x3), odnosno ukupno zbrojeno 4 359 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 8.718,00 EUR, na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što iznosi 10.897,50 EUR. Na taj iznos treba nadodati trošak sudske dostave u iznosu od 46,42 EUR (prestali iznos od 13,96 EUR utrošen za financijsko vještačenje), i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 EUR (iako je tužitelj prema VPS-u imao pravo na veći trošak ove pristojbe), tako da je tužitelju priznat trošak u iznosu od 11.043,92 EUR.

51.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju je priznat trošak nastao pred javnim bilježnikom i to trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 829,52 EUR (663,61 EUR + 165,90 EUR na ime PDV-a) i trošak dostave/poštarine u iznosu od 4,98 EUR/37,50 kn prema čl. 5.st.1. i 6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine: broj: 9/21), odnosno ukupno 834,49 EUR. Nakon što se tom iznosu pridoda iznos od 11.043,92 EUR, proizlazi da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 11.878,41 EUR.

51.2. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 11.listopada 2017., budući navedeni podnesak nije bio ni potreban ni nužan za vođenje ovog postupka, kao ni predvidivi trošak priznat rješenjem o ovrsi u iznosu od 4,98 EUR, budući da je povodom prigovora tuženika rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, dakle tužitelj nije imao taj trošak jer rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno i ovršno.

51.3. Između stranaka u ovom postupku bila je sporna i osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u osnovi postigao uspjeh od 100% i u visini 95%, odnosno 100%+95%=195/2=98%, a tuženik uspjeh od 2%. Kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva u pogledu kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi, tužitelju je trošak priznat u cijelosti. Na iznos od 11.878,41 EUR tužitelju treba pridodati trošak za podmirenje troškova financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.136,04 EUR (300,00 EUR+100,00 EUR+386,04 EUR+350,00 EUR), što iznosi ukupno 13.014,45 EUR.

51.4. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 13.014,45 EUR sa zateznom kamatom od donošenja ove presude do isplate, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom IV.

Split, 11.svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.