REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž-232/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, predsjednika vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rački, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. travnja 2023. poslovni broj Pn-199/2020-35 u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelja ČP iz [adresa] i tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. travnja 2023. poslovni broj Pn-199/2020-35 u osporenim točkama I,II,III,VI.
r i j e š i o j e
I Prihvaćaju se žalbe tužitelja ČP iz [adresa] i tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, kao osnovane i ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. travnja 2023. poslovni broj Pn-199/2020-35 u osporenim točkama IV, VII i VIII.
II O troškovima žalbenog postupka stranka sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. travnja 2023. poslovni broj Pn-199/2020-35 presuđeno je:
" I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, da tužitelju ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 4.177,64 EUR1 / 31.476,41 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
II Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, da tužitelju ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 17,59 EUR1 / 132,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2019. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
III Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, da tužitelju ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 66,36 EUR1 / 500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, da tužitelju ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.040,61 EUR1 / 15.375,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
V Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u kojem potražuje isplatu iznosa od 26,83 EUR1 / 202,12 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. kao dana donošenja presude do isplate.
VI Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u kojem potražuje isplatu iznosa od 3.068,06 EUR1 / 23.116,33 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. kao dana donošenja presude do isplate.
VII Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, da tužitelju ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.741,10 EUR1 / 13.118,32 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
VIII Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 904,51 EUR1 / 6.815,03 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. travnja 2023. do isplate."
2. Tužitelj je uložio žalbu protiv presude u točki VI i VIII zbog žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. točka 1. do 3. ZPP-a i zbog odluke o troškovima postupka. Ističe da nije povukao tužbu jer je smanjio tužbeni zahtjev te se poziva na odredbu čl. 191.st.2. ZPP-a. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.1. i 354.st.2.točka 11. ZPP -a te smatra da mu pripadaju troškovi u cijelosti. Osporava navode iz žalbe tuženika. Predlaže usvajanje žalbe i ukidanje točke VI i VIII izreke i dosudu daljnjeg troška. Traži troškove žalbenog postupka.
2.1. Protiv presude žalbu je uložio i tuženik protiv točke I,II,III,IV i VII izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. točka 1. do 3. i čl.8. i 354.st.2. točka 6. i 11. ZPP-a. Navodi da presuda nema uopće razloge o prigovorima tuženika da je prekoračenje brzine kretanja tužitelja od oko 30 km/h utjecalo na visinu štete. Navodi da je predložio prometno vještačenje na okolnost opravdanosti troškova ležarine. Presuda nema razloga od kakvog je značaja Ponuda za otkup vozila tužitelja Bericar doo od 24.7.2019. Poziva se na cijene HAK za trošak čuvanja vozila . Smatra da je tuženiku onemogućeno raspravljanje. Osporava tijek kamata. Osporava dosuđene troškove i to trošak odštetnog zahtjeva, podnesak tužitelja od 24.5.2021. Osporava retroaktivnu primjenu tarife iz 2022. godine. Predlaže da sud presudu ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.
3. Odgovori tuženika na žalbu tužitelja nije podnesen.
4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, zbog čega nisu počinjene niti povrede iz čl. 354.st.2. točka 11. i točka 6. niti povrede iz čl. 354.st.1. u svezi čl. 8. ZPP-a.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete. Tužitelj u tužbi tvrdi da mu je u predmetnoj prometnoj nesreći vozilom osiguranim kod tuženika prouzročena imovinska šteta na vozilu kojim je upravljao pa tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik kao osiguratelj istu nadoknadi. Tužitelj ujedno potražuje i iznos od 632,50 kn na ime troškova prijevoza te iznos od 15.375,00 kn na ime troškova ležarine.
6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija. Sporna je odgovornost, točnije stupanj odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja. Nije sporno niti da je tuženik tužitelju isplatio ukupno iznos od 100.164,11 kn s osnova naknade štete na osobnom automobilu te iznos od 2.530,00 kn na ime troškova prijevoza vozila. Između stranka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva obzirom da tuženik smatra da je tužitelju nadoknadio svu štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju. Sporan je u cijelosti i zatraženi iznos naknade štete na ime troška ležarine u osnovi i visini. Sporan je i tijek zateznih kamata na utuženi iznos.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje koji nalaz prometnog vještaka je sukladan iskazu tužitelja u dijelu u kojem opisuje na koji način je došlo do štetnog događaja te iskazu svjedoka AP. Također, sud je prihvatio i pisano očitovanje prometnog vještaka jer smatra da su na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje prometnog vještaka u pisanom očitovanju dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud.
8. Provedenim prometnim vještačenjem nedvojbeno je utvrđena kako dinamika nastanka štetnog događaja, tako i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i oštećenja na vozilu te visina štete na vozilu tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka AP (osiguranice tuženika) te iskaza tužitelja, koji iskaz je sud prihvatio kao istinit i logičan. Da vozilo osiguranika tuženika nije skretalo sa svoje desne na lijevu polovicu kolnika, po kojoj se vozilo tužitelja kretalo u suprotnom pravcu, do nesreće ne bi došlo, kako to izričito navodi vještak.
8.1. Prema čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11,80/13 ,92/14, 64/15,108/17,70/19; dalje u tekstu ZOSCP) vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu. Dakle, u postupku je na temelju provedenog vještačenja nedvojbeno utvrđeno da je do nesreće došlo na način da je osiguranica tuženika postupila protivno navedenoj odredbi.
8.2. U odnosu na žalbene navode tuženika eventualni doprinos tužitelja s osnove prekoračenja brzine u nalazu i mišljenju vještaka nije naveden, već kako je navedeno, vještak u svom nalazu kao isključivi uzrok predmetne prometne nezgode navodi naprijed opisano postupanje osiguranice tuženika, a samim time, ista je prekršila imperativnu normu propisanu citiranim člankom. Teret dokaza da postoji eventualni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja s osnova prekoračenja utvrđene brzine je bio na tuženiku. Kako tuženik na tu okolnost nakon provedenog vještačenja nije predlagao nikakve dokaze, odnosno eventualno dopunsko vještačenje, niti je nakon što je prometno vještačenje provedeno isticao navedeni prigovor, već je, štoviše, na glavnoj raspravi održanoj 17. siječnja 2022. punomoćnik tuženika izričito naveo kako nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te pritom nije istaknuo nikakve daljnje dokazne prijedloge, osim da se pribavi isprava navedena u toč. 12. odgovora na tužbu, to sud ocjenjuje da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja zbog prekoračenja brzine jer ta činjenica nije dokazana, već je, štoviše, dokazano kako je za nastanak prometne nezgode odgovorna isključivo osiguranica tuženika koja je u konkretnom slučaju postupila suprotno odredbi čl. 46. st. 1. toč. 2. ZOSCP.
9. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud, a žalbene navode tuženika da je onemogućen u raspravljanju sud ocjenjuje neosnovanim.
10. Nadalje, ročište za glavnu raspravu ovoj pravnoj stvari određeno je za dan 22. ožujka 2023., dok je podnesak tuženika od 14. ožujka 2023. (podnesak je zaprimljen u sud toga dana) tužitelj zaprimio 16. ožujka 2023., a podnesak tuženika od 21. ožujka 2023. (podnesak je zaprimljen u sud toga dana) tužitelj je zaprimio na samoj glavnoj raspravi održanoj 22. ožujka 2023. Dakle, i sud i protivna strana (tužitelj) su navedene podneske tuženika zaprimili nedvojbeno nakon zakonom propisanog zakonskog roka od osam dana prije ročišta za glavnu raspravi održane 22. ožujka 2023., slijedom čega navodi tuženika i dokazni prijedlozi sadržani u istim podnescima nisu niti uzeti u obzir temeljem izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 299 a st. 4. ZPP koja propisuje takav način postupanja suda. Takav pravni stav prihvaća i ovaj sud. Osim toga na glavnoj raspravi održanoj 17. siječnja 2022. punomoćnik tuženika je izričito naveo kako nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te glede dinamike nastanka štetnog događaja nije isticao nikakve daljnje dokazne prijedloge.
11. Što se tiče visine štete na osobnom vozilu tužitelja odnosno visine tog dijela tužbenog zahtjeva, ista je utvrđena prometnim vještačenjem te je vještak visinu štete na vozilu tužitelja procijenio u iznosu od 17.471,70 EUR / 131.640,52 kn. Kako u postupku nije sporno da je tuženik platio tužitelju u mirnom postupku iznos od 100.164,11 kn na ime štete na vozilu, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna visina štete na vozilu tužitelja iznosi 17.471,70 EUR / 131.640,52 kn, odnosno da je nastala potpuna ili totalna šteta, povrh činjenice da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, ovaj sud je utvrdio kako je tuženik dužan isplatiti tužitelju daljnji iznos od 4.177,64 EUR / 31.476,41 kn. Budući da je tužitelj zatražio s tog osnova iznos od 4.208,48 EUR / 31.678,53 kn specificiranim tužbenim zahtjevom, za iznos od 26,83 EUR/202,12 kn, tužitelj je odbijen pa je odlučeno kao u toč. V. izreke presude. Obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tužbeni zahtjev tužitelja sud je pravilno u tom dijelu, za iznos pobliže naveden u odlomku 1.1. ove presude odbio kao neosnovan i pravilno odlučio kao u toč. VI. izreke ove presude.
12. Isto tako, sud pravilno ocjenjuje neosnovanim prigovore tuženika koji se odnose na troškove utovara i prijevoza. Kako u postupku nije sporno da je tuženik platio tužitelju u mirnom postupku iznos od 2.530,00 kn na ime troškova utovara i prijevoza, a iz računa br. 23-PPT-4 (broj lista 16) i računa br. 10/P1/1 (list 20 spisa) proizlazi da troškovi prijevoza iznose 2.500,00 kuna, dok troškovi otežanog utovara iznose 662,50 kn, dakle da ukupna visina štete tužitelja s tog osnova iznosi 3.162,50 kn, povrh činjenice da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, ovaj sud je utvrdio kako je tuženik dužan isplatiti tužitelju daljnji iznos od 623,50 kn (132,50 kn + 500,00 kn), kako je to zatražio tužitelj točkom II. i III. tužbenog zahtjeva pa je pravilno odlučeno kao u toč. II. i III. izreke presude.
13. Tuženik u žalbi prigovara dosuđenoj zakonskoj zateznoj kamati i smatra da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od donošenja presude, jer je tek tada utvrđena njegova obveza i poznata visina. U obrazloženju presude sud pravilno navodi da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i odlukama VSRH Rev 1056/2017 -3 od 27. travnja 2021. i Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022.). Budući da je tužitelj zatezne kamate na iznos štete na osobnom automobilu zatražio od dana donošenja presude, to mu je sud dosudio kako je zatražio, unatoč naprijed navedenom. Iznos zateznih kamata na iznos štete za troškove prijevoza zatražene su od dana plaćanja računa br. 23-PPT-4 (broj lista 16), dakle od dana kada su ti troškovi učinjeni pa su tako i dosuđene tužitelju što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Što se tiče žalbenog navodu u pogledu procjene opravdanosti troškova ležarine, sud smatra kako je u tom dijelu činjenično stanje nedovoljno i nepravilno utvrđeno. Žalbeni navodi tuženika u pogledu visine i dužine trajanja skladištenja vozila, te činjenice nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u tom dijelu djelomice su osnovani.
15. Tuženik je kao odgovorni osiguratelj na temelju čl.22.st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023) u svezi čl. 1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), odgovoran za svu štetu nastalu prometnom nezgodom krivnjom njegova osiguranika. U sklopu te šteta, trošak čuvanja vozila (ležarina) predstavlja umanjenje tužiteljeve imovine u smislu čl. 1046. ZOO-a. Budući se prometna nezgoda dogodila krivnjom osiguranika tuženika, tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu potrebnom da se njegova materijalna situacija dovede u prvobitno stanje (čl.1090. ZOO-a), što nužno uključuje i trošak čuvanja vozila. Međutim, kako tuženik svojim žalbenim navodima dovodi u pitanje da li je bilo opravdano skladištiti vozilo od 10.7.2019. do 10.11.2019. , te dovodi u pitanje cijenu skladištenja od 125,00 kuna, ovaj sud smatra kako je u tom dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
16. Zbog navedenog, kako činjenice u pogledu troškova ležarine nisu pravilno i potpuno utvrđene, sud je točku IV izreke presude ukinuo i vratio na ponovno odlučivanje sukladno odredbi čl.370.ZPP-a. Kako je u tom dijelu ukinuta odluka, sud je ukinuo i odluku o troškovima parničnog postupka u točki VII i VIII o kojoj će sud ponovno odlučiti.
17. U ponovljenom postupku sud će ispitati: opravdanost trajanja ležarine (je li razdoblje od 123 dana čuvanja vozila objektivno opravdano s obzirom na okolnosti slučaja, uzimajući u obzir trenutak proglašenja totalne štete , trenutak odgovora na odštetni zahtjev i obvezu oštećenika da poduzme razumne mjere radi smanjivanja štete), stvarno plaćanje računa (je li tužitelj stvarno podmirio iznos naveden na predočenom računu, odnosno je li trošak ležarine stvarno nastao kao umanjenje njegove imovine), opravdanost tijeka zakonske zatezne kamate (od kojeg datuma zatezna kamata opravdano teče, s obzirom na trenutak dospjelosti obveze i okolnosti slučaja), svrha predaje i čuvanja vozila (u osporenom periodu), ponovno utvrditi postupanje tuženika (je li tuženik (osiguratelj) pravovremeno ponudio isplatu naknade za totalnu štetu ili je odgađao odnosno ignorirao odštetni zahtjev, postupanje tužitelja po primitku obavijesti (je li tužitelj, nakon što mu je dostavljena ponuda tuženika ili obavijest o proglašenju totalne štete, u razumnom roku preuzeo vozilo odnosno ostatke vozila, ili je pasivnošću dopustio daljnje nakupljanje troškova čuvanja), opravdanost visine dnevne cijene ležarine ( odgovara li ugovorena dnevna cijena tržišnoj razini usporedivih usluga čuvanja vozila, pri čemu će se kao referentni orijentir koristiti cjenici priznatih pružatelja usluga HAK, ORYX i dr., a po potrebi će se odrediti vještačenje radi utvrđivanja tržišno opravdanog iznosa dnevne naknade).
18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda u ostalim osporenim točkama, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i tuženika te potvrditi osporenu presudu u točkama I,II,III,,VI.
19. O troškovima žalbenog postupka sud je će odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166.st.3. Zakona o parničnom postupku.
U Požegi, 11. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević