REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-426/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj] zastupane po Đini Lukac Novaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, Zagreb protiv tuženog SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IM1 1BD [adresa], radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, od 22. travnja 2026., poslovni broj: Pl-18/2026-7, 11. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice [obrt] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, od 22. travnja 2026., poslovni broj: Pl-18/2026-7.
II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice protiv rješenja o sudskoj pristojbi, koje je donio ovlašteni službenik prvostupanjskog suda, pod poslovnim brojem Pl-18/2026-4 i Pl-18/2026-5 od 26. ožujka 2026.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže odluku ukinuti i osloboditi tužiteljicu obveze plaćanja sudske pristojbe, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.
2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 11. stavka 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama, poziva se na odredbu članka 1. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj: 137/10, 76/12, 78/16 i 46/22; dalje ZHRT), kao i na članak 3. istoga Zakona, kojim je propisano je da je djelatnost [obrt] proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga te da su tužiteljici povjereni i poslove državne uprave, koji se obavljaju kao javne ovlasti i odnose se na plaćanje pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja i kontrole naplate pristojbe pa da tužiteljica djeluje u svojstvu autoriteta javne ovlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga.
2.2. Također se poziva na odredbu članka 33. stavka 2. ZHRT-a, u kojem je određeno da su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koji se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge, navodi da sredstva od pristojbe nisu sredstva koja tužiteljica zarađuje na temelju svoje djelatnosti niti predstavljaju naknadu za pruženu uslugu te da obveznici plaćanja pristojbe ne moraju biti korisnici usluga tužiteljice, ali njihova obveza plaćanja pristojbe proistječe iz zakona i utvrđena je jednostrano, a ne iz korisničkog odnosa temeljem kojeg bi se implicirao dvostrani ugovorni odnos pa da naplata pristojbe predstavlja opći, odnosno javni interes, a ne samo interes tužiteljice, s obzirom da prihodi od pristojbe služe namjenskom financiranju, ne samo javnih usluga koje pruža tužiteljica, nego i drugih zakonom propisanih svrha.
2.3. Osim navedenog tužiteljica se poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-322/13-5 i na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske od 10. srpnja 2018., poslovni broj: U-I-662/2011, koje tužiteljicu definira kao pravnu osobu s javnim ovlastima, a poslove u vezi naplate pristojbe kao javne ovlasti ili poslove javne ovlasti.
2.4. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno da nije primijenio relevantne odredbe Zakona o sudskim pristojbama.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Prvostupanjski je sud zaključuje da naplata RTV pristojbe ne predstavlja obavljanje javne ovlasti na koju bi se odnosila odredba članka 11. stavka 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23; dalje ZOSP) i odbija prigovor tužiteljice na rješenja o pristojbi poslovni broj: Pl-18/2026-4 i Pl-18/2026-5 od 26. ožujka 2026.
5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.
6. Tužiteljica je javna ustanova po članku 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22), kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Iako je tužiteljica pravna osoba sa statusom javne ustanove, koja obavlja javnu službu, navedeni status sam po sebi ne znači da tužiteljica ima svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima u smislu članka 11. stavka 1. točke 2. ZOSP-a. U postupcima naplate RTV pristojbe tužiteljica ne postupa kao nositeljica javnih ovlasti, već kao pravna osoba koja ostvaruje zakonom propisani prihod, pri čemu obveza plaćanja RTV pristojbe nastaje ex lege posjedovanjem RTV prijamnika, ali se njezina naplata u slučaju ne plaćanja iste, ostvaruje putem redovitih sudskih postupaka u kojima tužiteljica nastupa u procesno pravnom ravnopravnom položaju s tuženikom i u tom postupku tužiteljica ne obavlja autoritativne javnopravne ovlasti i ne djeluje u okviru javnopravnog režima, već u području građanskopravnog odnosa.
6.1. Isto tako, činjenica da obveza plaćanja RTV pristojbe proizlazi iz zakona, ne daje tužiteljici položaj subjekta javne ovlasti u postupku njezine naplate. Javne ustanove koje ostvaruju vlastite prihode i sudjeluju u pravnom promet ne djeluju kao tijela javne vlasti kada svoja potraživanja ostvaruju u redovnom građanskom postupku. Takvo pravno shvaćanje izražava se i u Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022., koji je revidiran Zaključkom poslovni broj: Su IV-56/2023 od 23. studenog 2023., iz kojeg proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se stoga navedeni Zaključak odnosi i na tužiteljicu koja u ovom sudskom postupku ne djeluje u okviru javnopravnog režima, već u području građanskopravnog odnosa, zbog čega se na nju ne može primijeniti oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi propisano za pravne osobe s javnim ovlastima.
7. Dakle, tužiteljica u postupcima naplate RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti niti nastupa kao nositelj javne vlasti, već kao pravna osoba koja svoje potraživanje ostvaruje u okviru građanskopravnih odnosa. Slijedom navedenog na tužiteljicu se ne primjenjuje zakonsko oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbu propisano za pravne osobe s javnim ovlastima, već je, kao stranka koja u postupku nastupa u ravnopravnom procesnom položaju, dužna platiti sudsku pristojbu.
8. Osim toga, suprotno žalbenim navodima naplata RTV pristojbe temelji se na obveznopravnom odnosu između tužiteljice i korisnika njezinih usluga jer obveza plaćanja navedene pristojbe nastaje ex lege posjedovanjem RTV prijamnika pa se konkretni odnos između tužiteljice i korisnika ostvaruje na temelju pristupanja korištenju javne usluge, pri čemu tužiteljica neplaćeno potraživanje ostvaruje putem redovitog sudskog postupka i takav odnos ne pripada području javnog prava, već se realizira u okviru građanskopravnog režima, a tužiteljica u tom režimu ne djeluje kao nositelj javnih ovlasti.
9. S obzirom da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a te je pravilno primijenio materijalno pravo, na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno.
10. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.
11. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.
Slavonski Brod, 11. svibnja 2026.
Sutkinja
Lidija Klašnja-Petrović
