K-839/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika PU, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon), nakon održane glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika osobno uz branitelja Bepa Marušića odvjetnika u Splitu, te zamjenika ODO-a u Splitu JU, te nakon objave dana 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24) Kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K-839/2018 od 02. studenog 2018. stavlja se izvan snage.

II.

Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08)

OPTUŽENIK: BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani " P", sin J i B, rođene V, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, konobar, zaposlen u caffe baru "Gracia" s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 5.000,00 kuna, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, srednjih imovinskih prilika,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 23. lipnja 2018., oko 22,10 sati, u Mravincima, u ulici Don Petra Peroša broj 13, u alkoholiziranom stanju, nezadovoljan jer je PUI došla po sina VU koji je preko vikenda boravio kod bake MU, s ciljem da izazove strah kod PUI, istoj zaprijetio riječima "ubit ću te, nek te još jedanput vidim, debela kravetino", te se imenovanoj unio u lice i odgurnuo je, a koje riječi su kod PUI izazvale opravdanu bojazan i strah za njen život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona/11.

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu br. K-DO-1154/18 od 07. rujna 2018. godine protiv okrivljenika PU, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja - djelo iz čl. 139. st. 2.

Kaznenog zakona.

1.1. Navedenim optužnim aktom, predloženo je da sud izda kazneni nalog te da se temeljem odredbe čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona okrivljeniku izreče kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a potom prema istom primjeni mjeru upozorenja uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K-839/2018 od 02. studenog 2018. stavljen je izvan snage, kako je to navedeno pod točkom I. izreke.

2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljeni je naveo kako se ne smatra krivim.

3. U iznesenoj obrani okrivljenik je negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

4. U dokazne svrhe suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu PU od 24. lipnja 2018. godine (list 9 spisa), dopis PP Solin od 10. ožujka 2026. (list 102 spisa), te izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 17-18 i 71-74 spisa spisa), te su saslušani svjedok-žrtva PUI, svjedoci ČU i MU.

4.1. Temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) sud je odbio prijedlog zastupnika optužbe za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka JUI, budući je je izvođenje predloženog dokaza irelevantno za dokazni postupak.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud nalazi da nije s potrebnim stupnjem sigurnosti dokazano da je okrivljenik PU počinio kazneno djelo prijetnje, kako mu se to stavlja na teret ovom optužnicom.

6. Sud je, nakon savjesne i cjelovite ocijene svakog pojedinog dokaza zasebno te svih dokaza u njihovo međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o kaznenom postupku, utvrdio da činjenično stanje nije razjašnjeno s onim stupnjem izvjesnosti koji je potreban za donošenje osuđujuće presude.

6.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da je između okrivljenika i oštećenice BUI predmetne večeri došlo do verbalnog sukoba u kontekstu dugotrajno narušenih i konfliktnih obiteljskih odnosa vezanih uz kontakte oko maloljetnog djeteta VUI, kao niti da je događaj bio obilježen povišenim emocijama, međusobnim optužbama, vrijeđanjem i neprimjerenom komunikacijom između više osoba prisutnih kritične večeri. Također nije sporno da je okrivljenik predmetne zgode bio pod utjecajem alkohola, pri čemu iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi kako je kod istoga bila koncentracija alkohola od 0,58 g/kg.

6.2. Međutim, za postojanje kaznenog djela prijetnje nije dovoljno utvrditi postojanje verbalnog sukoba ili uvredljivog ponašanja, već je potrebno na nedvojben i siguran način utvrditi da bi okrivljenik drugome ozbiljno prijetio usmrćenjem, pri čemu takva prijetnja mora biti konkretna, ozbiljna i objektivno podobna da kod oštećenika izazove opravdani strah za život ili tijelo. Analizirajući izvedene dokaze sud nalazi da takav stupanj sigurnosti u konkretnom slučaju nije postignut.

6.3. Oštećenica PUI u svom iskazu navodi da joj je okrivljenik rekao ,,ubit ću te", nakon čega joj se unio u lice i pokušao je gurnuti, te da je zbog takvog ponašanja osjetila strah. Međutim njezin iskaz u bitnim dijelovima nije potvrđen drugim objektivnım dokazima.

6.4 Naime, svjedokinja ČU iskazivala je bitno drugačije u odnosu na dinamiku događaja te nije potvrdila da bi vidjela fizički kontakt između okrivljenika i oštećenice, izričito navodeći da fizički kontakt nije vidjela. Istovremeno je navela da se ne sjeća konkretnih riječi koje su izgovorene, već samo da je između prisutnih osoba postojao verbalni sukob. Nadalje, iz njezina iskaza proizlazi da je okrivljenik u trenutku dolaska oštećenice u većem dijelu vremena bio u obližnjem kafiću, dok je sama situacija u kući bila vezana uz prepirku oko maloljetnog djeteta i komunikaciju između više članova obitelji.

6.5. Ni iskaz svjedokinje MU ne potvrđuje na nedvojben način odlučne činjenice iz optužbe. Navedena svjedokinja iskazala je da nije bila prisutna cijelom događaju jer se u jednom trenutku nalazila unutar kuće, slijedom čega nije mogla neposredno opažati cjelokupnu komunikaciju između okrivljenika i oštećenice. Iz njezina iskaza također proizlazi da policijski službenici u trenutku navodnog sukoba nisu bili nazočni na mjestu događaja.

6.6. Sud je posebno cijenio činjenicu da postoje određene nedosljednosti u iskazu oštećenice glede prisutnosti policijskih službenika i same dinamike događaja. Naime, oštećenica je navodila da je došla ,,u pratnji policije" te da je policijsko vozilo bilo parkirano iza njezinog vozila, iz čega bi proizlazilo da je policija već bila prisutna tijekom samog događaja ili neposredno uz njega. Međutim, iz službenog dopisa Policijske postaje Solin proizlazi da je prijava zaprimljena u 23,55 sati, dok su policijski službenici na intervenciju upućeni tek u 02,15 sati, dakle znatno nakon predmetnog događaja. Navedena okolnost dovodi u pitanje preciznost i pouzdanost iskaza oštećenice glede same rekonstrukcije događaja i prisutnosti policije.

6.7. Osim toga, sud je imao u vidu da policijski službenici nisu neposredno zatekli događaj niti su svojim opažanjima mogli potvrditi sadržaj navodne prijetnje, intenzitet sukoba niti eventualni fizički kontakt između sudionika događaja. Ne postoje ni drugi objektivni dokazi koji bi sa sigurnošću potvrđivali navode optužbe.

7. Obrana okrivljenika tijekom postupka ostala je u bitnome dosljedna. Okrivljenik ne osporava da je predmetne večeri došlo do verbalnog sukoba te priznaje da je oštećenici uputio uvredljive riječi, međutim poriče da bi joj ozbiljno prijetio usmrćenjem. Takva obrana, prema ocjeni suda, nije izvedenim dokazima na siguran i nedvojben način opovrgnuta.

7.1. Sud pritom ne zanemaruje da je predmetni događaj očito kod svih sudionika izazvao emocionalnu uznemirenost, kao ni činjenicu da su odnosi između uključenih osoba bili dugotrajno narušeni i konfliktni, međutim sama okolnost postojanja verbalnog sukoba, uvreda ili međusobne netrpeljivosti nije dovoljna za zaključak da su ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje

8. Kaznenopravna osuda može se temeljiti isključivo na dokazima koji s potrebnim stupnjem izvjesnosti isključuju razumnu dvojbu glede odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju takva razina sigurnosti nije postignuta, budući da su tijekom postupka ostale prisutne dvojbe glede sadržaja i ozbiljnosti navodno izgovorenih riječi, načina odvijanja samog događaja te objektivne podobnosti ponašanja okrivljenika da kod oštećenice izazove opravdani strah za život ili tijelo.

9. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog ovlaštenog tužitelja za ispitivanje maloljetnog djeteta VUI jer je ocijenio da izvođenje navedenog dokaza nije nužno za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, tijekom postupka izvedeni su personalni i materijalni dokazi na temelju kojih je sud mogao ocijeniti odlučne činjenice vezane uz predmetni događaj, uključujući iskaze oštećenice, ispitanih svjedoka te obranu okrivljenika. Sud pritom nalazi da bi ispitivanije maloljetnog djeteta, imajući u vidu njegovu dob i činjenicu da se radi o izrazito konfliktnoj obiteljskoj situaciji između bliskih osoba, predstavljalo nepotrebno dodatno izlaganje djeteta stresu i mogućim emocionalno neugodnim posljedicama.

9.1. Sud je imao u vidu načelo zaštite najboljeg interesa djeteta te ocijenio da eventualni doprinos navedenog dokaza razjašnjenju odlučnih činjenica ne bi bio razmjeran mogućim štetnim posljedicama za emocionalni i psihološki integritet maloljetnog djeteta.

9.2. Osim toga, iz dosad provedenih dokaza proizlazi da maloljetno dijete nije neposredno svjedočilo cjelokupnom događaju na način koji bi mogao sa sigurnošću razjasniti odlučne činjenice vezane uz navodnu prijetnju. Također treba uzeti u obzir činjenicu protoka vremena od inkriminiranog događaja koji se zbio prije skoro osam godina, kada je maloljetno dijete bilo u dobi od osam godina, pa s obzirom na svoju dob u inkriminiranom razdoblju, protok vremena i činjenicu pristranosti sa oštećenom majkom, sud je navedeni dokazni prijedlog odbio kao nepotreban.

10. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da nije dokazano izvan razumne sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Budući da preostala sumnja u pogledu postojanja subjektivnog elementa djela ide u korist okrivljenika sud je, primjenom načela in dubio pro reo, donio oslobađajuću presudu jer nije dokazano da je počinio kazneno djelo prijetnje.

11. Kako ne postoje drugi dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na okrivljenika kao počinitelja ovog kaznenog djela, sud je istog oslobodio temeljem točke 3. čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08). Iz gore navedenog razloga, sud se nije upuštao u utvrđivanje i obrazlaganje preostalih spornih činjenica.

12. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 11. svibnja 2026.

S U D A C

dr.sc. Mijo Galiot

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

- okrivljeniku

- branitelju

- ODO u Splitu

- oštećenoj

- u spis