Poslovni broj: Us I-1737/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na starosnu mirovinu, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) SD, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi priznanja prava na starosnu mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-01/03032582143, Urbroj: 341-99 05/3-24-4650 od 11. studenog 2024.

Obrazloženje

1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-23 od 4. srpnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2479/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-1737/2025.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-01/03032582143, Urbroj: 341-99 05/3-24-4650 od 11. studenog 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, Klasa: UP/I 140 -02/24- 01/03032582143, Urbroj: 341-15-05/3-24-11902 od 10. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, rođenom **.**.1963., hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika od 1. svibnja 2024. u svoti od 579,98 eur mjesečno. Umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 638,37 eur mjesečno. Isplata mirovine pripada od 01. svibnja 2024. i isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Određeno je i da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

4.Tužitelj tužbom pobija citirano rješenje tuženika navodeći da je iz istog vidljivo da tuženik navodi da je on podnio zahtjev za priznavanjem prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika te da je u povodu tog zahtjeva tuženik donio rješenje. Nadalje da je iz istog rješenja vidljivo da sam tuženik navodi da tužitelj može podnijeti zahtjev za ocjenu radne sposobnosti i priznavanje prava na invalidsku mirovinu. Tužitelj ističe da, bez obzira koji je zahtjev podnio, da mu je tuženik trebao priznati pravo na mirovinu po boljoj mirovinskoj osnovi a ne „nadmudrivati se“ oko zahtjeva. Navodi se nadalje da, sve da je tužitelj i podnio zahtjev po pogrešnoj osnovi , tuženik trebao prihvatiti žalbu i predmet vratiti na ponovni postupak te tužitelja uputiti da podnese ispravan i za njega povoljniji zahtjev. No, pobijano rješenje da je neosnovano i nezakonito i po drugoj pravnoj osnovi. Navodi se naime da je iz pobijanog rješenja vidljivo da na stranici 3. tuženik navodi slijedeće: „Za određivanje obiteljske mirovine nakon smrti ovog osiguranika koji je umro nakon navršene 60. godine života i ima 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju i nije stekao mirovinu primjenjuje se isti polazni faktor, tj. 0,15% po mjesecu …“. To obrazloženje da nema nikakve veze sa podnesenim zahtjevom te da nije jasno što je tuženik navedenom konstatacijom želio reći radi čega da se pobijano rješenje i u ovom dijelu ne može na valjan način ispitati. Pobijano rješenje da je neosnovano i nezakonito i po trećoj osnovi. Tuženik da je u cijelosti pogrešno primijenio polazni faktor jer sve da se i uzmu u obzir svi navodi iz pobijanog rješenja, tj. pravo na mirovinu nakon navršenih 60 godina života i 41 godine staža ističe se da je u trenutka odlaska u mirovinu tužitelj imao 61 godinu života i 42 godine staža pa da bi mu i po matematičkom obračunu po tuženiku iz pobijanog rješenja trebalo priznati tih 12 mjeseci, a što da tuženik nije priznao. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati na ponovni postupak.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana , da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik tužbene navode smatra neosnovanim te u svezi istih citira odredbe članka 123. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO), u svezi sa člankom 56. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u daljnjem tekstu: ZOHBDR) navodeći, u bitnome, da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika te da je sukladno utvrđenom činjeničnom stanju odlučeno u skladu s odredbom članka 28. ZOHBDR-a. Tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

6.Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 9. travnja 2026. naveo da i dalje ustraje u navodima tužbe. Dodaje da mu u HZMO, Područni ured u Sisku nisu ništa objašnjavali o mirovinama, da je za najmanju sitnicu morao pitati djelatnicu, da je prilikom podnošenja zahtjeva djelatnica HZMO bila bezobrazna te da mu je povišenim tonom rekla da nju ne zanima njegov braniteljski, ratni put i da je sve prešarala. Navodi da je ostao zaprepašten i ogorčen jer da im je spaljena kuća, da je bio na prvoj crti bojišnice te da mu je obitelj bila u progonstvu. Navodi i da je bio dugogodišnji bankovni službenik, voditelj Poslovnice u [adresa], da je zbog stručnosti upoznat sa matematičkim izračunima te za slučaj da je radio pogrešno, da bi bio drastično kažnjen. Smatra da je nedozvoljena zlouporaba položaja i ovlasti na bilo kojem radnom mjestu. Ističe da misli na zaokruživanje njegovog radnog staža i obračun povećanog faktora od 0,15% po mjesecu staža.

7.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.Tužitelj na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan. Svoj izostanak je opravdao gore navedenim podneskom navodeći da nije u mogućnosti pristupiti zbog zdravstvenog stanja i financijskih troškova. Stoga je rasprava održana u odsutnosti tužitelja.

9.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužitelj prvostupanjskom tijelu dana 24. travnja 2024. podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

14.Prema odredbi članka 35. stavku 1. ZOMO-a pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu mirovinskog staža osiguranja u efektivnom trajanju.

15.Prema članku 8. točki 5. ZOMO-a, staž osiguranja u efektivnom trajanju je razdoblje provedeno u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju u stvarnom trajanju.

16.Prema članku 28. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, pripadnik borbenog sektora, ima pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika kada ispuni uvjete staža osiguranja i životne dobi propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju.

17.Prema članku 28. stavku 2. ZHBDR-a, za stjecanje prava na mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske koje mu se računa kao staž osiguranja ili kao poseban staž u dvostrukom trajanju uračunava se kao staž osiguranja za uvjete staža osiguranja propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika iz članka 35. Zakona o mirovinskom osiguranju.

18.Iz sadržaja spisa je razvidno:

-da je tužitelj rođen **.**.1963. te da je do 1. svibnja 2024. navršio 61 godinu života i ostvario ukupno 41 godinu, 9 mjeseci i 9 dana mirovinskog staža, od čega staž u efektivnom trajanju od 38 godina, 1 mjesec i 10 dana;

-da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ; da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru u trajanju od 1342 dana;

-da mirovinski staž tužitelja, prema članku 24. do 31. ZOMO-a i članku 55. ZHBDR-a do dana 30. travnja 2024. ukupno iznosi 41 godinu, 11 mjeseci i 19 dana, a koji mirovinski staž je ostvaren u razdobljima osiguranja od 7. kolovoza 1984. do 11. rujna 1984. i od 20. veljače 1986. do 30. travnja 2024.;

-da je tužitelju u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju uračunato i razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu u razdoblju od 15. siječnja 1992. do 17. rujna 1995.;

-da je tužitelj dana 01. svibnja 2024. ispunio uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema članku 28. ZHBDR-a.

19.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporavanim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20.Naime, iz podataka spisa jasno proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu dana 24. travnja 2024. podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Činjenica je da prema podacima spisa tužitelj svoj zahtjev nije izmijenio. Stoga u konkretnom slučaju tužitelju nije bilo moguće priznati pravo na mirovinu po nekom drugom osnovu. Tužitelju je, obzirom da bi mu svota mirovine za dugogodišnjeg osiguranika iznosila 579,98 eur, umjesto te mirovine određena prema članku 49. ZHBDR-a najniža mirovina u svoti od 648,37 eur. Što se tiče izračuna mirovine ovaj sud cijeni da je izračun mirovine pravilan i u skladu s zakonskim odredbama, a koji je detaljno i jasno obrazložen u prvostupanjskom rješenju i kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća.

21.Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, međutim, kako je gore navedeno, tužitelj je podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika a koju je po tom zahtjevu i ostvario. Tuženik je u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja tužitelju pravilno odgovorio na sve prigovore iz žalbe na prvostupanjsko rješenje a vezano za primjenu odredbe članka 32. stavka 2. ZOHBDR-a te vezano za vrijednosni bod iz odredbe članka 34. ZOHBDR-a vezano za čin i ustrojbeno mjesto. S tim u vezi tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja tužitelja pravilno uputio da kao hrvatski branitelj, HRVI iz Domovinskog rata može u skladu s člankom 123. stavkom 2. ZOMO- a podnijeti zahtjev za ocjenu radne sposobnosti i priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a.

22.Suprotno navodima tužitelja iz podataka spisa proizlazi da isti, kako je i gore navedeno, ima ostvaren staž osiguranja u efektivnom trajanju od 38 godina, 3 mjeseca i 16 dana a ne potrebnih 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju. Stoga, kako to i tuženik pravilno navodi u obrazloženju osporavanog rješenja, ne postoji zakonska osnova za povećanje polaznog faktora prema članku 85. stavku 4. ZOMO-a za 0,15% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života propisanih za stjecanje prava na tu mirovinu.

23.Tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja citirao odredbu članka 85. stavka 4. pa tako i dio te odredbe koju tužitelj citira u tužbi a koji se odnosi na obiteljsku mirovinu. Iz gore izloženog vezano za staž osiguranja tužitelja u efektivnom trajanju jasno proizlazi da se taj dio odredbe članka 84. stavak 4. ZOMO-a ne odnosi na tužitelja jer se u konkretnom slučaju ne radi o određivanju obiteljske mirovine.

24.Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito. Tuženik i prvostupanjsko tijelo su , suprotno prigovorima tužitelja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenili materijalno pravo te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, dok prigovori tužitelja, imajući u vidu sve prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

25.Stoga je, a budući nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu, 11. svibnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.