REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-1852/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate iznosa od 4.303,58 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja ĐŽ, s danom objave 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33 da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3 isplati iznos od 4.303,58 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 27. siječnja 2025. sve do isplate, a obračuna se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ČŽ smrtno stradao u prometnoj nesreći 15. rujna 2017. u Zagrebu, Av. Većeslava Holjevca, sjeverno od raskrižja s Ul. Bani, kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a koju prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika UŽ upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], broj police: [broj police], pod utjecajem alkohola i morija, a za što je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog sud au Novom Zagrebu posl. br.: K -113/18 od 3. listopada 2018. Navodi da je rješenjem broj 1099140 od 31. listopada 2017. priznato pravo na obiteljsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu koju potražuje sukladno odredbama čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje ZOMO). Ističe da je tuženik za ranije razdoblje uredno isplatio mirovine tužitelju zaključno do 31. prosinca 2022. Tužitelj navodi da je nastavio isplaćivati obiteljsku mirovinu svom osiguraniku u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenog 2024. i da mu je time nastala nova šteta u iznosu od 4.303,58 EUR koju je pokušao naknaditi u mirnom postupku od tuženika, ali se tuženik oglušio pa istu potražuje predmetnom tužbom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe ZOMO-a. Smatra da se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona te ukazuje na pravna shvaćanja koja je u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.01.2022., Rev-5292/2019-2 od 16.06.2020., Rev-x-288/2018 od 25.08.2020. Tuženik smatra da bi on kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike. Navodi da bi tuženik ne bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose samo ako bi visina Invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu bila veća od visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja, tuženik ne bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je pročitao: zapisnik o očevidu s prilogom (list 4 do 10 spisa), presudu Općinskog sud au Novom Zagrebu posl. br.: K-113/18 od 3. listopada 2018. (list 12 do 16 spisa), rješenje tužitelj broj 1099140 od 31. listopada 2017. (list 18 do 22 spisa), u obračun isplate sredstava (list 24 spisa), tužiteljev dopis s dostavnicom (list 26 do 29 spisa), potvrde o isplatama obiteljske mirovine (list 76-88 spisa). Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja, po sudskom vještaku Petri Blašković (list 122-128 spisa).

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 4.303,58 EUR koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine, zbog smrti osiguranika tužitelja ČŽ u prometnoj nezgodi koju je prouzročio UŽ upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenog 2024.

6. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika kao osiguratelja niti postojanje uzročno posljedične veze između smrti ČŽ u predmetnoj nezgodi i prava članova njegove obitelji na obiteljsku mirovinu, kao niti činjenica da je obiteljska mirovina u utuženom razdoblju isplaćena.

7. Međutim, između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na primjenu materijalnog prava.

8. U odnosu na pitanje primjene materijalnog prava za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa plaćenih s osnova mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. To iz razloga jer se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP.

10. Naime, osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

11. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju u skladu s navedenim zakonom i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju u skladu s odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, u skladu s načelom razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

12. Stoga u ovoj pravnoj stvari u pogledu prava tužitelja da od tuženika potražuje naknadu iznosa koje je isplatio s osnova obiteljske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. studenog 2024. treba primijeniti odredbe ZOOP-a i to članka 27. ZOOP- a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

13. Slijedom navedenog, sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o., a koje je izradila stalna sudska vještakinja za područje financija, računovodstva i poreza Petra Blašković koja je za potrebe ovog postupka sačinila pisani nalaz i mišljenje koji je ocijenjen vjerodostojnim jer je dan objektivno i u skladu s pravilima struke, a vještakinja je detaljno i u potpunosti, pozivajući se na relevantne zakonske i podzakonske odredbe, odgovorila na zadatak koji joj je postavio sud.

14. Stranke su predmetni nalaz i mišljenje prihvatile u cijelosti te nisu tražile da se vještakinja usmeno sasluša, odnosno da vještakinja usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje. Na temelju provedenog vještačenja utvrđeno je da je:

- iznos isplaćene obiteljske mirovine korisniku mirovine u razdoblju od 01.01.2023. do 30.11.2024. godine iznosio 5.738,11 EUR;

- pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u razdoblju od 01.01.2023. do 30.11.2024. godine ukupni procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine iznosio bi 10.960,02 EUR.

15. Dakle, utvrđeno je da je manje isplaćeno po osnovi obiteljske mirovine u odnosu na procijenjenu invalidsku mirovinu (da je kod osiguranika došlo do povrede na radu u razdoblju od 01.01.2023. do 30.11.2024. godine), i to manje u iznosu od 5.221,91 EUR.

16. Iz svega naprijed navedenog, proizlazi da primjenom odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a nema štete za tužitelja. Stoga, kako na temelju činjenica utvrđenih provedenim vještačenjem proizlazi da je u utuženom razdoblju tužitelj tuženiku isplaćivao manji iznos od onog kojeg bi isplaćivao na temelju članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

17. Naime, odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema članku 1046. tog Zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Slijedom navedenog, budući da u konkretnom predmetu tužitelju isplatom obiteljske mirovine nije nastala šteta u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, to nema jedne od pretpostavki koje kumulativno moraju biti ispunjene da bi tužitelj mogao osnovano od tuženika kao osiguranika štetnika potraživati naknadu štete pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. S obzirom da je u cijelosti izgubio u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te budući da nije određeno zatražio trošak parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP, to je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška također odbijen, pa je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

1. Tužitelju uz nalog za pristojbu

2. Tuženiku

3. Kal. 30 dana