Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14

Poslovni broj: P-121/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, a na prijedlog više sudske savjetnice Eve Nekić, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vlasti Šteher, odvjetnici iz Našica, radi isplate 1.936,98 eur, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 23. travnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 11. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku RŽ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 1.936,98 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, 26. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 849,54 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 11. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama u predmetu Psp-1/2019 naloženo tužiteljici plaćanje troškova postupka u iznosu od 12.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je tužiteljica platila dijelom tuženiku, dijelom punomoćniku tuženika odvjetnici Vlasti Šteher, zajedno s zakonskim zateznim kamatama, odnosno iznos od 1.936,98 EUR. Dana 20. ožujka 2024. godine tužiteljica je podnijela prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka Psp-1/2019, temeljem kojeg je naslovni sud donio rješenje 10. srpnja 2024. godine kojim dopušta ponavljanje postupka te ukida ranije donesenu presudu Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2020. godine. Navedeno prvostupanjsko rješenje potvrđeno je od strane Županijskog suda u Sisku, tako da je prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno 17. ožujka 2025. godine. Tužiteljica se obratila za povrat troškova postupka punomoćniku tuženika, ali do danas ti troškovi nisu vraćeni. Kako je nakon ukidanja presude naslovnog suda Psp-1/2019 otpala pravna osnova, to tužiteljica u smislu odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a predlaže da sud nakon provedene rasprave donese presudu i naloži tuženiku da tužiteljici isplati novčani iznos od 1.936,98 eur sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe (26. travnja 2025.) do isplate, te da naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. U odgovoru na tužbu od 3. lipnja 2025. tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ne spori da je tužiteljica dana 07. lipnja 2023. godine izvršila dvije uplate temeljem presude Općinskog suda u Našicama Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2020., kojom joj je naloženo da tuženiku i njegovoj punomoćnici nadoknadi troškove prethodnog parničnog postupka. Iznos od 1.126,15 eur uplaćen je punomoćnici tuženika, odvjetnici Vlasta Šteher na račun IBAN:

[broj bankovnog računa], a iznos od 810,83 eur uplaćen je izravno tuženiku RŽ na račun IBAN: [broj bankovnog računa]., dakle ukupno je plaćeno 1.936,98 eur. Presuda je potom ukinuta rješenjem o dopuštenju ponavljanja postupka (Psp-1/2019-48 od 10. srpnja 2024.), a rješenje je pravomoćno 17. ožujka 2025. godine. Međutim, ponovljeni parnični postupak još nije okončan, niti je donesena nova pravomoćna presuda. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju jer je tužbeni zahtjev postavljen protiv tuženika u punom iznosu od 1.936,98 eur. Smatra da treba jasno razgraničiti jer je tuženik primio samo 810,83 eur, a preostalih 1.126,15 eur primila je njegova punomoćnica, odvjetnica Vlasta Šteher, koja nije stranka u ovom postupku. Prema pravilima materijalnog prava i sudskoj praksi, tuženik ne može odgovarati za sredstva koja nije primio, niti je imao ovlast raspolaganja njima. U tom dijelu, tuženik nema pasivnu legitimaciju, te tužbeni zahtjev u iznosu od 1.126,15 eur mora biti odbijen bez daljnjeg raspravljanja. Tuženik je istaknuo materijalnopravni prigovor-nema odsustva pravne osnove. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na članku 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje: "Ako pravna osnova naknadno otpadne, obvezan je povrat stečenog." Sama okolnost da je presuda Psp- 1/2019-33 ukinuta ne znači da je pravna osnova za isplatu trajno i nepovratno otpala. Pravno gledano ukidanje presude samo otklanja učinak dosadašnje osnove, ne uspostavlja automatski novi pravni režim i o osnovanosti prava na naknadu troškova još se odlučuje u obnovljenom postupku. Do trajnog otpada pravne osnove dolazi isključivo ako sud u ponovljenom postupku pravomoćno presudi da tuženik nema pravo na isplatu. Smatra da tužiteljica snosi teret dokazivanja da je tuženik primio novac bez valjane osnove. U trenutku isplate postojala je pravomoćna sudska presuda kojom je tužiteljica bila obvezana isplatiti troškove tuženiku. Iako je u međuvremenu dopuštena obnova postupka i tom prilikom ukinuta ta presuda, u ponovljenom postupku još uvijek nije donesena nova odluka kojom bi prethodno priznato pravo tuženika bilo ukinuto ili osporeno. Stoga se pravna osnova u trenutku isplate smatrala valjanom i ostaje na snazi sve dok eventualno ne bude pravomoćno drugačije odlučeno. Tuženik se pozvao na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-1490/2012-3 gdje "obveza povrata nastaje kad postane izvjesno da pravna osnova više ne postoji, tj. kada je postupak konačno okončan i kad su strane obaviještene o toj činjenici." U tom predmetu, Vrhovni sud je odbio zahtjev za povrat jer nije postojala nova pravomoćna odluka kojom se pobija pravo na prethodno primljeni iznos, povrat tražen prije završetka ponovljenog postupka predstavlja pravnu nesigurnost i preuranjeno pozivanje na stjecanje bez osnove. Poziva se i na presudu Vrhovnog suda RH Rev- 737/2009-2 gdje stoji da: "Takvim rješenjem, postupak u ovoj pravnoj stvari nije pravomoćno završen, zbog čega nije dopuštena revizija na pobijano rješenje." Ova odluka potvrđuje da dopuštenje ponavljanja postupka i ukidanje presude ne znači pravomoćan završetak predmeta niti stvara uvjete za povrat temeljem stjecanja bez osnove. Također smatra da je tužba procesno preuranjena, jer obnovljeni postupak nije okončan, nije donesena nova pravomoćna odluka i tuženik se nalazi u pravno dopuštenom stanju zadržavanja sredstava temeljem prethodne presude. S obzirom na sve navedeno tuženik je predložio: da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, da naloži tužiteljici naknadu troškova parničnog postupka u roku od 15 dana od dana donošenja presude sa zakonskom zateznom kamatom. Ukoliko sud ne bi prihvatio odbijanje tužbenog zahtjeva tuženik zahtijeva da se tužba odbaci kao preuranjena, sukladno čl. 186.a st. 1. ZPP-a, budući da pravni interes još nije nastao jer nije pravomoćno odlučeno o osnovi isplate, da sud naloži tužiteljici naknadu troškova parničnog postupka u roku od 15 dana od dana donošenja presude sa zakonskom zateznom kamatom ili da se ovaj postupak prekine prema čl. 215. st. 1. ZPP-a, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj Psp-1/2019, radi očuvanja pravne sigurnosti i izbjegavanja proturječnih presuda. Zatražila je naknadu troška parničnog postupka i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 250,00 eur s PDV-om i sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 66,36 eur.

3. Podneskom od 26. lipnja 2025. punomoćnik tužiteljice očitovao se na tuženikov odgovor na tužbu, te naveo da izvršeno plaćanje troškova parničnog postupka po presudi ovoga suda broj: Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2022. (dio troška plaćen na račun tužitelja RŽ, a dio troška na račun punomoćnika tužitelja Vlaste Šteher) ne čini tužbeni zahtjev neosnovanim jer punomoćnik tamo tužitelja temeljem odredbe čl. 95. st. 3. ZPP-a ima pravo primiti od protivne stranke dosuđene troškove. Iz sadržaja prvostupanjske presude Psp-1/2019 koji se odnosi na troškove postupka vidljivo je kako je tamo tuženoj HŽ naloženo plaćanje troška postupka u iznosu od 12.900,00 kuna, a to što ih je ovdje tužiteljica (tamo tužena) djelomično platila punomoćniku tamo tužitelja i djelomično tamo tužitelju ne čini prigovor pasivne legitimacije imalo osnovanim. Nasuprot navodima iz odgovora na tužbu u odnosu na prigovor pasivne legitimacije, tužiteljica uopće nema osnove potraživati plaćeni iznos od punomoćnika kada je taj iznos punomoćnik primio u ime i za račun svoje stranke sve u smislu odredbe čl. 95. st. 3. ZPP-a. Ne postoji pravni osnov po kojem bi tužiteljica mogla zahtijevati povrat novaca od punomoćnika koji je taj novac primio u ime i za račun svoje stranke. Baš suprotno, da je tužiteljica tužila punomoćnika radilo bi se o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Tuženik ne osporava da je prvostupanjska presuda ukinuta ali potpuno neosnovano osporava svoju obvezu vraćanja plaćenih troškova s obrazloženjem „ postupak još nije okončan“. Onog trena kada je prvostupanjska presuda ukinuta otpala je pravna osnova prethodno izvršenog plaćanja, a činjenica što se između stranaka ponovno vodi postupak nema nikakve veze s obavezom tuženika da vrati primljeni novac tužiteljici jer presuda temeljem koje je novac primio više ne egzistira. Prejudiciranje kako će se završiti ponovljeni postupak nema baš nikakve veze s predmetom ovog spora jer je ranija presuda ukinuta i otpao je osnov na temelju kojeg je tužiteljica prethodno isplatila troškove tuženiku. Kako između stranaka nije sporno da je tužiteljica isplatila troškove postupka po presudi koja je ukinuta u konkretnom slučaju radi se o školskom primjeru stjecanja bez osnova iz čl. 1111. st. 3. ZOO-a koji propisuje: „Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Punomoćnik tužiteljice smatra da su svi navodi tuženika usmjereni samo u smjeru odugovlačenja postupka, a kako je predmet spora isključivo pravno pitanje tužiteljica je predlažila da sud zakaže ročište u ovoj pravnoj stvari, da se na istom ročištu zaključi pripremni postupak, provede glavna rasprava, te ju na istom ročištu zaključi.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju je tužiteljica podnijela uz tužbu, a s čime se suglasio i punomoćnik tuženika, te je: 4a) Iz presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj: Psp- 1/2019-33 od 19. listopada 2020. (str. 3-14 spisa) utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj HŽ dužna nadoknaditi troškove postupka tužitelju RŽ u iznosu od 12.900,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja. 4b) Iz potvrde o izvršenoj transakciji Addiko Bank d.d. (strana 15 i 17 spisa) vidljivo je da je HŽ dana 7. lipnja 2023. platila iznos od 1.126,15 eur Vlasti Šteher, Odvjetničkom uredu Vlaste Šteher na ime parničnog troška sa zateznom kamatom, a istog dana iznos od 810,83 eur je platila RŽ na ime parničnog troška, vještačenja i sudske pristojbe sa zateznom kamatom, odnosno ukupno je plaćen iznos 1.936,98 eur.

4c) Iz rješenja broj: Psp-1/2019-48 od 10. srpnja 2024. (str. 19-27 spisa) vidljivo je da je ovaj sud dopustio ponavljanje postupka okončano pravomoćnom presudom Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2020. ovoga suda, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku broj: Gž-294/2021-4 od 9. ožujka 2023., te je riješeno da se presuda Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2020. ukida.

4d) Iz rješenja Županijskog suda u Sisku broj: Gž-959/2024-2 od 17. ožujka 2025. (str. 31/37 spisa) vidljivo je da je odbijena žalba tužitelja-protutuženika RŽ kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Đakovu, SS u Našicama broj: Psp-1/2019-48 od 10. srpnja 2024., a o troškovima žalbe i cjelokupnim troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci (odluka se temelji na čl. 166 st. 3 ZPP-a).

4e) Iz e-mail korespondencije punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika vidljivo je da je punomoćnik tužiteljice e-mailom zatražio od punomoćnika tuženika dana 18. srpnja 2024. povrat plaćenog troška postupka u iznosu od 1.936,98 eur na račun tužiteljice HŽ, uz napomenu da tužiteljica neće tražiti kamate.

5. Odredbom čl. 1111 st. 1 i 3 Zakona o obveznim odnosima ((NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 156/23, dalje: ZOO) propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

6. Ocjenjujući rezultate provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan jer je nesporno utvrđeno da je tuženik temeljem predmetne presude primio od tužiteljice iznos od 1.936,98 eur na ime troškova parničnog postupka. Pravna osnova u trenutku isplate bila je presuda ovoga suda broj:

Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2020. Pravna osnova je otpala pravomoćnošću rješenja Županijskog suda u Sisku od 17. ožujka 2025. kojom je potvrđeno rješenje ovoga suda od 10. srpnja 2024. a kojim je dopušteno ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2020. i kojim je presuda ovoga suda od 19. listopada 2020. ukinuta. Dakle, nisu osnovani navodi punomoćnika tuženika da nema odsustva pravne osnove, te da je sud trebao tužbu odbaciti kao preuranjenu, odnosno neosnovan je prijedlog tuženika da se parnični postupak prekine, sukladno odredbi čl. 215 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj: Psp-1/2019, radi očuvanja pravne sigurnosti i izbjegavanja proturječnih presuda. Sud smatra da je ukidanjem predmetne prvostupanjske presude otpala pravna osnova prethodno izvršenog plaćanja, a činjenica da se između stranaka ponovno vodi postupak nema veze s obvezom tuženika da vrati primljeni iznos tužiteljici jer presuda temeljem koje je novac primio više ne egzistira. Upravo su prigovori tuženika usmjereni na odugovlačenje postupka, stvaranje pravne nesigurnosti i uzrokovanje nepotrebnih parničnih troškova, a što je posljedica dugotrajnog parničenja i loših međususjedskih odnosa parničnih stranaka. Sud drži neosnovanim i prigovor pasivne legitimacije koji je istaknuo punomoćnik tuženika jer osporava odnosno navodi da tuženik ne može odgovarati za sredstva koja nije primio (tuženik primio samo 810,83 eur, dok je iznos od 1.126,12 eur primila njegova punomoćnica, odvjetnica Vlasta Šteher), te smatra da za iznos isplaćeni iznos njegovom punomoćniku ne može odgovarati, sud takve navode ne prihvaća jer je odredbom čl. 95. st. 1 toč. 3 ZPP-a propisano da stranka koja je izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove, što je ovdje slučaj. Prema tome smatra se da su ti troškovi plaćeni stranci, a ne punomoćniku, pa sud smatra da je prigovor neosnovan, te da je tužbeni zahtjev prema tuženiku pravilno postavljen vezano za vraćanje stečenog bez osnove. Sud je odbio prijedlog punomoćnika tuženika da se provede dokaz saslušanjem stranaka, jer nije sporna isplata troškova postupka i saslušanjem istih ne bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje. Radi izloženog sud je obvezao tuženika da tužiteljici isplati iznos od 1.936,98 eura sa kamatom tekućom od podnošenja tužbe 26. travnja 2025., a što je u skladu sa odredbom članka 1115. ZOO.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je u troškovniku (strana 61 spisa) zatražila trošak postupka i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT), obrazloženog podneska (Tbr. 8/1 OT) od 26. lipnja 2025. i za pristup na ročište 23. travnja 2026. (Tbr. 9/1 OT) iznos od po 200,00 eur za svaku radnju, odnosno pristup, na ime PDV-a 150,00 eur i na ime sudske pristojbe iznos 99,54 eur (33,18 eur na tužbu i 66,36 eur na presudu). Na zatraženi trošak u tužbi je zahtijevala i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Sud je tužiteljici priznao trošak u ukupnom iznosu od 849,54 eur koji se odnosi na sastav tužbe, sastav podneska, pristup na ročište, pripadajući PDV i sudsku pristojbu koja je na tužbu plaćena u 50-postotnom iznosu dužne pristojbe tj. 33,18 eur i na ime pristojbe na presudu iznos od 66,36 eur. Na dosuđeni iznos troška sud je tužiteljici priznao zatezne kamate od dana donošenja ove presude, sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a.

9. Radi izloženog riješeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 11. svibnja 2026. godine

SUDAC:

Dario Ručević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se izjavljuje pisano u 3 primjerka, putem ovoga suda, a o istoj rješava nadležan županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika