REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-99/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Keser, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INDO NEKRETNINE d.o.o., OIB: 86184427049, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Rman, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hraste & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Tomislava Kesera, odvjetnika, punomoćnice tuženika Sanje Rman, odvjetnice i Martine Gajski, odvjetnice, 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 07. prosinca 2023., koju je donio tuženik INDO NEKRETNINE d.o.o., OIB: 86184427049, nije dopuštena te da radni odnos tužiteljici NV, OIB [osobni identifikacijski broj], nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto „Odgovorna osoba u veleprodaji medicinskih proizvoda“, a ako radno mjesto pod tim nazivom ne bude postojalo u vrijeme vraćanja na rad, da je vrati na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, znanju i iskustvu, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka od 625,00 eura sve zajedno sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2026. pa do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 8. travnja 2022. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto odgovorne osobe u veleprodaji medicinskih proizvoda te da joj je tuženik Odlukom od 7. prosinca 2023. izvanredno otkazao ugovor o radu. Protiv navedene odluke podnijela je zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio. Osporava zakonitost pobijane odluke ističući kako u postupku otkazivanja nisu poštovane zakonom propisane pretpostavke za donošenje izvanrednog otkaza te da za otkaz nisu postojali opravdani razlozi. Tvrdi da odluka o otkazu nije valjano potpisana niti uredno dostavljena, navodeći da je odluku pronašla u poštanskom sandučiću, bez da je osobno ili putem članova kućanstva potpisala povratnicu. Smatra i da odluku nije donijela ovlaštena osoba tuženika, već da se radi o nepotpisanom dokumentu s faksimilom potpisa. Nadalje navodi da joj prije donošenja odluke nije omogućeno iznošenje obrane, pri čemu osporava tvrdnje tuženika da s njom nije bilo moguće stupiti u kontakt. Ističe da je u relevantnom razdoblju rad obavljala od kuće, kao i ranije, te da je bila dostupna putem telefona i elektroničke pošte. Tužiteljica također tvrdi da navodne povrede obveza iz radnog odnosa nisu konkretizirane niti dokazane te da je svoje radne zadatke uredno izvršavala, sukladno pravilima struke i uputama poslodavca. Smatra da stvarni razlozi otkaza nisu postojali, već da je riječ o šikanirajućem postupanju tuženika. Slijedom navedenog predlaže utvrditi nedopuštenost odluke o izvanrednom otkazu, vratiti je na rad te obvezati tuženika na naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nije sporno da je tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2023. izvanredno otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8. travnja 2022., kao ni da je tužiteljica protiv navedene odluke pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio ostajući pri pobijanoj odluci. Tuženik ističe da je dostava odluke o otkazu provedena uredno i sukladno važećim propisima te navodi kako iz evidencije Hrvatske pošte proizlazi da je pošiljka zaprimljena 11. prosinca 2023. u 12:03:09 sati što je tužiteljica potvrdila svojim potpisom dostavljaču. Smatra neosnovanim tvrdnje tužiteljice o neurednoj dostavi, posebno imajući u vidu da je raspolagala odlukom o otkazu i protiv iste pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava. Osporava i navode da odluku nije donijela ovlaštena osoba, navodeći da je odluku potpisao direktor tuženika ZV, dok način organizacije poslovanja tuženika smatra irelevantnim za predmet spora. Ističe i da raspolaže potpisanom odlukom o otkazu koja je upućena tužiteljici. Nadalje navodi da tužiteljici nije bilo moguće omogućiti iznošenje obrane jer više dana neopravdano nije dolazila na posao niti je odgovarala na pozive i poruke poslodavca, pri čemu nije obavijestila poslodavca o razlozima izostanka ili eventualnoj nesposobnosti za rad. Tuženik tvrdi da je tužiteljici radni odnos otkazan jer više od tri dana nije bila prisutna na radnom mjestu niti je preuzimala radne zadatke. Navodi da je prema ugovoru o radu mjesto rada bilo određeno u poslovnim prostorijama tuženika na adresi [adresa] u [adresa] te da tužiteljica nije imala odobrenje za rad od kuće. Smatra da sama tvrdnja tužiteljice da je radila od kuće, bez dokaza o odobrenju poslodavca i izvršavanju radnih obveza, ne može opravdati njezin izostanak s rada. Ističe da je od tužiteljice, s obzirom na njezino radno mjesto i narav poslova, imao pravo očekivati savjesno i odgovorno izvršavanje radnih obveza, što je prema stavu tuženika izostalo. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu, saslušao tužiteljicu i zakonskog zastupnika tuženika ZV te proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽV, UV, BV, MV i IV.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2023. i vraćanje tužiteljice na rad.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. travnja 2022. na radnom mjestu odgovorne osobe u veleprodaji medicinskih proizvoda, da joj je tuženik 7. prosinca 2023. izvanredno otkazao ugovor o radu te da je tužiteljica protiv navedene odluke pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio odlukom od 3. siječnja 2024., zaprimljenom po tužiteljici 8. siječnja 2024. Budući da je tužba podnesena 23. siječnja 2024., odnosno unutar zakonskog roka od 15 dana, sud utvrđuje da je tužiteljica pravodobno ostvarila pravo na sudsku zaštitu. Nadalje, među strankama nije sporno da tuženik prije donošenja pobijane odluke nije pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane. Međutim, tuženik smatra da je u konkretnim okolnostima bio oslobođen te obveze jer, unatoč pokušajima uspostavljanja kontakta telefonskim putem i porukama, s tužiteljicom nije uspio stupiti u kontakt, dok tužiteljica navedene tvrdnje osporava.

Među strankama također nije sporno da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije tužiteljicu upozorio na obveze iz radnog odnosa niti na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveza, kao ni da kod tuženika nije osnovano radničko vijeće niti djeluje sindikat.

7. Sporno je je li pobijana odluka o izvanrednom otkazu zakonita i dopuštena, odnosno jesu li na strani tužiteljice postojali osobito važni razlozi zbog kojih nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Nadalje je sporno je li odluka o otkazu uredno dostavljena i donesena od ovlaštene osobe, te je li tužiteljica u spornom razdoblju neopravdano izostajala s rada ili je poslove obavljala od kuće uz znanje i odobrenje tuženika.

8. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2023. proizlazi da je tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, navodeći da tužiteljica od 4. prosinca 2023. nije bila prisutna na radnom mjestu niti je poslodavca obavijestila o razlozima svoje odsutnosti. U odluci se posebno navodi da je tužiteljica neopravdano izostala s rada 4., 5. i 6. prosinca 2023., kao i na dan donošenja odluke o otkazu, 7. prosinca 2023., pri čemu nije preuzela ni radna zaduženja koja joj je, prema navodima tuženika, poslodavac naložio preuzeti. Nadalje, tuženik u odluci navodi da je tijekom navedenog razdoblja bezuspješno pokušavao stupiti u kontakt s tužiteljicom usmenim i pisanim putem, ali da ista nije odgovarala niti se javljala poslodavcu. Slijedom navedenog, tuženik zaključuje da je tužiteljica svojim ponašanjem počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć te navodi da joj nije omogućeno iznošenje obrane jer s njom nije bilo moguće uspostaviti kontakt.

9. Iz zahtjeva za zaštitu prava od 22. prosinca 2023. proizlazi da je tužiteljica osporavala zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu, prije svega navodeći da joj prije donošenja odluke nije omogućeno iznošenje obrane, iako je, prema njezinim tvrdnjama, bila dostupna poslodavcu putem telefona i elektroničke pošte te je u spornom razdoblju poslove obavljala od kuće. Također je osporavala urednost dostave odluke o otkazu, kao i ovlaštenje osobe koja je odluku donijela i potpisala. Nadalje je tvrdila da navodi o neopravdanom izostanku s rada nisu istiniti niti potkrijepljeni dokazima te da je i u razdoblju od 4. do 7. prosinca 2023. obavljala radne zadatke od kuće, pri čemu je navela da je razlog rada od kuće bio operativni zahvat njezina djeteta.

10. Iz očitovanja tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 3. siječnja 2024. proizlazi da je tuženik ostao pri odluci o izvanrednom otkazu, navodeći da je dostava odluke bila uredna te da je tužiteljica više dana neopravdano izostala s rada i nije preuzimala radna zaduženja. Tuženik je naveo da s tužiteljicom nije bilo moguće stupiti u kontakt jer nije odgovarala na pozive i poruke, zbog čega nije bilo moguće niti opravdano omogućiti joj iznošenje obrane prije otkazivanja. Također je osporio tvrdnje tužiteljice o odobrenom radu od kuće, navodeći da za takav način rada nije postojalo odobrenje poslodavca niti je tužiteljica dostavila dokaze o izvršavanju radnih zadataka u spornom razdoblju.

11. Odlukom tuženika od 7. prosinca 2023. tužiteljici je izvanredno otkazan Ugovor o radu, pa se na utvrđenje valjanosti Odluke primjenjuje odredba čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, dalje: ZR) kojim je propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR), te je na tuženiku, prema čl. 135. st. 3. ZR, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz.

12. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR).

13. Tužiteljica je u bitnome iskazala da stvarno nije obavljala poslove navedene u ugovoru o radu, već poslove prezentacije i prodaje Zepter proizvoda, koje je pretežno obavljala od kuće. Navela je da je prije operacije sina 28. studenoga 2023. o tome obavijestila UV te dogovorila rad od kuće, koji je nastavila obavljati i u razdoblju od 4. do 7. prosinca 2023. Istaknula je da ju u tom razdoblju nitko nije kontaktirao niti pitao za razloge nedolaska na posao, kao i da odluka o otkazu koju je pronašla u poštanskom sandučiću nije sadržavala potpis odgovorne osobe. Također je navela da e-mail od 4. prosinca 2023. nije zaprimila jer se više nije koristila adresom na koju je isti poslan.

14. Zakonski zastupnik tuženika ZV iskazao je da je tužiteljica bila zaposlena radi obavljanja poslova iz ugovora o radu, koji su se trebali obavljati u poslovnim prostorijama tuženika u Zagrebu, te da rad od kuće nije bio odobren. Naveo je da ga je UV obavijestila da tužiteljica više dana ne dolazi na posao niti odgovara na pozive i poruke, zbog čega joj nije omogućeno iznošenje obrane prije otkazivanja. Potvrdio je da je osobno potpisao odluku o izvanrednom otkazu.

15. Svjedokinja ŽV iskazala je da je po nalogu UV organizirala slanje odluke o otkazu tužiteljici preporučenom poštom. Navela je da nema saznanja o tome je li tužiteljica bila dužna svakodnevno dolaziti na posao niti o okolnostima spornih dana, ali da rad od kuće nije bio uobičajena praksa osim iznimno uz odobrenje nadređenih.

16. Svjedokinja UV iskazala je da je tužiteljica bila zaposlena radi obavljanja administrativnih poslova vezanih uz medicinske proizvode te da je bila dužna svakodnevno dolaziti na posao u [adresa]. Navela je da tužiteljica od 4. do 7. prosinca 2023. nije dolazila na posao niti se javljala na telefon ili e-mail, zbog čega je o svemu obavijestila odvjetnicu i direktora tuženika. Iskazala je da tužiteljica nije imala odobrenje za rad od kuće te da nema saznanja o operaciji njezina sina. Potvrdila je autentičnost WhatsApp komunikacije s tužiteljicom, ali se nije sjećala sadržaja vezanog uz operaciju djeteta.

17. Svjedokinje BV, MV i IV iskazale su da poznaju tužiteljicu iz poslovne zgrade u [adresa], ali nisu imale neposrednih saznanja o njezinim radnim obvezama, radnom vremenu niti o tome je li imala mogućnost rada od kuće. IV potvrdila je autentičnost e-mail komunikacije s tužiteljicom iz studenoga 2023. vezane uz poslovnu kampanju.

18. Sud je iskaze saslušanih svjedoka cijenio u međusobnoj povezanosti i zajedno s provedenom dokumentacijom. Sud prihvaća iskaze svjedokinja ŽV, BV, MV i IV u dijelu u kojem iskazuju o okolnostima koje su im neposredno poznate, dok njihovi iskazi ne daju odlučne spoznaje o tome je li tužiteljica u spornom razdoblju imala odobrenje za rad od kuće. U odnosu na iskaze tužiteljice i svjedokinje UV, sud utvrđuje da su isti međusobno suprotstavljeni glede pitanja načina obavljanja rada i komunikacije u spornom razdoblju, zbog čega ih je trebalo ocijeniti u vezi s ostalim provedenim dokazima i cjelokupnim tijekom događaja.

19. Tužiteljica je tijekom postupka dostavila elektroničku komunikaciju iz koje proizlazi da je u poslovnoj komunikaciji koristila e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] i [adresa elektroničke pošte] te da je putem tih adresa komunicirala s UV, IV i drugim osobama vezano uz organizaciju i promociju Zepter proizvoda. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi i da je sudjelovala u organizaciji stručnih skupova i promotivnih aktivnosti vezanih uz Bioptron i druge Zepter proizvode. Iz dostavljene e-mail komunikacije iz studenoga 2023. proizlazi da je tužiteljica neposredno prije otkazivanja sudjelovala u organizaciji marketinških aktivnosti i prezentacija Zepter proizvoda, pri čemu je komunicirala s IV i vanjskim suradnicima oko organizacije prezentacija, promotivnih kampanja i oglašavanja.

20. Sud navedenu dokumentaciju cijeni vjerodostojnom u dijelu iz kojeg proizlazi da je tužiteljica u okviru poslovne suradnje doista obavljala poslove vezane uz promociju i prezentaciju Zepter proizvoda te da je u poslovnoj komunikaciji koristila e- mail adresu [adresa elektroničke pošte].

21. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem svjedoka PV, JV, NVŽ i ĆV, ocijenivši da izvođenje tih dokaza nije potrebno za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, tijekom postupka već su saslušane osobe koje su neposredno sudjelovale u organizaciji rada tužiteljice i donošenju pobijane odluke, uključujući zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinju UV, kao i više osoba zaposlenih u povezanim društvima koje su imale saznanja o načinu rada u poslovnom prostoru u [adresa].

Pritom iz navoda tužiteljice nije proizlazilo da bi predloženi svjedoci imali neposredna i odlučna saznanja upravo o okolnostima koje su predmet ovog spora, odnosno o izostanku tužiteljice s rada u razdoblju od 4. do 7. prosinca 2023., komunikaciji s poslodavcem u tom razdoblju ili o donošenju pobijane odluke o otkazu. Okolnost što predloženi svjedoci više nisu poslovno povezani s tuženikom sama po sebi ne čini njihove iskaze nužnima niti odlučnima za utvrđenje relevantnih činjenica.

Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju već provedenih dokaza te je daljnje izvođenje dokaza saslušanjem navedenih svjedoka odbio kao suvišno.

22. Sud nije izveo dokaz reprodukcijom audio zapisa razgovora između tužiteljice i UV koji je tužiteljica dostavila tijekom postupka, budući da tužiteljica nije određeno navela koje bi se odlučne činjenice iz sadržaja predmetne snimke imale utvrđivati niti je konkretizirala na koje okolnosti predlaže izvođenje tog dokaza. Pritom sud napominje da samo dostavljanje audio zapisa, bez jasnog navođenja njegovog sadržaja i pravno relevantnih činjenica koje bi iz njega proizlazile, nije dostatno da bi sud mogao ocijeniti njegovu dokaznu važnost i odlučnost za predmet spora. Kako su odlučne činjenice u ovom postupku utvrđivane saslušanjem stranaka, svjedoka i uvidom u opsežnu pisanu komunikaciju među strankama, sud je ocijenio da izvođenje navedenog dokaza nije potrebno za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja te ga je odbio kao neodlučan.

23. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da tuženik nije dokazao postojanje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici u smislu čl. 116. ZR-a.

24. Naime, među strankama nije sporno da tužiteljici prije donošenja pobijane odluke nije omogućeno iznošenje obrane, pri čemu tuženik navedeno opravdava tvrdnjom da s tužiteljicom nije bilo moguće stupiti u kontakt. Međutim, sud takve navode tuženika ne nalazi uvjerljivo dokazanim.

25. Iz provedenih dokaza proizlazi da je između tužiteljice i osoba povezanih s tuženikom postojala kontinuirana poslovna komunikacija putem elektroničke pošte i drugih komunikacijskih kanala te da je tužiteljica neposredno prije donošenja odluke o otkazu sudjelovala u poslovnim aktivnostima vezanim uz organizaciju i promociju Zepter proizvoda. Dostavljena dokumentacija potvrđuje da je tužiteljica u poslovnoj komunikaciji koristila e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] putem koje je komunicirala s UV i drugim suradnicima.

Sud posebno ističe da iz dostavljene elektroničke komunikacije proizlazi kako je tuženik u redovnom poslovanju s tužiteljicom koristio upravo navedenu e-mail adresu, dok je sporni e-mail od 4. prosinca 2023., kojim se tužiteljicu kontaktira zbog nedolaska na posao, upućen na staru adresu elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte].

Tužiteljica je u svom iskazu navela da je još tijekom 2022. promijenila e-mail adresu te o tome obavijestila UV, dok svjedokinja UV nije sa sigurnošću mogla navesti koju je adresu tužiteljica koristila niti je osporila autentičnost dostavljene elektroničke komunikacije.

Slijedom navedenog, sud ne nalazi dokazanim tvrdnje tuženika da s tužiteljicom objektivno nije bilo moguće uspostaviti kontakt niti da su prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu poduzeti dostatni i ozbiljni pokušaji omogućavanja tužiteljici da iznese svoju obranu.

26. Iako tuženik tvrdi da rad od kuće nije bio dopušten niti uobičajena praksa, iz iskaza saslušanih svjedoka i dostavljene dokumentacije proizlazi da je način organizacije rada kod tuženika bio znatno neformalniji nego što to tuženik nastoji prikazati u ovom postupku. Sud pritom posebno ima u vidu da više saslušanih svjedoka nije imalo neposrednih saznanja o konkretnom radnom vremenu i načinu rada tužiteljice, dok iz dostavljene poslovne komunikacije proizlazi da je tužiteljica dio poslova obavljala putem elektroničke komunikacije i koordinacije projekata.

27. Sud pritom ne prihvaća tvrdnje tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je samostalno mogla odlučivati o radu od kuće bez ikakve obavijesti poslodavcu, međutim isto tako smatra da tuženik nije dokazao da je tužiteljica u spornom razdoblju potpuno prekinula komunikaciju s poslodavcem niti da je njezino ponašanje bilo takvog intenziteta da bi nastavak radnog odnosa bio objektivno nemoguć.

28. Osobito imajući u vidu da se pobijana odluka temelji na izostanku tužiteljice u razdoblju od svega nekoliko dana, da tuženik prije otkazivanja nije dokazao da je poduzeo dostatne i konkretne korake radi omogućavanja obrane tužiteljici niti joj je prethodno izdao upozorenje na povredu obveza iz radnog odnosa, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu bile ostvarene pretpostavke za primjenu najstrože mjere prestanka radnog odnosa – izvanrednog otkaza ugovora o radu.

29. Izvanredni otkaz predstavlja najstrožu sankciju u radnom odnosu te njegova primjena pretpostavlja postojanje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i takav stupanj narušenosti odnosa između stranaka zbog kojeg nastavak radnog odnosa objektivno više nije moguć. U okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu trajanje spornog izostanka, dotadašnji tijek radnog odnosa te način organizacije rada kod tuženika, sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao postojanje takvih okolnosti.

30. Sud pritom posebno cijeni da tužiteljica prije predmetnog događaja nije bila upozoravana zbog povreda obveza iz radnog odnosa niti je utvrđeno postojanje ranijih težih povreda radne discipline.

31. Neovisno o tome je li rad od kuće bio formalno odobren, tuženik nije dokazao da je tužiteljičino ponašanje dostiglo intenzitet osobito teške povrede niti da je poduzeo dostatne korake za omogućavanje obrane.

32. Identično pravno shvaćanje izraženo je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-594/2018-2 od 30. rujna 2020. koje glasi: „U situaciji kada tuženik tužiteljici otkazuje ugovor o radu, a imajući na umu da ju ranije nije upozoravao na eventualna kršenja obveza iz radnog odnosa te kada mu nije poznato postoji li opravdan razlog za izostanak tužiteljice u predmetnom razdoblju, postojala je obveza tuženika da tužiteljici omogući davanje obrane.“

33. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da pobijana Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2023. nije dopuštena, radi čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci presude.

34. Budući da je sud već iz navedenih razloga utvrdio nedopuštenost pobijane odluke o otkazu, nije posebno ocjenjivao ostale prigovore tužiteljice koji se odnose na urednost dostave i formalne nedostatke odluke o otkazu, smatrajući ih neodlučnima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Neovisno o navedenom, sud napominje da je zakonski zastupnik tuženika ZV u svom iskazu potvrdio da je osobno potpisao pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, čime su otklonjeni navodi tužiteljice da bi odluka bila donesena od neovlaštene osobe.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Tužiteljici je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) što ukupno iznosi 625,00 eura.

36. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

37. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku