Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

Pr-507/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika ZAST, d.o.o. Split, Tončićeva 2/1, OIB: 55945864193, kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, radi zaštite povrijeđenog prava, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 1. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnice tuženika, dne 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I Utvrđuje se da izvanredni otkaz ugovora o radu, kojeg je tuženik izjavio tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku NĆ od 13. lipnja 2024.g. nije dopušten.

II Poništava se tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku NĆ od 13. lipnja 2024.g. te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja vrati na njegovo radno mjesto na kojem je radio prije donošenja poništene Odluke.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju isplati parnični trošak sa zakonskom kamatom koja na dosuđeni iznos troška teče od dana objave prvostupanjske presude do isplate."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 2. kolovoza 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi zaštite povrijeđenog prava. U tužbi se navodi kako su tužitelj kao zaposlenik i tuženik kao poslodavac zaključili Ugovor o zapošljavanju direktora od 1. siječnja 2019. i Aneks (dodatak) Ugovora o zapošljavanju Direktora od 12. ožujka 2024. u kojem je ugovoren rad na radnom mjestu direktor na neodređeno vrijeme, međutim, tuženik kao poslodavac je tužitelju kao radniku dana 19. lipnja 2024. uručio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2024.g. na koju je tužitelj sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu podnio Zahtjev za zaštitu prava 1. srpnja 2024. broj 10282, kojeg je tuženik zaprimio 5. srpnja 2024. i na koji u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika nije udovoljio tom zahtjevu niti je na taj zahtjev dao bilo kakvo očitovanje, pa tužitelj sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZOR-a zaštitu povrijeđenog prava ostvaruje pred nadležnim sudom i traži da sud utvrdi da izvanredni otkaz ugovora o radu nije dopušten, da poništi odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da tuženiku naloži vraćanje tužitelja na njegovo radno mjesto. Navodi se kako izvanredni otkaz ugovora o radu nije dopušten te je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2024. nezakonita jer su neistinite činjenične tvrdnje iznesene u osporenoj Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2024., tužitelj nije počinio nijedno kazneno djelo, a osobito ne kazneno djelo prijevare pa je iznošenje tih tvrdnji u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu povreda dostojanstva radnika. Ne postoji osnova iz čl. 116. Zakona o radu za izvanredni otkaz ugovora o radu, ali ni za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan ponašanjem tužitelja. Osim toga, navodi kako je tuženik na štetu tužitelja povrijedio odredbu čl. 119. Zakona o radu jer radniku nije omogućeno iznošenje svoje obrane. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da izvanredni otkaz ugovora o radu, kojeg je tuženik izjavio tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku NĆ od 13. lipnja 2024. nije dopušten; da se poništava tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku NĆ od 13. lipnja 2024. uz nalaganje tuženiku tužitelja vratiti na njegovo radno mjesto na kojem je radio prije donošenja poništene Odluke, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom kamatom od dana objave prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 25. rujna 2024. tuženik priznaje aktivnu i pasivnu legitimaciju, ali osporava sve navode iz tužbe. Ističe kako je neprijeporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i to na način da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, kao i da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku NĆ od 13. 6. 2024. otkazao tužitelju ugovor s obzirom na to da je isti počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Navodi se kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o zapošljavanju direktora (ugovora o radu na neodređeno vrijeme - nepuno radno vrijeme / 4 sata dnevno) od dana 1. 1. 2019. uz Aneks od 12. 4. 2024., a prije toga temeljem Ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 3. 1996., Ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 7. 2003., Ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 9. 2008., Ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 1. 2009. uz Aneks ugovoru o radu od 1. 1. 2009. Osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa očituje se u činjenici da je tužitelj neposredno nakon 25. 4. 2024. u svojstvu člana uprave društva ZAST d.o.o. (tuženika) sebi kao direktoru društva ZAST d.o.o. potpisao Aneks (dodatak) Ugovora o zapošljavanju direktora te ugovorio sebi nevjerojatne tržišne uvjete te je na kraju isti i antidatirao., znajući da na isto nije ovlašten te svjesno postupao drugačije radi pokušaja protupravnog pribavljanja imovinske koristi. Tužitelj je bio dužan sazvati skupštinu društva za odlučivanje o sadržaju takvoga Aneksa (dodatka), a na isto je tužitelj upozoren i to od strane sadašnjeg direktora HĆ i od strane osnivača društva GĆ. Tužitelj je bio upoznat s činjenicom kako su 7. 5. 2024. poslani pozivi za sazivanje skupštine društva ZAST d.o.o. kako bi se opozvalo tužitelja s pozicije člana uprave - direktora i imenovalo novoga člana uprava – direktora, a on je znajući da će biti opozvan s funkcije člana uprave - direktora društva - potpisao sam sa sobom Aneks (dodatak) svoga ugovora, a kao datum zaključenja 12. 3. 2024., a zapravo je Aneks (dodatak) potpisan nakon 25. 4. 2024., a tome u prilog govori e-mail od 25. 4. 2024. poslan od strane društva Mist d.o.o. (računovodstvo) tužitelju i uz isti nacrt spornog Aneksa (dodatka), a zz tuženika je sporni Aneks (dodatak) dobila tek 3. 6. 2024. nakon održavanja skupštine društva. Tim istim antidatiranim Aneksom tužitelj je sam sebi ugovorio netto otpremninu koja bi u konačnici iznosila čak 22.062,32 EUR netto, odnosno 46.451,30 EUR bruto, što sve govori u prilog protupravnom i prijevarnom postupanju tužitelja i uvažavanjem svih naprijed navedenih okolnosti te interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom aneksa (dodatka) ugovora o zapošljavanju Direktora od 12.3. 2024., odluke o korištenju godišnjeg odmora od 5. 6. 2024., odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. 6. 2024., ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 1. 2019., zahtjev radnika za zaštitu prava od 1. 7. 2024., povratnice –obavijesti o prijemu od 5. 7. 2024., ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 3. 1996., ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 7. 2003., ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 9. 2008., ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 1. 2009. uz Aneks ugovoru o radu od 1. 1. 2009., ugovora o zapošljavanju direktora od dana 1. 1. 2019., Aneksa od 12. 4. 2024., poziva za održavanje skupštine društva, preporuke Hrvatske pošte o poslanim pozivima, e-mail korespondencija između [adresa elektroničke pošte] i tužitelja od 25. 4. 2024. s prilogom (nacrt Aneksa), Aneks (dodatak) ugovora o zapošljavanju direktora od 12. 3. 2024., kaznene prijave protiv tužitelja od 4.11.2024., poziva za održavanje skupštine društva, potvrda o primitku pošiljke Hrvatske pošte od 23. 4. 2024., spisa Trgovačkog suda u Splitu br. P-377/2024, tužbe od 29. 4. 2024. i odgovora na tužbu od 23.9. 2024., saslušanjem svjedoka GĆ, ČĆ te saslušanjem tužitelja i zz tuženika kao parničnih stranaka pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj s tuženikom imao zaključen ugovor o zapošljavanju direktora od 1. 1. 2019. na neodređeno vrijeme, uz plaću u bruto iznosu od 14.000,00 kn,

-da je dne 12. 3. 2024. tužitelj u svojstvu člana uprave društva Zast d.o.o. i kao direktor društva zaključio aneks ugovora o radu kojim se mijenja čl. 6. ugovora o zapošljavanju direktora u odnosu na materijalna prava direktora i to glede otpremnine, a dana 12. 4. 2024. aneks ugovora kojim se mijenja plaća direktora-tužitelja koja prema aneksu iznosi 1.250,00 eura bruto,

- da je tuženik dana 13. 6. 2024. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koju je tužitelj zaprimio 19. 6. 2024.,

- da je na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. 6. 2024. tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava dne 1. 7. 2024., kojeg je tuženik zaprimio 5. 7. 2024., a na isti nije odgovorio,

- da je predmetna tužba pravovremena.

5. Prijeporna je između parničnih stranaka opravdanost razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju te protek prekluzivnog roka za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. 6. 2024. uz poništenje tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. 6. 2024. te uz vraćanje tužitelja na njegovo radno mjesto na kojem je radio prije donošenja poništene odluke.

8. Odredbom čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/22, 46/23, 64/23 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih drugih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8.1. Odredbom čl. 119. st.1. ZR-a određeno je kako prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a st. 2. citiranog članka određeno je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora od radu od 13. 6. 2024. proizlazi da se tužitelju zaposlenom na radnom mjestu direktor otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključenom 1. 1. 2019. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa – izvanredni otkaz te da radnik nema pravo na otkazni rok niti na otpremninu, a radni odnos mu prestaje danom dostave odluke. U obrazloženju odluke navodi se da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način da je nakon 25. 4. 2024. u svojstvu člana uprave društva ZAST d.o.o. - poslodavca sebi kao direktoru potpisao dodatak ugovora o zapošljavanju direktora te je taj ugovor antidatirao na datum 12. 3. 2024., da je tim ugovorom sebi ugovorio neto otpremninu u visini od 1 prosječne neto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora, za svaku navršenu godinu staža u ZAST-u sve to iz razloga što je bio upoznat s činjenicom kako su 23. 4. 2024. poslani pozivi za sazivanje skupštine društva kako bi se imenovao novi direktor. Postupajući na taj način, tužitelj kao radnik počinio je osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a k tome je počinio i kazneno djelo prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona na način da je s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, na štetu poslodavca, lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica doveo u zabludu te je time narušio odnos povjerenja radnika i poslodavca koji odnos je nužan preduvjet za nesmetano dovijanje radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je 28 godina i 2 i pol mjeseca radio kao direktor i zakonski zastupnik firme Zast d.o.o., a u momentu kada je otišao na godišnji odmor iz 2023. dobio je odluku o izvanrednom otkazu s optužbom da je navodno antidatirao aneks ugovora o zapošljavanju direktora kojeg je potpisao 12. 3. 2024. što su procijenili iz jednog maila kojeg je knjigovodstvo firme "Mist", koja vodi knjige i računovodstvo firme "Nadzor i projektiranje ST d.o.o.", koje je u vlasništvu tužitelja, poslalo tužitelju, a isti je od strane neke osobe, ne od njega, proslijeđen zz tuženika HĆ u 14,55, a tim aneksom ugovora o zapošljavanju samo je preciziran datum kada on odlazi iz firme uz otpremninu od oko 22.000,00 eura (zadnje 3 plaće 789 eura x 28 godina radnog staža), a koju otpremninu mu firma nije htjela isplatiti.

11. ZZ tuženika u svom stranačkom iskazu navodi kako nedugo nakon njezinog zapošljavanja u tvrtki Zast d.o.o. kao savjetnika za ekonomske poslove u dogovoru s njezinim ocem GĆ, koji je većinski vlasnik tuženika, i tužiteljem, koji je bio spreman za mirovinu, da bi ona bila direktorica, da se Skupština sazove krajem 4. mjeseca 2024. kada bi tužitelj bio razriješen funkcije direktora, a ona imenovana novom direktoricom što je i bilo 15. 5. 2024. imenovana je direktoricom Zasta d.o.o., a tužitelj je nakon toga izrazio želju za sporazumnim raskidom ugovora o radu, ali mu uvjeti sporazumnog raskida nisu odgovarali. Dana 3. 6. 2024. kada je došla na posao od računovodstva servisa Coloco dobila je mail s aneksom ugovora o radu od 12.3.24. i prva stvar koja joj je zasmetala da je aneks tog ugovora tužitelj potpisao sam sa sobom bez Skupštine društva što je do kraja poljuljalo njezino povjerenje prema tužitelju jer je tim aneksom tužitelj sebi htio pribaviti protupravnu imovinsku korist, a nije imao suglasnost ostalih suvlasnika pa se u dogovoru s odvjetnicom odlučila za izvanredni otkaz.

12. Svjedok GĆ, većinski udjelnik firme Zast d.o.o., u svom iskazu navodi kako mu je tužitelj, s kojim je bio dugogodišnji prijatelj, govorio da je došlo vrijeme da on ode iz firme pa je sazvao Skupštinu u 5. mjesecu 2024. i kada su se članovi skupštine skupili odlučeno je kako će HĆ biti nova direktorica Zasta d.o.o. Pitajući svoju kći je li ima kakvih problema na poslu rekla mu je kako je naišla na neku nepravilnost u firmi, odnosno da je našla aneks ugovora koji je tužitelj napravio i u tom aneksu zahtijevao veliku otpremninu, što bi firmu dovelo do kolapsa. Kada je tužitelj radio aneks ugovora ne sjeća se da je bila ikakva skupština i da se raspravljalo o tom aneksu ugovora.

13. Iz iskaza svjedokinje ČĆ, koja vodi knjige za tužiteljevu tvrtku Nadzor i projektiranje ST d.o.o., proizlazi kako je originalni dokument za otpremninu kreiran u 3. mjesecu 2023. i o otpremnini su tužitelj i ona i na kraju 2023. pričali, jer se on spremao za mirovinu. Formalni dokument, odluku i aneks o otpremnini više puta je printala, ali tužitelj je uvijek govorio kao je zaboravio potpisati i kako je taj dokument izgubio, ali su mu ti dokumenti, koji su kreirani u 2023., proslijeđeni.

14. Tuženik prigovara pravovremenosti otkaza jer je po njemu otkaz dan nakon isteka roka od 15 dana od dana saznanja i od dana sklapanja aneksa ugovora, a koji prigovor je, a po ocjeni ovog suda, neosnovan.

14.1. U konkretnom slučaju, tužitelju je odlukom tuženika od 13. lipnja 2024. izvanredno otkazan ugovor o radu, koju odluku je tuženik donio pravovremeno u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, jer su odlučne činjenice koje se tiču povrede tuženiku bile poznate tek nakon smjene tužitelja s mjesta direktora i preuzimanja te funkcije od strane novog direktora HĆ (koja je odlukom Skupštine društva 15. 5. 2024. imenovana za direktoricu tuženika). ZZ tuženika iskazala je kako je dana 3. 6. 2024. od računovodstva servisa Coloco dobila mail s aneksom ugovora o radu od 12. 3. 2024. i prva stvar koja joj je zasmetala je što je taj aneks ugovora tužitelj potpisao sam sa sobom bez Skupštine društva što je poljuljalo njezino povjerenje u tužitelja, stoga u trenutku donošenja Odluke o otkazu nije nastupila prekluzija. Iskaz zz tuženika sud je prihvatio kao iskren i logičan i nije bilo razloga sumnjati u njegovu vjerodostojnost i to kako glede saznanja za aneks ugovora o radu, tako i glede opravdanosti razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju. Osim toga, iz iskaza svjedokinje ČĆ proizlazi kako je dana 25. 4. 2024. na traženje tužitelja poslala mail i u prilogu tog maila aneks ugovora o zapošljavanju direktora, bez potpisa i bez datuma, a u kojem je vezano za otpremninu navedena jedna prosječna mjesečna plaća isplaćena u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

15. Naime, tužitelj je bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o zapošljavanju direktora od 1. 1. 2019. na neodređeno vrijeme, na 4 sata dnevno, a tuženik je zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. 1. 2019. jer je svojim radnjama nakon 25. 4. 2024. u svojstvu člana uprave društva Zast d.o.o. sebi kao direktoru društva Zast d.o.o. potpisao aneks ugovora o zapošljavanju direktora te je isti antidatirao na datum 12. 3. 2024. i sam sebi ugovorio neto otpremninu u visini 1 prosječne netto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora za svaku navršenu godinu staža, sve to bez suglasnosti Skupštine društva.

16. Dakle, tužitelj je samoinicijativno sačinio aneks ugovora o radu datiran s 12. 3. 2024. kojim je ugovorio neto otpremninu od 1 (jedne) prosječne neto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora za svaku navršenu godinu staža u ZAST d.o.o. Sklapanjem aneksa ugovora o radu „sa samim sobom“, i to s jedne strane nastupajući kao direktor (zaposlenik), a na drugoj strani kao član uprave društva - zakonski zastupnik poslodavca, a bez potrebne suglasnosti nadležnog tijela društva (Skupštine društva), koju ovlast za sklapanje ugovora treba dati prije sklapanja ugovora, tužitelj je postupio suprotno prisilnoj odredbi čl. 41. st. 3. i čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 - dalje: ZTD) očito s namjerom da za sebe ostvari određena prava koja mu ne bi pripadala po ranije sklopljenom ugovoru valjano potpisanom po obje ugovorne strane.

16.1. Iznimka od propisane obveze na izdavanje ovlaštenja skupštine društva je samo u slučaju kada zakonski zastupnik društva koji je ujedno jedini član društva (dakle, imatelj stopostotnog udjela u društvu) sklapa ugovor s društvom, jer se radi o istoj osobi pa zasigurno ne bi ta osoba sama sebi odbila dati ovlaštenje, a što ovdje nije slučaj. Tužitelj nije jedini član društva Zast d.o.o. već ih ima više, a svjedok GĆ većinski je vlasnik društva Zast d.o.o., sve prema popisu članova trgovačkog društva Zast d.o.o. javnog bilježnika Mirjane Popovac pod br. OU 413/2018-4 od 27. prosinca 2018. Tužitelj i njegova tvrtka Nadzor i projektiranje ST d.o.o. ugovorom o prijenosu poslovnih udjela u društvu Zast d.o.o. dne 28. 2. 2024. prenijeli su svoje poslovne udjele na GĆ kao stjecatelja, a što što je sve i sud utvrdio uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu pod br. P-377/2024.

16.2. Aneks ugovora o radu datiran s 12. 3. 2024., kojim se nadopunjuje čl. 6. ugovora o zapošljavanju direktora – glede materijalnih prava direktora tako da u slučaju raskida ugovora o zapošljavanju direktora ugovara se neto otpremnina od jedne prosječne neto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora za svaku navršenu godinu staža u Zast d.o.o., a koji je sklopljen suprotno odredbama ZTD, nije ni dostavljen Skupštini društva, već je isti od strane društva Mist d.o.o. (računovodstvo tužiteljeve tvrtke Nadzor i projektiranje St d.o.o.) dostavljen tužitelju i to uz mail mu je dostavljen nacrt aneksa ugovora o radu bez datuma i potpisa, kao što proizlazi i iz iskaza svjedokinje ČĆ (koja je iskazala kako je tužitelju više dokumenata proslijedila, jednu na prosječnu neto plaću, drugi na 1/3 mjesečne plaće, a mailom je, na traženje tužitelja, dne 25. 4. 2024. proslijedila aneks ugovora na jednu prosječnu neto plaću isplaćenu u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, koji aneks ugovora pred njom nije potpisan).

16.3. Dakle, aneks ugovora o radu datiran s 12. 3. 2024. potpisan je od strane tužitelja kao člana uprave Društva i kao direktora tuženika bez potrebne suglasnosti za sklapanje ugovora „sa samim sobom“. Član uprave društva ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba (čl. 41. i čl. 49. ZTD-a). Tako je odredbom čl. 49. ZTD-a propisano da prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba (tzv. sklapanje ugovora sa samim sobom). Navedeno ograničenje prema odredbi članka 41. st. 3. ZTD-a odnosi se na sve zastupnike društva. To ograničenje, tzv. zabrana sklapanja ugovora sa samim sobom, odnosi se na sve zastupnike društva, dakle i na prokuriste, zastupnike po punomoći, opunomoćenike po zaposlenju, trgovačke opunomoćenike (čl. 56. st. 2. ZTD-a) i trgovačke putnike (čl. 58. ZTD-a). Svi oni ne mogu kao ugovorna strana sklapati ugovore s društvom bez posebnog ovlaštenja toga društva (tako iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-150/07 od 30. 1. 2008. proizlazi da zastupnik koji po zakonu zastupa trgovačko društvo ne smije bez posebne ovlasti tog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun).

16.4. Zato tužitelj, kao član uprave (i zakonski zastupnik tuženika) i član uprave (u svojstvu direktora) takve ugovore nije mogao sklopiti, jer za to nije imao potrebnu posebnu ovlast društva pa je stoga taj aneks ugovora o radu ništetan (posljedica sklapanja pravnog posla bez potrebnog ovlaštenja društva, u slučajevima u kojima je ono bilo potrebno, ništetnost je takva pravnog posla), jer je suprotan prisilnim propisima pa i bez obzira na činjenicu je li navedeni ugovor antidatiran ili ne, iako ovaj sud smatra osnovanim tvrdnje tuženika kako je tužitelj antidatirao aneks ugovora o radu od 12. 3. 2024., u prilog čemu ide i činjenica da je svjedokinja ČĆ iskazala kako je mailom poslala tužitelju aneks ugovora o radu bez da je isti potpisan i datiran (a i inače mu je kroz 2023. slala više puta dokumente vezano za otpremninu jer se tužitelj spremao za mirovinu i to odluku i aneks o otpremnini, samo bi se tužitelj pravdao kako je zaboravio potpisati ili da je taj dokument izgubio), a i iz iskaza ne samo zz tuženika i svjedoka GĆ, većinskog vlasnika tuženika, već i iz iskaza tužitelja proizlazi da taj aneks nije prezentiran upravi društva prije nego je potpisan (tužitelj je iskazao kako nije razgovarao s većinskim vlasnicima vezano za otpremninu niti mu je suglasnost za potpisivanje aneksa ugovora bila potrebna jer je on bio zakonski zastupnik pa za to po njemu nije bilo potrebe), čime je tužitelj, a radi pribavljanja imovinske koristi, počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

16.5. S obzirom na gore navedene povrede radne obveze od strane tužitelja po ocjeni ovog suda nije bilo opravdano očekivati od tuženika da pisano upozori tužitelja, odnosno da mu omogući iznošenje obrane u smislu odredbi čl. 119. st.2. ZR.

17. Imajući u vidu prednje, ovaj sud je mišljenja kako je tužitelj opisanim postupcima, koji mu se u otkazu ugovora o radu stavljaju na teret, nedvojbeno počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih je tuženik zasigurno izgubio povjerenje u njega, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa kod tuženika više nije moguć, a time i da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora pa je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenom Odluke otkazu ugovora o radu odbijen.

17.1. U odnosu na zahtjev kojim se traži da sud poništi Odluku o otkazu za istaknuti je odredbu čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) prema kojoj je ugovor (i drugi pravni posao) pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom sklapanju bilo mana volje, te kad je to odredbama ZOO ili posebnih propisa određeno. Međutim, tužitelj nije u postupku naveo neki od navedenih razloga za nevaljanost Odluke, niti bi pobojnost Odluke proizlazila iz činjeničnih utvrđenja ovog suda pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

17.2. S obzirom na to da je tužiteljev radni odnos prestao na temelju valjane Odluke o otkazu, nije utemeljen ni zahtjev za vraćanje na rad jer je pravo na rad vezano uz postojanje ugovora, a ugovor je u ovom slučaju zakonito otkazan.

18. Imajuću u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22; dalje ZPP) pa tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, priznat je trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 14212, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 125/22, 138/23; dalje: Tarifa), te popisu troška i to jednokratna nagrada za zastupanje (sastav odgovora za tužbu, sastav podneska od 29.11.2024., te pristup na ročišta od 2.12.2024. i 15. 1. 2025.) u iznosu od 500,00 eura uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno 625,00 eura, te za pristup na ročište od 10. 4. 2025., 15.10.2025. i 1. 4. 2026. po 100,00 eura, od 15. 1. 2026. 25,00 eura, za sastav podneska od 29. 9. 2025. 100,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 50,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 118,75 eura, ukupno 593,75 eura, odnosno sveukupno 1.218,75 eura (625,00 eura + 593,75 eura). Na dosuđeni iznos tuženiku su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 11. svibnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate, a kako je navedeno u točki II izreke presude.

U Splitu 11. svibnja 2026.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika