REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-791/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivan Ražnjević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.871,68 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-2.819,68 eura od 17. listopada 2022. do isplate

-52,00 eura od 25. lipnja 2024. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 17. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 52,00 eura od 17. listopada 2022. do 24. lipnja 2024.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.002,00 eura sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2026. do isplate prema stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 400,00 eura sa zateznim kamatama od 17. listopada 2022. do isplate povučena.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 24. ožujka 2023. ističe da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. lipnja 2022., za koju je odgovorna osiguranica tuženika upravljajući motornim vozilom, zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je zbog zadobivenih ozljeda pretrpio neimovinsku štetu te imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Ističe da po osnovi neimovinske Ističe da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.327,23 eura po osnovi neimovinske štete te iznos od 53,09 eura po osnovi neimovinske štete. Tužbenim zahtjevom iz tužbe po osnovi neimovinske štete traži isplatu daljnjeg iznosa od 2.972,77 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege isplatu daljnjeg iznosa od 246,91 eura, odnosno sveukupno 3.219,68 eura sa zateznim kamatama od 17. listopada 2022. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude od 2026. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Smatra da je isplatom iznosa od 1.380,32 eura u cijelosti naknadio tužitelju pretrpljenu štetu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Protivi se zatraženom tijeku zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3.1. U podnesku od 25. lipnja 2024. (list 56-59 spisa) tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da po osnovi neimovinske štete traži isplatu daljnjeg iznosa od 2.572,77 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 298,91 eura, odnosno sveukupno 2.871,68 eura sa zateznim kamatama od 17. listopada 2022. do isplate.

3.2. Dakle, tužitelj je ovim podneskom smanjio tužbeni zahtjev po osnovi neimovinske štete za iznos od 400,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Dakle, tužitelj je djelomično povukao tužbu, čemu se tuženik u roku od petnaest dana od dana dostave spomenutog podneska nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Stoga se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) smatra da je pristao na povlačenje te je odlučeno kao izreci rješenja.

3.3. Nadalje, tužitelj u podnesku od 25. lipnja 2024., nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem, preinačio tužbu u dijelu kojim po osnovi tuđe pomoći i njege ističe zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 52,00 eura. Sukladno čl. 190. st. 2. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužitelj preinačio tužbu nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga se radi o dopuštenoj preinaci, kojoj se niti tuženik nije usprotivio nego se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi. Stoga se smatra da je tuženik pristao na opisanu preinaku sukladno čl. 190. st. 4. ZPP.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz medicinskim vještačenjem i dokaz saslušanjem medicinskog vještaka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika niti odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj. Sporna je visina pretrpljene štete.

7. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (je li tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njihovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Ani Dimova.

8. Iz nalaza i mišljenja vještakinje od 7. lipnja 2024. (list 48-51 spisa) proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio razdor mezenterija tankog crijeva s posljedičnim slobodnim krvavim sadržajem u trbušnoj šupljini te natučenje prednje trbušne stijenke

– tupa ozljeda sigurnosnim pojasom. Nadalje proizlazi da je tužitelj konzervativno liječen tijekom hospitalizacije odmah po predmetnom događaju te da se stanje tužitelja stabiliziralo u vrijeme posljednjeg kontrolnog pregleda kirurga u kolovozu 2022. . Također proizlazi da je oštećenje zdravlja utjecalo na svakodnevni život i kvalitetu života tužitelja u pogledu posebnih prehrambenih potreba na radnom mjestu i kod kuće, u pogledu nemogućnosti tužitelja da potpuno samostalno i bez dodatno uloženih napora obavlja poslove u maslinarstvu te da tužitelj nakon prosječnog radnog dana povremeno ima nelagodne senzacije i bol u trbuhu. Također, iz nalaza proizlazi da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta trajnog karakter u trajanju od sumarno 4 dana, bolove srednjeg intenziteta povremenog karaktera u trajanju od sumarno 14 dana, bolove slabijeg intenziteta povremenog karaktera u trajanju od sumarno 30 dana te povremene bolove manjeg intenziteta koji su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje, iz nalaza proizlazi da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 10 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana. Također proizlazi da je ozljeda razdora mezenterija tankog crijeva s posljedičnim slobodnim krvavim sadržajem u trbušnoj šupljini rezultirala umanjenjem životnih aktivnosti za 5%. Tuđe pomoć i njega tužitelju je bila potrebna u trajanju od 14 dana po 2 sata dnevno (izbjegavanje težih i srednje teških fizičkih aktivnosti i pomoć u održavanju higijene), a zatim 60 dana po 1 sat dnevno (izbjegavanje dizanja tereta i težih fizičkih aktivnosti). Također proizlazi da tužitelj nije imao ranije ozljede koje bi utjecale na ocjenu iz nalaza.

9. Tuženik je podneskom od 30. siječnja 2025. (list 68-72 spisa) prigovorio u cijelosti nalazu i mišljenju medicinske vještakinje. Navodi da nije sporno da je tužitelj zadobio udarac u trbuh s laceracijom mezenterija, ali smatra da iza takve ozljede nisu zaostale nikakve trajne posljedice. Ističe da je iz priložene dokumentacije razvidno da tužitelj u zadnje dvije godine nema daljnjih tegoba i da nema smanjenja životne aktivnosti; da nije imao ozljedu crijeva niti je operiran; da trbušna šupljina nije otvarana te da crijevo nije trebalo šivati, kao ni mezenterij, niti je bilo potrebno drenirati manje krvarenje iz trbuha te da je već tijekom početnog bolničkog liječenja postignut potpuno uredan klinički status tužitelja. Navodi da je subjektivna interpretacija tužitelja njegov navod da povremeno osjeća nadutost nakon konzumacije mesa te da isti ne predstavlja relevantnu sudsko-medicinsku činjenicu na temelju koje se može donijeti zaključak da postoje trajne posljedice koje smanjuju životnu aktivnost uzrokovanu opisanim ozljeđivanjem. Također, ističe da je procjena vještaka u pogledu umanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 5% proturječna stavu današnje sudsko-medicinske znanosti koja ozljedu crijeva s otvaranjem trbušne šupljine i šivanjem crijeva ocjenjuje s 5%. Navodi da je previsoko ocijenjeno vremensko razdoblje u kojem tužitelj trpi jake i srednje bolove te strah, kao i da iz nalaza proizlazi da je trbuh tužitelja već tijekom boravka u bolnici mekan, palpacijski bezbolan i uredne peristaltike. Tuženik također prigovara ocjeni vještaka u pogledu pružanja tuđe pomoći i njege. Navodi da tužitelj nije trebao svakodnevnu tuđu pomoć kroz 2,5 mjeseci kako je to ocijenila vještakinja, već da je cijelo vrijeme bio samostalno pokretan te da je mogao potpuno samostalno obavljati osobnu higijenu i sve fiziološke potrebe.

10. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještakinje na ročištu održanom 27. travnja 2026. (list 81-83 spisa). Vještakinja dr. Ana Dimova je u odnosu na prigovor tuženika da je previsoko ocijenjena potreba za tuđom pomoći i njegom i da tužitelj nije trebao svakodnevnu tuđu pomoć u razdoblju od 2 mjeseca, odgovorila da je tuđa pomoć i njega kroz 1 sat dnevno prikazana kao prosječna, a ne svakodnevno jednoznačna. Iskazala je da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede od kojih postoji prolongirana opasnost od tzv. rupture u drugom vremenu odnosno situacije kada se posljedično primarnim ozljedama pri svakom tjelesnom naporu može dogoditi sekundarni hemoroški šok, radi čega u takvim situacijama pacijent prvih 10 dana uopće ne smije biti sam, što nije iskazano kroz 24-satnu potrebu za tuđom pomoći. Iskazala je da se ne slaže s izraženim mišljenjem tuženika da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužitelj nema nikakvo smanjenje životnih aktivnosti niti trajnih posljedica i da tužitelj ima trajnu potrebu za prilagođenu prehranu, ne može jesti meso i hranu iz dostave zbog bolova u trbuhu zbog čega je izgledno da tužitelj ima priraslice. To što crijevo nije šivano i što trbuh nije otvaran i operiran ne znači da nije došlo do stvaranja priraslica. Priraslice nije moguće medicinski objektivizirati niti naprednom radiološkom pretragom i to bi bilo moguće samo otvaranjem trbuha ili laparaskopski. Pojasnila je da su, statistički gledano nakon hematoma mezanterije i tupe traume abdomena, a s objektiviziranim hematoperitoneumom, najizgledniji uzrok tegoba tužitelja priraslice. Posljedica te ozljede može biti i lezija inervacijskog sklopa crijeva, koja bi dovela do istih simptoma koje trpi tužitelj. Na pitanje punomoćnika tuženika je li na otpusnom pismu napisano da je tužitelj palpacijski bezbolnog trbuha, vještakinja je odgovorila da jest i da tome nije bilo tako tužitelj ne bi mogao biti otpušten s bolničkog liječenja. Također je odgovorila da nije sporno da je u nalazu od 24. lipnja 2022. navedeno da je tužitelj subjektivno bez tegoba i da je ona cjelokupnu medicinsku dokumentaciju citirala u svom nalazu i mišljenja. Pritom je dodala, vezano uz asimptomatičnost tužitelja na pregledu kirurga 24. lipnja 2022., da je za pretpostaviti da je kolega kirurške struke adresirao potencijalne alarmantne simptome koji bi zahtijevali daljnje kirurško liječenje. U cijelosti je ostala kod svog nalaza i mišljenja.

11.1. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje vještakinje kao i njezino usmeno očitovanje kao istinito jer je jasno i obrazloženo.

11.2. Tako nije osnovan prigovor tuženika da životna aktivnost tužitelja nije smanjena za 5% odnosno da iza ozljede nisu zaostale trajne posljedice. Naime, tužitelj i nadalje trpi bolove manjeg intenziteta (što je iskazano kroz smanjenje životnih aktivnosti), a zbog bolova u trbuhu ima trajnu potrebu za prilagođenom prehranom te ne može jesti meso i hranu iz dostave. Ovakvi simptomi ukazuju da je izgledno da tužitelj ima priraslice. Naime, statistički gledano, nakon hematoma mezanterije i tupe traume abdomena, a s objektiviziranim hematoperitoneumom, najizgledniji uzrok tegoba tužitelja su upravo priraslice. Moguće je da je zbog zadobivene ozljede došlo do i do lezije inervacijskog sklopa crijeva (a ne stvaranja priraslica), ali i to bi dovelo do istih simptoma koje trpi tužitelj. Činjenica da crijevo nije šivano i da trbuh nije otvaran i operiran ne znači da nije došlo do stvaranja priraslica, a kako to pogrešno smatra tuženik. To što priraslice nije moguće medicinski objektivizirati niti naprednom radiološkom pretragom (nego samo otvaranjem trbuha ili laparaskopski) ne znači da kod tužitelja nije došlo do stvaranja istih ili do lezije inervacijskog sklopa crijeva (što bi uzrokovalo iste simptome kod tužitelja). S obzirom na bolove u trbuhu koje tužitelj trpi, i što zbog bolova mora imati prilagođenu prehranu, očito je da je kod njega zbog zadobivene ozljede došlo ili do stvaranja priraslica ili do lezije inervacijskog sklopa crijeva. Nije osnovan prigovor tuženika da to što je otpusnom pismu iz bolnice navedeno da je tužitelj palpacijski bezbolnog trbuha znači da tužitelj povremeno ne trpi bolove u trbuhu i da zbog bolova ne mora jesti prilagođenu prehranu. Naime, palpacijski bezbolan trbuh je bio nužan da tužitelj bude otpušten s bolničkog liječenja i ne govori ništa o tome da li tužitelj nakon dovršenog liječenja ima trajne posljedice zbog zadobivene ozljede. To što je kirurg u nalazu od 24. lipnja 2022. (9 dana nakon štetnog događaja), a zdravstveno stanje tužitelja u to vrijeme još nije bilo stabilizirano (isto je stabilizirano u kolovozu 2022.), naveo da je tužitelj subjektivno bez tegoba i nadalje ne znači da nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti tužitelja. Prije svega, po prirodi stvari treba neko vrijeme da se nakon traume formiraju priraslice, a osim toga upitno je je li kirurg na kontrolnom pregledu 9 dana nakon zadobivene ozljede navodeći da je tužitelj subjektivno bez tegoba pod tim pojmom obuhvatio izostanak potencijalnih alarmantnih simptoma koji bi zahtijevali daljnje kirurško liječenje ili bi to značilo da se tužitelj nije požalio na povremene bolove koje osjeća dok jede meso. Čak i da tužitelj nije rekao kirurgu da ima takve probleme, to ne znači da ih nije osjećao ili da ih kasnije nije razvio. Pritom tuženiku treba odgovoriti da je na pregledu kirurga 26. kolovoza 2022. navedeno da tužitelj povremeno osjeća bol u lijevom donjem dijelu trbuha i da osjeća nadutost nakon konzumacije mesnih jela i prerađevina.

11.3. Nije osnovan prigovor tuženika ocjeni pretrpljenih bolova i straha. Naime, iz nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi da je ocjena istih iskazana sumarno, a ne kao trpljenje istih 24 sata dnevno.

11.4. Isto tako, nije osnovan ni prigovor tuženika ocjeni potrebe za tuđom pomoći i njegom. Prije svega, iz iskaza vještakinje jasno proizlazi da je ocjena iste prikazana kao prosječna, a ne svakodnevno jednoznačna. Također je objasnila da ja tužitelj zadobio tjelesne ozljede od kojih postoji prolongirana opasnost od tzv. rupture u drugom vremenu odnosno situacije kada se posljedično primarnim ozljedama pri svakom tjelesnom naporu može dogoditi sekundarni hemoroški šok, radi čega u takvim situacijama pacijent prvih 10 dana uopće ne smije biti sam, što nije iskazano kroz 24- satnu potrebu za tuđom pomoći. Dakle, tužitelj je tijekom trajanja razdoblja u kojem mu je bila potrebna tuđa pomoć i njege imao u pojedinim danima različitu dnevnu potrebu za tuđom pomoći i njegom, što je vještakinja u svom nalazu iskazala kroz prosječnu ocjenu od 2 sata kroz prvih 14 dana, a zatim 1 sat kroz sljedećih 60 dana.

11.5. Pogrešno tuženik na ročištu 27. travnja 2026. interpretira iskaz vještakinje na način da je ona iskazala da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 2 mjeseca. Naime, vještakinja je na prigovor tuženika „da tužitelj nije trebao svakodnevnu tuđu pomoć u razdoblju od 2 mjeseca“ dala svoj odgovor. To ne znači da je tužitelju tuđa pomoć i njega trebala samo dva mjeseca (ista mu je trebala 14 dana po 2 sata dnevno te potom 60 dana po jedan sat dnevno).

11.6. Slijedom svega navedenog, kako je nalaz i mišljenje vještakinje kao i njeno usmeno očitovanje jasno i obrazloženo, te kako prigovorima tuženika nije dovedeno u sumnju, sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenje.

12. Slijedom navedenog, na temelju nalaza i mišljenja medicinske vještakinj. te njezinog iskaza, sud nalazi utvrđenim:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio razdor mezenterija tankog crijeva s posljedičnim slobodnim krvavim sadržajem u trbušnoj šupljini te natučenje prednje trbušne stijenke

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera u trajanju od 4 dana, bolove srednjeg intenziteta povremenog karaktera u trajanju od 14 dana, bolove slabijeg intenziteta povremenog karaktera u trajanju od 30 dana te povremene bolove manjeg intenziteta koji su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti;

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja;

- da je tužitelj trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 30 dana;

- da je životna aktivnost tužitelja umanjena za 5%;

- da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom opsegu od 88 sati

- da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano u kolovozu 2022.

13. Na temelju izvedenih dokaza sud smatra da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

14. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kao i činjenicu da je tužitelju stradao u dobi od 43 godine (rođen je 1978.) te da će ostatak života trpjeti trajne posljedice ozljeda zadobivenih u štetnom događaju.

15. Po ocjeni ovoga suda, tužitelju bi pripadala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.900,00 eura, što umanjeno za nesporno isplaćen iznos po ovoj osnovi od 1.327,23 eura, iznosi 2.572,77 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 2.572,77 eura po osnovi neimovinske štete.

16. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 88 sati koju su mu pružali ukućani (što je učinjeno nesporno na ročištu 20. veljače 2024.). Sud nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura (čl. 223. st. 1. ZPP-a). Stoga bi tužitelju, po ovoj osnovi, pripadalo pravo na naknadu štete u iznosu od 352,00 eura, što umanjeno za nesporno isplaćenih 53,09 eura po ovoj osnovi iznosi 298,91 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 298,21 eura (čl. 1089. ZOO).

17. Tužitelju sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) pripadaju zatezne kamate na iznos naknade štete koju je tražio tužbenim zahtjevom iz tužbe (po osnovi neimovinske štete iznos od 2.572,77 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 246,91 eura) od podnošenja odštetnog zahtjeva (17. listopada 2022., list 16-17 spisa) do isplate.

18. Što se pak tiče zahtjeva koji je po prvi put istaknut u podnesku od 25. lipnja 2024. (list 56-59 spisa) kojim je tužitelj preinačio tužbu isticanjem zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 52,00 eura po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju pripadaju zatezne kamate od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva (25. lipnja 2024.) do isplate, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023.). Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 52,00 eura od 25. lipnja 2024. do isplate, dok nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata od 17. listopada 2022. do 24. lipnja 2024.

19. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarife), vrijednosti predmeta spora (2.871,68 eura) te priloženom troškovniku.

21. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32/1), trošak pristupa na ročišta 20.02.2024., 04.02.2025. i 27.04.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište 17.12.2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2), trošak sastava podneska od 25.06.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak sastava podneska od 08.03.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4). Navedeno sveukupno iznosi 675 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.687,50 eura. Priznat mu je i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,33 eura te na presudu u iznosu od 75,17 eura. Dakle, sveukupni troškovi postupka tužiteljice iznose 2.002,00 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14.06.2023. kojim se očituje na odgovor na tužbu. Navedeno stoga što takav podnesak nije bio potreban s obzirom da je tuženik učinio nespornim nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, a sud nije odobrio takvo dodatno pisano očitovanje tužitelja u smislu čl. 299.a st. 2. ZPP-a. Sve navode iz tog podneska mogao je istaknuti na pripremnom ročištu održanom 20.02.2024. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 20.02.2025. jer se u istom očituje na prigovore koje je tuženik istaknuo na nalaz i mišljenje što nije bilo potrebno za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.