Poslovni broj: Us I-596/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja BĐ, Vir, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi odobrenja stalnog boravka, odlučujući o tužbi tužiteljice od 13. ožujka 2025. i odgovora na tužbu tuženika od 6. svibnja 2025., izvanraspravno dana 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-216-02/23-04/1445, URBROJ: 511-01-204-25-5 od 12. veljače 2025. godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/23-04/1445 URBROJ: 511-01-204-25-5 od 12. veljače 2025. odbijen je zahtjev BĐ, rođ. **.**.1997. u mjestu Stuttgart, Savezne Republike Njemačke, državljanke Bosne i Hercegovine, ovdje tužiteljice, za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.

2. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da u Republici Hrvatskoj boravi neprekidno od 09. travnja 2018. godine na temelju privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji, budući da je u braku s državljaninom Republike Hrvatske s kojim ima i zajedničko dijete. Navodi da je privremeni boravak imao sljedeće razdoblje trajanja: od 09. travnja 2018. do 09. travnja 2022. godine (4 godine neprekidnog boravka), od 23. kolovoza 2022. do danas (dana pisanja tužbe) neprekidno trajanje privremenog boravka. Da je zbog administrativnog nesporazuma u komunikaciji s nadležnim službenikom došlo do prekida u evidentiranju njenog privremenog boravka u razdoblju od 10. travnja 2022. do 22. kolovoza 2022. godine, iako da je u tom periodu neprekidno boravila u [adresa] te da je nakon što je greška uočena, ispravila status te da joj je ponovno odobren privremeni boravak od 23. kolovoza 2022. godine. Tužiteljica pojašnjava razloge događaja koji je uzrokovao to da nije dobila produljenje privremenog boravka u periodu od 10. travnja 2022. do 22. kolovoza 2022. te navodi da je početkom 2022. godine došla u MUP s namjerom produženja privremenog boravka jer da je znala da joj postojeći privremeni boravak vrijedi do 09. travnja 2022. te da je kazala da želi produžiti privremeni boravak koji joj ubrzo ističe, da je službenica na šalteru preuzela svu dokumentaciju koju je donijela te da joj je rekla da dođe po iskaznicu privremenog boravka za 3 tjedna. Potom navodi da je u svibnju 2022. godine otišla u banku kako bih položila novac na račun, da joj je službenica u banci tražila osobnu, kojom prigodom da joj je dala svoju tada već izrađenu dozvolu boravka, na što da joj je službenica odgovorila da nije moguće staviti novac na račun jer da joj je boravak istekao. Da tužiteljici nije bilo jasno o čemu se radi jer da je nedavno produžila boravak, međutim kada je provjerila, da je vidjela da na kartici privremenog boravka stoji datum izdavanja: 04. ožujka 2022. i datum isteka: 09. travnja 2022. (cca. mjesec dana između datuma izdavanja i datuma isteka, što samo po sebi nema smisla, jer zašto bih tražila nešto što traje mjesec dana). Da je sljedeći dan ponovno otišla na šalter u policiju gdje da su joj rekli da joj je nedostajao obrazac 1a (kada je na šalteru predavala dokumentaciju službenici, da joj nije bilo rečeno da joj nedostaje išta od dokumentacije), te da joj iz tog razloga nije produljen privremeni boravak i da od 09. travnja 2022. više nije bila prijavljena u Republici Hrvatskoj. Da je otišla na odjel za strance i objasnila situaciju, kojom prilikom da joj je rečeno da prvo mora poslati e-mail nadležnima za odobrenje boravka i da će na taj postupak čekati oko 2 mjeseca, a za propust koji se desio na šalteru da je dobila komentar da će opomenuti kolegicu na šalteru da ubuduće budu pažljiviji. Međutim, tužiteljica ističe da je ovaj propust najviše naštetio njoj osobno jer da zbog navedenog propusta ima problem za dobivanje stalnog boravka, iako da je u kontinuitetu u Republici Hrvatskoj od 09. travnja 2018. godine. Navodi da se u prilogu nalazi potvrda da je dana 24. svibnja 2022. podnesen zahtjev za odobrenje privremenog boravka. Nadalje navodi da je dana 03. veljače 2023. godine podnijela zahtjev za stalni boravak na temelju činjenice da je u Republici Hrvatskoj boravila kontinuirano od 2018. godine i ispunila uvjet od četiri godine privremenog boravku. Međutim, da Ministarstvo unutarnjih poslova u svom rješenju nije uzelo u obzir cjelokupni period njenog boravka, već da je pauzu uzrokovanu administrativnim nesporazumom tretiralo kao prekid kontinuiteta. Slijedom navedenog tužiteljica navodi da osporavano rješenje treba razmotriti prema činjeničnom stanju koje je prethodno obrazložila, a sve iz razloga što upravno tijelo nije uzelo u obzir da je u Republici Hrvatskoj boravila neprekidno od 2018. godine i da je prekid u evidenciji bio rezultat greške, a ne njenog stvarnog odlaska ili prekida boravka te da odbijanje njenog zahtjeva zbog administrativnog propusta dovodi do nerazmjernog odugovlačenja prava na stalni boravak te da je stavlja u nepovoljniji položaj bez opravdanog razloga. Stoga je predložila da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje KLASA: UP/I-216-02/23-04/1445 URBROJ: 511-01-204- 25-5 od 12. veljače 2025. godine te naložiti tuženiku da ponovno odluči o zahtjevu tužiteljice za stalni boravak.

3. Upravni sud u Zagrebu se oglasio mjesno nenadležnim te tužbu ustupio Upravnom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom rješenjem posl. br. Us I- 960/2025-2 od 18. ožujka 2025.

4. Predmet je kod ovog suda zaprimljen 24. ožujka 2025. i zaveden pod poslovnim brojem Us I-596/2025.

5. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 6. svibnja 2025. navelo da u cijelosti ostaje kod razloga navedenog u obrazloženju rješenja, navodeći da je PĐ rođ. **.**.1997. u mjestu Stuttgart, Savezna Republika Njemačka, državljanka Bosne i Hercegovine podnijela dana 03. veljače 2023. godine u Policijskoj upravi zagrebačkoj zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj te da je nesporno da je tužiteljici rješenjem KLASA: UP/I-216- 02/23-04/1445, URBROJ: 511-01- 204-25-5 od 12. veljače 2025. godine tuženik odbio zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 156. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22 i 151/22). Da je tužiteljica uz zahtjev za odobrenje stalnog boravka priložila ovjerenu presliku putne isprave Bosne i Hercegovine i izvatka iz matice vjenčanih. Da je čl. 156. stavkom 1. točkom 1. Zakona o strancima propisano da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva, a u stavku 2. istog članka da je propisano da se smatra da je državljanin treće zemlje neprekidno boravio u [adresa] i ako je u razdoblju od četiri godine izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca. Da je uvidom u evidencije čije je vođenje u nadležnosti ovog Ministarstva utvrđeno da je tužiteljica od 09. travnja 2018. do 09. travnja 2022. godine imala odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s državljaninom Republike Hrvatske, ali da zahtjev za produženje privremenog boravka nije podnijela prije isteka važećeg odobrenja za privremeni boravak te da joj je slijedeći privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odobren od 23. kolovoza 2022. do 22. kolovoza 2024. godine. Posljednji privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s državljaninom Republike Hrvatske da joj je odobren od 26. kolovoza 2024. do 22. kolovoza 2026. godine. Stoga, a budući da tužiteljica od 10. travnja 2022. do 22. kolovoza 2022. godine nije imala odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s državljaninom Republike Hrvatske, da do dana 03. veljače 2023. godine, kada je podnijela zahtjev za odobrenje stalnog boravka ima neprekidno 5 mjeseci i 12 dana odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s državljaninom Republike Hrvatske, dakle da je predmetni zahtjev podnesen 3 godine, 6 mjeseci i 18 dana ranije.

5.1. Tuženo tijelo se potom pozvalo na načelo materijalne istine propisano odredbom čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a) navodeći da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i da se u tu svrhu trebaju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Stoga da je tužiteljica pozvana Zaključkom KLASA: UP/I - 216-02/23-04/1445, URBROJ: 511-01-204-21-2 od 16. srpnja 2024. godine da u spis dostavi izjavu u kojoj će se izjasniti ostaje li kod svog Zahtjeva za odobrenje stalnog boravka jer da na dan podnošenja zahtjeva nema neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji. Nadalje je navelo da je tužiteljica postupajući po Zaključku dana 03. rujna 2024. godine dostavila Izjavu u kojoj je između ostalog navela da od 10. travnja 20222. do 22. kolovoza 2022. godine nije imala privremeni boravak jer da nije dostavila obrazac 1a već da je umjesto zahtjeva za produljenje privremenog boravka zatražila izradu nove dozvole boravka. Također je navelo da je tužiteljica uz tužbu priložila potvrdu Policijske uprave zagrebačke od 23. kolovoza 2022. godine iz koje je vidljivo da je Zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnijela 24. svibnja 2022. godine, dakle nakon isteka privremenog boravka odobrenog do 09. travnja 2022. godine.

5.2. Da je odredbom članka 62. stavka 1. Zakona o strancima propisano da se zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka podnosi najkasnije 60 dana prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje, a kako je tužiteljica imala privremeni boravak odobren do 09. travnja 2022. godine da je zahtjev za produljenje privremenog boravka trebala podnijeti najkasnije 09. veljače 2022. godine.

5.3. Da je tužiteljica do 09. travnja 2022. godine boravila u [adresa] na adresi [adresa], a od 23. kolovoza 2022. do 22. lipnja 2026. godine da ima prijavljeno boravište u [adresa] te da je zbog promjene adrese boravišta zatražila izdavanje nove dozvole boravka koja joj izdana s važenjem do 09. travnja 2022. godine, odnosno do datuma važenja privremenog boravka. Budući da je promijenila adresu boravišta da je tužiteljica sukladno odredbi članak 171. stavka 1. točki 1. u vezi sa stavkom 2. istog članka zamijenila dozvolu boravka. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu odredbe kojima Zakon o strancima propisuje pretpostavke za odobrenje stalnog boravka državljaninu treće zemlje, tuženo tijelo je predložilo da se tužba odbije kao neosnovana.

6. Kako tužiteljica u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza, Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 98. ZUS-a (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a).

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/I-216-02/23-04/1445, URBROJ: 511-01-204-25-5 od 12. veljače 2025. godine.

10. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje odobrenja za stalni boravak pravilnom primjenom odredbe čl. 156. st. 1. u svezi s 156. st. 2. Zakona o strancima.

11. Odredbom članka 1. st. 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22) propisano je da se ovim Zakonom propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja (u daljnjem tekstu: državljani trećih zemalja) u Republici Hrvatskoj.

12. Odredbom čl. 156. st.1. Zakona o strancima propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se smatra da je državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 4. ovoga članka neprekidno boravio u [adresa] i ako je u razdoblju od četiri odnosno tri godine izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da u trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje stalnog boravka državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 4. ovoga članka mora imati odobren privremeni boravak, a državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 5. do 7. ovoga članka može ostati u Republici Hrvatskoj do dana izvršnosti odluke o zahtjevu.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da Ministar pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje tehničke uvjete izdavanja dozvole boravka državljanima trećih zemalja iz stavka 1. ovoga članka i dokumentaciju koja se prilaže zahtjevu.

13. Među strankama nije sporno da tužiteljica u Republici Hrvatskoj ima u kontinuitetu odobravane privremene boravke u svrhu spajanja obitelji u razdoblju od 09. travnja 2018. do 09. travnja 2022. godine, te da joj je zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ponovno odobren za razdoblje od 23. kolovoza 2022. do 22. kolovoza 2024.

14. Među strankama nije sporna činjenica da tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva za stalni boravak nije imala neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji. a kako je to propisano kogentnom naprijed citiranom zakonskom odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o strancima.

15. Među strankama također nije sporno da je tužiteljica 03. veljače 2023. podnijela zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, povodom kojeg zahtjeva je proveden ispitni postupak te podnositeljici zahtjeva, ovdje tužiteljici, omogućeno sudjelovanje u postupku, u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

16. Među strankama je isključivo sporno može li razlog koji tužiteljica navodi u tužbi, da bi se u konkretnom slučaju radilo o administrativnom nesporazumu, biti od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, odnosno može li se navedeni razlog smatrati opravdanim razlogom te imati utjecaja na odluku tuženog tijela u svezi prihvaćanja zahtjeva tužiteljice za odobrenje stalnog boravka, a kako to tužiteljica smatra i u tužbi navodi.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

18. Ovo stoga što je institut stalnog boravka reguliran kogentnim zakonskim odredbama Zakona o strancima i podrazumijeva jasne i nedvojbene te kumulativno određene pretpostavke za pozitivno odlučivanje o zahtjevu za stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, pa stoga nesporazum, odnosno eventualno ne poznavanje prava, odnosno ne dostavljanje traženog obrasca koji je tužiteljica bila dužna priložiti, kako to tužiteljica u tužbi navodi, nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari budući da Zakon o strancima ne poznaje, niti propisuje mogućnost opravdanog razloga ne ispunjavanja propisanog kontinuiteta odobrenog privremenog boravka od četiri godine, a kako je to propisano odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o strancima.

19. Stoga, a kako tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 11. svibnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužiteljici

2. tužiteljicu pozvati na uplatu pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura, po pravomoćnosti

3. tuženiku

3. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

4. u spis

5. kalendar pravomoćnosti do 11.6.2026.