Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-563/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Milan Jurčević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojega zastupa punomoćnik Rinaldo Mešin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Split, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 30. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Milana Jurčevića te punomoćnika tuženika Rinalda Mešina, na ročištu za objavu presude, dana 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica grada Vukovara 282, MBS: 060012147, OIB: 22694857747, da isplati tužitelju OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete novčani iznos od 19.680,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 15.000,00 EUR od 14. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 4.680,00 EUR od 6. ožujka 2026. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica grada Vukovara 282, MBS: 060012147, OIB: 22694857747, da isplati tužitelju OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova vijenca kao i troškova odjeće i obuće-crnine, novčani iznos od 500,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos teku od 14. lipnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Za više traženo, preko dosuđenog iznosa od 500,00 EUR od iznosa od 1.000,00 EUR (za iznos od 500,00 EUR), tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 6. ožujka 2026.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica grada Vukovara 282, MBS: 060012147, OIB: 22694857747, da tužitelju OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], , nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.550,00 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. svibnja 2026., kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 5. prosinca 2023. navodi se u bitnome da je tužitelj OĐ brat pok. PĐ, na koju da je dana 5. srpnja 2022. u 07:35 sati u Općini Podstrana, Podstrana Grljevac na raskrižju Grljevačke i Ulice kneza Domagoja, naletio vozač motocikla DĐ. On da je prometnu nesreći izazvao na način da je upravljao motociklom marke Gilera Runner reg. [registarska oznaka], sjevernom kolničkom trakom Grljevačke ulice od smjera istoka prema zapadu , prevozeći KĐ na sjedištu iza sebe.

1.2. Dolaskom do mjesta događaja, do obilježenog pješačkog prijelaza, na zapadnom dijelu raskrižja sa Ulicom kneza Domagoja, da je vršio radnju zabranjenog pretjecanja zaustavljenih vozila , koja su se zaustavila pred pješačkim prijelazom kako bi propustila pješake, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom motocikla, udario i na kolnik oborio pješakinju PĐ, koja je kolnik Grljevačke ulice prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza. U ovoj prometnoj nesreći da je PĐ smrtno stradala, a da su zadobivene ozljede evidentirane u knjizi protokola Hitnog kirurškog prijema Split pod brojem 16695/2022. Motocikl Gilera Runner, kojim je upravljao DĐ, da je osiguran kod tuženika, broj police [broj police], koja polica važi do 24. kolovoza 2022., iz čega da proizlazi odgovornost tuženika za nastalu štetu.

1.3. Tužitelj da je bio čvrsto i trajno emocionalno vezan i upućen na pokojnu sestru te da je gotovo svaki dan susretao pokojnu sestru, bilo da je dolazio kod nje u [adresa], ili ona kod njega u [adresa], a prije toga da su čak jedan period i stanovali zajedno u istoj kući. Među njima da je postojala trajna egzistencijalna i ekonomska upućenost jer su jedno drugo čitav život novčano i na svaki drugi način pomagali, a koja veza da je posljedica duboke emotivne i krvne povezanosti koja je rezultirala bliskošću i svakodnevnim zajedničkim suočavanjem sa svim životnim dijeljenjem obiteljskih trenutaka. Pokojna sestra PĐ da je bila starija od tužitelja 17 godina, te da je kao starija sestra upravo ona vodila brigu o tužitelju, svome mlađem bratu, pa da ga je praktički odgojila, da mu je bila kao majka, a ne kao sestra.

1.4. Nadalje, da se pokojna RĐ nikada nije udavala osim što je kratko bila u izvanbračnoj zajednici, međutim da nije nikada mijenjala prezime te da je do smrti ostala član obitelji PĐ, a što da, u još uvijek tradicionalnom dalmatinskom društvu kao što je dalmatinsko, ima poseban značaj u smislu stvaranja i održavanja posebne bliskosti sa neudanim / neoženjenim članovima obitelji. Takve osobe da su u pravilu preuzimale ulogu druge majke odnosno odgajateljice u obiteljima koje su u to vrijeme brojale više djece. Upravo takva situacija da je bila u obitelji PĐ, u kojoj da je pokojna RĐ kao najstarije dijete preuzela brigu o svome mlađem bratu, tužitelju, te da ga je „izvela na godine“ odnosno odgojila. Navedeno da je rezultiralo posebnom bliskošću sa tužiteljem OĐ, koji u pokojnoj sestri nije vidio sestru nego majku (odgojiteljicu). Njihov odnos da je bio takav sve do smrti te da su se njih dvoje viđali svakodnevno i pomagali u svim životnim potrebama, odnosno da je među njima postojala trajnija zajednica života.

1.5. Tužitelj da je nesporno trpio duševne boli zbog smrti svoje sestre , a koje duševne boli da su bile intenzivnije zbog načina na koji je pok. PĐ skončala, na vrlo grub i ružan način, pod kotačima motocikla. Upravo ta činjenica da je pokojna RĐ skončala u tim okolnostima, iznenada i neočekivano, bez bilo kakve prilike za dostojanstven oproštaj sa svojim bratom, tužiteljem, da je rezultirala time da su duševne boli tužitelja bile intenzivnije i dugotrajnije, nego što bi to bio slučaj da je umrla prirodnom smrću, slijedom čega tužitelj smatra da mu , primjenom članka 1101. st. 2. ZOO, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu

1.6. Stoga je tužitelj predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 15.000,00 EUR na ime neimovinske štete, sa zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2023. , kao dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku , do isplate; iznos od 1.000,00 EUR na ime troškova vijenca i odjeće i obuće – crnine , sa zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2023. do isplate, te da mu naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, podnesenome ovom sudu dana 10. svibnja 2024., tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti za nesreću, ali osporava tužbeno traženje jer da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1101. ZOO, odnosno osporava da bi između tužitelja i pok. oštećenice postojala trajnija zajednica života. Ističe da ne bi trebalo biti sporno da se može biti članom samo jedne zajednice života, a da je to ona koja se očituje u konstantnom, nesporednom, socijalno-gospodarskom, financijskom, emocionalnom kontaktu, a koja da postoji isključivo u životnim obiteljskim zajednicama, odnosno najužem obiteljskom krugu osoba. Tužitelj da nije prebivao sa pokojnom prednicom (sestrom), niti u istom mjestu, te da su oboje zasnovali vlastite obitelji.

2.2. Tuženik navodi kako smatra da je neozbiljna i neprimjerena „priča“ o međusobnom odgoju i brizi osoba koje su u vrijeme štetnog događaja imali 81 i 64 godine. Možebitna i nedokazana okolnost da bi isti u djetinjstvu brinuli jedno o drugome, da je potpuno irelevantna za konkretnu situaciju, niti da ista predstavlja udovoljenje uvjetima iz članka 1101. ZOO. Međusobni kontakti, povremeni susreti, i pripomoć u nekim stadijima života da nisu odlučni za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke. Najraniji stadiji života da nisu relevantni za utvrđenje trajnije zajednice života, a tuženik smatra da se o ukućanima brinu upravo sami ukućani međusobno (suprug, djeca). Slijedom iznesenog, tuženik osporava i visinu zatražene naknade neimovinske i imovinske štete kao previsoku i nedokazanu.

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 6. ožujka 2026., tužitelj je objektivno preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, pozivajući se na sudsku praksu koja da zauzima stav da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su posljednji put izmijenjeni , ne predstavljaju strogu matematičku granicu za određivanje visine naknade, već da sud istu mora prilagoditi konkretnim okolnostima slučaja i gospodarskim kretanjima, kojoj preinaci se tuženik usprotivio.

3.2. Usprkos protivljenju tuženika, sud je preinaku dopustio jer je stava da je ista svrsishodna za rješenje spora među strankama (članak 190. st. 3. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom I izreke rješenja, o čemu će se detaljnije referirati u nastavku obrazloženja odluke.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilno i potpuno utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije koja je priložena u spis, i to: spisa ovog suda broj K-719/2024, rodnog lista tužitelja, zapisnika o očevidu MUP, PU Splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split od 20.kolovoza 2022., potvrda MUP , PU Splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split od 23. kolovoza 2022., smrtni list PĐ, Zahtjev za naknadu štete podnesen tuženiku dana 14. lipnja 2023., odgovor tuženika na zahtjev, prigovor tužitelja na odgovor, odgovor na prigovor, fotografije koje je priložio tužitelj, zahtjeve za naknadu štete upućene tuženiku od strane TĐ, ĐĐ, AĐ, i odgovore na te zahtjeve.

Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ĆĐ, VĐ, FĐ, AĐ, ČĐ i SĐ.

Sud je odustao od izvođenja dokaza psihijatrijskim vještačenjem tužitelja, jer je smatrao da je činjenično stanje temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke, te da bi svako daljnje izvođenje dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. ; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, brata pokojne PĐ, spram tuženika, za naknadom neimovinske i imovinske štete koju da je pretrpio uslijed smrti svoje sestre, pok. PĐ, a koja smrt da je posljedica prometne nesreće od 5. srpnja 2022., koju da je skrivio osiguranik tuženika DĐ.

8. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika ni njegov osnov odgovornosti. Nije bilo sporno niti da je pok. PĐ preminula dna 8. srpnja 2022., uslijed ozljeda koje je zadobila kao posljedice prometne nesreće od 5. srpnja 2022. koju je skrivio osiguranik tuženika DĐ.

8.2. Nije bilo sporno niti da je protiv DĐ, osiguranika tuženika, pred ovim sudom pod poslovnim brojem K-719/2024, u tijeku kazneni postupak protiv osiguranika tuženika DĐ, radi kaznenog djela protiv sigurnosti prometa

– izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, djelo opisano u članku 227. st. 6. u svezi stavka 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.), a kažnjivo po članku 6. Kaznenog zakona. Optužnicom se DĐ stavlja na teret da bi dana 5. srpnja 2022., oko 07:35 sati u Podstrani – Grljevac, upravljajući motocikom "Gilera" reg. oznake [registarska oznaka], postupio protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama , time što je približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu na zapadnom dijelu raskrižja sa ulicom kneza Domagoja, na dijelu kolnika sa dvije prometne trake, poduzeo radnju obilaženja nepoznatog vozila koje se zaustavilo ispred pješačkog prijelaza kako bi propustilo pješake, svjestan da može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, ali lakomisleno smatrajući da se to neće dogoditi, pa da je uslijed vožnje prednjim dijelom motocikla zahvatio i na kolnik oborio pješakinju PĐ, koja je zadobila opisane ozljede teške naravi, od kojih ozljeda je i preminula dana **.**.2022.

9. Kao sporno je tijekom postupka valjalo utvrditi je li između tužitelja i njegove pok. sestre PĐ, postojala trajnija zajednica života koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade te samu visinu postavljenog tužbenog zahtjeva sa osnova neimovinske i imovinske štete.

10. U svezi sa navedenim, tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 1101. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.; dalje: ZOO), kojima je propisano da, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe , pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama , djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog, postojala trajnija zajednica života.

10.2. S obzirom na navedenu odredbu, bratu (tužitelju) pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe (sestre) samo u slučaju postojanja trajne zajednice života, a takva zajednica predstavlja zajednički život kroz određeno vrijeme u kojem je bilo moguće ostvariti trajniju i emocionalnu i ekonomsku i egzistencijalnu povezanost.

10.3. Suprotno navodima tuženika, trajna zajednica života ne ukazuje na potrebu zajedničkog življenja i potrebno ju je tumačiti u okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja, bez pukog gramatičkog tumačenja zakonske odredbe kao odnose između brata i sestre.

11. To znači da trajnija zajednica života ne podrazumijeva nužno i fizičko zajedničko življenje, već se ista gleda u svjetlu pravnog standarda (koji mora postojati pod značenjem pretpostavke za dosuđivanje prijeporne naknade) ostvaruje li se između brata s jedne strane i sestre s druge strane, čvrsta emocionalna povezanost ili bliskost, te međusobna upućenost jednih na druge sa snažnim osjećajima pripadnosti zajednici i srodnika, kao i snažnim osjećajima potrebe da se viđaju, prate u svakodnevnici, uzajamno pomažu i vode brige (npr. kod bolesti, uzdržavanja odgoja i sl.) u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-250/2014).

12. O spornoj činjenici postojanja trajnije zajednice života među tužiteljem i pokojnom sestrom PĐ, iskazivali su u postupku saslušani svjedoci kao i sam tužitelj.

13. Iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da je njegov odnos sa pokojnom sestrom PĐ bio pun ljubavi, suradnje i poštovanja, u njihovoj obitelji je deset braće i sestara , a RĐ je bila najstarija, starija od njega 17 godina, tako da ga je ona praktički podigla i odgojila. U takvoj višečlanoj obitelji da su funkcionirali na način da su starija djeva sudjelovala u brizi i odgoju mlađe djece. Nakon što su došli iz Drniša u Split, da su on i pok sestra RĐ živjeli u zajedničkom iznajmljenom stanu, sve dok se on nije skućio i napravio kuću u [adresa]. Mirjanina kćer ĆĐ da živi u [adresa], a da ga je redovito posjećivala u [adresa] preko ljeta, održavali su dobre međusobne odnose, pomagali su si i često su bili u kontaktu. Svoju suprugu da je prije nego ostalim članovima obitelji, prvo predstavio RĐ, a da je i ona prije nego ostalim članovima obitelji, njemu predstavila svoga O. Jedno vrijeme nakon rata da je otišla živjeti kod kćeri ĆĐ u [adresa], godinu dana, a da joj je rekao kako se može u bilo kojem trenutku vratiti kod njega kad poželi. Nadalje, da je RĐ u [adresa] živjela od 1998. do smrti, a da je u tome razdoblju on živio u [adresa]. Bio je dobar sa P, koji je umro 2005. Nakon njegove smrti, da je odnos sa pok. RĐ postao još intenzivniji, trebala joj je pomoć, pa je on uskakao za bilo što, primjerice renoviranje wc-a, provođenje struje i vode, krečenje, da je pomagao u svemu onom što je znao raditi. Nakon Zdravkove smrti da bi često znala prespavati kod njega. Nadalje, nakon što je ona umrla, a i danas, da je pod velikim stresom jer je skončala na takav način, teško je podnio njezin gubitak jer mu je u svemu bila podrška i davala mu je savjete, najviše od svih članova obitelji da je bio povezan sa njom.

14. Iz iskaza svjedokinje HĐ, kćeri pok. RĐ, proizlazi kako su njezina pokojna majka RĐ i tužitelj bili zaista jako povezani, da je njena majka bila starija od tužitelja i mogla mu je biti mama, kada je tužitelj došao u Split, da je čak i živio sa njima. Obzirom da tužitelj živi u [adresa], a pokojna majka je živjela u [adresa], da su se često posjećivali , bili su u kontaktu i u dobrim odnosima, a družili su se i za rođendane i za blagdane svi zajedno. Majka da je živjela sama pa se za svaku pomoć obraćala tužitelju i on joj je pomagao. Tužitelj je, kao i ona, jako teško podnio smrt njezine majke. Sa ostalim članovima obitelji da je bila u dobrim odnosima, ali se nisu toliko viđali. Ona osobno da je sa tužiteljem OĐ, u dobrim odnosima, da su u mlađim danima bili više kao prijatelji zbog male razlike u godinama među njima. Tužitelj da je uvijek mogao računati na pomoć njezine majke, bezuvjetno, da je uvijek bila tu kada ju je trebao i zvala ga je „brajo“, bio je njezin najmlađi brat i skrbila je o njemu. Nije mu mogla pružati financijsku pomoć, jer nije imala sredstava, kada je majka bila sama, da bi tužitelj došao prekopati vrt, odvesti je negdje jer nije imala auto, došli bi u posjet tužitelj i njegova žena, voljeli su se i poštivali i nije bilo nikakvih svađa.

15. Iz iskaza svjedokinje CĐ, tužiteljeve sestre, proizlazi da su odnosi između njezinog brata i pok. RĐ bili jako bliski, kada je tužitelj došao sa sela u Split, da je živio sa pok. RĐ u istom domaćinstvu dok nije upoznao svoju suprugu, a kasnije, kada se oženio, da je živio u [adresa] i da je stalno posjećivao RĐ koja je živjela u [adresa]. Između braće i sestara da su općenito bili dobri odnosi , a da je RĐ pomagao za razne stvari, primjerice da bi joj dao novac kada je plaćala podstanarstvo , kupovao joj je higijenske potrepštine i hranu, pomagao joj je i u održavanju kuće u [adresa]. Ona da je znala prenoćiti kod njega u [adresa], boravila bi kod njega par dana, a isto tako i on kod nje u [adresa].

16. Iz iskaza svjedoka VĐ, tužiteljevog zeta, u bitnome proizlazi da je pok. PĐ teta njegove supruge te da ju je upoznao u Anđelkovoj kući kada im je došao donijeti pozivnice za vjenčanje. Nakon smrti supruga pok. RĐ, da je RĐ na razne načine pomogao RĐ glede poslova održavanja kuće , okućnice, odveo bi je kod doktora jer ona nije vozila, donio bi joj hranu. Mirjanina kćer HĐ da je neko kratko vrijeme živjela kod nje u [adresa], a kasnije da bi je povremeno posjećivala, pa da je RĐ u biti najviše bio tu za Mirjanine potrebe. U jednom kratkom razdoblju da je RĐ živjela kod RĐ, a da mu je supruga pričala da je išla u posjet teti na Neslanovac, a kasnije u [adresa], u Anđelkovu kuću, jer je čuvala njegovu djecu dok je on bio na terenu i pomagala im je.

17. Iz iskaza svjedoka FĐ, tužiteljeve nećakinje, u bitnome proizlazi da je RĐ bio najmlađe dijete u obitelji, a RĐ najstarije, tako da je RĐ cijeli život dosta skrbi preuzela oko njega i da su bili jako povezani. Sjeća se da je RĐ bio prisutan kada je posjetila tetu u Radunici, a kasnije kada se on oženio, da je RĐ jedno vrijeme živjela kod njega u [adresa] , pomagala mu je oko čuvanja djece i da je jedne prigode kuhala u njegovoj kući. Nakon smrti O, da je RĐ ostala živjeti sama, kćer HĐ da bi ju posjećivala tijekom godine, a da se za sve Mirjanine potrebe brinuo RĐ , da je dolazio kod nje oko tri do četiri puta tjedno, pomagao joj je oko održavanja kuće, vrtla, a da je pomogao i RĐ i P kada su renovirali kuću u [adresa] kada su se uselili. Svakako, da je Mirjanin i Anđelkov odnos bio dosta povezan, nakon što je teta umrla, da ju je upravo on obavijestio o tome, da je preuzeo velik dio organizacije njezinog sprovoda te da je bio jako potresen njezinom smrću, a da svako malo posjećuje njezin grob.

18. Iz iskaza svjedokinje ČĐ u bitnome proizlazi da je tužitelj suprug njezine sestre, da su oni počeli hodati 1980. te da je tada tužitelj živio sa sada pokojnom sestrom RĐ u [adresa] , gdje su ga one i posjećivale , a nakon tri godine veze, da se se tužitelj i njezina sestra oženili i kasnije da su u [adresa] kupili kuću. Tužitelj da je bio jako povezan sa svojom pokojnom sestrom, ona je čuvala njegovu djecu dok je on radio u Iraku, a njezina sestra da je također bila zaposlena. Nadalje, da bi pokojna RĐ ostala po dva tjedna u njegovoj kući, da je tamo imala svoje osobne stvari, ključ od kuće, da su se redovito posjećivali i družili i da su uvijek bili jedno drugom na raspolaganju. Pokojna RĐ da je živjela u [adresa], a RĐ bi njoj i suprugu redovito po pozivu odlazio pomoći vezano za poslove oko kuće, a kako RĐ nije vozila, da bi ju često, ovisno o potrebi , vozio u grad na preglede i slično. Za blagdane da bi se svi zajedno okupili, RĐ da je bio jako dobar sa svim sestrama, ali da je najbliži bio sa pok. RĐ, da mu je ona bila kao druga mama te da ga je njezina smrt pogodila više nego majčina smrt. Nadalje, da je RĐ bio u jako lošem stanju kada je RĐ umrla, da je uzimao lijekove za smirenje, što je ona vidjela jer ga je posjetila kući, a misli da je tijekom života, posebno zato što je sa pokojnom RĐ živio u [adresa], sa njom izgradio najbliži odnos u odnosu na druge sestre, sa kojima je također blizak, ali ne ovako.

19. Iz iskaza svjedokinje SĐ, supruge tužitelja, u bitnome proizlazi da je tijekom života odnos njezina supruga i pok RĐ bio kao odnos između majke i sina, a ne kao odnos između brata i sestre. Pokojna RĐ da je bila starija od njezinog supruga, tužitelja, sedamnaest godina tako da su tijekom života razvili jako blizak i povezan odnos., a prije nego što su se oženili, da je suprug živio sa RĐ u [adresa]. RĐ da je bila prva osoba kojoj bi se obraćao za bilo što, a da je RĐ upoznao sa njom prije nego sa ostalim članovima obitelji, da im je uvijek pomagala, ona je radila pa je imala ključ od njihove kuće, došla bi, skuhala ručak, uredila sve što je trebalo, o toj bliskosti da govori i činjenica da su joj dali ključeve kuće. Tužitelj da ju je, kada je jedno vrijeme išla živjeti u [adresa], pozvao da dođe živjeti kod njih u njihovu obiteljsku kuću i da se vrati u Hrvatsku, jer joj je bilo teško naviknuti se na drugu kulturu, drugi jezik. Kada je RĐ upoznala O, da je također njega prvog dovela na upoznavanje sa njihovom obitelji, a dok je P bio živ, da se to pomaganje nastavilo i da bi njezin suprug uvijek došao kada bi im trebala pomoć oko kućanstva, okućnice, maslina, odvoženja kod doktora i slično, a da je Mirjanina kćer HĐ bila njenom suprugu kao sestra. Ukratko, da je taj odnos bio za poželjeti, kakav se danas rijetko viđa.

20. Kako je već uvodno navedeno, trajnija zajednica života kao zakonska pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika (članak 1101. st. 2. ZOO) je autonomni pojam koji se ocjenjuje u okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ona postoji (neovisno o zajedničkom stanovanju) u okolnostima trajnije emotivne povezanosti i bliskosti koja se ogleda u pružanju međusobne potpore između bliskih srodnika u svakodnevnom životu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-488/2024-2 od 3. srpnja 2024.).

21. Temeljem rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći iskaze svih u postupku saslušanih svjedoka kao i stranački iskaz tužitelja, a koji su međusobno iskazivali podudarno, životno i logično, te neposredno uvjerljivo, stav je ovog suda da je između tužitelja i njegove sestre, pokojne PĐ, postojala trajnija zajednica života kao pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade, u smislu članka 1101. st. 2. ZOO.

22. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da su tužitelj i njegova pokojna sestra rođeni u višečlanoj obitelji, gdje je tužitelj bio najmlađe dijete u obitelji, a pokojna PĐ najstarije dijete u obitelji, da su za života razvili snažnu povezanost i upućenost jedno na drugo, koji je nadmašivao odnose među drugim sestrama i braćom u obitelji, a gdje je posebno za cijeniti iskaz supruge tužitelja SĐ, koja je navela da je odnos među njima bio kao odnos između majke i sina, te da je nju tužitelj, prije sklapanja braka, prije nego sa ostalim članovima obitelji, prvo upoznao sa pok. RĐ, kao i u postupku utvrđenu činjenicu da je tužitelj, nakon što je sa sela došao živjeti u [adresa], živio sa pokojnom sestrom i njezinom kćeri u istom kućanstvu, zaključiti je da je tužitelj sa pokojnom sestrom tijekom života razvio trajniju i emocionalnu povezanost, da su imali kontinuirane i učestale kontakte te su si za života uzajamno pomagali. Konačno, u postupku saslušani svjedoci su suglasno iskazivali o tome da se međusobno pomaganje i briga nastavilo i nakon što se tužitelj oženio, i to na način da je pok. RĐ, primjerice, dolazila u njegovu kuću čuvati djecu i skuhati ručak, pri čemu je u tužiteljevom kućanstvu imala i svoje osobne stvari i posjedovala je ključ njegove kuće, nadalje na način da je tužitelj pomagao pok. RĐ i njezinome P oko poslova vezano za održavanje kuće i okućnice, da ju je vozio kada joj je bio potreban prijevoz te da joj je ponudio da dođe živjeti kod njega u [adresa], da su uvijek bili jedno uz drugo. Stoga je stav ovog suda da su tužitelj i pokojna RĐ jedno drugome, u ukupnosti gledajući, bili značajna bezuvjetna životna podrška te da je tužitelj bio suočen sa velikim gubitkom nakon Mirjanine iznenadne smrti, koji je teško podnio.

23. Zbog iznesenoga, ovaj sud je stava da je između tužitelja i njegove sestre, pokojne PĐ, postojala trajnija zajednica života, koja, u okolnostima konkretnom slučaja, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

24. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

25. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom 26. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 6. ožujka 2026., objektivno preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, na način da zahtijeva na ime naknade neimovinske štete, umjesto u tužbi određenog iznosa od 15.000,00 EUR, iznos od 19.680,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja zahtjeva (14.lipnja 2023.) do isplate.

27. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a sud je istu dopustio jer je stava da je ista svrsishodna za rješenje prijepora među strankama (članak 193. st. 2. ZPP). Naime, uzimajući u obzir da je stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, od dana održavanja druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5.ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojom su povišeni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za 50 %, od lipnja 2020. do lipnja 2025. iznosila 31,2 %, jasno je da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

27.2. Dodatno prednjem, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pa nedopuštanje preinake tužbe u ovoj situaciji ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP, a to je poštovanje načela pravne sigurnosti i ubrzanje postupka i osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava , odnosno nedopuštanje preinake rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih ovlaštenja u cilju ubrzanja parničnog postupka. Imajući u vidu da zlouporabe procesnih prava u ovom slučaju nije bilo to je ovaj prvostupanjski sud shvaćanja da tužitelj bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

28. Dosljedno, stav je ovog suda da tužitelju, primjenom citiranih odredbi, pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti, u traženom iznosu od 19.680,00 EUR.

29. Tužitelju na dosuđeni iznos na ime naknade neimovinske štete pripada i zatezna kamata, koja teče, u odnosu na u tužbi postavljen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 15.000,00 EUR, od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku (14. srpnja 2022.), sukladno članku 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.), koji je ovdje za primijeniti kao lex specialis, a u odnosu na preinačeni dio tužbeni zahtjeva u iznosu od 4.680,00 EUR , tužitelju pripada zatezna kamata tekuća od dana kada je zahtjev postavljen sudu (podnesak od 6. ožujka 2026.).

29.2. Naime, tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen u postupku, odnosno tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povišeni dio tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-775/2023- 2 od 16.srpnja 2024.).

30. Konačno, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 1.000,00 EUR na ime troškova vijenca, odjeće i obuće – crnine.

31. Člankom 1093. st. 1. ZOO propisano je da je onaj tko prouzroči nečiju smrt, dužan naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Obzirom da tužitelj nije priložio nikakve račune kojima bi opravdao visinu tužbenog traženja, a općepoznata stvar da je se nakon smrti bliske osobe nosi crna odjeća i obuća te da se kupuje cvijeće za grob, sud je tužitelju sa navedenog osnova, primjenom članka 223. ZPP, dosudio iznos od 500,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja zahtjeva (čl. 12. st. 6. ZOOP). Za više traženo, preko iznosa od 500,00 EUR do iznosa od 1.000,00 EUR (za iznos od 500,00 EUR), tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

32. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

33. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5. ZPP i članka 164. ZPP. Obzirom da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, radi kojega nisu nastali posebni troškovi, sud je stava da mu je tuženik dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka.

35. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 20.680,00 EUR te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

36. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-sastav odštetnog zahtjeva od 14. srpnja 2023., iznos od 500,00 EUR (Tbr. 32/1 Tarife);

- sastav prigovora protiv odluke o zahtjevu, iznos od 500,00 EUR (Tbr 32/1 Tarife),

-sastav tužbe od 5. prosinca 2023., iznos od 500,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife);

-sastav obrazloženog podneska od 31. srpnja 2024. iznos od 500,00 EUR (Tbr. 8/3 Tarife);

-zastupanje na ročištu od 10. rujna 2024., iznos od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife);

-sastav podneska od 20. rujna 2024., iznos od 50,00 EUR (Tbr 8/4 Tarife) zastupanje na ročištu od 27. siječnja 2025., iznos od 500,00 EUR (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 5. svibnja 2025. iznos od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife);

-sastav obrazloženog podneska od 22. rujna 2025. iznos od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife);

-zastupanje na ročištu od 6. listopada 2025., iznos od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 9. veljače 2026., iznos od 500,00 EUR (Tbr 9/1 Tarife),

-sastav obrazloženog podneska od 9. veljače 2026., iznos od 500,00 EUR (Tbr 8/1 Tarife),

-sastav podneska od 6. ožujka 2026., iznos od 500,00 EUR (Tbr 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 30. ožujka 2026., iznos od 500,00 EUR (Tbr 9/1 Tarife), dakle ukupno 6.550,00 EUR.

36.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. ožujka 2026. i od 27. ožujka 2026., jer se navedenim podnescima referirao na tijek postupka, u bitnome ponavljajući navode koje je istaknuo u ranijim podnescima (za koje je priznat trošak), slijedom čega je ovaj sud stava da navedeni podnesci nisu ni bili potrebni za vođenje postupka.

36.3. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, jer iz spisa predmeta ne proizlazi da je navedena pristojbena obveza podmirena. Naime, tužitelj je prilikom podnošenja tužbe kroz sustav e-komunikacije naveo da će sam platiti pristojbu, a u spis predmeta nije dostavio dokaz o podmirenju niti je kroz sustav e-spisa evidentirano da je pristojba tužbe podmirena.

37.. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.550,00 EUR, sa traženom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2026. kao dana presuđenja do isplate (članak 151. st. 3. ZPP u vezi sa člankom 29. ZOO).

38. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 11. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis