REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2813/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, Petrinjska 48 protiv prvotuženika BRBINJ d.o.o. [adresa], OIB: 80292935350 i drugotuženika MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Damiru Katiću, odvjetniku u Zagrebu, Drniška 22, radi utvrđenja ortačke zajednice podredno isplate , nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan primarni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

˝I Utvrđuje se da ortačku zajednicu tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čini 100% poslovnog udjela u trgovačkom društvu BRBINJ d. o. o. [adresa], OIB: 80292935350, MBS: [matični broj subjekta], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, pa se nadalje utvrđuje da je tužitelj PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovlaštenik navedenog poslovnog udjela u 1/2 dijela (50%), što je drugotuženik MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti, te se nalaže drugotuženiku, u roku 8 dana, s tužiteljem sklopiti ugovor o ustupu ½ (50%) poslovnog udjela podoban za upis u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu na ime tužitelja, jer će u suprotnom, po isteku paricijskog roka od 8 dana, takav ugovor zamijeniti ova presuda.

II Utvrđuje se da je tužitelj PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 1/2 idealnog dijela zemljišta na Dugom otoku, upisanog u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru kao zk. č. br. 1240/1, pašnjak površine 555 m2 i zk. č. br. 1240/2, pašnjak površine 554 m2, ukupno 1109 m2, sve Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je prvotuženik BRBINJ d. o. o. [adresa], OIB: 80292935350, istekom paricijskog roka od 8 dana, dužan trpjeti da tužitelj PĐ u zemljišnim kn jigama Općinskog suda u Zadru i drugim javnim registrima upiše pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini za 1/2 idealnog dijela na ime tužitelja, uz istodobno brisanje tog prava za 1/2 idealnog dijela sa imena prvotuženika BRBINJ d.o.o. ˝

II Nalaže se drugotuženiku MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 78.525,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenio na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika BRBINJ d.o.o. [adresa], OIB: 80292935350, kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 78.525,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 7. listopada 2021. do isplate.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata preko stope dosuđene u točki II. izreke.

V Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv prvotuženika BRBINJ d.o.o. i drugotuženika MĐ podnio tužbu radi utvrđenja postojanja ortačke zajednice, utvrđenja da tužitelj ima pravo na 1/2 poslovnog udjela u društvu BRBINJ d.o.o., nalaganja drugotuženiku sklapanja ugovora o ustupu 1/2 poslovnog udjela, kao i radi utvrđenja da je tužitelj suvlasnik za 1/2 idealnog dijela nekretnina označenih kao zk.č.br. 1240/1 i zk.č.br. 1240/2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Podredno je tužitelj postavio zahtjev da mu tuženici isplate iznos od 591.654,00 kn/78.525,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Presudom ovog suda poslovni broj P-1622/2021 od 19. prosinca 2024. odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, odbijen je kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev te je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka.

3. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-131/2025-2 od 5. studenoga 2025. navedena presuda ukinuta je u točkama I., II. i III. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud je u bitnome naveo da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da je izostala ocjena svih izvedenih dokaza, osobito personalnih dokaza, te da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan pravni stav da vid pravne zaštite koji tužitelj traži nije dopušten. Drugostupanjski sud uputio je ovaj sud da u ponovljenom postupku ocijeni sve izvedene dokaze, osobito iskaze stranaka, iskaze svjedoka ZĐ i DĐ te ispravu od 28. rujna 2019., i da potom odluči o osnovanosti primarnog, a ako isti ne prihvati, i o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva.

4. U ponovljenom postupku stranke nisu predlagale izvođenje novih dokaza niti ponavljanje već izvedenih dokaza. Sud je stoga, postupajući po uputi drugostupanjskog suda, ponovno ocijenio sve ranije izvedene dokaze, i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 155/2023 i 146/25 – dalje: ZPP).

5. Na ročištu održanom 24. travnja 2026. sud je, postupajući po uputi drugostupanjskog suda, dodatno razjasnio odlučne okolnosti. Punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenih zahtjeva, kod tvrdnje da je ortačka zajednica postojala i prestala te je pojasnio da podredni zahtjev temelji na povratu uloženih sredstava nakon prestanka ortačke zajednice. Punomoćnik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu, nije sporio postojanje ortačke zajednice, nije sporio da je tužitelj uložio sredstva u projekt niti je osporio sadržaj i iznose iz Izjave od 28. rujna 2019., ali je osporio prestanak ortačke zajednice i omjer sudjelovanja tužitelja od 50%. Stranke nisu predložile izvođenje novih dokaza niti ponavljanje već izvedenih dokaza, a obje su navele da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno za donošenje odluke.

6. Iz tužbe u bitnome proizlazi da tužitelj tvrdi kako su on i drugotuženik početkom 2018. stupili u ortačku zajednicu radi realizacije zajedničkog projekta „Brbinj“, koji se sastojao od kupnje zemljišta na Dugom otoku, osnivanja društva BRBINJ d.o.o., izrade projektne dokumentacije, izgradnje nekretnina i ostvarivanja zajedničke dobiti od njihove prodaje. Tužitelj tvrdi da su on i drugotuženik ulagali sredstva u zajednički projekt, da je formalno kao osnivač društva i imatelj poslovnog udjela bio upisan drugotuženik, ali da je stvarna volja stranaka bila da projekt i imovina projekta pripadaju njima u jednakim dijelovima. Tužitelj nadalje tvrdi da je zbog poremećaja odnosa došlo do prestanka ortačke zajednice, ali da mu tuženici odbijaju priznati prava koja mu pripadaju po osnovi ulaganja.

7. Tuženici u odgovoru na tužbu ne spore da su tužitelj i drugotuženik bili u poslovnom odnosu vezanom uz projekt „Brbinj“ niti da je između njih postojao dogovor o zajedničkom ulaganju radi ostvarivanja dobiti. Međutim, osporavaju da bi tužitelj imao pravo na 1/2 poslovnog udjela u prvotuženiku i pravo suvlasništva na nekretninama. Navode da je nekretnine kupio drugotuženik, da ih je potom unio u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o. i da je on upisan kao jedini član društva. Tuženici priznaju da je tužitelj ulagao u projekt, ali smatraju da njegova ulaganja ne odgovaraju omjeru od 50%, nego iznosu od 591.654,00 kn, odnosno 78.525,98 EUR. Tuženici se protive podrednom zahtjevu za isplatu, navodeći da ortakluk nije bio sklopljen s ciljem da tužitelj jednostrano izađe iz projekta i zatraži povrat uloženog, nego radi ostvarivanja zajedničke dobiti ili snošenja eventualnog gubitka.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, osobito u Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 8. prosinca 2008., Aneks Predugovoru o kupoprodaji nekretnina od 14. listopada 2009., Ugovor o prodaji nekretnina od 30. ožujka 2017., Ugovor o unosu stvari u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o. od 2. veljače 2018., Izvješće osnivača o osnivanju društva unosom stvari, izvatke iz zemljišne knjige, izvadak iz sudskog registra za društvo BRBINJ d.o.o., izjavu od 28. rujna 2019., nacrte Sporazuma o prestanku ortaštva i međusobnim pravima i obvezama, rukom pisane bilješke koje prileže spisu te ostalu dokumentaciju dostavljenu tijekom postupka.

9. Iz Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. prosinca 2008. proizlazi da je isti sklopljen između PĐU kao prodavateljice i ZĐ kao kupca, a predmet istoga bile su nekretnine označene kao zk.č.br. 1240/1 i zk.č.br. 1240/2 k. o. [katastarska općina]. U predugovoru je navedeno da je kupac prodavateljici isplatio kaparu u iznosu od 30.000,00 EUR, dok se preostali iznos kupoprodajne cijene imao isplatiti prilikom sklapanja glavnog ugovora.

10. Iz Ugovora o prodaji nekretnina od 30. ožujka 2017. proizlazi da je drugotuženik MĐ kao kupac s VĐ, ranije P, kao prodavateljicom sklopio ugovor o kupoprodaji istih nekretnina, i to za kupoprodajnu cijenu od 135.000,00 EUR.

11. Iz Ugovora o unosu stvari u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o. i iz Izjave o osnivanju proizlazi da je drugotuženik osnovao društvo BRBINJ d.o.o. te da je u temeljni kapital društva unio navedene nekretnine, procijenjene na iznos od 1.320.000,00 kn.

12. Iz izjave od 28. rujna 2019., koju su potpisali tužitelj i drugotuženik, proizlazi da su obje stranke zajedno uložile financijska sredstva u projekt Brbinj, koji obuhvaća kupnju građevinskog zemljišta na Dugom otoku, u mjestu Brbinj, uvali Jaz, osnivanje trgovačkog društva BRBINJ d.o.o. te ishođenje projektne dokumentacije i građevinske dozvole za izgradnju apartmanskog kompleksa. U toj ispravi navedeno je da je tužitelj u projekt uložio iznos od 569.143,00 kn, uz rukom naznačeni ispravak na iznos od 591.654,00 kn, dok je drugotuženik uložio iznos od 777.830,00 kn.

13. Sud je navedenoj ispravi dao odlučnu dokaznu važnost u dijelu koji se odnosi na postojanje zajedničkog projekta, postojanje ulaganja obiju stranaka i visinu ulaganja tužitelja. Radi se o ispravi koju su potpisale obje stranke, čiji sadržaj drugotuženik tijekom postupka u bitnome nije osporio, a koja je u skladu i s ostalim izvedenim dokazima, osobito iskazima stranaka i svjedoka.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je s drugotuženikom dogovorio zajednički projekt na Dugom otoku, da je njegov doprinos bio vezan uz ranije pregovore i plaćanja preko ZĐ, kao i uz koordinaciju projekta, projektiranje i pripremu gradnje. Tužitelj je iskazivao da je stvarni dogovor stranaka bio da sve bude „pola-pola“, i zemljište i društvo, iako je formalno sve bilo provedeno preko drugotuženika odnosno kasnije preko društva BRBINJ d.o.o.

15. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u dijelu u kojem isti potvrđuje postojanje zajedničkog projekta, ulaganje tužitelja u projekt i činjenicu da se projekt nije realizirao. Taj dio iskaza potvrđen je izjavom od 28. rujna 2019., iskazom svjedoka DĐ, iskazom svjedoka ZĐ te dijelom i iskazom drugotuženika. Međutim, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da mu već na temelju tog dogovora pripada pravo na 1/2 poslovnog udjela u društvu BRBINJ d.o.o. i pravo suvlasništva na nekretninama, jer za takav zaključak nema dovoljno pouzdanog uporišta u izvedenim dokazima.

16. Iz iskaza drugotuženika proizlazi da je priznao postojanje zajedničkog projekta s tužiteljem, kao i činjenicu da su tužitelj i on trebali sudjelovati u dobiti projekta. Drugotuženik je priznao i sadržaj izjave od 28. rujna 2019., kao i to da je tužitelj u projekt uložio iznos naveden u toj izjavi. Istodobno je osporavao da je između stranaka dogovoreno da tužitelj postane suvlasnik nekretnina ili imatelj 1/2 poslovnog udjela u društvu BRBINJ d.o.o. Naveo je da je društvo osnovao on osobno i da su nekretnine unesene u temeljni kapital društva.

17. Sud je iskaz drugotuženika prihvatio u dijelu u kojem priznaje postojanje zajedničkog projekta, postojanje ulaganja tužitelja i sadržaj izjave od 28. rujna 2019. Sud nije prihvatio iskaz drugotuženika u dijelu u kojem nastoji umanjiti značaj tužiteljeva ulaganja, jer je taj dio iskaza u suprotnosti s ispravom koju je sam potpisao i kojom je potvrđeno ulaganje tužitelja u iznosu od 591.654,00 kn. Međutim, sud je prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da nije zaključen konačan i provediv sporazum o pr ijenosu poslovnog udjela tužitelju, jer ni iz jedne isprave u spisu ne proizlazi jasan i obvezujući pravni posao kojim bi drugotuženik preuzeo obvezu ustupiti odnosno prenijeti tužitelju upravo 1/2 poslovnog udjela.

18. Iz iskaza svjedoka ZĐ proizlazi da je isti sudjelovao u ranijim pregovorima oko kupnje nekretnina na Dugom otoku i da je tužitelj osiguravao novac za dio tih plaćanja. Svjedok je naveo da je tužitelj bio stvarno zainteresirana osoba u ranijoj kupnji zemljišta, iako je formalno u predugovoru bio naveden svjedok. Također je iskazao da su tužitelj i drugotuženik razgovarali o projektu i da se govorilo o podjeli „pola-pola“.

19. Sud je iskaz svjedoka ZĐ prihvatio u dijelu u kojem potvrđuje da je tužitelj sudjelovao u ranijim pregovorima i ulaganjima vezanim uz nekretnine na Dugom otoku. Međutim, njegov iskaz nije dovoljan za zaključak da je tužitelj stekao stvarnopravno ovlaštenje na nekretninama ili poslovnopravno ovlaštenje na 1/2 poslovnog udjela u društvu BRBINJ d.o.o., jer svjedok nije bio stranka kasnijih pravnih poslova osnivanja društva i unosa nekretnina u temeljni kapital.

20. Iz iskaza svjedoka DĐ proizlazi da je isti kao odvjetnik bio upoznat s odnosima stranaka, da je sastavljao odnosno sudjelovao u pripremi nacrta sporazuma o prestanku ortaštva te da je prema njegovu saznanju među strankama postojala zajednička poslovna ideja i kasniji pokušaj razlaza. Svjedok je iskazao da je „zapelo na novcima“, odnosno na načinu namirenja stranaka nakon prestanka projekta.

21. Sud je iskaz svjedoka DĐ prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem potvrđuje da je ortački odnos stranaka faktično prestao, da je među strankama postojao pokušaj mirnog razlaza i da nije postignut konačan dogovor o načinu namirenja. Iskaz ovog svjedoka u skladu je sa sadržajem nacrta sporazuma o prestanku ortaštva i međusobnim pravima i obvezama, kao i s iskazima stranaka.

22. Na temelju tako provedenih i ocijenjenih dokaza sud utvrđuje da su tužitelj i drugotuženik sklopili usmeni ugovor o ortaštvu u smislu članka 637. ZOO-a. Njihov zajednički cilj bio je realizacija projekta Brbinj, odnosno kupnja zemljišta, osnivanje društva, ishođenje dokumentacije, izgradnja apartmanskog kompleksa i ostvarivanje dobiti prodajom nekretnina.

23. Sud nadalje utvrđuje da je došlo do prestanka ortačkog odnosa. Naime, iz iskaza stranaka, iskaza svjedoka DĐ i nacrta sporazuma o prestanku ortaštva proizlazi da projekt nije realiziran, da su se odnosi stranaka poremetili, da su stranke pregovarale o razlazu i međusobnom namirenju te da nije bilo volje za nastavkom zajedničkog projekta. Za prestanak ugovora o ortaštvu nije propisana pisana forma, pa činjenica da sporazum o prestanku ortaštva nije potpisan ne znači da ortački odnos nije prestao, osobito kada iz ukupnosti izvedenih dokaza proizlazi da zajednički cilj više nije bio ostvariv i da su obje strane pregovarale upravo o razlazu.

24. Međutim, sud ne prihvaća primarni tužbeni zahtjev tužitelja.

25. Tužitelj primarnim zahtjevom traži utvrđenje da ortačku zajednicu čini 100% poslovnog udjela u društvu BRBINJ d.o.o., da je tužitelj ovlaštenik tog poslovnog udjela u 1/2 dijela, da drugotuženik s njim sklopi ugovor o ustupu 1/2 poslovnog udjela te da se utvrdi kako je tužitelj suvlasnik za 1/2 idealnog dijela predmetnih nekretnina.

26. Sud prihvaća da je poslovni udio u društvu BRBINJ d.o.o. bio povezan s realizacijom projekta Brbinj i da je društvo osnovano radi provedbe tog projekta. Međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je između tužitelja i drugotuženika sklopljen određen i provediv sporazum o tome da tužitelj stječe 1/2 poslovnog udjela u društvu BRBINJ d.o.o. Samo postojanje ortačkog odnosa i zajedničkog ulaganja ne dovodi automatski do stjecanja poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću. Stjecanje i prijenos poslovnog udjela podliježu pravilima Zakona o trgovačkim društvima i zahtijevaju pravni posao kojim se poslovni udio prenosi ili stječe, a takav pravni posao u konkretnom slučaju nije sklopljen.

27. Nadalje, iako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj ulagao u projekt i da je sudjelovao u pripremi realizacije projekta, to samo po sebi ne znači da je stekao suvlasništvo na nekretninama. Nekretnine su najprije kupljene ugovorom u kojem je kao kupac naveden drugotuženik, a potom unesene u temeljni kapital društva BRBINJ d.o.o. te su postale imovina društva. Tužitelj nije dokazao postojanje valjane pravne osnove temeljem koje bi mogao steći pravo suvlasništva na tim nekretninama niti je dokazao da bi se na temelju ortačkog odnosa moglo neposredno zadirati u vlasništvo prvotuženika kao trgovačkog društva.

28. Sud je posebno cijenio tužiteljeve tvrdnje da su Ugovor o kupoprodaji nekretnina i pravni posao unosa nekretnina u temeljni kapital društva fiktivni pravni poslovi. Međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su ugovorne strane pri sklapanju tih pravnih poslova imale svjesnu i zajedničku volju stvoriti samo privid pravnog posla, bez namjere da on proizvodi pravne učinke. Naprotiv, navedeni pravni poslovi su provedeni, temeljem njih je izvršen upis vlasništva i unos nekretnina u temeljni kapital društva. Činjenica da je između tužitelja i drugotuženika postojao interni dogovor o zajedničkom ulaganju i podjeli koristi ne znači sama po sebi da su prema trećima i prema registrima provedeni pravni poslovi bili simulirani odnosno ništetni.

29. Stoga sud zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva kojim traži utvrđenje ovlaštenja na 1/2 poslovnog udjela i suvlasništva na nekretninama. Takva prava ne proizlaze neposredno iz utvrđenog ortačkog odnosa, nego bi zahtijevala dodatnu pravnu osnovu, koju tužitelj nije dokazao.

30. Slijedom navedenog, primarni tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

31. Budući da je primarni tužbeni zahtjev odbijen, sud je odlučivao o podrednom zahtjevu za isplatu iznosa od 591.654,00 kn/78.525,98 EUR.

32. Podredni zahtjev sud ocjenjuje djelomično osnovanim.

33. Primarni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da mu pripada upravo 1/2 odnosno 50% poslovnog udjela ni 1/2 prava vlasništva na nekretninama. Iz Izjave od 28. rujna 2019., čiji sadržaj tuženici ne osporavaju, proizlaze konkretni iznosi ulaganja tužitelja i drugotuženika, i to ulaganje tužitelja od 591.654,00 kn, odnosno 78.525,98 EUR, te ulaganje drugotuženika od 777.830,00 kn, što ne potvrđuje tvrdnju o jednakim ulaganjima u omjeru 50:50. Sama tvrdnja da je namjera stranaka bila „sve dijeliti pola-pola“ nije dostatna za prihvaćanje primarnog stvarnopravnog i statusnopravnog zahtjeva u obliku u kojem je postavljen.

34. Međutim, podredni zahtjev je osnovan u odnosu na drugotuženika. Iz izvedenih dokaza, a osobito Izjave od 28. rujna 2019., iskaza stranaka i sadržaja zapisnika od 24. travnja 2026., proizlazi da je između tužitelja i drugotuženika postojala ortačka zajednica radi realizacije projekta Brbinj, da je tužitelj u taj projekt uložio 591.654,00 kn / 78.525,98 EUR te da svrha ortačke zajednice nije ostvarena. Budući da je projekt izjalovljen, a stranke nisu postigle dogovor o razvrgnuću i namirenju, tužitelj ima pravo na povrat svog ulaganja od drugotuženika kao drugog ortaka.

35. Kod prestanka ortaštva potrebno je urediti međusobne odnose ortaka prema pravilima o prestanku i obračunu ortaštva. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi ortačka zajednica ostvarila dobit, niti da bi tužitelj iz projekta primio bilo kakvu korist, bilo u obliku poslovnog udjela, suvlasničkog dijela nekretnina ili drugog oblika namirenja. Također, tuženici nisu dokazali postojanje gubitka koji bi, prema pravilima ortačkog odnosa, teretio tužitelja na način da isključi ili umanji njegov zahtjev za povrat utvrđenog ulaganja. Budući da je svrha ortačke zajednice prestala, da projekt nije realiziran, da je visina tužiteljeva ulaganja utvrđena i među strankama u bitnome nije sporna, a tužitelj iz projekta nije namiren, sud ocjenjuje osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu utvrđenog iznosa prema drugotuženiku kao drugom ortaku. U granicama postavljenog podrednog zahtjeva, sud stoga navedeni iznos prihvaća kao iznos koji tužitelju pripada nakon prestanka ortačkog odnosa i izostanka drukčijeg obračuna među ortacima.

36. Međutim, podredni zahtjev nije osnovan u odnosu na prvotuženika. Prvotuženik nije bio ortak tužitelja niti je preuzeo obvezu vraćanja tužiteljevih ulaganja. Sama činjenica da su nekretnine unesene u temeljni kapital prvotuženika ne znači da je prvotuženik postao sudionik ortačkog odnosa između tužitelja i drugotuženika, niti da je time preuzeo obvezu povrata tužiteljeva ulaganja. Tužitelj nije dokazao pravni posao, pristup dugu, preuzimanje duga, stjecanje bez osnove ili drugu pravnu osnovu iz koje bi proizlazila obveza prvotuženika na isplatu utuženog iznosa. Stoga je podredni tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

37. Prigovor tuženika da je ortakluk bio sklopljen radi podjele dobiti, a ne radi jednostranog izlaska tužitelja, ne dovodi do drugačijeg zaključka. Naime, u konkretnom slučaju nije riječ o tome da tužitelj proizvoljno izlazi iz aktivnog i funkcionalnog ortaštva, već je iz provedenih dokaza utvrđeno da je svrha ortaštva prestala, da projekt nije realiziran i da su stranke pregovarale o razlazu. Stoga je tužitelj ovlašten zahtijevati povrat utvrđenog ulaganja.

38. Sud stoga zaključuje da je podredni tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na drugotuženika u iznosu od 591.654,00 kn, odnosno 78.525,98 EUR .

39. Tužitelj je zahtijevao isplatu zakonskih zateznih kamata od 7. listopada 2021., kao dana podnošenja tužbe. Iz e-mail korespondencije priložene uz tužbu proizlazi da je tužitelj i prije podnošenja tužbe od drugotuženika tražio povrat odnosno isplatu sredstava uloženih u projekt, pa je drugotuženik već prije podnošenja tužbe bio pozvan ispuniti obvezu povrata ulaganja. Budući da drugotuženik obvezu nije ispunio, a tužitelj kamate zahtijeva od dana podnošenja tužbe, sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 7. listopada 2021. do isplate, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

40. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku djelomično uspio, i to u odnosu na podredni tužbeni zahtjev prema drugotuženiku, dok s primarnim zahtjevom, kao i s podrednim zahtjevom u odnosu na prvotuženika, nije uspio. Imajući u vidu takav djelomičan uspjeh, kao i činjenicu da se primarni zahtjev odnosio na statusnopravna i stvarnopravna ovlaštenja, dok je tužitelj uspio samo s podrednim obveznopravnim novčanim zahtjevom prema drugotuženiku, sud je ocijenio da su stranke uspjele u približno jednakom omjeru, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka .

Zagreb, 11. svibnja 2026.

S u d a c:

Jasna Golubić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda .

DNA:

1. Odvj. Joško Biliškov, Zagreb, Petrinjska 48

2. Odvj. Damir Katić, Zagreb, Drniška 22