Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž 1550/2025-2

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka br. 15a., OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćnici Jadranki Kustura odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffreisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, Austrija, Paldau, Paldau 40, OIB: 25376204437, zastupanog po punomoćnici Jeleni Damjanović Barić, odvjetnica iz Čakovca, radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 3734/2023 od 16. srpnja 2025., 11. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 3734/2023 od 16. srpnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II.O troškovima postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 674/2023 od 25. kolovoza 2023., kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 166,47 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 388,24 eur s pripadajućim zateznim kamatama, te je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud je utvrdio da kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP -a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

6.No, donošenjem pobijane odluke sud prvog stupnja je počinio postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, budući prema prosudbi ovog suda, kako osnovano ističe i tužitelj u žalbi, postoji proturiječnost između razloga temeljem kojih je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za udovoljenje tužbenom zahtjevu i dokaza koji prileže spisu.

7.1.Donoseći pobijanu odluku, sud prvog stupnja uvažava čl. 2. st. 2. t.. 4., čl. 4. st.6., 7. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/2014. i dr., dalje: Opći uvjeti), čl. 3. st. 2. t. 14., 11. st.5. Zakona o tržištu toplins ke energije (“Narodne novine” broj 80/2013. i dr., dalje: ZTTE-a).

Nadalje, sud temeljem provedenih dokaza utvrđuje da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za nekretninu na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na za razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 166,47 eur, da je prednik tuženika bio vlasnik predmetne nekretnine u razdoblju do 28. studenog 2018. (kada je predbilježeno pravo vlasništva UĐ, koja predbilježba je opravdana 31. prosinca 2018.) , odnosno da u utuženom razdoblju tuženik nije bio vlasnik predmetne nekretnine pa stoga niti nije bio krajnji kupac.

7.2.Nastavno tome, u smislu ranije citiranih odredaba Općih uvjeta tužitelja, te odredaba ZTTE-a, sud prvog stupnja zaključuje da je krajnji kupac ona fizička ili pravna osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, da vezano uz promjenu osobe krajnjeg kupca jedino što je propisano Općim uvjetima je da je krajnji kupac na kojeg se prenose prava i obveze dužan u roku od 8 dana od nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije (tužitelju) svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije (tužiteljem) , te da ZTTE ne regulira ništa vezano uz promjenu osobe krajnjeg kupca.

Slijedom prednje navedenog, stav je prvostupanjskog suda da UĐ kojem je tuženik prodao nekretninu i koji je postao vlasnik iste, je bio taj koji je bio dužan putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti tu promjenu tužitelju , dok da tuženik takvo što nije bio dužan učiniti, pa sukladno tome zaključuje da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

7.3.Osim toga, vodeći računa o sadržaju Obavijesti i izvršenoj promjeni krajnjeg kupca od 8. lipnja 2017., te Očitovanja na dopis od 8. veljače 2018., sud prvog stupnja smatra da je tužitelj tuženika evidentirao kao krajnjeg kupca jer je izvršio uvid u zemljišne knjige. Obzirom na to, ocjena je suda da ako je tužitelj tuženika samoinicijativno evidentirao kao krajnjeg kupca jer je izvršio provjeru podataka u zemljišnim knjigama, da nije bilo nikakve zapreke da tužitelj to isto učini i nakon što je tuženik predmetnu nekretninu prodao.

Konačno, prema uvjerenju suda, ni iz odredaba ZTTE-a, kao ni Općih uvjeta tužitelja, ali ni čl. 10. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 38/2005. i dr., dalje: ZOO-a), ne proizlazi obveza tuženika da u pisanom obliku tužitelju dostavi zahtjev za promjenu krajnjeg kupca uz dostavu relevantne dokumentacije.

Slijedom svih tih razloga, pozivom na čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučuje kao u točki I. izreke.

O troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.

8.1.Obzirom na prednje izloženo, iz obrazloženja pobijane presude za sada proizlazi da prvostupanjski sud svoje stajalište o neosnovanosti tuženikova prigovora promašene pasivne legitimacije, a time i neosnovanosti tužbenog, u bitnome temelji na tome da u utuženom razdoblju tuženik nije bio faktični vlasnik prijeporne nekretnine, a time ni krajnji kupac u smislu čl. 2. st.2.t.4. Općih uvjeta tužitelja.

8.2.Međutim, unatoč tome, valja reći da bi iz raspoložive dokumentacije proizlazilo i to da je pravni prednik tužitelja sa predstavnikom Kućnog savjeta zgrade u [adresa]., dana 24. siječnja 1984. sklopio Ugovor o isporuci toplinske energije, te da tijekom ovog postupka od strane tuženika nije osporeno da to sada nije adresa [adresa]; da je tužitelj još 2018., izvjestio pravnog prednika ovdje tuženika da je isti evidentiran kao krajnji kupac; da iz do sada provedenih dokaza nije vidljivo da je ni pravnik prednik tuženika, kao ni fizička osoba koja je kupila nekretninu u zgradi na ranije navedenoj adresi, za koju je dakle bio sklopljen Ugovor o isporuci toplinske energije.

8.3.U svezi sa time, skreće se pažnja sudu prvog stupnja da je sukladno odredbama Općih uvjeta tužitelja, na koje se pozvao i sud u obrazloženju svoje presude, točnije čl.4. st.7. Općih uvjeta, krajnji kupac na kojeg se prenose prava i obveze dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovornu odnos s kupcem toplinske energije.

Drugim riječima, ocjena je ovog suda da je obveznik plaćanja predmetne naknade za isporučenu toplinsku energiju vlasnik nekretnine, koji je ujedno u obvezi prijaviti svaku nastalu promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije. Kako je iz stanja u spisu za sada vidljivo da je ranije spomenuti Ugovor o isporuci toplinske energije zaključen još 1984. s tadašnjim Kućnim savjetom, a u ovoj fazi postupka nitko nije upirao na to da bi naknadno bio sklopljen bilo kakav drugi Ugovor, to bi za sada upućivalo na zaključak da je taj Ugovor 1984. sklopljen sa svim tadašnjim krajnjim kupcima u toj zgradi, kao i svim kasnijim kupcima, sve sukladno čl. 11. st.5. ZTTE-a.

8.4.Pored toga, valja napomenuti i to da iako je dakle iz stanja u spisu za sada vidljivo i to da je pravni prednik tuženika od strane tužitelja još 2018. obaviješten da će biti evidentiran kao krajnji kupac isporučene toplinske energije, da isti unatoč tome što je stan u predmetnoj zgradi prodao te iste 2018., ni na koji način o toj promjeni nije obavijestio tužitelja u smislu čl. 4. st.7. Općih uvjeta tužitelja.

U tom kontekstu da je pravni prednik nekretninu u navedenoj zgradi prodao trećoj osobi, dakle da niti je vlasnik te nekretnine, niti je u posjedu iste, u ovakvoj pravnoj situaciji ne bi bilo od utjecaja na obvezu ovdje tuženika na platež tražbine koja je predmet spora.

9.Slijedom iznesenog, prvostupanjski će sud u nastavku postupka, otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će vodeći računa o žalbenim navodima tužitelja, utvrditi bitne okolnosti o kojima ovisi osnovanost tuženikova prigovora pasivne legitimacije, a time i osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, nakon čega će pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava donijeti novu i pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

10.Iz ranije navedenih razloga, valjalo je ukinuti odluku o parničnom trošku.

11.Zbog svih prethodno iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, te predmet vratiti sudu prvog stupnja primjenom čl. 369. st.1. ZPP -a, te odlučiti kao u točki I. izreke, dok je primjenom čl. 166. st.3. ZPP-a odlučeno ka u točki II. izreke rješenja.

U Rijeci, 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić