Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pr-35/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 70, zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Farme Tomašanci d.o.o., OIB: 22292854492, Semeljci, Kralja Tomislava 91, zastupan po punomoćniku Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 11. svibnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti plati iznos od 1.390,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 22. ožujka 2023. pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 499,77 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2026. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, dok se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. siječnja 2024. godine podnio Općinskom sudu u Osijeku tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi je naveo da je kao djelatnik tuženika, dana 3. svibnja 2019. godine, na adresi tuženika na farmi u Tomašancima, za vrijeme radnog vremena pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, a da se ozljeda dogodila u vrijeme kada je u okviru svog radnog mjesta obavljao posao previjanja i korekcije papaka krava, kada ga je u jednom trenutku iznenada napala krava. Pozivom na odredbe članka 111. st. 1. Zakona o radu i članka 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, navodeći da obzirom su poremećaji u tehnološkom procesu rada kod tuženika tužitelju uzrokovali tjelesne ozljede, povrijeđeno mu je njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno pravo osobnosti, radi čega potražuje pravičnu novčanu naknadu i to na ime neimovinske štete 8.000,00 eura, te na ime imovinske štete radi tuđe pomoći i njege 3.000,00 eura. Tužitelj je naveo kako je zbog opisanog štetnog događaja na bolovanju od 3. svibnja 2019. godine pa sve do danas te da liječenje u trenutku podnošenja tužbe nije još dovršeno, a u razdoblju od studenoga 2020. godine pa do podnošenja tužbe, isplaćivan mu je umanjen iznos plaće, radi čega na ime imovinske štete po osnovi izmakle koristi (umanjene plaće) potražuje iznos od 14.400,00 eura za razdoblje od 11. mjeseca 2020. do 11. mjeseca 2023. godine. Tužitelj navodi i kako se dana 21. ožujka 2023. godine obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, na koji se tuženik oglušio. Slijedom navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev za isplatu imovinske i neimovinske štete, u ukupnom iznosu od 25.400,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i to na neimovinsku štetu u iznosu od 8.000,00 eura potražuje kamate od 22. ožujka 2023. godine, na imovinsku štetu tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.000,00 eura od dana donošenja presude, a na izmaklu korist, koja je u ukupnom iznosu od 14.400,00 eura, potražuje kamate na svakomjesečne pojedinačne iznose od 400,00 eura tekuće od 16-og u mjesecu, počevši od prosinca 2020. pa do studenog 2023. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je najprije istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, s prijedlogom da se predmet ustupi Općinskom sudu u Đakovu, a na području čije nadležnosti tuženik ima registrirano sjedište te na čijem području je zasnovan radni odnos i gdje je došlo do ozljede na radu. Tuženik se dalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući da su navodi tužitelja netočni i neosnovani te da iz priložene dokumentacije uz tužbu ne proizlazi odgovornost tuženika kao poslodavca, već da je štetni slučaj nastupio kao posljedica nepredvidivog uzroka, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći niti otkloniti. Naime, tuženik tvrdi da je šteta nastala isključivo zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno zbog više sile, na koje tuženik nije mogao utjecati, dok je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom te je propustio procijeniti rizik od ozljede prilikom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka te nije napustio ograđeni prostor u okviru kojeg su se kretale krave prema staji, unatoč činjenici da je nekolicina krava promijenila smjer kretanja, prema čemu je bilo jasno da se tužitelj može naći u opasnosti. Tuženik, naime, tvrdi da tužitelj obzirom na prethodni dugogodišnji rad kod tuženika, posjeduje potrebna znanja i vještine te da je ozljeda koju je pretrpio posljedica ne samo izvanrednog i nepredvidivog događaja, nego i njegove krajnje nepažnje. Tuženik dalje navodi kako tužitelj u prilog svojim tvrdnjama dostavlja medicinsku dokumentaciju i video snimku štetnog događaja, no da se tuženik protivi korištenju video snimke u ovom postupku, ističući prigovor nezakonitosti ovog dokaza, jer da je ista pribavljena na nedopušten način iz evidencije tuženika i s tehničko-sigurnosnih uređaja kojima tužitelj nije imao pristup. Tuženik je zatim naveo kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi o objektivnoj odgovornosti poslodavca iz članka 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, niti primjeni odredbi o odgovornosti propisanoj Zakonom o obveznim odnosima, s obzirom na to da je šteta nastala kao posljedica izvanredne i nepredvidive okolnosti, odnosno više sile, tim više što je tuženik učinio sve da prevenira nastanak štete, radi čega je tužitelja osposobio za rad na siguran način, osigurao zaštitna osobna sredstva, sredstva rada prema Pravilima o zaštiti na radu te proveo druge poslove zaštite na radu. Tuženik osim svoje odgovornosti odnosno osnove, osporava i visinu tužbenog zahtjeva, te slijedom svega navedenog, predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Općinski sud u Osijeku se rješenjem pod poslovnim brojem Pr-8/2024-8 od 19. kolovoza 2024. godine oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj stvari, te po pravomoćnosti navedenog rješenja predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Tužitelj je na ročištu 29. travnja 2026. godine, nakon što je provedeno medicinsko vještačenje i vještak saslušan pred sudom, postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.410,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2023. godine, i to na ime neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti.

5. Kako je tužitelj u tužbi tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 25.400,00 eura, a tužbenim zahtjevom kojeg je konačno postavio traži isplatu (samo) neimovinske štete u iznosu od 1.410,00 eura, radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva, a što se ima cijeniti kao djelomično povlačenje tužbe. Budući tuženik na istom ročištu nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, sud nije imao uvjeta sukladno članku 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) utvrditi djelomično povlačenje tužbe, pa se u odnosu na cijeli utuženi iznos od 25.400,00 eura iz tužbe, ima donijeti meritorna odluka.

6. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu, a koja se, prije svega, odnosi na medicinsku dokumentaciju za tužitelja te ugovore o radu i isplatne liste o plaći tužitelja, pribavljeni su podaci HZZO-a o isplatama naknada tužitelju za utuženo razdoblje od 1. studenoga 2020. do 1. prosinca 2023. godine, saslušani su svjedoci ZP, CP, FPE, zatim, tužitelj i zakonski zastupnik tuženika ŽP, direktor tuženika, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu dr. Dariju Muževiću iz Osijeka. Za napomenuti je da je tuženik tijekom postupka odustao od tvrdnje da bi videosnimka predmetnog događaja, a koja je priložena uz tužbu (mogućnost reproduciranja putem eSpisa) bila nezakonit dokaz te se nije protivio da se ista koristi u ovom postupku, stoga je ista reproducirana i korištena kao dokaz.

7. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje ZPE, jer je tuženik od ovog dokaznog prijedloga odustao, a nije provedeno ni financijsko- knjigovodstveno vještačenje (na okolnost izračuna izmakle koristi) jer je tužitelj na zadnjem ročištu odustao od ovog dokaznog prijedloga. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete (imovinske i neimovinske) koja mu je nastala uslijed štetnog događaja dana 3. svibnja 2019. godine, za vrijeme radnog vremena radeći na farmi tuženika kod kojega je bio zaposlen, pretrpjevši ozljede kada ga je u jednom trenutku iznenada napala krava.

10. Među strankama je sporno odgovara li tuženik za štetu nastalu tužitelju, te posljedično visina te štete.

11. Iz iskaza svjedoka ZP utvrđeno je da je isti nekada radio kod tuženika kao voditelj tehničko-sigurnosne službe te da je u tom svojstvu imao pristup snimkama videonadzora, ali da se istima nije imao ovlast koristiti, već da je to imao voditelj obrade CP. Svjedok je navodio da je na farmi tuženika bilo postavljeno više kamera za videonadzor, a koje su se jedinstveno pratile na jednom računalu, a da su iste bile postavljene u svrhu zaštite imovine i zaposlenika. Odgovarao je kako je zainteresirana osoba mogla zatražiti videosnimku od voditelja obrade, a ne od njega, jer je on davao tek informatičku podršku.

12. Svjedok CP je navodio kako je u vrijeme nastanka predmetnog slučaja bio voditelj farme tuženika, te da je imao ovlast uvida u računalo s videosnimkama videonadzora postavljenog na farmi. Predmetni događaj nije vidio neposredno, jer kako je naveo, nije bio u blizini, ali je vidio njegovu videosnimku. Nakon što mu je sud pokazao videosnimku reproduciranu putem eSpisa, rekao je da mu se čini da je to snimka koju je prethodno već vidio. Navodio je da na snimci primjećuje kako se tužitelj nalazi u prostoru u kojem se ne obavlja posao previjanja i korekcije papaka krava, a za što je on bio zadužen i što je bilo njegovo radno mjesto, te je navodio kako tužitelj nije imao razloga da se nalazi u tom prostoru koji je inače predviđen za prolaz i kretanje životinja te kojim se kreće radnik zadužen za tjeranje životinja na mužnju. Nije se sjećao tko je tada bio tužitelju nadređen. Dalje je navodio kako na snimci primjećuje da tužitelj ima dugačku pregaču koja je namijenjena upravo radi obavljanja poslova previjanja i korekcije papaka, dok radnik koji se kreće tim prolazom radi tjeranja životinja na mužnju ne nosi pregaču, a koja po njegovu mišljenju zasigurno otežava kretnju. Navodio je kako je mišljenja da se tužitelj nije uopće trebao nalaziti u tom prostoru jer je njegov posao prema ugovoru o radu bio isključivo previjanje i korekcija papaka krava, a da inače nema potrebe da nakon što su krave ušle u ograđeni prostor, nakon čega se vrata sama zatvore, u tom prostoru se nalazi tužitelj, jer iznimno ako je neka krava i zaostala, tada u taj prostor ulazi gonič. Svjedok je dalje navodio kako je na predmetnoj snimci vidljivo da su sve krave u skupini prošle, te smatra da nije bilo potrebe da tužitelj ide za njima. Tvrdio je da kao voditelj farme nije uputio tužitelja da obavi ovaj posao koji se vidi na videosnimci, a i u slučaju da je tužitelj dobio radni nalog da ga obavi, da je prije toga trebao skinuti pregaču. Odgovarao je da se na farmi ne može dogoditi da radnik obavlja tuđi posao a bez da je dobio za to radni nalog, a nije imao saznanja o tome da bi tužitelju netko prethodno dao takav radni nalog.

13. Svjedokinja FPE je u svom iskazu navodila da je radila zajedno s tužiteljem na farmi kada mu se zbio predmetni događaj, da se tužitelj nalazio u koridoru gdje se kreću krave s mužnje prema štalama i obratno, da je tužitelj inače radio kao papkar te da je uobičajeno da nakon obrade nekoliko krava prolazi tim koridorom kako bi se krave nakon obrade papaka provele do svojih štala. U jednom trenutku kada se tužitelj nalazio u tom koridoru, jedna ga je krava iznenada napala. Navela je kako nije vidjela da je tužitelj prethodno nešto napravio toj kravi u smislu da bi ju isprovocirao na taj napad. Dalje je opisivala kako je ta krava konkretno bila poznata da je agresivna jer je bila mlada. Tvrdila je da je tužitelj radio uobičajen posao kako se inače radi na farmi i kako postupaju svi ostali papkari te da sumnja da oni prolazak kroz spomenuti koridor rade samoinicijativno. Opisivala je, zatim, da je krava napala tužitelja tako da ga je udarala glavom i pritiskala uz ogradu, a on se u jednom trenutku uspio provući ispod ograde i pobjeći. Tada mu je ona prišla i priskočila u pomoć. Opisivala je kako papkari pri svome radu nose radno odijelo i pregaču te tako obučeni ulaze u spomenuti koridor. Nakon što joj je pokazana videosnimka predmetnog događaja, navela je da se tužitelj nalazi u spomenutom koridoru te je vidljivo da tjera krave u prostor za mužnju, a što je inače posao goniča, no da papkari ovo uobičajeno rade uskačući u pomoć goničima. Navela je kako pretpostavlja da nadređeni znaju za ovakav način rada i koliko ona zna, da nije postojala nikakva naredba, odnosno zabrana nadređenih da se papkari ne bi trebali nalaziti u tom koridoru, čak, dapače, oni kroz taj prostor moraju prolaziti kada tjeraju svoje krave nakon obrade papaka nazad u štale. Postoji još jedan koridor kroz koji također papkari sa svojim kravama znaju prolaziti, a kroz koji koridor od ta dva će prolaziti, ovisi prema kuda trebaju voditi krave odnosno u koje štale. Na snimci nije uočila je li tužitelj tjerao svoje krave, već je vidjela samo da on tjera krave u prostor za mužnju, pretpostavljajući da je uskočio pomoći goniču. Dalje je na upite odgovarala kako na farmi postoje goniči čiji je posao tjeranje krava s mužnje i na mužnju i koji rade odvojeni i različit posao od papkara, ali da se oni sastaju u istom koridoru, jer goniči tjeraju krave kroz taj koridor na mužnju, a papkari obrađene krave kroz taj isti koridor vraćaju krave nazad u štale. Dalje je navodila kako u jednoj smjeni radi po jedan gonič, kao i po jedan papkar. Odgovorila je da su koridori odvojeni međusobno ogradom, a koja se ograda po potrebi otvara i zatvara. Konačno, odgovorila je kako se kod tuženika znalo događati da se zbog nedostatka ljudi, radnici preraspodjeljuju na druge poslove, a da na videosnimci tužitelj nije radio ništa neuobičajeno što inače papkari ne rade kod tuženika.

14. Tužitelj je u svom iskazu navodio da je kod tuženika pretrpio ozljedu u vrijeme obavljanja redovitih poslova. Inače je zaposlen na radnom mjestu za korekciju papaka, ali radi i sve druge popratne poslove koji se obavljaju na farmi. Predmetnog dana je ušao u prostor tzv. koridor kako bi potjerao krave prema prostoru izmuzišta, a kako bi za njima zatvorio ogradu i oslobodio prostor za svoje krave koje je obradio i koje su trebale tim prolazom proći prema svom mjestu boravka. Naveo je kako je ovakve radnje obavljao svakodnevno i uobičajeno, a što su znali njegovi nadređeni, odnosno nadređeni CP, kao i tehnolog koji je bio taj dan u smjeni. Tom prilikom, jedna ga je krava iznenada napala te ga je stala nabijati uz ogradu u spomenutom prolazu. Tužitelj je ponovio da opisano tjeranje krava nije obavljao samovoljno, već da je to uobičajeni način rada kod tuženika te da ga istovjetno obavljaju i drugi radnici koji rade istovjetne poslove kao i on. Naime, navodio je kako na farmi svi rade sve, odnosno redovito se obavljaju svi oni poslovi koje u datom trenutku treba obaviti. Tužitelj je dalje navodio kako ga nitko od strane tuženika nije upozoravao da se ne smije kretati tim prostorom, a da je to jedini prostor kojim se zapravo on i mora kretati kako bi obavio svoj posao za koji je zadužen. Od poslodavca nije dobivao nikakvu posebnu odjeću ili uputu da se treba presvlačiti kada ulazi u taj prostor u kojem je zadobio ozljede. U predmetnom štetnom događaju pretrpio je ozljede kralježnice te hematome po leđima i nogama. Dalje je opisivao da je zbog ovih ozljeda imao operaciju kralježnice, a s kojom prethodno nije imao nikakvih tegoba. Od ozljeđivanja je na bolovanju koje traje i danas, a prvih godinu i pol dana je imao naknadu za bolovanje u visini od 100% plaće, koja se nakon toga smanjila u visini od 70% plaće. Također, naveo je da je imao i operaciju desnog koljena, te fizikalnu rehabilitaciju u trajanju od 21 dan za leđa i 21 dan za koljeno. Navodio je kako je po ozljeđivanju ležao dva mjeseca te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su mu pružali supruga i sin. Tužitelj je zatim na upite odgovarao kako je obučen za obavljanje više poslova na farmi tuženika te iako je ugovorom o radu zadužen za previjanje i korekciju papaka, uobičajeno je zaduživan i za obavljanje drugih poslova, za koje je također obučen, kao što su mužnja, tjeranje krava, bacanje slame i drugo. Tvrdio je da popratne poslove nije obavljao samoinicijativno, već po nalogu nadređenih. Mišljenja je kako bi na farmi trebalo biti istovremeno prisutno najmanje dva goniča jer u trenutku kada mu se zbio predmetni događaj, radio je jedan gonič, koji je bio u drugom dijelu gdje je tjerao krave na mužnju, te nije bilo drugog goniča koji bi potjerao krave koje je on konkretno tjerao kada mu se dogodila nezgoda. Naime, opisivao je kako je na farmi nedostajalo radnika te su se radna mjesta međusobno krpala i popunjavala s prisutnim radnicima. Na upite je dalje odgovarao kako se krave nakon obrade papaka najprije smještaju u jedan boks, a kada se obradi njih nekoliko, one se iz tog boksa tjeraju u svoje skupine. U tom boksu se smješta najviše po četiri krave, radi čega se poslovi obavljaju periodično, na način da kada papkar obradi četiri krave, njih vraća u svoje skupine, a zatim se prelazi na sljedeće. Tjeranje krava iz spomenutog boksa u skupine uobičajeno rade papkari, te ne postoje posebni koridori za tjeranje krava sa obrade papaka i tjeranje krava na mužnju. Tužitelj je opisivao da je prilikom rada koristio kecelju, a koja je prvenstveno namijenjena nošenju za vrijeme pranja nogu kravama, ali ju je on uobičajeno nosio i u vrijeme tjeranja krava kroz koridor, zbog balege i nečistoća koje se tamo nalaze, a da tako uobičajeno postupaju svi papkaroši i muzači, dok goniči ne nose takve kecelje. Pojašnjavao je da je neposredno prije predmetne nesreće ušao u koridor kako bi krave koje su išle prema izmuzištu potjerao do kraja koridora kako bi isti mogao zatvoriti te u njega uvesti svoje krave koje je obradio te ih kroz isti taj koridor provesti na drugu stranu do svojih skupina, dakle, morao je ući u taj prostor kako bi zatvorio dio ograde u koridoru da ne bi došlo do miješanja krava. Na upit punomoćnika tuženika zašto nije zastao i pričekao da krave same izađu iz koridora, tužitelj je naveo da bi zbog toga dobio prigovore nadređenih jer se nema vremena čekati, a da su to uobičajene radnje i radni zadaci radnika papkara na farmi.

15. Zakonski zastupnik tuženika ŽP je navodila da je direktor tuženika od studenog 2023. godine, a kako nije radila na farmi tuženika u vrijeme nastanka predmetnog događaja s tužiteljem, nije imala saznanja o istom, niti je na upit punomoćnika tuženika znala odgovoriti je li u vrijeme nastanka štetnog događaja kod tuženika bilo dovoljno zaposlenih radnika na farmi i kakva je bila organizacija poslova.

16. Iz priloženih ugovora o radu i njihovih aneksa (str. 181 do 199 spisa), proizlazi da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja imao s tuženikom zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto radnika na obradi papaka, a kojim Ugovorom je ujedno određeno da će radnik poslove obavljati na farmi u Tomašancima, ali po potrebi i na drugim mjestima i poslovnim jedinicama, na usmeni ili pismeni nalog neposredno nadređenog (članak 4. Ugovora). Tužitelj je prethodno s tuženikom imao zaključivane i ugovore o radu na određeno vrijeme, a 30. rujna 2015. godine je imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto radnika na štrajanju.

17. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način na radnom mjestu radnika na obradi papaka, što proizlazi iz Zapisnika o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način iz kolovoza 2014. godine (str. 159 spisa), kao i što je bio osposobljen za učinkovitu zaštitu pučanstva i imovine ugrožene požarom, prema priloženom Uvjerenju iz kolovoza 2014. godine (str. 160 spisa), dok prema Uvjerenju iz srpnja 2018. godine (str. 161 spisa), proizlazi da je bila utvrđena njegova zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova radnika na obradi papaka.

18. Pregledavajući videosnimku putem eSpisa, sud je utvrdio kako se predmetni događaj zbio na način kako ga je tužitelj opisivao odnosno da se on nalazio iza skupine krava pri samom kraju tzv. koridora, gdje ih je pogurivao pri ulasku u prostor izmuzišta, s time da se na snimci vidi da je tužitelj tek dvije krave pogurao, nakon čega se odmaknuo unazad i čekao da sve konačno uđu u ograđeni prostor izmuzišta, da bi se u jednom trenutku jedna krava iz lijevog kuta, a koju tužitelj prethodno nije dodirivao, iznenada okrenula i nasrnula na njega, odgurujući ga kroz koridor uz zaštitnu ogradu, nabijajući ga uz ogradu, da bi tužitelj u jednom trenutku uspio između cijevi ograde izaći iz koridora.

19. Odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine” broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje ZZNR) propisuje kako se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno odredbi čl. 25. st. 2. ZZNR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu nastalu na radu i u vezi s radom ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

20. Prema odredbi čl. 1063. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO) odgovornost za štetu postoji ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, a štetnik, odnosno odgovorna osoba može se osloboditi ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, odnosno ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

21. Dakle, prema odredbama Zakona o radu koje se ovdje imaju prvenstveno primijeniti jer je tužitelj pretrpio štetu ozljedom na radu kod tuženika, propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznoga prava.

22. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka CP da je tužitelj u vrijeme kada mu se zbio predmetni događaj radio samoinicijativno poslove za koje nije bio zadužen, odnosno da je ušao u koridor i tjerao krave prema prostoru izmuzišta što je inače posao goniča a ne papkara koje je bilo njegovo radno mjesto prema ugovoru o radu, jer je isto u suprotnosti s iskazom svjedokinje FPE, koja je u cijelosti suglasno iskazivala te okolnosno i životno potvrđivala iskaz tužitelja, te prije svega navodila da se radi o uobičajenim postupanjem na farmi, odnosno, da papkari uobičajeno ulaze u predmetni koridor kako bi proveli krave koje su obradili nazad do svojih skupina, a ako se u koridoru zateknu krave koje idu prema izmuzištu, u slučaju da nema goniča koji su za njih zaduženi, uskaču papkari tako da ih oni znaju potjerati prema izmuzištu, sve kako bi iza njih zatvorili ogradu i da ne bi došlo do miješanja krava koje oni moraju provesti tim istim koridorom do svojih skupina (štala). Potpuno je neživotno i neuvjerljivo da bi tužitelj ovo radio samovoljno i bez znanja nadređenih. Upravo je ova svjedokinja potvrdila kako tužitelj predmetnom prilikom nije radio ništa drugačije nego što to uobičajeno rade papkari na farmi tuženika, a što je sud i prihvatio, tim više jer je logično obzirom na utvrđenu dinamiku i pravce kretanja krava na farmi tuženika. Kako je svjedok CP kao voditelj farme kod tuženika bio nadređeni, sud zaključuje da je svojim iskazom htio umanjiti, tj. otkloniti svoju odgovornost i odgovornost tuženika za takvu organizaciju posla na farmi i propust da ako se papkari već upućuju i koriste za obavljanje dio poslova goniča, iste za to osposobe uz propisane mjere zaštite na radu, te ih zaduže za potrebnu odjeću, obuću i zaštitna sredstva u slučaju da su ista posebno predviđena za te poslove. Ne može se onda prihvatiti ni navod ovog svjedoka kako je tužitelj pri ulasku u koridor trebao skinuti pregaču koju je kao papkar nosio, jer nema dokaza da je tuženik prethodno upozorio tužitelja i ostale papkare da istu prilikom ulaska u koridor trebaju skidati i da bi pri ulasku u koridor trebali imati drugačiju opremu, no, isto je, prema mišljenju ovog suda, prema stanju stvari i irelevantno, jer pregledom videosnimke sud nije uočio da je pregača koju je tužitelj nosio utjecala na nastanak štetnog događaja, a niti da je ista otežavala njegovu kretnju i izbjegavanje napada.

23. Tuženik nije dokazao da je do štetnog događaja došlo nepažnjom, odnosno isključivom krivnjom tužitelja, niti da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno da bi postojale okolnosti koje bi tuženika oslobodile odgovornosti za štetu u cijelosti ili djelomično. Za sve navedeno teret dokaza bio je na tuženiku, a isto tako, po mišljenju ovoga suda, potpuno je neprimjenjivo u ovoj stvari zaključiti da bi se radilo o višoj sili, jer se pod taj pojam nikako ne može svrstati napad domaće životinje – krave, za koju uostalom odgovornost snosi vlasnik životinje, dakle, tuženik.

24. Slijedom svega navedenog, tuženik je odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja temeljem Zakona o radu koji propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, sve u svezi s člankom 1045. stavak 1. ZOO-a kojim je pripisano da tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je oštećenom, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

25. Da bi utvrdio visinu štete, sud je odredio medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Dariju Muževiću iz Osijeka.

U pisanom nalazu i mišljenju, vještak je najprije naveo kako je tužitelju po ozljeđivanju utvrđena dijagnoza nagnječenja leđa u slabinskom dijelu te nagnječenja grebena lijeve crijevne kosti, radi čega mu je preporučeno mirovanje, lokalno led, terapija protiv bolova prema potrebi i kontrolni pregled na indikaciju. Dijagnoza je utvrđena pregledom po traumatologu u OHB KBC Osijek po prijemu na dan ozljeđivanja 3. svibnja 2019. godine. Dana 5. svibnja 2019. tužitelj je ponovno pregledan po traumatologu zbog prisutnih tegoba, pri kojem pregledu je utvrđena bolnost na pritisak lumbalne kralježnice te mišića vezanog uz kralježnicu s lijeve strane. Preporučeno je postupanje sukladno ranijim uputama.

Vještak, zatim, u nalazu navodi kako se preostala medicinska dokumentacija koja prileži u spisu odnosi na degeneracijsku bolest slabinske kralježnice, desnog koljena i lijevog ramena, a koje nisu u izravnoj ili neizravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom traumom, već su posljedica generacijskih procesa u organizmu, a njihova je pojava koincidirala s predmetnom traumom, no nije njezina posljedica, te iste nisu uključene u ocjenu posljedica predmetnog štetnog događaja.

Vještak je ozljede ocijenio kao laka tjelesna ozljeda.

Slijedom utvrđenog, vještak je dao ocjenu pretrpljenih bolova te naveo da su bolovi jakog intenziteta kod tužitelja trajali tri dana u ozlijeđenim tjelesnim regijama, srednjeg intenziteta su postojali tijekom sedam dana, u vidu kasnijih bolova u ozlijeđenim tjelesnim regijama, a slabog intenziteta da su postojali u kontinuiranom trajanju tijekom 14 dana. Vještak je naveo da tužitelju zbog navedenih bolova nije bila potrebna analgetska sustavna i lokalna terapija.

Dalje, vještak navodi da je tužitelj kao posljedicu ozljede pretrpio strah jakog intenziteta koji je kod tužitelja postojao u trenutku samog ozljeđivanja, obzirom na narav traumatskog događaja – napad domaće životinje; sekundaran strah srednjeg intenziteta je trajao tri dana po ozljeđivanju, a sekundaran strah slabog intenziteta sedam dana. Vještak navodi da je sekundarni strah postojao posljedično zabrinutosti za konačan ishod traumatskog događaja i liječenja.

Vještak, zatim, navodi kako tužitelju nije bila potrebna pomoć medicinski stručne, niti njega medicinski nestručne osobe, obzirom da ozljede kod tužitelja nisu dovele do bitnog ograničavanja mogućnosti samozbrinjavanja.

Konačno, vještak je naveo kako kod tužitelja nema naruženja niti da je nastupilo umanjenje životne i radne aktivnosti u svezi s pretrpljenom ozljedom, a da je bolovanje zbog predmetne traume kod tužitelja bilo opravdano u razdoblju kroz mjesec dana.

26. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka i to u odnosu na procjenu nastalih ozljeda, visine štete i potrebe za bolovanjem nakon nastalog štetnog događaja, tuženik nije imao primjedbi, međutim, tuženik je i dalje osporavao osnovu tužbenog zahtjeva ističući da je šteta nastala krajnjom nepažnjom tužitelja, dok je tužitelj imao primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem vještak osporava postojanje uzročne veze između štetnog događaja i posljedica kod tužitelja, gdje iste pripisuje ranije započetim degenerativnim procesima, te je tužitelj isticao kako do nastanka štetnog događaja nije imao kroničnih tegoba u lumbalnom dijelu kralježnice, stoga smatra da vještak treba odgovoriti bi li kod tužitelja nastupila posljedica koja iziskuje operativni zahvat da nije bilo štetnog događaja, kao i da se očituje jesu li degenerativni procesi ubrzani štetnim događajem, te u kojoj mjeri (vremenski).

27. Radi istaknutih primjedbi i pitanja, vještak je saslušan pred sudom, kojom prilikom je vještak, prije svega, naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, obrazlažući kako predmetna ozljeda nije uzrok pogoršanju kliničkog stanja i bolnog sindroma kod tužitelja, već je, prije svega, riječ o degeneracijskim promjenama. Navodio je kako u nastanku i prirodnom tijeku degeneracijske bolesti ponavljane traume mogu istu ubrzati, no da jedan traumatski događaj prema sudskomedicinskoj praksi, ne može biti izravno uzročno-posljedično povezan s nastankom diskushernije. Odgovorio je da je, stoga, iako je tužitelj operiran zbog diskushernije, mišljenja kako predmetna trauma nije uzročno-posljedično povezana s kliničkim tijekom kakav je postojao kod tužitelja i da trauma nije utjecala na eventualno umanjenje životne i radne aktivnosti, koja često nastupa nakon operacije degeneracijske bolesti kralježnice, a između ostalog, i zbog same operacije. Naveo je kako je kod tužitelja najvjerojatnije postojala degeneracijska bolest, odnosno diskushernija, čiji simptomi su koincidirali s predmetnom traumom, što ne znači da je riječ o uzročno-posljedičnoj vezi. Zaključio je da ovdje nije riječ o traumatskoj diskusherniji, koje su inače izuzetno rijetke, a kada se pojave, gotovo isključivo je riječ o vratnom segmentu kralježnice, tako da je s velikom vjerojatnošću i sigurnošću zaključio da je kod tužitelja diskushernija posljedica degenerativnih procesa i da nije riječ o traumatskoj diskusherniji. Naveo je, zatim, da je štetni događaj kod tužitelja mogao dovesti do pojave simptoma, odnosno razvoja bolnog sindroma ili pogoršanja istog, no da to ne predstavlja uzrok diskushernije zbog koje je operacijski liječen. Pojavnost simptoma kod degeneracijske bolesti kralježnice, specifično diskushernije, je varijabilna. U ocjeni bolova i pretrpljenog straha kod tužitelja, cijenio je samo izravne posljedice predmetne traume, odnosno nagnječenja slabinske kralježnice i grebena lijeve crijevne kosti, a koje konkretne ozljede je tužitelj pretrpio u štetnom događaju. Na upit punomoćnika tužitelja može li promjena obrasca hoda utjecati na razvoj degenerativnih promjena, vještak je odgovorio da ne značajno, no isto tako da u medicinskoj dokumentaciji za tužitelja u spisu nije našao podatak da je bilo promjena hoda (šepanja) nakon ozljeđivanja. Na upit punomoćnika tuženika vještak je odgovarao kako je tužitelju dijagnoza nagnječenja slabinske kralježnice i grebena lijeve crijevne kosti utvrđena temeljem subjektivnih simptoma i temeljem kliničkog pregleda, a učinjena radiološka obrada isključila je koštanu traumu, radi čega je preostala samo dijagnoza nagnječenja. Stanje utvrđeno prilikom kliničkog pregleda nije posljedica degeneracijske bolesti, već je riječ o traumi mekih tkiva u području udarca za predmetnog štetnog događaja. Dalje, na upite vještak je odgovarao kako iskustveno, bez obzira što se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, je mogao utvrditi vremenski okvir, intenzitet bolova i straha u konkretnom slučaju, dok u spisu nema medicinske dokumentacije koja bi potvrđivala uzročno-posljedičnu vezu predmetne traume i diskushernije, a posljedično i operaciju koju je bolesnik imao dvije godine nakon štetnog događaja, a što također upućuje da se ne radi o traumatskoj diskusherniji. Naime, da je riječ o traumatskoj diskusherniji, onda bi tužitelj bio puno ranije operiran, a ne nakon dvije godine, što indirektno upućuje da nije imao traumatsku diskusherniju, jer se u slučajevima traumatske diskushernije operacijski zahvati obavljaju u pravilu odmah nakon proživljene traume.

28. Nakon saslušanja vještaka, punomoćnik tužitelja je naveo da i dalje ostaje kod primjedbi na njegovo mišljenje u dijelu ocjene da kod tužitelja nema umanjenja opće životne aktivnosti te u dijelu gdje je vještak dao ocjenu da je tužitelj zbog pretrpljenih ozljeda u svezi štetnog događaja opravdano bio na bolovanju mjesec dana, no, tužitelj nije imao nikakvih daljnjih prijedloga te je uredio tužbeni zahtjev prema danom nalazu i mišljenju vještaka.

29. Unatoč ovim prigovorima tužitelja, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući da je isti dan stručno, potpuno i ispravno, jer ničim nije doveden u pitanje ili osporen prigovorima. Naime, prigovore tužitelja sud ocjenjuje paušalnim, a vještak je, s druge strane, jasno obrazložio i opširno odgovorio na sve prigovore i pitanja stranaka, pa je tako zaključio, a što je detaljno obrazložio, da kod tužitelja zbog pretrpljene ozljede nije posljedično došlo do umanjenja opće životne aktivnosti i da je bolovanje zbog pretrpljene ozljede bilo opravdano u trajanju od mjesec dana, jer su zaostale tegobe kod tužitelja koje bi mogle biti temelj za umanjenje opće životne i radne aktivnosti i dulje bolovanje, rezultat degeneracijskih promjena i diskushernije koja je kod tužitelja postojala prije štetnog događaja. Naime, sud prihvaća zaključak vještaka da se ne radi o traumatskoj diskusherniji nastaloj u predmetnom štetnom događaju, jer na to upućuje činjenica da tužitelj nije operiran neposredno nakon ozljeđivanja. Također, radiološkom obradom je kod tužitelja isključena koštana trauma pa je preostala samo dijagnoza nagnječenja mekih tkiva u području udarca u štetnom događaju, koje ozljede predstavljaju laku tjelesnu ozljedu, a u odnosu na koje i njegove izravne posljedice je vještak bazirao ocjenu bolova i pretrpljenog straha kod tužitelja, te ih ovaj sud prihvaća.

30. Nalaz i mišljenje vještaka je sudu poslužio kao kvalifikatorna okolnost za ocjenu visine pravične novčane naknade koja tužitelju ima pripasti zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, uz primjenu aktualnih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a uz čiju primjenu je sud uzeo u obzir i stopu inflacije koja od dana prihvaćanja spomenutih kriterija (lipanj 2020.) do posljednjih podataka Državnog zavoda za statistiku objavljenih do zaključenja glavne rasprave (ožujak 2026.) iznosi 35,3%. Međutim, treba napomenuti da Orijentacijski kriteriji u kombinaciji s navedenom stopom inflacije, ne mogu predstavljati puku matematičku formulu te automatizam za izračunavanje pravične novčane naknade, već je sud uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja.

31. Cijeneći po vještaku utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povrede i način liječenja, sud ocjenjuje da tužitelju za ovaj vid pripada primjerena naknada u iznosu od 980,00 eura. Što se tiče pretrpljenog straha, imajući u vidu po vještaku opisanu vrstu i intenzitet straha te njihovu duljinu, sud ocjenjuje da bi za isti tužitelju pripadala primjerena naknada u iznosu od 410,00 eura. Kako je vještak ocijenio da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, kao i da mu zbog pretrpljenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju nije zaostalo umanjenje opće životne aktivnosti, to za navedene vidove tužitelju nije bilo osnove dosuđivati naknadu štete.

32. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga suda, pretrpljene povrede i okolnosti predmetnog slučaja, daju tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu sukladno članku 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO) jer je isti pretrpio neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 1.390,00 eura. Na ovu štetu, tužitelju su priznate zatezne kamate zahtijevane od 22. ožujka 2023. godine, odnosno otkada se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, sukladno članku 1103. ZOO-a.

33. U preostalom dijelu, do utuženih 25.400,00 eura, tužbeni zahtjev je stoga valjalo odbiti kao neosnovan, pod točkom II. izreke.

34. Tužitelj je u odnosu na osnovanost zahtjeva uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu uspio sa 5,5% (od utuženih 25.400,00 eura dosuđeno mu je 1.390,00 eura). Tužiteljev uspjeh u ovom postupku je stoga 52,75% (105,5%/2), a tuženikov 47,25%. Proizlazi da su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici i to u približno jednakim dijelovima, stoga sud primjenom članka 154. st. 4. ZPP-a smatra primjerenim da svaka stranka snosi svoje troškove, s time da je sukladno ovoj odredbi sud našao opravdanim obvezati tuženika da tužitelju naknadi trošak vještačenja, kojeg je predujmio i snosio isključivo tužitelj, a uzimajući u obzir zauzetu sudsku praksu prema kojoj se bez obzira na uspjeh u postupku, trošak vještačenja naknađuje stranci u cijelosti jer se radi o potrebnom trošku, odnosno trošku koji je nužno nastao u ovom postupku jer je bilo nužno provesti medicinsko vještačenje (takav stav u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-994/2021 od 14. rujna 2021.). Naime, iz zakonskih odredbi članka 154. ZPP-a, jasno proizlazi da prilikom određivanja troškova izraz "djelomičan uspjeh" i "srazmjerni dio troškova" treba ocjenjivati ne samo kvantitativno, nego i kvalitativno, a to znači da u slučaju kad je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u potpunosti, tužitelju se mogu priznati određeni troškovi, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom III. i IV.

U Đakovu 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku