REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-13/2022-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobas, Buntić d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko - upravnom odjelu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 66486182714, da tužitelju CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 10 .100,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe (31. siječnja 2022.) do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 66486182714, da tužitelju CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi imovinsku štetu (na ime tuđe pomoći i njege) u iznosu od 1.800,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja (11. svibnja 2026.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 66486182714, da tužitelju CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi imovinsku štetu na ime izgubljene zarade u iznosu od 4.691,16 eura na ime imovinske štete zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 66,76 eura od 16.11.2016.

- iznos od 66,76 eura od 16.12.2016.

- iznos od 68,09 eura od 16.1.2017.

- iznos od 68,09 eura od 16.2.2017.

- iznos od 68,09 eura od 16.3.2017.

- iznos od 68,09 eura od 16.4.2017.

- iznos od 68,43 eura od 16.5.2017.

- iznos od 68,43 eura od 16.6.2017.

- iznos od 68,43 eura od 16.7.2017.

- iznos od 69,80 eura od 16.8.2017.

- iznos od 69,80 eura od 16.9.2017.

- iznos od 69,80 eura od 16.10.2017.

- iznos od 71,19 eura od 16.11.2017.

- iznos od 71,19 eura od 16.12.2017.

- iznos od 71,19 eura od 16.1.2018.

- iznos od 71,19 eura od 16.2.2018.

- iznos od 71,19 eura od 16.3.2018.

- iznos od 71,19 eura od 16.4.2018.

- iznos od 71,54 eura od 16.5.2018.

- iznos od 71,54 eura od 16.6.2018.

- iznos od 71,54 eura od 16.7.2018.

- iznos od 71,54 eura od 16.8.2018.

- iznos od 71,54 eura od 16.9.2018.

- iznos od 71,54 eura od 16.10.2018.

- iznos od 71,54 eura od 16.11.2018.

- iznos od 71,54 eura od 16.12.2018.

- iznos od 73,69 eura od 16.1.2019.

- iznos od 73,69 eura od 16.2.2019.

- iznos od 73,69 eura od 16.3.2019.

- iznos od 73,69 eura od 16.4.2019.

- iznos od 74,05 eura od 16.5.2019.

- iznos od 74,05 eura od 16.6.2019.

- iznos od 74,05 eura od 16.7.2019.

- iznos od 74,05 eura od 16.8.2019.

- iznos od 75,53 eura od 16.9.2019.

- iznos od 75,53 eura od 16.10.2019.

- iznos od 75,53 eura od 16.11.2019.

- iznos od 75,53 eura od 16.12.2019.

- iznos od 77,04 eura od 16.1.2020.

- iznos od 77,04 eura od 16.2.2020.

- iznos od 77,04 eura od 16.3.2020.

- iznos od 77,04 eura od 16.4.2020.

- iznos od 77,41 eura od 16.5.2020.

- iznos od 77,41 eura od 16.6.2020.

- iznos od 77,41 eura od 16.7.2020.

- iznos od 77,41 eura od 16.8.2020.

- iznos od 77,41 eura od 16.9.2020.

- iznos od 77,41 eura od 16.10.2020.

- iznos od 77,41 eura od 16.11.2020.

- iznos od 77,41 eura od 16.12.2020.

- iznos od 80,54 eura od 16.1.2021.

- iznos od 80,54 eura od 16.2.2021.

- iznos od 80,54 eura od 16.3.2021.

- iznos od 80,54 eura od 16.4.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.5.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.6.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.7.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.8.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.9.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.10.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.11.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.12.2021.

- iznos od 80,93 eura od 16.1.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

IV Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 66486182714, da tužitelju CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 5.869,37 eura, sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

VI Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao zaposlenik Ministarstva obrane 16. studenog 2016., na radnom mjestu u Domu hrvatskih branitelja u Puli, uslijed pada i prevrtanja teškog komada namještaja prilikom njegova iznošenja, pretrpio ozljedu na radu u vidu teške ozljede ruke i ramena. S obzirom na to da je tužitelj stradao kao zaposlenik tuženice, na svom radnom mjestu, za vrijeme obavljanja rada, tuženica mu je dužna naknaditi štetu sukladno Zakonu o radu, Zakonu o zaštiti na radu te Zakonu o obveznim odnosima.

1.1. Tužitelj je uslijed šetnog događaja pretrpio znatnu neimovinsku i imovinsku štetu. Naime, iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je pretrpio teške tjelesne ozljede, i to distenzionu ozljedu desnog dominantnog ramena s posljedičnim istegnućem ostalih segmenata ruke te vratne kralježnice. Uslijedilo je izrazito dugo liječenje te intenzivna i obilna rehabilitacija, a trajne posljedice predmetnog štetnog događaja tužitelja ograničavaju u životnim i radnim aktivnostima. U svrhu liječenja on je obavio veliki broj specijalističkih pregleda i pretraga, pretrpio je tri operacijska zahvata s popratnom hospitalizacijom, tri neugodna vađenja šavova nakon operacija, kao i neugodna injiciranja lijeka u zglob. Obavio je 15 ciklusa ambulantne fizikalne terapije (FTH), dok je u tri navrata morao nositi zaštitnu ortozu za rameni zglob.

1.2. Zbog navedene povrede tužitelj je trpio bolove zbog kojih nije mogao spavati, često mu se javljala vrtoglavica prilikom naginjanja glave u lijevo. Posljedice ozljede osjeća i danas jer je onemogućen služiti se rukom zbog desnog ramena, ima ograničene rotacije vrata u lijevo kao i lijevostanu inklinaciju. Također mu je izražen smanjeni osjet dodira ulnarne strane desne podlaktice i IV i V prsta desne ruke, zbog čega mu je prisutno trnjenje desne ruke kao i bolnost pri svim graničnim pokretima. U periodu između druge i treće operacije imao je period nestabilnog ramena kad su mu se događale i spontane luksacije, ne može dizati teret, vršiti nagle pokrete, sklekove, bacati predmete i slično. Dakle, uslijed predmetnog štetnog događaja tužitelj je pretrpio fizičke bolove i strah, koji su i dalje prisutni. Osim toga, zbog ozljeda nastalih u predmetnom štetnom događaju on trpi naruženje srednjeg stupnja, jer ima ožiljke koje su vidljive golim okom, posebice u ljetnim mjesecima, na plaži ili u svakoj situaciji kada je bez majice, zbog čega se osjeća manje vrijedno i anksiozno. Najteže mu pada što ne može uzeti u ruke i nositi svog tek rođenog sina , zbog čega ima smanjenu mogućnost obiteljskog zadovoljstva. Ne može se više baviti sportom niti obavljati uobičajene životne aktivnosti koje je mogao ranije, a trpi i tercijarni strah zbog brige za zadržavanje i napredak u zaposlenju koje mu zbog pretrpljene ozljede trajno onemogućeno. S obzirom na ozljede koje je pretrpio i posljedice tih ozljeda tužitelj ima smanjenje životne aktivnosti od najmanje 30 %. Također, uslijed ozljeda koje je trpio tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega , i to nakon traume najmanje 40 dana po 4 sata dnevno budući da nije mogao obavljati ni osnovne stvari kao što su higijena, hranjenje, ustajanje iz kreveta, odlazak na toalet, vožnja automobilom u bolnicu i drugo, zatim nakon prve i druge operacije po 30 dana prosječno 3 sata dnevno, a nakon treće operacije oko 60 dana prosječno 3 sata dnevno. U periodu nakon toga tužitelj je bio bolje pokretljivosti, ali nedostatne da bi samostalno mogao voziti auto, ići u kupovinu i ostale stvari te mu je trebala tuđa pomoć i njega 12 tjedana po 2 sata dnevno. Osobito mu je trebala tuđa pomoć za svakodnevne odlaske na FTH zbog nemogućnosti vožnje automobila duži period liječenja.

1.3. Nadalje, kod tužitelja je zbog ozljede nastala nesposobnost obavljanja poslova i zadaća radnog mjesta i nemogućnost polaganja čina za dočasnika, slijedom čega je pretrpio štetu u vidu izgubljene zarade, jer je zadobivena ozljeda bila uzrok nesposobnosti obavljanja obuke za dočasnika. Slijedom navedenog, tužitelj mjesečno gubi cca 550,00 kuna razlike u plaći zbog nemogućnosti napretka u službi , pa po toj osnovi potražuje 40.000,00 kuna za razdoblje od 16. studenog 2016. do podnošenja tužbe.

1.4. Prije pokretanja postupka obratio se tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no tuženica na njegov zahtjev nije odgovorila. Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njegov tužbeni zahtjev, konačno uređen podneskom od 26. ožujka 2025., kojim od tuženice zahtijeva naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.100,00 eura, imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.800,00 eura te izgubljene zarade u iznosu od 4.691,16 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama i uvećano za parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporila tužbeni zahtjev. Navela je da nije sporno da je tužitelj zadobio ozljedu za vrijeme rada, ali da je sporno je li on zbog nepažnje ili na drugi način pridonio nastanku štete , kao i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i pretrpljenih ozljeda. Smatra da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi odgovornost tuženice, već se može zaključiti da je tužitelj isključivo svojom krivnjom i krivnjom svojih kolega doveo do nastanka štetnog događaja, dok u postupanju tuženice nije bilo nikakvih protupravnosti ili nepravilnosti koje bi se mogle povezati sa štetom koju trpi tužitelj. Tuženica stoga osporava osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao i visinu koju je tužitelj postavio previsoko, paušalno i apstraktno. Potraživanje naknade po osnovi izgubljene zarade također osporava u cijelosti. Slijedom navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu kao i zdravstveni karton tužitelja, pročitani su nalazi i mišljenja stalnih sudskih vještaka mr. sc. Andreja Angelinija i dr. med. univ. Helene Marčinko, kao i njihove pisane dopune, saslušani su svjedoci JJ, HJ, AJ, RJ, ŠJ, ZJ te tužitelj kao stranka.

3.1. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka BJ, jer je imenovani svjedok, koji se imao saslušati zamolbenim putem, nepoznat na prijavljenoj adresi, a eventualna druga adresa nije dostavljena u spis. Međutim, navedeni svjedok bio je predložen na okolnost nastanka štetnog događaja, a te činjenice je sud utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza pa saslušanje istog nije ni bilo potrebno.

4. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete kao posljedice ozljede na radu od 16. studenog 2016., koja se dogodila prilikom iznošenja namještaja iz Doma hrvatskih branitelja u Puli, uslijed pada i prevrtanja teškog komada namještaja, na koji način je tužitelj pretrpio tešku ozljedu ruke i ramena. Tužitelj zahtijeva naknadu neimovinske štete, imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te imovinske štete s osnova izgubljene zarade zbog nemogućnosti napredovanja na radu.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, kao ni okolnost da je predmetna ozljeda tužitelju priznata kao ozljeda na radu. Međutim, sporna odgovornost tuženice za štetu nastalu tuženiku, s obzirom na navode tuženice da je štetni događaj nastao krivnjom odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja, što dovodi do isključenja odgovornosti za štetu na strani tuženice. Posljedično navedenom, sporna je i visina štete.

6.1. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade, sporna je osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva, ali ne i njegova visina s obzirom na to da je tuženica sama izvršila obračun tražbine, a koji obračun je tužitelj prihvatio.

7. Na okolnost nastanka štetnog događaja iskazivali su svjedoci RJ, VJ, ZJ i tužitelj kao stranka.

7.1. Svjedok RJ u svom je iskazu naveo da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlen kao strojar na vojnom brodu. Do štetnog događaja došlo je na način da su on i njegovi kolege, uključujući i tužitelja, od strane zapovjednika SJ bili upućeni u Dom hrvatskog branitelja kako bi pomogli nositi stvari. Tužitelj se ozlijedio kada su iz podruma po stepenicama iznosili veliki i težak profesionalni kuhinjski stol, koji je pao, a zbog odmaka vremena ne sjeća se točnog razloga pada stola kao ni je li tužitelj rukom pokušao spriječiti pad. Oni inače nisu smjeli napuštati brod, to je stegovno kažnjivo, ali su konkretne zgode izvršavali zapovijed njihovog nadređenog, uz napomenu da je i odbijanje izvršavanja zapovjedi nadređenog također stegovno kažnjivo.

7.2. Svjedok VJ je u vrijeme štetnog događaja bio zamjenik zapovjednika broda na kojem je tužitelj radio kao mornar. Spornog dana su od zapovjednika diviziona ZJ dobili usmenu zapovijed da mornari pomognu prilikom premještanja namještaja u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Kada se on požalio na tu zapovijed smatrajući da nije u redu da mornari napuštaju brod i odlaze u civilne objekte radi obavljanja poslova koji nisu u opisu njihovog radnog mjesta, zapovjednik diviziona pozvao je mornare i autoritativno ih upitao tko to odbija izvršiti njegove zapovjedi, nakon čega su se oni pokunjili i pristali izvršiti zapovijed odnosno obaviti navedene poslove. On je ostao na brodu jer je bio dežuran, dakle nije nazočio štetnom događaju, a kada su se mornari vratili, tužitelj se požalio da je ozlijeđen. Boljela ga je ruka, gotovo da nije mogao micati rukom, pa ga je on poslao u kabinu i oslobodio svih dužnosti. Prethodno je upitao zapovjednika ZJ hoće li tužitelja poslati na pregled i pokrenuti izvanredni događaj, odnosno o tome obavijestiti sve službe i evidentirati događaj u operativnim dnevnicima, ali mu je on odgovorio da to neće pokretati, već da će tužitelj sljedeći dan biti slobodan i da može ići kod doktora. Tužitelj je te noći bio dežuran, a sljedeće jutro kada je predao službu drugom mornaru napustio je brod i potražio liječničku pomoć.

7.3. Svjedok ZJ, saslušan zamolbenim putem, u svom je iskazu naveo da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zapovjednik 2. divizijuna Obalne straže Republike Hrvatske u Puli, koji je izdvojen u Puli, dok su zapovjedništvo i 1. divizijun u Splitu. Kritične prigode su od zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice dobili zapovijed da treba namještaj iz mornaričke biblioteke koja se nalazila u Domu hrvatskih branitelja u Puli prekrcati u kamione ili nekakva vozila, koja će to odvesti u Ministarstvo obrane u Zagreb. Cijeli proces trebala je koordinirati jedna djelatnica iz Ministarstva obrane i to je trajalo je cijeli tjedan, a oni su svaki dan za to trebali staviti na raspolaganje nekoliko djelatnika. Tužitelj je u to vrijeme bio raspoređen na mjesto mornara topnika, a spomenuti posao je taj dan trebao odraditi po zapovijedi s još tri mornara. On nije bio osobno prisutan kad se tužitelj ozlijedio, već je za to saznao kad su ga telefonski obavijestili, nakon čega je on iz luke došao u Dom hrvatskih branitelja. Tužitelj je tamo čekao, on mu je preporučio da ide kod doktora, ali tužitelj nije htio ići, rekao je da će proći za koji dan. Taj dan tužitelj nije napustio radno mjesto, a doktoru se javio kasnije, ne zna točno kad i misli da mu je priznata ozljeda na radu.

7.4. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se u studenom 2014. zaposlio kod tuženice, a da je u siječnju 2015., nakon dvomjesečne obuke u Splitu, došao na brod OB03. Spornog dana kada se ozlijedio je u 8,00 sati ujutro preuzeo dužnost pomoćnika dežurnog. Na traženje zapovjednika diviziona ZJ, njih šestero mornara (četiri iz obalne straže i dva iz druge postrojbe), otišli su obaviti zadatak iznošenja namještaja iz Doma hrvatskih branitelja u Puli. Radilo se o starim profesionalnim kuhinjskim elementima koje su iznosili iz podruma. Neposredno prije ozljeđivanja, četiri mornara nosila su jedan velik i težak kuhinjski element po stepenicama, a on je išao iza njih kako bi im pomogao. U konačnici je taj element skliznuo, a kako su stajali na uskom stepeništu on nije imao prostora za skloniti se pa je, kad je element počeo padati, instinktivno podmetnuo ruku kako bi ga uhvatio. Reagirao je instinktivno u djeliću sekunde i da nije podmetnuo ruku taj element bi mu zasigurno pao na koljena i noge. Odmah je osjetio bol, a kako su već završavali s radom za taj dan, nakon što su dečki iznijeli taj element vratili su se natrag na brod. Po povratku na brod ispričao je svom nadređenom ŠJ što se dogodilo. Naime, stradala mu je desna dominanta ruka i kad se vratio na brod bol je već bila prestala. Međutim, kad je trebao ispuniti brodske dokumente utvrdio je da ne može pisati i da uopće nema finu motoriku u desnoj ruci. ŠJ je pozvao zapovjednika diviziona, ali on je rekao da ne pokreću izvanredni događaj, već su njega te večeri poslali u kabinu i poštedjeli daljnjeg rada, a sljedeće jutro, nakon što je predao smjenu napustio je brod i otišao na hitnu pomoć. Pretpostavlja da se izvanredni događaj nije pokrenuo upravo zbog toga jer nisu imali pisanu zapovijed za napuštanje broda. Kada je došao na hitnu utvrđena mu je ozljeda lopatice pa je, po preporuci liječnika, nekih deset dana nosio trokutastu maramu te je upućen kod ortopeda. Kod ortopeda je došao na red tek u prosincu 2016., po njegovoj preporuci naručen je na ultrazvuk ramena na koji je čekao do travnja 2017. i tek tada je ustanovljena težina ozljede te je njegova doktorica pokrenula postupak radi utvrđenja ozljede na radu. Inače je nakon same ozljede bio slobodan možda nekih tjedan dana, koristio je slobodne dane. Nakon toga je vraćen na posao, ali je imao liječničku poštedu pa većinu fizičkih poslova na brodu nije mogao odrađivati. U rujnu 2017. imao je prvu operaciju ramena i zbog te operacije je bio na bolovanju, koje je zatvorio nakon tri mjeseca kako ne bi izgubio posao. Vratio se na posao, ali je cijelo vrijeme izvan radnog vremena išao na fizikalne terapije, koje su se obično provodile u trajanju od 15 dana uzastopce, nakon čega je bilo 7 dana pauze pa pregled i tada ponovno fizikalne terapije. To je trajalo sve do 2018. kada je otišao na pregled u Lovran jer se njegovo zdravstveno stanje nije poboljšalo. Nakon nalaza i sačinjene magnetske rezonance uslijedila je druga operacija ramena 2019., nakon koje je ponovno odrađivao fizikalne terapije. Nakon svake operacije je minimalno mjesec dana bio 24 sata fiksiran u artrozi, a to je dovelo do dodatnih komplikacija u vidu atrofije mišića pa je i zbog toga morao odrađivati fizikalnu terapiju. U travnju 2021. je uslijedila treća operacija i tek nakon toga se njegovo zdravstveno stanje donekle stabiliziralo pa je tek u rujnu prošle godine ponovno zadovoljio motoriku. Međutim, on i dalje ima tri vijka u ramenu i sajlu zbog čega su mu pokreti ograničeni pa i dalje trpi posljedice ozljeđivanja. Bio je hospitaliziran tri dana nakon prve operacije, četiri dana nakon druge i šest dana nakon treće operacije, dok je fizikalnu terapiju odrađivao konstantno u trajanju od par godina. Također, od ozljeđivanja pa oko godinu dana nakon posljednje operacije je na dnevnoj bazi pio lijekove protiv bolova. I danas osjeća posljedice ozljeđivanja, najviše vezano za pokretljivost ruke, koju ne može u cijelosti dići ni staviti je iza tijela. Također, nakon ozljeđivanja nije mogao voziti auto, odnosno mogao je voziti tek oko dva mjeseca nakon svake operacije kada bi donekle vratio pokretljivost u ruku. To su samo fizičke posljedice, a trpio je i brojne druge. Jako mu smetaju ožiljci zaostali nakon operacija, pogled na njih ga užasava. Osim toga, 1. lipnja 2021., mjesec dana nakon skidanja artroze rodio mu se sin, a on nije mogao svoje dijete uzeti u ruke, presvući ga, kao ni pomoći svojoj ženi koja je tek rodila. Njoj je trebala pomoć, a na kraju je ona pomagala njega u svakodnevnim banalnim stvarima primjerice pri tuširanju, nekad čak i pri odlasku na wc. Bilo mu je jako teško zbog toga, a osjećao je i pritisak na poslu, znao je da bi mogao dobiti otkaz ako se ne oporavi i ne zadovolji motoriku, što je sve izazivalo dodatni strah i nelagodu u njegovom životu.

8. Sud je iskaz svjedoka RJ, VJ, ZJ i tužitelja kao stranke ocijenio istinitim, jer su o predmetnom štetnom događaju iskazivali suglasno i sukladno dokumentaciji u spisu, a ni tuženica nije osporila istinitost njihovih iskaza. Iskaz tužitelja ocijenjen je istinitim i u pogledu posljedica koje trpi nakon predmetnog štetnog događaja, jer je iskazivao detaljno, uvjerljivo, u skladu s medicinskom dokumentacijom, a u konačnici i u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

9. Na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da se predmetni štetni događaj zbio na način opisan po tužitelju, dana 16. studenog 2016. dok je bio na radu i, zajedno s ostalom mornarima, obavljao zadatke postupajući prema zapovjedi njemu nadređenih osoba. Do ozljede je došlo prilikom iznošenja velikih komada namještaja iz podrumskih prostorija Doma hrvatskih branitelja u Puli, na način da je tužitelj, uslijed pada teškog kuhinjskog elementa kojeg su iznosili, pretrpio ozljede desne ruke i ramena.

10. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19.) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) propisano je da se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10.1. U konkretnom slučaju tuženica nije dokazala da je predmetni štetni događaj bio posljedica krajnje nepažnje tužitelja, odnosno da se ozlijedio iz razloga što nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki čovjek prosječnih sposobnosti. Tuženica nije dokazala ni da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno da je doprinio nastanku istog, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se tužitelj ozlijedio obavljajući radne zadatke prema zapovjedi nadređenih osoba. Pritom, sud prihvaća navod tužitelja da je, nakon pada kuhinjskog elementa instinktivno podmetnuo ruku kako bi ga uhvatio, jer bi mu inače taj element (uzimajući u obzir da su se nalazili na uskom stepeništu) pao na noge . U postupanju tužitelja sud ne nalazi elemenata koji bi se mogli pripisati njegovoj krivnji ili krajnjoj nepažnji, na što upire tuženica.

11. Radi utvrđenja postojanja i opsega neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Andreju Angeliniju, specijalistu kirurgu i dr. Heleni Marčinko, specijalisti psihijatru.

11.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Andreja Angelinija, spec ijalista opće kirurgije, proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, uslijed kojih je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od šest dana (po dva dana nakon svakog operativnog zahvata na desnom ramenu), srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana (po četiri dana iza svakog operativnog zahvata, po prestanku jakih bolova) te blagog intenziteta u trajanju od godinu dana, uz napomenu da navedeno predstavlja ukupan zbrojih dana u kojima je tužitelj trpio bolove blažeg intenziteta, ne kronološki u nizu, jer je tužitelju prilikom obavljanja fizikalnih terapija stanje bilo subjektivno bolje. Imajući u vidu duži period liječenja tužitelja, tri operativna zahvata i ukupno 11 fizikalnih terapija, zbrajajući razdoblje kada je tužitelj trpio bolove blagog intenziteta, ukupan zbroj navedenih dana daje godinu dana. Zatim, tužitelj je trpio strah po štetnom događaju, i to srednjeg intenziteta odmah po nastanku štetnog događaja (kratkog trajanja) te prije svakog operativnog zahvata u trajanju od po 30 minuta, te strah lakšeg intenziteta u trajanju od po 30 minuta nakon buđenja iza operativnih zahvata, koji se ogledao u strepnji za svoje zdravlje. Vezano za neugodnosti koje su pratile tijek liječenja, vještak je naveo da je tužitelj koristio lijekove protiv bolova (Ibuprofen od 600 mg i Dexomen 3x1 tbl), da je odradio 11 ciklusa fizikalne terapije u trajanju od po 15 dana, da je nakon operativnog tretmana trebao mirovati, a povremeno je nosio imobilizaciju (ortozu) za desno rame (iza svakog operativnog zahvata po dva tjedna). Kod tužitelja je došlo do umanjenja životne aktivnosti od 8 %, što se očituje u umanjenoj pokretljivosti ramenog zgloba u srednjem stupnju, uz napomenu da on ni danas nema puni opseg kretnji u desnom ramenom zglobu. Nadalje, kod tužitelja je zaostalo naruženje u vidu ožiljka od operacije u području desnog ramena, koje je lakšeg stupnja i vidljivo trećim osobama samo ponekad. Također, tužitelj je po štetnom događaju imao potrebu za nestručnom tuđom pomoći i njegom u trajanju od četiri sata prvih mjesec dana, što se očituje u odlasku liječniku na brojne kontrolne preglede kao i na odlaske na fizikalnu terapiju. Imao je povrijeđenu dominantnu (desnu) ruku tako da nije mogao vršiti radnje pri kojima se koristi desna ruka (kuhanje, spremanje doma, nabavka namirnica, hranjenje, pisanje i dr.). Nakon mjesec dana bila mu je potrebna tuđa pomoć u trajanju od dva sata dnevno naredna dva mjeseca, a sljedećih dva mjeseca u trajanju od sat vremena dnevno.

11.2. Očitujući se na primjedbe tužitelja u pogledu umanjenja životne aktivnosti vještak je u podnesku od 15. siječnja 2024. naveo da tužitelj ni danas nema puni opseg kretnji u desnom ramenom zglobu, a kako se radi o dominantnoj ruci mlađe osobe, ispravio je svoj nalaz u tom pogledu navodeći da umanjenje životne aktivnosti kod tužitelja iznosi 10 %.

11.3. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Helene Marčinko, spec ijalista psihijatra, sačinjenog nakon uvida u medicinsku dokumentaciju te pregleda tužitelja, proizlazi da tužitelj prilikom samog štetnog događaja nije trpio strah jer je smatrao da se radi o lakoj ozljedi koja će kroz razdoblje mirovanja proći. Strah karaktera strepnje trpio je kada mu je priopćena dijagnoza i taj strah se povećavao pred svaku operaciju i kontrolu stanja. Prije svake operacije i u post operacionom periodu trpio je strah srednjeg do visokog intenziteta, jer je o ishodu operacije ovisila njegova budućnost, kao i egzistencija njegove obitelji. U razdoblju od 26. rujna 2017. pa do danas tužitelj stalno trpi strah karaktera strepnje, uglavnom zbog činjenice da jedan krivi pokret može uzrokovati invalidnost ili novi operativni zahvat. Prije i poslije operativnih zahvata trpio je strah srednjeg do visokog intenziteta u trajanju od nekoliko dana. S vremenom se kod njega razvilo reaktivno depresivno stanje karakterizirano stalnom potištenošću, anhedonijom te smetnjama usnivanja i prosnivanja. Kod tužitelja je na psihološkom planu došlo do umanjenja životnih aktivnosti od 5 do 7 %, koje se očituje u prethodno navedenim tegobama.

11.4. Nakon zaprimanja oba nalaza i mišljenja sud je pozvao vještake dr. Helenu Marčinko i dr. Andreja Angelinija da objedine nalaz i mišljenje u pogledu ukupnog umanjenja životne aktivnosti kod tužitelja (s tjelesnog i psihološkog aspekta). U podnesku od 20. studenog 2024. vještak Angelini je izvijestio da, nakon međusobne konzultacije, ukupno umanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 12 %. Naime, radi se o dva odvojena sustava – tjelesnom i psihičkom, međutim isti se međusobno isprepliću, odnosno i kirurški i psihički su posljedica samog štetnog događaja kao i brojnih liječničkih kontrola i operacija čiji je uzrok oštećenje desnog ramenog zgloba. Danas se, nakon završenog liječenja, umanjenje životne aktivnosti očituje u smanjenoj funkciji zgloba koja tužitelja onemogućava u potpunoj životnoj aktivnosti kako s kirurške strane, tako i s psihijatrijske. Primjerice, on povremeno štedi desnu ruku u predjelu ramena iz činjenice da je svjestan da je zaostalo određeno umanjenje funkcije (kirurški), kao i iz razloga straha od moguće boli (psihijatrijski).

11.5. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a i sud je oba nalaza i mišljenja, kao i zajedničku ocjenu vještaka u pogledu umanjenja životne aktivnosti tužitelja, prihvatio u cijelosti, cijeneći ih stručnim i objektivnim.

12. Na okolnost pružene tuđe pomoći i njege tužitelju iskazivali su, osim tužitelja čiji je iskaz ranije predočen, i svjedoci JJ - tužiteljeva supruga, te AJ i HJ – tužiteljevi roditelji. Iz njihovih iskaza, koje je sud u cijelosti ocijenio istinitima, jer su iskazivali uvjerljivo i u skladu s ostalim izvedenim dokazima, utvrđeno je da su oni nakon ozljeđivanja pomagali tužitelju i njegovali ga. Tako je tužiteljeva supruga JJ navela kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju stradala dominanta desna ruka pa mu je ona morala pomagati pri obavljanju higijene, oblačenju, obuvanju, nekad čak i hranjenju odnosno rezanju hrane, kako nakon samog ozljeđivanja, tako i nakon svakog operativnog zahvata . Tužiteljev otac u svom je iskazu potvrdio da je tužitelja vozio na liječničke preglede i fizikalne terapije, jer u početku nije mogao samostalno voziti, kao i da mu je pomagao pri obavljanju težih kućanskih poslova, dok iz iskaza tužiteljeve majke proizlazi da je ona pomagala kad god je to bilo potrebno u kuhanju, pospremanju ili bi uskakala kada drugi ukućani to nisu mogli. Njihovi iskazi u tijelu postupka nisu osporeni, a u bitnom su sukladni i mišljenju vještaka dr. Angelinija o tuđoj pomoći koja je tužitelju bila potrebna.

13. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju tešku ozljedu ramena desne dominantne ruke, da je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od šest dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana te slabog intenziteta u trajanju od godine dana; da je njegovo liječenje bilo popraćeno s tri operativna zahvata i čak 11 fizikalnih terapija u trajanju od po 15 dana; da je nakon svakog operativnog zahvata nosio ortozu za desno rame i da je trebao mirovati; da je tijekom višegodišnjeg oporavka konstantno koristio lijekove protiv bolova; da je kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja zaostalo naruženje u vidu ožiljka od operacije, koje je lakšeg stupnja i vidljivo trećima ponekad; da je prije svake operacije i u post operacionom periodu trpio strah srednjeg do visokog intenziteta zbog ishoda operacije; da je od rujna 2017. (od priopćenja dijagnoze) trpio strah karaktera strepnje; da se kod njega s vremenom, kao posljedica predmetnog štetnog događaja, razvilo reaktivno depresivno stanje karakterizirano stalnom potištenošću, anhedonijom te smetnjama usnivanja i prosnivanja; da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja zaostalo ukupno umanjenje životne aktivnosti od 12 % (na tjelesnom i psihološkom planu), koje se očituje u smanjenoj funkciji zgloba s jedne strane te poremećajem prilagodbe anksiozno depresivnog tipa, s druge strane, stav je ovog suda da tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u iznosu 10.100,00 eura, koliko je po toj osnovi i zatražio (čl. 19. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO/05).

13.1. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir odlučne okolnosti konkretnog slučaja, poglavito jačinu i trajanje fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Posebno je uzeto u obzir da je oporavak tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja trajao čak pet godina, tijekom kojih je tužitelj, kao mlada osoba u životnoj dobi izrazite profesionalne i obiteljske aktivnosti, bio znatno ograničen u obavljanju svakodnevnih životnih i radnih aktivnosti. Sud je osobito cijenio da je tužitelj tijekom navedenog razdoblja postao otac, međutim zbog posljedica predmetnog štetnog događaja nije mogao u punoj mjeri sudjelovati u aktivnostima vezanim uz skrb i njegu djeteta, niti pružati potrebnu pomoć supruzi u obiteljskom i svakodnevnom funkcioniranju kućanstva, što je kod njega dodatno izazivalo osjećaje frustracije, bespomoćnosti i psihičke opterećenosti. Nadalje, on je tijekom cijelog razdoblja liječenja i oporavka bio zabrinut i za vlastitu egzistenciju te egzistenciju svoje obitelji, strahujući da zbog trajnih posljedica ozljeđivanja neće moći zadovoljiti radne zahtjeve svojeg zaposlenja, odnosno da bi mogao izgubiti posao. Sve navedene okolnosti, sagledane u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, prema ocjeni ovoga suda, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u dosuđenom iznosu. Sud je pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade imao u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uzimajući u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020., kada su navedeni Orijentacijski kriteriji posljednji put izmijenjeni.

14. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, odnosno od 31. siječnja 2022., prema čl. 1103. u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO/05, cijeneći da je do tada, prema rezultatima dokaznog postupka, liječenje tužitelja bilo dovršeno, odnosno postignuta je stabilizacija njegovog zdravstvenog stanja (onakvog kakvo je u bitnom i danas), a koja okolnost u tijeku postupka nije dovedena u pitanje.

15. Glede naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 300 sati, koja mu je pružena od strane nestručnih osoba (članova obitelji).

15.1. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju iznosi 6,00 eura (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci Gž R-17/2025-2 od 10. siječnja 2025., Općinski građanski sud u Zagrebu u odluci Pn-957/2022-28 od 1. kolovoza 2025., Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž-1293/2024-2 od 5. ožujka 2025. i dr.). Stoga, za ukupno 300 sata pružene tuđe pomoći i njege tužitelju pripada zatraženi iznos od 1.800,00 eura.

15.2. Tužitelju pripadaju kamate na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege od dana presuđenja (čl. 1086. ZOO/05), jer je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti čiji je novčani ekvivalent utvrđen tek ovom presudom.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

17. Valja još spomenuti da je u tijeku postupka utvrđeno da je tužitelju od strane Croatia osiguranja d.d. isplaćena osigurnina u iznosu od 600,00 kuna / sada 79,63 eura. Tuženica u spis nije dostavila policu osiguranja, već samo prijavu nesretnog slučaja koji je 22. ožujka 2018. uputila Croatia osiguranju d.d. (list 100 -102 spisa) te potvrdu Croatia osiguranja d.d. iz koje proizlazi da je iznos od 600,00 kuna tužitelju isplaćen 9. svibnja 2018. (list 106-107 spisa).

17.1. Tuženica neosnovano smatra da se tužitelju isplaćena naknada u navedenom iznosu ima uračunati u naknadu pripadajuće mu štete. Naime, čl. 126. st. 1. i. 2. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15 i 50/16) propisano je da se djelatne vojne osobe kolektivno osiguravaju od posljedica nesretnog slučaja na teret državnog proračuna Republike Hrvatske. O uvjetima i načinu ostvarivanja tog prava ministar obrane donosi pravilnik. Odredbom čl. 193. st. 4. – 6. istog zakona propisano je da za ostale štete počinjene u vezi s obavljanjem službe Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o naknadi šteta. O zahtjevu oštećenika da mu Republika Hrvatska nadoknadi štetu odlučuje nadležni sud. Iznimno od odredbi stavaka 4. i 5., oštećeniku pripadniku Oružanih snaga ne pripada pravo na naknadu štete ako ostvaruje pravo na kolektivno osiguranje iz čl. 126. istog Zakona. Prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na kolektivno osiguranja od posljedica nesretnog slučaja ("Narodne novine", broj 103/13) kolektivno osiguranje vojnih osoba od posljedica nesretnog slučaja ugovara se za slučaj smrti uslijed nezgode, za slučaj trajnog invaliditeta te dnevne naknade za boravak u bolnici zbog liječenja kao posljedice nesretnog slučaja – čl. 4. Pravilnika.

17.2. Tuženica u spis nije dostavila policu osiguranja, već samo potvrdu o isplati osigurnine u iznosu od 600,00 kuna. Dakle, nije uopće vidljivo da je navedeni iznos isplaćen na temelju police kolektivnog osiguranja. Međutim, činjenica postojanja ugovora o kolektivnom osiguranju od posljedica nesretnog slučaja sklopljenog između osiguravajućeg društva i tuženice kao poslodavca tužitelja, ne isključuje pravo tužitelja na potraživanje naknade štete. Ovisno o kojoj vrsti osiguranja se radi, postojanje osiguranje od posljedica nesretnog slučaja bilo bi od značaja na dopuštenost kumulacije naknade štete i osigurane svote, odnosno na uračunavanje osigurane svote koju je oštećenik primio po osnovi osiguranja u naknadu štete. Prema odredbi iz čl. 972. st. 2. ZOO/05 pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na osiguranu svotu, a prema st. 3. istog članka odredba iz prethodnog stavka ne odnosi se na slučaj kada je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti. Dakle, samo u slučaju da se radi o osiguranju poslodavca (ovdje tuženice) od odgovornosti, dakle kada je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti, tada tužitelj kao oštećenik ne bi imao pravo na kumulaciju isplaćene mu osigurane svote i naknade štete. Međutim u konkretnom slučaju, tuženica nije dostavila policu osiguranja iz koje bi proizlazilo da se radi o osiguranju od odgovornosti (tj. da je tuženica osigurala svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva), a niti iz sadržaja citiranog Pravilnika proizlazi da se radi o ugovornom osiguranju od odgovornosti tužene kao poslodavca kojim bi poslodavac osigurao svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njegovi djelatnici i u kojem bi poslodavac bio osiguranik, već se radi o osiguranju kojim je poslodavac za sve svoje radnike ugovorio isplatu ugovorene svote za posljedice nesretnog slučaja. U takvom osiguranju osiguranici u čiju korist je ugovor sklopljen su radnici (iz dopisa Prijave nesretnog slučaja na listu 100 spisa proizlazi da je tužitelj osiguranik) a ne poslodavac, pa je stoga u smislu čl. 972. st. 2. ZOO /05 dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote.

18. Konačno, valjalo je odlučiti o zahtjevu za naknadu štete zbog izgubljene zarade, odnosno neostvarene veće plaće, uslijed nemogućnosti napredovanja na radu. Tužitelj, naime, navodi da zbog spomenute nezgode nije imao mogućnosti polagati za čina za dočasnika, slijedom čega svakomjesečno trpi štetu u vidu manje ostvarene plaće, pa po toj osnovi, na ime razlike plaće između pozornika i skupnika, za utuženo razdoblje (od studenog 2016. do siječnja 2022.) potražuje iznos od 4.691,16 eura (prema obračunu tuženice).

19. Na okolnost mogućnosti napredovanja tužitelja na radu iskazivali su svjedoci VJ, ZJ i tužitelj, čije je iskaze sud pozitivno vrednovao i ocijenio istinitima jer su iskazivali u bitnom suglasno i sukladno ostaloj dokumentaciji sadržanoj u spisu.

19.1. Vezano za sustav napredovanja, svjedok VJ naveo je da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio mornar s činom pozornika, to je niži čin, a sljedeća kategorija su dočasnici. Ne može svatko postati dočasnik, već za to treba zadovoljiti određene uvjete, a ti uvjeti su dvije godine rada u sustavu i ocjena ne manja od četiri. Tužitelj je zadovoljavao oba uvjeta. Pojasnio je da se svake godine vrši godišnje ocjenjivanje mornara, odnosno vrednovanje njihovog rada i vrlina. Tu ocjenu za mornara daje onaj koji mu je nadređen, a tužitelju je to tijekom 2016. bio on. Ocjene se daju u rasponu od jedan do pet, a osim same ocjene rada mornara, ocjenjuje se i njegova motorika, na način da se svake godine vrše testiranja koje provode kineziolozi. Ako mornar ne zadovolji na testiranju za motoriku, njegova konačna ocjena, bez obzira na ocjenu nadređenog, ne može biti veća od tri, što sa sobom povlači posljedice, od kojih je jedna nemogućnost napredovanja. Osim ranije spomenutog, za kategoriju dočasnika polažu se testovi znanja i testovi fizičke spreme, pri kojima mornari trebaju istrčati određenu daljinu u danom vremenu i napraviti određeni broj sklekova i trbušnjaka. Ako mornar ne zadovolji neku od tih normi, nema mogućnosti napredovanja. Na to testiranje mornari mogu izaći samo dva puta i to do navršenih 30 godina života, nakon čega napredovanje više nije moguće. On je tužitelju bio nadređen od 2014. (od kad je došao na brod) pa sve do njegovog odlaska s broda. Ne sjeća se detaljno koju ocjenu je tužitelj imao prije ozljeđivanja, ali zna da je uvijek imao ocjenu četiri ili pet. Nakon ozljeđivanja, zbog zadobivene ozljede njegova ocjena nije mogla biti veća od tri, jer nije zadovoljio motoriku, a to iz razloga što nije mogao odraditi sklekove. Koliko se sjeća, tužitelj do ozljeđivanja nije upućivan na testiranja za IRV (izobrazbu razvoja vođe), jer se na to testiranje može otići tek nakon dvije godine rada u sustavu. Inače se ta testiranja provode krajem godine za sljedeću godinu i to na način da obalna straža i postrojba određuju rang listu da se vidi tko uopće smije pristupiti testiranju i tada se mornari upućuju na testiranje u Split.

19.2. Svjedok ZJ pojasnio je, vezano za sustav ocjenjivanja i napredovanja, da u godišnju službenu ocjenu ulazi pet podocjena, od kojih je jedna ocjena iz psihomotoričke spremnosti djelatnika. Ako djelatnik ne zadovolji kriterije iz motorike, dobije ocjenu jedan i automatski ima otkaz iz sustava. Međutim, postoji i mogućnost opravdanja liječničkom ispričnicom, u kojem slučaju ostaje neocijenjen i može ostati u sustavu, ali godišnja službena ocjena u tom slučaju ne može biti veća od tri. Ako se dvije godine za redom djelatnik pravda ispričnicom i ne pristupi tjelovježbi, onda mu godišnja službena ocjena ne može biti veća od dva, što znači da mu se vrijeme promaknuća u činu produžuje za jednu godinu. Dakle, ako ne prođe motoriku, mornar ne može prijeći u dočasnika. Na upit kako godišnja ocjena utječe na odabir kandidata za "izobrazbu za razvoj vođe", svjedok je pojasnio, da bi djelatnik bio dobar kandidat za izobrazbu za razvoj vođe, mora imati službenu godišnju ocjenu najmanje "dobar". Ocjene su od jedan do pet. Kandidati se ocjenjuju po više kriterija, a u godišnju službenu ocjenu ulaze ocjena iz tjelovježbe, ocjena iz završenih obuka itd., sastavi se lista kandidata na nivou cijelih Oružanih snaga Republike Hrvatske i onda se redom biraju kandidati. Na daljnji upit koji su uvjeti za pristupanje testiranju za IRV, svjedok je naveo da su uvjeti definirani Pravilnikom o izobrazbi. Kandidat mora biti mlađi od 30 godina i zdravstveno sposoban, mora imati godišnju službenu ocjenu ne manju od "dobar", mora zadovoljiti na psihomotoričkim pripremama, a posljednji uvjet je da nije stegovno kažnjavan za stegovni prijestup u posljednje tri godine. Ovi uvjeti odnose se na zadnju kalendarsku godinu, odnosno prethodnu godinu kandidiranja. Tužitelj, s obzirom na zadobivenu ozljedu, nije mogao proći testiranje za odlazak na IRV. Zbog ozljede ruke nije mogao raditi sklekove, a time ni zadovoljiti na psihomotoričkim pripremama.

19.3. Saslušan na te okolnosti, tužitelj je u svom iskazu naveo da je do ozljeđivanja uredno ispunjavao sve svoje radne obveze i zadatke, uključujući i motoriku. Ugovor o radu potpisao je u studenom 2014., a ozlijedio se u studenom 2016. Do ozljeđivanja nije bio upućen na nikakva testiranja, jer nije imao uvjete, već je prvo testiranje trebalo biti krajem 2016. ili početkom 2017. U trenutku ozljeđivanja bio je mornar, 2017. dodijeljen mu je čin pozornika, uz napomenu da je krajem 2016. odnosno početkom 2017. imao uvjeta da pristupi testiranju za dočasnika skupnika, to je prvi dočasnički čin. Ne sumnja da bi, da nije došlo do ozljeđivanja, zadovoljio na tom testiranju, s obzirom na do tada stečena znanja i vještine, kao i ocjene koje je dobivao. Motorika mu je bila sve bolja i bolja, uvijek je imao ocjene između četiri i pet, u više navrata pet. Osim toga, bio je zaposlen kao topnik i tu je stekao veliko znanje. Ako bi zadovoljio na testiranju, automatski bi stekao čin dočasnika skupnika. Skupnik je prvi dočasnički čin, u dočasničkom lancu ima šest činova i u pravilu se napreduje svakih četiri godine. Njemu je dočasnička karijera zapriječena zbog ozljeđivanja. S obzirom na to da je navršio 32 godine, više ne može pristupiti testiranju za dočasnika, jer se tom testiranju može pristupiti do navršenih 30 godina.

19.4. Na temelju predočenih iskaza, kao i ostale dokumentacije sadržane u spisu, sud je utvrdio da je predmetna ozljeda utjecala na službenu ocjenu tužitelja, koji je, u periodu nakon ozljeđivanja (list 123-136 spisa) bio ocijenjen ocjenom "dobar" ili "zadovoljava", a to iz razloga što nije ocijenjen u tjelesnoj sposobnosti, kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka ZJ. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nesporno je utvrđeno da tužitelj, pod tim uvjetima nije mogao pristupiti testiranju za izobrazbu za razvoj vođe (prva razina dočasničke izobrazbe) jer je jedan od uvjeta tog testiranja provjera tjelesne spremnosti.

19.5. Međutim, da bi tužitelj mogao ostvariti naknadu štete u visini izgubljene zarade, odnosno u visini razlike između plaće koju je ostvarivao u utuženom razdoblju i plaće koju bi ostvarivao kao dočasnik s činom skupnika, on je trebao dokazati, ili bar u dostatnom stupnju učiniti vjerojatnim , ne samo da nije mogao pristupiti izobrazbi za razvoj vođe, već da bi uopće bio upućen na izobrazbu za dočasnika.

19.6. Naime, odredbom čl. 40. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, bilo je propisano da nakon navršene dvije godine službe djelatni vojnik/mornar može na temelju postignutih rezultata u službi, zadovoljavanja zdravstvenih, psihičkih, tjelesnih i sigurnosnih uvjeta biti odabran i uz osobnu suglasnost upućen na prvu razinu dočasničke izobrazbe (Program izobrazbe za razvoj vođe - IRV). U skladu s godišnjim planom prijma osoblja iz čl. 33. st. 1. istog Zakona provodi se odabir kandidata za prijam u dočasnike između djelatnih vojnika/mornara koji su završili prvu razinu dočasničke izobrazbe najkasnije u kalendarskoj godini u kojoj navršavaju 30 godina života.

19.7. Uvjeti za prijam u dočasnike detaljnije su propisani Pravilnikom o izobrazbi ("Narodne novine" broj 94/15), kojim je propisano da ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane i Glavni stožer Oružanih snaga za Oružane snage iskazuju potrebe za izobrazbama najkasnije do kraja lipnja tekuće godine za sljedeću godinu te da se na temelju iskazanih potreba donosi godišnji plan izobrazbe u Republici Hrvatskoj (čl. 5. Pravilnika). Na temelju godišnjeg plana izobrazbe u Republici Hrvatskoj ustrojstvena jedinica Oružanih snaga nadležna za personalne poslove utvrđuje popis kandidata koji zadovoljavaju propisane uvjete za upućivanje na određenu razinu slijedno-rastuće dočasničke odnosno časničke izobrazbe, najkasnije četiri mjeseca prije početka izobrazbe (čl. 15. Pravilnika). Popis kandidata iz članka 15. Pravilnika dostavlja se svim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva obrane i Oružanih snaga koje su dužne provjeriti točnost podataka i poduzeti mjere za ispravljanje eventualnih netočnosti popisa te se očitovati o prioritetu upućivanja na izobrazbu. Nakon očitovanja ustrojstvenih jedinica ustrojstvena jedinica Oružanih snaga nadležna za personalne poslove sastavlja popis kandidata za upućivanje na određenu razinu slijedno-rastuće dočasničke odnosno časničke izobrazbe prema sljedećim kriterijima: - službena ocjena u posljednje dvije ocjenjivane godine; ne manja od "dobar", - zdravstvena sposobnost, - tjelesna spremnost, - da kandidat u zadnje tri godine nije kažnjen za stegovni prijestup. Posebni kriterij za slijedno- rastuće dočasničke izobrazbe su prolaz na ulaznom testiranju znanja. Na temelju tih kriterija utvrđuje se popis kandidata za upućivanje na određenu razinu slijedno - rastuće dočasničke odnosno časničke izobrazbe (čl. 16. Pravilnika). Odredbom čl. 20. Pravilnika propisano je da se kandidati za upućivanje na prvu razinu slijedno- rastuće dočasničke izobrazbe u skladu s iskazanim potrebama u planu prijma i utvrđenim potrebama za određenim vojnostručnim specijalnostima vrednuju prema sljedećim kriterijima: - osobni čin, - vrijeme provedeno u službi, - zadnja službena ocjena, - tjelesna spremnost, - stupanj obrazovanja, - znanje stranog jezika, - tečajevi, - sudjelovanje u operacijama potpore miru, - odlikovanja, medalje, pohvale i nagrade te - prioritet ustrojstvene jedinice. Nakon provedenog postupka vrednovanja za dvostruki broj kandidata predviđen iskazanim potrebama u planu prijma i utvrđenim potrebama za određenim vojnostručnim specijalnostima vrši se provjera zdravstvenih, psihičkih, tjelesnih i sigurnosnih uvjeta te provjera da kandidat u zadnje tri godine nije kažnjen za stegovni prijestup. Člankom 21. Pravilnika propisano je da nakon provedenog postupka odabira iz čl. 16. Pravilnika odnosno vrednovanja iz čl. 19. i provjere uvjeta iz čl. 20. st. 3. Pravilnika ustrojstvena jedinica Oružanih snaga nadležna za personalne poslove utvrđuje popis kandidata za upućivanje na određenu razinu slijedno-rastuće dočasničke odnosno časničke izobrazbe po rodu, službi, struci odnosno vojnostručnoj specijalnosti.

19.8. Dakle, iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da samo ispunjavanje formalnih uvjeta za pristupanje izobrazbi za razvoj vođe ne znači automatski i upućivanje kandidata na predmetnu izobrazbu, niti stjecanje dočasničkog čina skupnika. Upućivanje kandidata ovisi o godišnjem planu prijma, iskazanim potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske, potrebama za određenim vojnostručnim specijalnostima, kao i usporedbi kandidata prema nizu kriterija propisanih Pravilnikom o izobrazbi. Dakle, radi se o selekcijskom postupku u kojem su kandidati međusobno vrednovani i rangirani, pri čemu je broj kandidata koji su mogli biti upućeni na izobrazbu ograničen potrebama službe.

19.9. U konkretnom slučaju tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo koliki je bio broj kandidata upućenih na izobrazbu za razvoj vođe u relevantnom razdoblju, koje su bile potrebe službe za dočasnicima njegove vojnostručne specijalnosti, kakav je bio njegov položaj u odnosu na druge kandidate koji su eventualno konkurirali za upućivanje na predmetnu izobrazbu, a niti je predložio da se dostava navedenih podataka zatraži od tuženice, kako bi se mogla sačiniti komparacija ukupnih bodova tužitelja prema kriterijima propisanim čl. 20. Pravilnika o izobrazbi, te kako bi se utvrdilo bi li tužitelj, prema tadašnjim potrebama službe i konkurenciji drugih kandidata, bio među kandidatima koji bi bili izabrani i upućeni na izobrazbu.

19.10. Iako iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj prije ozljeđivanja ostvarivao dobre službene ocjene, uredno izvršavao svoje obveze te imao realnu mogućnost kandidiranja za izobrazbu za razvoj vođe, navedeno samo po sebi nije dostatno za zaključak da bi zasigurno bio odabran za izobrazbu, uspješno završio izobrazbu i potom ostvario čin skupnika, posebno ne u godini kada se i ozlijedio. Sud smatra da je takav razvoj događaja ostao na razini mogućnosti, odnosno očekivanja, ali ne i izvjesnosti ili dovoljnog stupnja vjerojatnosti koji bi opravdao dosudu naknade štete zbog izgubljene zarade.

19.11. Stoga, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i štete s osnova izgubljene zarade u vidu razlike plaće između čina pozornika i čina skupnika, slijedom čega je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.691,16 eura s osnova izgubljene zarade valjalo odbiti kao neosnovan.

19.12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa čl. 155. ZPP. Tužitelj je osnovano pokrenuo predmetni parnični postupak pa se smatra da je u cijelosti uspio u pogledu osnove tužbenog zahtjeva (100 %), dok je u pogledu visine, uzimajući u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev (ukupno 16.591,16 eura), uspio u omjeru od 72 % (odnosno u iznosu od 11.900,00 eura), pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 86 %, dok uspjeh tuženika iznosi 14 %. Tuženik je stoga u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u omjeru od 72 %.

20.1. Tužitelju pripada iznos od po 250 bodova za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23, dalje: Tarifa), za sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife), za zastupanje na ročištima 29. kolovoza 2022., 2. prosinca 2022., 13. siječnja 2023. i 3. prosinca 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podnesaka od 17. ožujka 2022., 6. svibnja 2023., 26. kolovoza 2024. i 26. ožujka 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), 100 bodova za sastav podneska od 29. rujna 2022. (Tbr. 8.3. Tarife) te 25 bodova za sastav podneska od 20. prosinca 2022. (Tbr. 8.4. Tarife), ukupno 2.625 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 5.250,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.312,50 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 6.562,50 eura. Nadalje, priznat mu je trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 147,32 eura, pa sveukupni trošak tužitelja iznosi 6.709,82 eura. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi 72 % toga iznosa, što iznosi 4.831,07 eura.

20.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za izvođenje vještačenja u ukupnom iznosu od 1.038,30 eura. Navedeni trošak tuženica je dužna tužitelju naknaditi u cijelosti, jer je vještačenje izvedeno na okolnost visine imovinske i neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege, s kojim dijelom tužbenog zahtjeva je tužitelj uspio u cijelosti.

20.3. Ukupan trošak tužitelja, slijedom navedenog, iznosi 5.869,37 eura.

20.4. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

20.5. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje parničnog troška je odbijen kao neosnovan. Osim troška koji je tužitelju dosuđen u iznosu manjem od zatraženog, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. rujna 2022. jer toga podneska nema u spisu, kao ni trošak sastava podneska od 14. rujna 2022. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

20.6. Tuženici primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ne pripada pravo na trošak, već je razmjerno njenom uspjehu u sporu umanjen priznati trošak tužitelja.

U Puli 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici putem ODO Pula-Pola