REPUBLIKA HRVATSKA

P-2324/2025-8

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb (Grad Zagreb), Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Zelinska ulica 4, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Franjo- Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 7.936,82 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane 31. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja EL i punomoćnika tuženika ĐL, danom objave 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, platiti tužitelju HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb (Grad Zagreb), Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, iznos od 7.936,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos navedeni iznos teče od 11. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petsto eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. listopada 2025. navodi da se 1. srpnja 2019. oko 14,45 sati, u blizini mjesta Ćilipi, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika JL, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (polica osiguranja I-tuženika broj: 068800112632) i ŽL, upravljajući neosiguranim motociklom reg. oznake [registarska oznaka], a da je do nezgode na način da se osiguranik tuženika svojim vozilom kretao kolnikom državne ceste D-8 iz smjera istoka prema zapadu te je dolaskom do km stupa 15 i 241 metara, 29. dionice, na predjelu Močići tj. raskrižja s nerazvrstanom cestom koja se nalazi s južne strane kolnika, započeo radnju skretanja ulijevo na kolnik nerazvrstane ceste, pa je na južnoj kolničkoj traci došlo do sudara lijeve bočne strane njegovog vozila i prednje desne bočne strane motocikla ŽL koji je vršio radnju nepropisnog pretjecanja preko pune izdužne linije krećući se u istom smjeru. Navodi da je uslijed sudara došlo je do pada motocikla te do teškog tjelesnog ozljeđivanja ŠL koji je bio suvozač na motociklu. Nadalje pojašnjava da je protiv osiguranika tuženika bio pokrenut kazneni postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl. brojem Kmp-4/2020 i da je isti okončan donošenjem presude dana 29. prosinca 2020., a koja je stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 29. siječnja 2021.. Nadalje tužitelj navodi da se oštećeni ŠL obratio tužitelju odštetnim zahtjevom, potražujući naknadu materijalne i nematerijalne štete uslijed povrede prava osobnosti, da je tužitelj proveo postupak obrade štete, te su stranke 26. lipnja 2020. sklopile izvansudsku nagodbu temeljem koje nagodbe je tužitelj oštećenom, putem punomoćnika, dana 10. srpnja 2020. isplatio iznos od 59.800,00 kn na ime naknade štete (od čega se iznos od 3.750,00 kn odnosio na troškove zastupanja po odvjetniku). Tužitelj navodi da je za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete odgovoran osiguranik tuženika JL pa obzirom da je sukladno Zakonu o obveznim odnosima tužitelj nadoknadio nastalu štetu oštećenom to u ovom postupku regresno potražuje isplaćene iznose od tuženika kao osiguravatelja osobe odgovorne za štetni događaj i štetu. Tužitelj pojašnjava, budući da je osiguranik tuženika presudom Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Kmp 4/2020 pravomoćno oglašen krivim za izazivanje prometne nezgode, da je sukladno čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, te stoga smatra kako je u ovom postupku utvrđena odgovornost osiguranika tuženika, a time i tuženika, za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete. Stoga, tužitelj na temelju predlaže donošenje presude kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.936,82 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 22. prosinca 2025. tuženik čini nespornim da je za motorno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kod tuženika bila zaključena polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068800112632, važeća na dan 1. srpnja 2019. pa nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Međutim, tuženik navodi da su sporne ostale pravno relevantne činjenice vezano uz pretpostavke za izvanugovornu odgovornost za naknadu štete i podredno tome, regresnu obavezu tuženika prema tužitelju. Tuženik pojašnjava da se radi o štetnom događaju u kojem je sudjelovalo više motornih vozila i stoga se o odgovornosti sudionika odlučuje po principu krivnje i iako se motorna vozila u pokretu smatraju opasnom stvari, kada je riječ o događaju kojem je sudjelovalo više vozila, za razrješenje međusobnih odnosa imaoca ne primjenjuju se pravila o objektivnoj odgovornosti već pravila o odgovornosti po osnovi krivnje (čl. 1045. st. 1., čl. 1049. i čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima). Tuženik osporava dinamiku nastanka prometne nezgode i isključivu odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetne nezgode. Tuženik navodi da uzrok nastanka predmetne prometne nezgode leži u protupravnom postupanju vozača motocikla, ŽL, koji je kritične zgode nepropisno upravljao motociklom bez položenog vozačkog ispita i vršio radnju pretjecanja na mjestu gdje to nije dozvoljeno (puna središnja linija na kolniku), a radi čega je došlo do sudara sa vozilom osiguranim kod tuženika, koji sudar bi bio izbjegnut da je on poštivao prometna pravila. Tuženik napominje da se u tužbi (pod točkom I.) čini nespornim da je vozač motocikla ŽL, koji nije osiguranik tuženika, neposredno prije sudara vršio radnju nepropisnog pretjecanja motociklom preko pune uzdužne linije na kolniku, dakle tuženik smatra da u tužbi tužitelj čini nespornim postojanje protupravnosti na strani vozača drugog vozila, koja protupravnost je bila u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode. Tuženik ukazuje da u odnosu na pitanje regresne obaveze on kao osiguratelj odgovara samo u okviru omjera odgovornosti i doprinosa krivnje svojeg osiguranika, vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka], JL. Tuženik osporava i osnovu tražbine tužitelja pozivanjem na odredbu čl. 23. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj nema pravo na naknadu štete suputnik koji se prevozio kao putnik na neregistriranom i neosiguranom motociklu, slijedom čega proizlazi da je pogrešno tužitelj priznao osnovanost odštetnog zahtjeva putnika ŠL koji se prevozio na neosiguranom i neregistriranom motociklu te je posljedično i sama izvansudska nagodba, kao i isplata po nagodbi, neosnovana, jer je navedeno u protivnosti sa spomenutom odredbom materijalnog prava, a slijedom navedenog je neosnovana i regresna tražbina tužitelja prema tuženiku, radi čega tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata za razdoblje prije nego se tužitelj javio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti pojašnjavajući da se u konkretnom slučaju radi o regresnoj tražbini s osnova isplaćene naknade štete, koji regres se potražuje od osiguratelja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti te se u odnosu na pravno pitanje o dospijeću obveze osiguratelja za naknadu štete koja proizlazi iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i početak tijeka zateznih kamata primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u nastavku: ZOOP), koji propis je lex specialis za pravno pitanje dospijeća obveze osiguratelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koja proizlazi iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda RH Rev 1131/15 od 18. rujna 2018., Rev-x-747/17 od 27. lipnja 2019. i Rev 3549/18 od 06. veljače 2019. kao i odluke Rev-550/14, Rev-934/14, Rev-1910/17, Rev-1052/13, kao i odluke sudske prakse drugostupanjskih sudova Žs u Zagrebu Gž-2692/15 od 19. svibnja 2015., Žs u Varaždinu Gž-3191/14 od 13. lipnja 2016.). Tuženik smatra da kao osiguratelj sukladno odredbi čl. 12. ZOOP-a ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego što mu se tužitelj uopće javio s odštetnim zahtjevom, odnosno prije nego što je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama na temelju kojih se može utvrditi visina obveze te ukoliko poštuje proceduru propisanu istom zakonskom odredbom, a što se odnosi na potraživanja naknade za sve vidove štete. Stoga smatra da tužitelj ne može potraživati zateznu kamatu za razdoblje prije nego je uopće postavio odštetni zahtjev tuženiku, jer tuženik kao osiguratelj ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće imao saznanja o tražbini tužitelja (poziva se na odluke Vrhovnog sud RH u Rev 1133/2021 od 14. prosinca 2021. i Rev 247/2023 od 4. travnja 2023. 2 u kojima je iznijeto stajalište da osiguratelj ne može biti u obvezi plaćanja zateznih kamata prije nego mu je uopće postavljen zahtjev). Tuženik ističe i prigovor zastare tražbine tužitelja navodeći da je tužba za regres isplaćenog iznosa naknade štete podnesena po proteku zastarnog roka iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima od dana isplate naknade štete. Tuženik, u odnosu na očekivani prigovor tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari trebao primijeniti tzv. dulji zastarni rok iz čl. 231. ZOO-a, napominje da se u regresnim tražbinama navedena odredba ne primjenjuje pa tuženik smatra se u ovom sporu radi o regresnom potraživanju u kojem tužitelj nije izravno od pravne ili fizičke osobe pretrpio štetu uzrokovanu kaznenim djelom, već je štetu pretrpjela treća osoba, a tužitelj Hrvatski ured za osiguranje je isplatio naknadu štete toj trećoj osobi, radi čega u odnosu na tužitelja ne dolazi do primjene duljeg zastarnog roka iz čl. 231., već je o prigovoru zastare potrebno odlučiti primjenom čl. 230. st. 1. ZOO-a (poziva se na odluku Visokog trgovačkog sud RH Pž-6027/2019 od 02. travnja 2021.) stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 14. siječnja 2026. tužitelj, u odnosu na tuženikov navod kako sukladno čl. 23. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelj nije bio u obvezi isplatiti naknadu štete ŠL (putniku na neosiguranom motociklu), navodi da je neosiguranim motocikl imao na sebi registarske oznake pa ŠL nije imao razloga sumnjati da isti nije propisno osiguran od autoodgovornosti, a u odnosu na prigovor zastare, tužitelj se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u odnosu na sporno pitanje zastare zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je potraživanje tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zahtjev za naknadom štete, a koja je prouzročena kaznenim djelom te da kako je za kazneni progon predviđen dulji rok zastare, da stoga zahtjev za naknadom štete u smislu čl. 377. st. 1. ZOO/91 zastarijeva kad istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona.

4. Na pripremnom ročištu od 31. ožujka 2026. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik je ostao kod odgovora na tužbu. Zaključen je prethodni postupak te je zaključena i glavna rasprava.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u pisanu dokumentaciju u spisu te je odlučeno da se neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka ŽL, ŠL, JL i CL, prometno-tehničko vještačenje, medicinsko vještačenje, financijsko-knjigovodstveno vještačenje kao i da neće od MUP-a RH PU Dubrovačko-neretvanske, PPP Dubrovnik pribavljati policijski spis niti da će se od Općinskog suda u Dubrovniku zatražit na priklop spis posl. br. Kmp-4/2020.

6. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146./2025.; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je tužiteljevo regresno potraživanje naknade imovinske i neimovinske štete koja je nastala 1. srpnja 2019. oštećeniku ŠL koji je bio suputnik na neosiguranom motociklu kojim je upravljao ŽL.

8. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, činjenica nastanka štetnog događaja niti činjenica da je tužitelj ŠL isplatio iznos od ukupno (tadašnjih) 59.050,00 kuna na ime naknade imovinske i neimovinske štete.

9. Između stranaka je sporno je li nastupila zastara tražbine i sporna je odgovornost, odnosno suodgovornost osiguranika tuženika JL i vozača motocikla ŽL za nastanak štetnog događaja.

10. Prigovor zastare je osnovan.

11. Tužiteljevo potraživanje proizlazi iz isplate štete nastale neosiguranim vozilom i njegov zahtjev je regresni zahtjev s osnove naknade štete koju je on isplatio oštećenom putniku na motociklu u smislu odredbe čl. 21. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) kojom je propisano da ako vlasnik prijevoznog sredstva nije sklopio ugovor o osiguranju putnika sukladno odredbama ovoga Zakona, a dogodio se nesretni slučaj, putnik odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, u slučaju da je ugovor o osiguranju bio sklopljen, može isplatu osiguranog iznosa zahtijevati od Hrvatskog ureda za osiguranje.

12. Odredbom čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015. i 29./2018., dalje: ZOO), a koja propisuje odgovornost za štetu trećima, u stavku 3. je propisano da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, dok st. 4. propisuje da se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Odredbom čl. 1109. st. 1. ZOO-a je propisano da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

13. U konkretnom slučaju, ŠL je kao oštećena treća osoba svoj odštetni zahtjev podnio tužitelju i u ovoj parnici je riječ o regresnoj parnici između dva solidarna dužnika, s time da se napominje da se kod tužitelja ne radi o situaciji da je tužitelj isplatio svome osiguraniku štetu (jer nema ugovora o osiguranju), već je tu štetu isplatio oštećenoj trećoj osobi. Predmet spora je regresni zahtjev u iznosu od 7.936,82 eura koji se odnosi na isplaćenu imovinsku i neimovinsku štetu putniku na motociklu ŠL koji je bio putnik na neosiguranom motociklu kojim je upravljao ŽL. Pravna priroda tog zahtjeva nije vezana za ugovor o osiguranju već se radi o samostalnoj obvezi. Kod neosiguranih vozila radi se o regresu koji se temelji izravno na zakonu, a ne na ugovoru o osiguranju.

14. Za regresno potraživanje nije propisan poseban zastarni rok pa se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Dakle, rok zastare za regresnu tužbu u slučaju kada je naknada štete isplaćena putniku na neosiguranom motociklu iznosi 5 godina.

15. Odredbom čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35./2005., 41./2008., 78./2015., 29./2018.. – dalje: ZOO) propisano je da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Međutim, pojašnjava se da činjenica da je drugi vozač proglašen krivim može utjecati na omjer podijeljene odgovornosti u regresnom postupku, ali to ne mijenja duljinu samog zastarnog roka, a koji je, kao što je naprijed obrazloženo, 5 godina.

16. Iz Nagodbe od 26. lipnja 2020. (list 5 spisa) proizlazi da se tužitelj obvezao ŠL na ime naknade imovinske i neimovinske štete iz štetnog događaja od 1. srpnja 2109., u roku od 15 dana od dana sklapanja nagodbe, isplatiti iznos od ukupno tadašnjih 59.050,00 kn. Tuženik tijekom postupka nije osporavao po tužitelju navedenu činjenicu da je 10. srpnja 2020. predmetni iznos isplaćen ŠL.

17. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kako je tužitelj oštećeniku ŠL **.**.2020. isplatio iznos naknade štete to je zastarni rok počeo teći 11. srpnja 2020. (dan nakon isplate) i zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a istekao je 11. srpnja 2025., a obzirom da je tužba podnesena 7. listopada 2025. to je nastupila zastara.

18. Zastarom je prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev neosnovan. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a presudio kao u točki I. izreke presude i odbio tužbeni zahtjev. Ovdje se napominje da je zbog osnovanosti prigovora zastare sud odbio provođenje ostalih predloženih dokaza jer bi njihovo izvođenje bilo suvišno, neekonomično i prouzročilo bi dodatne troškove ovog postupka.

19. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.) i to za trošak sastava odgovora na tužbu iznos od 200,00 eura (Tbr.8.1.) i trošak zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od ukupno 100,00 eura (Tbr.42.), a što ukupno iznosi 500,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Karlovcu, 11. svibnja 2026.

Sudac

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska ulica 4,

2. Tuženiku po punomoćniku Franji Krešimiru-Šenjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282

3. Mrežna stranica e-Oglasna ploča suda