REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-956/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužitelja VA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćniku Nataši Lisac odvjetnica iz [adresa] protiv tuženika DOM INVEST III AG, OIB 42497989050, LANDIS + GYR STRASSE 1, Zug, Švicarska zastupan po punomoćniku Slađani Rajačić Grof odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 2. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanoga punomoćnika tuženika, dana 11. svibnja 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Proglašava se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Krešimira Copića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: OV-9966/2010 od 26.10.2010. nedopuštenom.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 453,09 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 30. 9. 2025 navodi da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Ovr-678/2025 od dana 15. rujna 2025. godine upućena u roku od 15 dana od dana dostave predmetnog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Krešimira Copića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj : OV- 9966/2010 od 26.10.2010. nedopuštenim zbog razloga iz članka. 50. st. 1 toč. 9. i 11. Ovršnog zakona. Tvrdi da tuženik zadužnicom želi naplatiti dug koji ne postoji jer se ovrhovoditelj naplatio iz prodaje stana u vlasništvu korisnika kredita za koji je izdana zadužnica iz točke 1. ovog prijedloga. Korisnik kredita je bilo trgovačko društvo D. JUG d.o.o. nad kojim je otvoren stečajni postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. St-4308/2016, a u kojem stečajnom postupku tuženik ima status razlučnog vjerovnika, te je u istom u cijelosti naplatio svoju tražbinu, a što proizlazi iz završnog diobnog popisa sadržanog u podnesku stečajne upraviteljice od dana 13.3.2025. godine iz kojeg je razvidno da je namiren u iznosu od 44.902,38 Eur-a. Dalje navodi da je ugovor o kreditu raskinut 2. travnja 2015., a tuženiku kao ovršna isprava služi zadužnica izdana prije 1. siječnja 2011. na kojoj je samo ovjeren potpis tužiteljice kao ovršenice (i jamca platca) odnosno ista nije solemnizirana pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga tuženik ne raspolaže valjanom ovršnom ispravom. Dalje navodi da je potraživanje sa Zagrebačke banke d.d. cesijom preneseno na tuženika 2019. godine, te je ovrhovoditelju i tu istekao rok od 5 godina jer je zadužnicu aktivirao tek u svibnju 2025. Stoga predlaže pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim uz nadoknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je netočan navod tužiteljice da bi tražbina tuženika bila namirena u cijelosti kroz namirenje u stečajnom postupku jer su preostale zakonske zatezne kamate koje su tekle do namirenja tražbine razlučnog vjerovnika, a za čije namirenje odgovara tužiteljica kao jamac platac temeljem priložene zadužnice i da je pogrešno iznijeto pravno stajalište o zastarnom roku zadužnice od pet godina jer se radi o zadužnici koja je upisana u regisar zadužnica i koja je sukladno tada važećim odredbama Ovršnog zakona imala učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno snagu ovršne isprave. Budući da je prednik tuženika, prethodnim upisom zadužnice u registar zadužnica, (31. siječnja 2014.), osigurao zadužnici pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, te da je dana 11. veljače 2014. pokrenuo ovršni postupak putem FINE koji postupak je nesporno bio vođen do prosinca 2016., a u kojem postupku nije naplaćena tražbina u cijelosti, in concreto nije nastupila zastara. U trenutku namirenja u rujnu 2024., u stečajnom postupku nad D- JUG-om stečajnim dužnikom, tražbina tuženika je iznosila 62.337,02 EUR-a, dok je nakon namirenja preostala tražbina u iznosu od 6.466,65 EUR koja se namiruje od tuženice kao jamca platca na temelju predmetne zadužnice. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. T užiteljica Zaključkom ovog suda poslovni broj: Ovr-678/2025-6 od 15. rujna 2025. upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Krešimira Copić sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: OV-9966/2010 od 26. listopada 2010. nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. st. 1. točke 9. kojom je propisano "ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave" i razloga iz točke 11. kojom je propisano "ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom".

4. Među strankama nije prijeporno da je tuženik protiv tužiteljice podnio 27. svibnja 2025. zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice tužiteljice od 26. listopada 2010. na kojoj je ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika Krešimira Copić, [adresa] dana 26. listopada 2010. te da tužitelj zahtjevom za izravnu naplatu potražuje isplatu iznosa 6.920,45 EUR-a. Među strankama nije bilo prijeporno, a što proizlazi i iz preslike spisa Ovr-678/2025. da je prednik tuženika Zagrebačka banka d.d. cesijom prenijela 2019. godine na tuženika svoje potraživanje prema ovdje tužiteljici.

5. Među strankama je prijeporno li nastupila zastara tuženikove tražbine i koji zastarni rok u konkrenom slučaju treba primijeniti te je li tuženikova tražbina u međuvremenu prestala odnosno je li tuženik za ukupno svoje potraživanje namiren u stečajnom postupku koji se vodio nad društvom D.Jug d.o.o. ili tuženik od tužiteljice kao jamca platca može potraživati nenamireni dio svoje tražbine za koju navodi da se odnosi na zakonske zatezne kamate.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid te pročitao: specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-9966/10 zadužnice, izdane od FINE 4. studenoga 2025. (list 8-9), zahtjev za naplatu tražbine (list 10), zadužnicu (list 11) ovjeru zadužnice (list 11), upis zadužnice u registar zadužnica (list 13-14), iznos potraživanja sa izračunom kamata (list 15-68), te je sačinjena preslika spisa OVR-678/25 koji prileži ovom spisu.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužiteljice u postupku izravne naplate koje se provodi na temelju tuženikovog zahtjeva od 27. svibnja 2025.na temelju zadužnice ovjerene dana 26. listopada 2010 po javnom bilježniku Krešimiru Copić, pod brojem OV-9966/10

9. Uvidom u presliku zadužnice (list 11-12) utvrđeno je da je istu izdala tužiteljica dana 26. listopada 2010. kao jamac platac radi naplate tražbine prednika tuženika u iznosu od 56.400,00 EUR-a. Predmetna zadužnica sadržava suglasnost tužiteljice kao jamca platca o zaplijeni svih njenih računa kod svih banaka te suglasnost da se novčana sredstva s tih računa isplate vjerovniku predniku tuženika, a radi naplate tražbine vjerovnika. Potpis na zadužnici je javnobilježnički ovjeren dana 26. listopada 2010.

10. U konkretnom slučaju, a s obzirom da se radi o zadužnici kao privatnoj ispravi sastavljenoj 26. listopada 2010., dakle prije 1. siječnja 2011., koja nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika već je na njoj samo ovjeren potpis, to se na predmetno potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 371. ZOO. Navedeno je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na VII sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 19. studenoga 2018. (Su-IV-4/18-17).

11. Prema članku 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. Tuženik svoj navod da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njegovoga potraživanja temelji na tvrdnji da je njegov prednik ishodovao upis predmetne zadužnice u registar zadužnica 31. siječnja 2014. te na taj način osigurao predmetnoj zadužnici pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi zbog čega u konkretnoj situaciji treba primijeniti desetogodišnji rok zastare. Pored toga navodi da je njegov prednik dana 11. veljače 20014. kod FINE pokrenuo ovršni postupak protiv tužiteljice koji je trajao do prosinca 2016. (za navedenu tvrdnju u spis nije dostavio dokaze. Iz navedenoga proizlazi da tuženik smatra da zastara nije nastupila jer od 2016. do pokretanja ovog postupka izravne naplate 27. svibnja 2025. nije proteklo deset godina.

13. S tim u vezi potrebno je navesti da zadužnica koja u trenutku svog izdavanja nije bila solemnizirana (potvrđena) kod javnog bilježnika ne može naknadnim upisom u registar zadužnica steći pravni karakter solemnizirane ovršne isprave niti se na taj način može promijeniti mjerodavni zastarni rok. Na tražbinu iz zadužnice na kojoj je samo ovjeren potpis dužnika primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina, a ne desetogodišnji rok koji vrijedi za solemnizirane isprave.

14. Osim toga registar zadužnica i bjanko zadužnica propisan člankom 216 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:1/12.....6/24. dalje OZ) ima administrativno evidencijsku funkciju te sadrži podatke o osobi koja je izdala zadužnicu, vrsti zadužnice, vjerovniku, iznosu, jamcima, podatke o javnom bilježniku te se ti podaci priopćuje FINA-i radi provjere istinitosti zadužnica pri naplati tražbina. Stoga upis u registar zadužnica nije konstitutivan za nastanak ovršne isprave jer se u njega upisuje ono što je već prethodno ovjerio odnosno potvrdio javni bilježnik.

15. Kao što je i naprijed navedeno Vrhovni sud je na sjednici Građanskog odjela zauzeo nedvosmisleno i konzistentno pravno shvaćanje: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ NN 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana), primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada 225 ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379 ZOO /91 (sada čl. 233. ZOO/05). Navedeno pravno shvaćanje proizlazi i iz niza drugih odluka (VSRH Rev-1067/2020 od 27. ožujka 2024., ŽS u Zagrebu, Gž-1269/21 od 3. svibnja 2022., ŽS u Splitu, Gž-145/24 od 1. veljače 2024, Žs u Bjelovaru, Gž Zk- 1/2023 od 13. travnja 2023.).

16. Nadalje prema članku 215. stavku 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana nakon dospijeća obveze. Stoga pravilno navodi tuženik da je pogrešno stajalište prema kojem bi zastara tekla retroaktivno od dana izdavanja zadužnice, ali pri tom treba imati na umu da se karakter same isprave, a time i primjenjivi zastarni rok određuje prema naravi isprave u trenutku njenog nastanka. O tome je jasno stajalište izrazio VSRH u odluci broj: Rev-732/2023 od 9. travnja 2024. Naknadna solemnizacija ne može retroaktivno promijeniti zastarni rok. Naime, zastara je institut koji štiti dužnika i pravnu sigurnost, a dopuštanje promjene zastarnog roka naknadnom solemnizacijom ili upisom u registar otvorilo bi prostor za zaobilaženje instituta zastare.

17. Zaključno sud navodi da zadužnica koja u trenutku izdavanja nije bila solemnizirana ne može naknadnim upisom u registar zadužnica steći narav solemnizirane ovršne isprave niti na temelju takvog upisa prijeći na desetogodišnji zastarni rok te se navodi tuženika istaknuti u tom pravcu ne mogu prihvatiti.

18. Na navedeno je pravilno uputila tužiteljica na ročištu dana 2. travnja 2026.

19. Prema navodu tužiteljice, koji tuženik tijekom postupka nije osporavao, ugovor o kreditu radi kojeg je izdana zadužnica raskinut je dana 2. travnja 2015., a potraživanje ranijeg vjerovnika preneseno je na tuženika 2019. godine.

Kad bi se u obzir i uzelo da je prethodni vjerovnik dana 11. veljače 2014. pokrenuo ovršni postupak kod FINE i time prekinuo tijek zastare, a koji ovršni postupak je trajao do prosinca 2016. (pa je i tijek zastare do tad bio prekinut) iako tuženik u ovom postupku za tu tvrdnju nije dostavio dokaze, potraživanje tuženika bi i tada bilo u zastari jer je od prosinca 2016. do pokretanja predmetnog postupka izravne naplate od 27. svibnja 2025. proteklo više od pet godina.

20. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je tuženikovo potraživanje u zastari, a na što pravilno upućuje tužiteljica ovom žalbom pa je stoga ovrha koju je pokrenuo tuženik zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a nedopuštena .

21. Tužiteljica je tijekom postupka tražbinu tuženika osporavala i iz razloga što smatra da je tuženik tijekom stečajnog postupka nad društvom D.Jug d.o.o. kao razlučni vjerovnik u cijelosti naplatio svoje potraživanje (dokazi iz priklopljenog spisa). Navedeno sud nije posebno ispitivao jer iz naprijed navedenoga jasno proizlazi da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju predmetne zadužnice od 26. listopada 2010. proglase nedopuštenim jer je nastupila zastara tuženikovog potraživanja, odnosno jer su nastupili razlozi iz članka 50. stavak 1. točke 11, pa stoga dodatno razloge iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a nije trebalo ispitivati. Naime u konkretnom slučaju nastupila je zastara i glavnog potraživanja i sporednih tuženikovih potraživanja.

22. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavku 4., a u vezi s člankom 155. st. 1. te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat opravdani trošak postupka koji se odnosi na sastav tužbe od ukupno 200,00 EURA (Tbr. 7.1 Tarife), te trošak pristupa na ročište dana 2. travanja 2026 (Tbr. 9. t.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR-a, , te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 26,55 EUR-a i presudu od 26,55 Eura koliko iznosi trošak pravodobno plaćene pristojbe tako da ukupni opravdani trošak tužitelja za ovaj postupak iznosi 453,09 EUR-a.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Svetom Ivanu Zelini, 11. svibnja 2026.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

RJEŠENJE

I/Dna presudu

-tužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na odluku

-tuženiku putem punomoćnika

II/Kal 30 dana