REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-180/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Škare, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT d.d., Zagreb, Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ostermann Ivančić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Škare, odvjetnice i punomoćnika tuženika Janka Havaša, odvjetnika, 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Marijana Čavića 9, Zagreb, OIB: 25457712630 da tužitelju ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.605,73 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 113,27 EUR tekućom od 6.3.2020. do isplate

na iznos od 119,63 EUR tekućom od 8.5.2020. do isplate

na iznos od 257,91 EUR tekućom od 7.7.2020. do isplate

na iznos od 167,48 EUR tekućom od 7.9.2020. do isplate

na iznos od 164,09 EUR tekućom od 6.11.2020. do isplate

na iznos od 120,71 EUR tekućom od 7.5.2021. do isplate

na iznos od 131,84 EUR tekućom od 8.1.2021. do isplate

na iznos od 96,72 EUR tekućom od 5.2.2021. do isplate

na iznos od 114,96 EUR tekućom od 8.4.2021. do isplate

na iznos od 120,33 EUR tekućom od 7.7.2021. do isplate

na iznos od 339,18 EUR tekućom od 7.9.2021. do isplate

na iznos od 101,41 EUR tekućom od 8.11.2021. do isplate

na iznos od 129,71 EUR tekućom od 7.12.2021. do isplate

na iznos od 561,88 EUR tekućom od 7.10.2022. do isplate

na iznos od 44,25 EUR tekućom od 8.11.2022. do isplate

na iznos od 128,17 EUR tekućom od 7.12.2022. do isplate

na iznos od 216,22 EUR tekućom od 9.1.2023. do isplate

na iznos od 223,14 EUR tekućom od 7.3.2023. do isplate

na iznos od 41,08 EUR tekućom od 8.5.2023. do isplate

na iznos od 496,13 EUR tekućom od 7.8.2023. do isplate

na iznos od 228,68 EUR tekućom od 6.10.2023. do isplate

na iznos od 284,12 EUR tekućom od 8.11.2023. do isplate

na iznos od 98,37 EUR tekućom od 7.2.2024. do isplate

na iznos od 141,62 EUR tekućom od 8.4.2024. do isplate

na iznos od 40,95 EUR tekućom od 5.7.2024. do isplate

na iznos od 68,75 EUR tekućom od 8.8.2024. do isplate, sve izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, s time da se stopa zakonske zatezne kamate za period do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.682,04 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od 11.5.2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom u višegodišnjem radnom odnosu, s time da je posljednji ugovor o radu između parničnih stranaka sklopljen dana 1.8.2024., te da mu je tuženik u razdoblju od 2020. pa sve zaključno sa studenim 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, budući da ih nije obračunavao u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje u tekstu: ZR). Naime, odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora " ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).“. Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl.), utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. ZR-a, s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno odredbama čl. 9. st. 2. i 3. ZR -a, koje glase: „(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano. (3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“. Ni jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (čl. 81. ZR-a). Tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor tužitelju nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca, sve u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a. Uslijed pogrešnog obračuna naknade plaće za godišnji odmor, tužitelju je u razdoblju od 2020. godine do zaključno s mjesecom studenim 2024., manje isplaćen iznos, pa u skladu s navedenim, tužitelj ima pravo na isplatu razlike naknade plaće za navedeni period, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća za isplatu svake pojedine naknade plaće, kako je specificirano u tužbenom zahtjevu, te u priloženom obračunu razlike naknada za godišnji odmor.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 3.3.2026. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.605,73 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe da tužitelj u tužbi navodi da tuženik kao poslodavac prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca i da je time postupao protivno odredbi čl. 81. Zakona o radu. U odnosu na navedeno, uvodno valja istaknuti da odredba čl. 81. Zakona o radu iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora veže uz iznos prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Dakle, prilikom obračuna naknade plaće uzimaju se u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće. Odredbom čl. 90.a Zakona o radu definirani su primici radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji stoga ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor, što tužitelj nije uzeo u obzir. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pogrešno postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na utužene iznose. Naime, kad bi i postojala razlika naknade plaće, ista bi dospijevala 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. Zakona o radu), zbog čega zatezna kamata može početi teći tek od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate plaće i naknade plaće kako je to zatražio tužitelj. Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid obračun razlike naknade plaće, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, platne liste, nalaz i mišljenje vještaka Francike Palatinuš, proveden je dokaz financijskom vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. od 22.4.2025., vještak se dopunski očitovao 25.8.2025., izvršen je uvid u dopunski nalaz i mišljenje od 24.2.2026., vještak se usmeno očitovao na ročištu 13.4.2026.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Odredbom čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

7. Odredbom čl. 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka.

8. Dodaci iz st. 3. su novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) (čl. 90. st. 4. ZR-a). Sukladno čl. 90. st. 6. ZR-a ostali primici radnika iz st. 3. su primitci radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

9. Odredbom čl. 90 a. st. 1. ZR-a propisano je da primitci koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su primitci koje poslodavac u skladu sa propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), te primitci koji predstavljaju naknadu troška. Sukladno čl. 90 a. st. 2 ZR-a navedeni primitci ne smatraju se plaćom iz čl. 90. ZR-a.

10. Prethodno navedeno određenje pojma plaće uvedeno je Zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 151/22.), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., dok je ranijim člankom 90. ZR-a bilo određeno da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

11. Sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ZR-a su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

12. Tuženik je u cijelom utuženom razdoblju plaću tužitelju obračunavao na način da je uzimao u obzir osnovnu plaću, dodatke na plaću na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i dodatke na plaću koje radnik ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.) i iste obračunavao u bruto iznosu iz čega proizlazi da nema razlike u tumačenju pojma plaće prije i nakon 1. siječnja 2023.

13. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. sa zadatkom utvrđenja razlike isplaćene naknade za godišnji odmor i naknade koja je trebala biti obračunata u skladu sa čl. 81. ZR.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 22.4.2025. proizlazi da razlika između naknade plaće za godišnji odmor koju bi tužitelj ostvario, a da je ta naknada obračunata kako je opisano u nalazu i naknade plaće koja je obračunata, u razdoblju od veljače 2020. do kolovoza 2024. godine (mjeseci u kojima je korišten godišnji odmor), iznosi ukupno 2.572,38 EUR bruto.

15. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tužitelj podneskom od 14.5.2025., navodeći kako su izračuni iz nalaza i mišljenja utemeljeni na metodologiji koja je protivna odredbama čl.81. i 90. ZR, dok je tuženik prigovorio podneskom do 19.5.2025., navodeći kako je vještak prekoračio granice svoje ovlasti zadirući u pravna pitanja koja su isključivo u nadležnosti suda, jer je samostalno određivao koja primanja sa platne liste predstavljaju naknadu za rad u smislu čl. 81. ZR -a, te da je vještaku dan pogrešan zadatak.

16. Na primjedbe tužitelja i tuženika vještak se očitovao 25.8.2025., te je naveo da su prigovori tuženika isključivo pravne prirode o kojima ne odlučuje vještak. Naime, ne postoji propis iz kojeg bi nedvojbeno bilo jasno koji od obračunatih bruto elemenata plaće se smatraju plaćom, odnosno naknadom za rad. Prema tome, ako bilo koji element obračunat na obračunskim listama ne treba smatrati plaćom – naknadom za rad, onda treba vještaku dati takav zadatak, pa vještak može izraditi i takvu inačicu nalaza. Nadalje, vještak je u nalazu uzeo sve iznose plaće, ali je istu umanjio za iznose koji su tužitelju već obračunati za sate godišnjeg odmora (sve opisano u očitovanju). Ako Sud da zadatak vještaku da nalaz napravi isključivo po stavu tužitelja, vještak može izraditi takav nalaz, ali bi tada dodatak za minuli rad, te ostali dodaci opisani u nalazu i očitovanju za sate godišnjeg odmora bili dvostruko obračunati.

17. Rješenjem suda od 3.2.2026. određeno je provesti dopunsko financijsko vještačenje, sa zadatkom kako je određeno rješenjem suda od 7.3.2025., odnosno da izračuna naknadu plaće za godišnji odmor uzimajući u obzir prosječnu isplaćenu plaću u prethodna tri mjeseca s uključenim svim primicima po osnovi rada, te da se kao naknada plaće koja je stvarno isplaćena uzme u obzir isključivo ona naknada koja je kao takva od strane tuženika kao poslodavca evidentirana na obračunskim listama, sve u skladu s odredbom čl.81. ZR.

18. U dopunskom nalazu i mišljenju od 24.2.2026. vještak je naveo da je na osnovi podataka iz toga nalaza, mišljenja da razlika između naknade plaće za godišnji odmor koju bi tužitelj ostvario, a da je ta naknada obračunata prema stavu tužitelja i iznosa obračunatih pod naslovom „godišnji odmor“, u razdoblju od veljače 2020. do kolovoza 2024. godine (mjeseci u kojima je korišten godišnji odmor), iznosi ukupno 4.605,73 EUR bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu. Pritom je vještak napomenuo da je izračun sačinjen sukladno zadatku suda, te da od potencijalne naknade plaće za godišnji odmor nisu oduzeti svi iznosi koji su za sate godišnjeg odmora tužitelju isplaćeni (dodatak za minuli rad itd.). Osnovnim nalazom utvrđena je razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario da mu je naknada plaće za godišnji odmor obračunata sukladno stavu tužitelja i plaće koju je ostvario, dok je ovim nalazom od potencijalne plaće oduzet samo dio ostvarene plaće.

19. Na dopunski nalaz i mišljenje tužitelj se očitovao podneskom od 3.3.2026. te predložio vještaka pozvati na ročište radi usmenog očitovanja na primjedbe, te je u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 3.3.2026., dok je tuženik na isti iznio primjedbe u podnesku od 26.3.2026.

20. Na ročištu dana 13.4.2026. vještak se usmeno očitovao, te iskazao da u odnosu na prigovore iz podneska tužitelja od 3.3.2026., proizlazi da tužitelj nije razumio nalaz obzirom da je dopunskim nalazom uzeta u obzir cijela isplaćena bruto plaća odnosno utvrđena je prosječna plaća za prethodna tri mjeseca na način da je uzeta u obzir ukupna bruto plaća naznačena na obračunskim listama plaća. Isto tako, dopunskim nalazom od tako utvrđene bruto plaće odnosno prosječne plaće, oduzeta je samo naknada koja je isplaćena na ime godišnjeg odmora, a kako je bilo naloženo zadatkom vještaku. Prema tome, dopunski nalaz je sačinjen upravo po zadatku vještaku. U odnosu na prigovore iz podneska tuženika od 26.3.2026., proizlazi da se prigovori odnose zapravo na zadatak vještaku, a obzirom da se u oba nalaza očitovala da tužitelj za vrijeme godišnjeg odmora nije primio samo naknadu već i dodatak za minuli rad, kao i ostale dodatke, proizlazi da su oba nalaza sačinjena temeljem zadatka, međutim, isti se razlikuju obzirom na iznos koji je tužitelj ostvario na ime godišnjeg odmora. Prema tome, u cijelosti ostaje kod oba nalaza obzirom da su isti sačinjeni po zadatku. Na poseban upit pun. tužitelja da li je izračun vještaka u većem iznosu od 4.605,75 eura sačinjen na temelju prosječne plaće tužitelja koja mu je isplaćena tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, vještak navodi kako da, obzirom je tako već navedeno u očitovanju. Na poseban upit pun. tuženika, vještak navodi da ako je potrebno uzeti u obzir iznos koji je tužitelju stvarno isplaćen na ime godišnjeg odmora, tada je ispravan izračun iz osnovnog nalaza. S obzirom da vještak ne može davati pravna mišljenja, o istom će odlučiti sud. Na poseban upit pun. tužitelja na temelju kojeg izvora prava vještak zaključuje da naknada za minuli rad ne treba biti isplaćena uz naknadu za godišnji odmor, vještak navodi da u nijednom nalazu nije navela ono što navodi tužitelj već je navela da je tužitelj za dane godišnjeg odmora ostvario dodatak za minuli rad isto kao i za dane redovnog rada, pa u tom smislu je tužitelj osim naknade za godišnji odmor, ostvario dodatak za minuli rad, ali isti nije posebno specificiran na obračunskoj listi plaće. Kada se naknada za godišnji odmor obračunava putem prosječne plaće, ista sadrži i dodatak za minuli rad obzirom da je dodatak za minuli rad već sadržan u prosječnoj plaći. Prema tome, ako se naknada za godišnji odmor utvrđuje po prosječnoj plaći, a ako se ne uzima u obzir da je tužitelj već ostvario dodatak za minuli rad, tada je isti dvostruko obračunat. Prema tome, tužitelj je svakako dobio dodatak za minuli rad i za sate godišnjeg odmora.

21. Nakon usmenog očitovanja vještaka stranke nisu stavljale daljnjih primjedbi ni prijedloga, pa je sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo dopunsko i usmeno očitovanje prihvatio u cijelosti, kao stručan i objektivan izrađen u skladu s dokumentacijom spisa i sukladno čl. 81. ZR-a, pri čemu se vještak se argumentirano očitovao na sve prigovore stranaka.

22. Iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja koja mu je isplaćena u tri mjeseca prije nego što je koristio godišnji odmor, pri čemu je pravilno uzeo u obzir da sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi (pa tako i sporni dodaci na plaću) sukladno čl. 90. ZR-a predstavljaju plaću. Tužitelj i tuženik nisu prigovarali da je vještak prilikom obračuna uzeo u obzir neke primitke iz obračunskih listi koji se u smislu čl. 90. a. ZR-a ne bi smatrali plaćom. Činjenica što je tuženik tužitelju i za dane u kojima je koristio godišnji odmor isplatio i neke druge dodatke (npr. dodatak za minuli rad, dodatak za otežane uvjete rada i sl.) ne utječe na pravo tužitelja da mu se predmetna razlika naknada plaće obračuna na način da se od isplaćene naknade za godišnji odmor oduzme prosječna mjesečna bruto plaća koju je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Pritom se za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa (npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.), dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

23. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno prihvaćenom dopunskom nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi bruto iznos od 4.605,73 eura kao pod točkom I. izreke presude.

24. Člankom 92. st. 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom, ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije od 15-tog dana u mjesecu.

25. Budući da je tuženik tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor isplaćivao u dane kako je to za utuženo razdoblje navedeno u obračunskim listama, tužitelj na dosuđene iznose sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ima pravo na zatezne kamate od dana koji je u obračunskim listama naveden kao dan isplate, a kako je to tužitelj i predložio.

26. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

27. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07-21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u dosuđenom bruto iznosu.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP -a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23). Tako su tužitelju priznati troškovi: sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT), sastava podnesaka od 26.2.2025., 14.5.2025., 11.9.2025., 3.3.2026. (100 bodova svaki prema Tbr.8/1 OT), pristupa na ročišta 7.3.2025., 3.2.2026., 13.4.2026. (100 bodova svako prema Tbr.9/1 OT), sastava podnesaka od 13.3.2025., 10.2.2026. (25 bodova svaki prema Tbr.8/4 OT), ročište za objavu (50 bodova prema Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 50. OT/23) i PDV od 25% ukupno iznosi 2.250,00 eura. Tome treba pridodati troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te 150,00 eura, i 16,59 eura, obzirom su bili nužni za postupak. Stoga je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 2.682,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Tužitelju nije priznat trošak izrade konzultiranog nalaza i mišljenja 80,00 eura, obzirom isti nije bio nužan za ovaj postupak u smislu čl.155. ZPP-a.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

30. Tuženiku nije priznat parnični trošak, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP -a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika