Poslovni broj: Povrv-108/2024-93

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja RUMAT d.o.o. Rijeka, Žrtava fašizma 1, OIB: 79513253561, kojeg zastupaju LG i drugi odvjetnici iz OD Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9, protiv tuženika SILVAN d.o.o. [adresa], OIB: 30408425406, kojeg zastupaju odvjetnici iz ZOU Franjo Matković & Igor Bezjak iz Rijeke, Zagrebačka 5, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja RUMAT d.o.o. Rijeka, Žrtava fašizma 1, OIB: 79513253561 (prije stupanja na mjesto tužitelja), kojeg zastupaju LG i drugi odvjetnici iz OD Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9, radi isplate po tužbi i radi utvrđenja ništetnosti po protutužbi, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja VG, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika Matee Jurić, odvjetnice u radnom odnosu kod Igora Bezjaka, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 11. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-279/18 od 10. travnja 2018. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.246,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB -a uvećanoj za osam postotnih poena i to:

- na iznos od 696,33 EUR od 26. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 676,01 EUR od 25. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 684,96 EUR od 1. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 589,07 EUR od 11. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 596,01 EUR od 2. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 640,05 EUR od 26. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 677,63 EUR od 26. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 686,28 EUR od 1. listopada 2016. godine do isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 299,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 10. travnja 2018. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-280/18 od 10. travnja 2018. godine u kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.665,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB -a uvećanoj za osam postotnih poena i to:

- na iznos od 497,70 EUR od 26. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 477,91 EUR od 25. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 486,63 EUR od 1. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 393,23 EUR od 11. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 399,99 EUR od 2. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 442,89 EUR od 26. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 479,49 EUR od 26. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 487,92 EUR od 1. listopada 2016. godine do isplate,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 279,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 10. travnja 2018. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.135,57

EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 875,00

EUR.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi umješaču na strani tužitelja (RUMAT d.o.o. Rijeka) parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se protutužba radi utvrđenja ništetnosti istaknuta u predmetu Povrv - 523/18 od 23. travnja 2018. godine zbog procesne smetnje (pravomoćno presuđene stvari).

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-523/2018 od 17. lipnja 2024. godine presuđeno je kako slijedi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-279/18 od 10. travnja 2018. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.246,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena i to:

- na iznos od 696,33 EUR od 26. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 676,01 EUR od 25. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 684,96 EUR od 1. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 589,07 EUR od 11. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 596,01 EUR od 2. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 640,05 EUR od 26. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 677,63 EUR od 26. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 686,28 EUR od 1. listopada 2016. godine do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 299,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 10. travnja 2018. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-280/18 od 10. travnja 2018. godine u kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.665,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena i to:

- na iznos od 497,70 EUR od 26. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 477,91 EUR od 25. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 486,63 EUR od 1. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 393,23 EUR od 11. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 399,99 EUR od 2. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 442,89 EUR od 26. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 479,49 EUR od 26. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 487,92 EUR od 1. listopada 2016. godine do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovrhe u iznosu od 279,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 10. travnja 2018. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.010,57 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.739,43 EUR.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi umješaču na strani tužitelja parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev umješača za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR."

Rješenjem od 17. lipnja 2024. godine odlučeno je kako slijedi:

"I. Ne dopušta se društvu Rumat d.o.o. Rijeka, Žrtava fašizma 1, OIB: 79513253561, stupanje u parnicu umjesto tužitelja GRADITELJ-STAN d.o.o. [adresa], OIB: 54503374450.

II. Prihvaća se sudjelovanje društva Rumat d.o.o. Rijeka, Žrtava fašizma 1, OIB: 79513253561, u svojstvu umješača na strani tužitelja.

III. Utvrđuje se da je protutužba tuženika iz spojenog predmeta Povrv- 522/18 povučena.

IV. Odbacuje se protutužba radi utvrđenja ništetnosti istaknuta u predmetu

Povrv-523/18 od 23. travnja 2018. godine zbog litispendencije.

V. Odbacuje se kao nepravovremen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova u iznosu od 49,77 EUR zbog povlačenja protutužbe u Povrv-522/2018."

2. Povodom tuženikove žalbe, VTS RH rješenjem, poslovni broj Pž-3647/2024 od 12. studenoga 2024. godine, ukinuo je prvostupanjsku presudu i rješenje ovoga suda poslovni broj Povrv-523/2018 od 17. lipnja 2024. godine u točkama I., II., III. i V. izreke presude i točke IV. izreke rješenja te predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je sud dužan voditi računa da plaćanje pričuve predstavlja zakonsku obvezu koja uporište ima u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da u konkretnoj situaciji kada nije sklopljen međuvlasnički ugovor niti ugovor o upravljanju zgrade da je uporište obveze tuženika u odredbi čl. 380. ZVDSP-a. Pritom se pozvao na odredbu čl. 380. st. 2 ZVDSP -a te naveo da se ne može ispitati odluka u odnosu na visinu zahtjeva te da će prvostupanjski sud u odnosu na prijedlog za provođenje financijskog vještačenja donijeti odluku koje dokaze će izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Stoga da je valjalo ukinuti i pobijanu odluku o troškovima. U odnosu na odbacivanje protutužbe, istaknute u predmetu Povrv-523/18, da nije vidljivo iz obrazloženja kada je parnica po protutužbi počela teći zbog čega da je u daljnjem tijeku postupka potrebno utvrditi dan kada je protutužbu primila protivna strana na odgovor.

3. U ponovljenom postupku utvrđeno je da se parnica (ranije vođena pod poslovnim brojem Povrv-523/2018) vodi u vezi utuženog iznosa od tadašnjih 39.528,64 kn na ime pričuve, troškova čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, troškova grijanja i hlađenja i vođenja materijalne potrošnje za poslovni prostor BR.JZ-PP 2-2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji odgovara suvlasničkom udjelu od 1149/100000 s kojim je povezano etažno vlasništva E -89, a koji se poslovni prostor nalazi na drugom katu jugozapadne poslovno-stambene zgrade i u naravi čini poslovni prostor površine od 380,57 m2 čiji je vlasnik tuženik, a nalazi se u zgradi u [adresa] kojim upravlja tužitelj kao upravitelj zgrade. U vezi utuženog iznosa tužitelj se pozvao na karticu prostora (str. spisa 6) te je dostavio račune br. IRP: 0201/1/1-2016 (str. spisa 7), IRP: 0268/1/1- 2016 (str. spisa 8), IRP: 0349/1/1-2016 (str. spisa 9), IRP: 0427/1/1-2016 (str. spisa 10), IRP: 0597/1/1-2016 (str. spisa 11), IRP: 0691/1/1-2016 (str. spisa 12), IRP:

0778/1/1-2016 (str. spisa 13) i IRP: 0859/1/1-2016 (str. spisa 14). Predmetni računi odnose se na utuženo razdoblje od veljače do uključivo rujna 2016. godine.

4. U spojenom predmetu Povrv-522/2018 utužena je naknada za pričuvu, čišćenje zajedničkih dijelova zgrade, grijanje i hlađenje te vođenje materijalne potrošnje za zgradu za drugi poslovni prostor u vlasništvu tuženika pod oznakom BR.JZ -PP 2-3 koji se također nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji predstavlja suvlasnički udio od 1119/100000 s kojim je povezano etažno vlasništv E-91, a koji se poslovni prostor nalazi na trećem katu jugozapadne poslovno-stambene zgrade i u naravi čini poslovni prostor površine od 370,70 m2 čiji je vlasnik tuženik, a nalazi se u zgradi u [adresa] kojim upravlja tužitelj kao upravitelj zgrade. U vezi utuženog iznosa tužitelj se pozvao na karticu prostora (str. spisa 316) te je dostavio račune br. IRP: 0206/1/1-2016 (str. spisa 317), IRP:

0273/1/1-2016 (str. spisa 318), IRP: 0356/1/1-2016 (str. spisa 319), IRP: 0437/1/1- 2016 (str. spisa 320), IRP: 0607/1/1-2016 (str. spisa 321), IRP: 0701/1/1-2016 (str. spisa 322), IRP: 0788/1/1-2016 (str. spisa 323) i IRP: 0870/1/1-2016 (str. spisa 324). Računi se također odnose na utuženo razdoblje od veljače do rujna 2016. godine.

5. Tuženik je u postupku prigovorio osnovanosti i visini utuženih potraživanja. U bitnome je osporio valjanost međuvlasničkog ugovora od 28. veljače 2010. godine navodeći da nije sklopljen s potrebnom većinom odnosno da ga nisu potpisale Garaže Rijeka d.o.o. koje da u predmetnoj zgradi imaju 59% suvlasničkog dijela odnosno 59964/100000. Nadalje da upravitelj zgrade nije imenovan sukladno čl. 44. st. 4 u vezi s čl. 41. st. 1 ZVDSP-a jer da se radi o poslu izvanredne uprave, da nije postojalo ovlaštenje za sklapanje ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 28. veljače 2010. godine slijedom čega da tužitelj nema aktivnu legitimaciju. Osporio je činjenicu korištenja sustava grijanja i hlađenja te na iznijetu činjenicu predložio saslušanje EG, tuženikovog prokuriste. Pozvao se na zapisnike o posvjedočenju činjenica sastavljene po javnom bilježniku od 12. i 19. rujna 2016. godine. Podnio je protutužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti međuvlasničkog ugovora od 28. veljače 2010. godine i ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 28. veljače 2010. godine po kojem je oformljen novi predmet P-422/18, spojen na Povrv-523/18 prema rješenju od 4. lipnja 2018. godine.

6. Tužitelj je tijekom postupka osporio osnovanost protutužbenog zahtjeva navodeći da izbor upravitelja zgrade predstavlja posao redovne uprave (čl. 86. ZVDSP-a), da je za sklapanje međuvlasničkog ugovora potrebna većina prema suvlasničkim dijelovima i da međuvlasnički ugovor iz 2010. godine s dodatkom od 21. svibnja 2013. godine ima potrebnu većinu. Društvo Garaže Rijeka d.o.o. Rijeka da je vlasnik podzemne garaže koja samo u svojoj najvišoj etaži predstavlja dio kompleksa na adresi [adresa], da je dodatkom međuvlasničkom ugovoru od 21. svibnja 2013. godine društvo PT 11 Parking tim d.o.o., koje upravlja garažom, pristupilo međuvlasničkom ugovoru s površinom od 1100 m2 prostora garaže koja da odgovara toj gornjoj etaži zbog čega da postoji natpolovična većina suvlasničkih dijelova. Istaknuo je i činjenicu da je 23. svibnja 2016. godine sklopljen novi međuvlasnički ugovor koji da je potpisan s više od 80% suvlasničkih udjela uključivo i društvo Garaže Rijeka d.o.o., a po kojem je tužitelj ponovno izabran za upravitelja zgrade. U vezi obračuna troškova grijanja i hlađenja naveo je da se radi o automatiziranom sustavu.

7. Tuženik je istaknuo da je pred Općinskim sudom u Rijeci pokrenut postupak radi imenovanja novog upravitelja zgrade u predmetu R1-234/2016. Naveo je da je većinski vlasnik zgrade sada društvo BEST IN PARKING - Garaža Zagrad d.o.o. kao imatelj suvlasničkog udjela od 59964/100000 koje da ne plaća pričuvu i troškove, a ima u vlasništvu 19867,13 m2. Dodatno je tuženik osporio i međuvlasnički ugovor iz 2016. godine jer da nije potpisan od strane većine računajući po veličini suvlasničkih dijelova, a sve pozivom na čl. 42. st. 1 i 2 ZVDSP-a. U vezi toga je pojasnio da je društvo Garaže Rijeka d.o.o. ugovor potpisalo samo s površinom od 5419,62 m2, a što da predstavlja tek 16,50%. U vezi toga tužitelj se pozvao na činjenicu da je ugovoren drugačiji ključ raspodjele pričuve i ostalih troškova i to na temelju suvlasničkih dijelova određenih prema korisnoj vrijednosti površina sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Tuženik je istaknuo i prigovor da ni iz međuvlasničkog ugovora od 23. svibnja 2016. godine ne proizlazi da bi tužitelj bio odabran za upravitelja predmetne zgrade. Naveo je da bez suglasnosti društva Garaže Rijeka nema potrebne većine za sklapanje međuvlasničkog ugovora, a da je iz međuvlasničkog ugovora od 23. svibnja 2016. godine vidljivo da Garaže Rijeka d.o.o. ugovor nisu potpisale cijelim svojim suvlasničkim dijelom. Istaknuo je da udio koji je pripadao društvu Garaže Rijeka d.o.o. sada pripada društvu BEST IN PARKING - Garaža Zagrad d.o.o. Međuvlasnički ugovor iz 2016. godine da je neprimjenjiv za utuženo razdoblje, a da međuvlasnički ugovor iz 2010. godine kao i dodatak od 21. svibnja 2013. godine nije potpisao tadašnji suvlasnik Garaže Rijeka d.o.o. Naveo je da tuženik sam čisti zajedničke dijelove zgrade koje vode prema njegovim posebnim dijelovima i da za preostalu visinu troškova tužitelj nije dostavio odgovarajuće dokaze. Naknadno je u postupku osporio činjenicu da je međuvlasnički ugovor iz 2016. godine potpisala ĐG u svojstvu punomoćnika Garaže Rijeka kao i da je taj ugovor protivan odredbi čl. 80. ZVDSP -a jer da nema suglasnosti svih suvlasnika na odredbe po kojima se pričuva i troškovi plaćaju ovisno o namjeni prostora.

8. Postupak u predmetu Povrv-522/18 koji se vodi između istih stranaka spojen je na postupak u predmetu Povrv-523/18 rješenjem od 5. prosinca 2019. godine (str. spisa 280-281) primjenom čl. 313. st. 1 ZPP-a kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi s obzirom da se radi o sporovima između istih parničnih stranaka po istoj pravnoj osnovi za isto vremensko razdoblje samo za dva zasebna poslovna prostora.

9. Tuženik je istaknuo da je 1. srpnja 2020. godine zaključen novi međuvlasnički ugovor i novi ugovor o upravljanju zgradom s društvom Rumat d.o.o.

10. Društvo Rumat je podneskom od 10. lipnja 2021. godine izjavilo da želi stupiti u predmetnu parnicu u svojstvu tužitelja. Pritom se pozvalo na činjenicu da upravitelj zgrade po sili zakona zastupa suvlasnike. U prilog postojanja legitimacije pozvao se na Ugovor o upravljanju zgrade od 1. srpnja 2020. godine (str. spisa 737-743) i Međuvlasnički ugovor (str. spisa 744-803).

11. Nakon što su stranke izjavile suglasnost da društvo Rumat d.o.o. kao novi upravitelj zgrade stupi u predmetnu parnicu umjesto dosadašnjeg tužitelja GRADITELJ STAN d.o.o. Rijeka (str. spisa 916-917) u postupku je određeno provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sa zadaćom da na temelju uvida u isprave dostavljene u spis kao i dokumentacije kojom raspolažu stranke provjeri odgovaraju li utuženi iznosi visini udjela korisne površine poslovnih prostora u vlasništvu tuženika opisanih kao BR.JZ-PP 2-2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji odgovara suvlasničkom udjelu od 1149/100000 s kojim je povezano etažno vlasništva E-89, a koji se poslovni prostor nalazi na drugom katu jugozapadne poslovno-stambene zgrade i u naravi čini poslovni prostor površine od 380,57 m2 i BR.JZ-PP 2-3 koji se također nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji predstavlja suvlasnički udio od 1119/100000 s kojim je povezano etažno vlasništvo E-91, a koji se poslovni prostor nalazi na trećem katu jugozapadne poslovno-stambene zgrade i u naravi čini poslovni prostor površine od 370,70 m2 prema zbroju korisne površine svih stanova i poslovnih prostora u predmetnoj nekretnini, a ukoliko ne odgovara da izvrši izračun koji je odgovarajući tom načinu obračuna.

12. Tuženik je na pisani nalaz i mišljenje vještaka od 20. studenoga 2025. godine istaknuo primjedbe navodeći da vještak nije udovoljio zadaći suda, a kod iznijete primjedbe ustrajao je i nakon dopunskog očitovanja vještaka od 19. siječnja 2026. godine te iskaza vještaka na ročištu od 26. ožujka 2026. godine.

13. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem svjedoka ĆG (str. spisa 198-201), svjedoka ČG (str. spisa 202- 205) i svjedoka EG (str. spisa 205-208), uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka Bibice Milat od 20. studenoga 2025. godine (str. spisa 927 -942), pisano očitovanje vještaka od 19. siječnja 2026. godine (str. spisa 968 -969) i saslušanjem vještaka Bibice Milat (str. spisa 980-981).

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi osnovani u cijelosti, a da za protutužbeni zahtjev istaknut u predmetu Povrv-523/18 po kojem je oformljen predmet P-422/18 postoji procesna smetnja.

15. Sud je u postupku utvrdio da je u utuženom razdoblju od veljače do rujna 2016. godine tužitelj bio poslovođa bez naloga budući da dani nalog nije bio valjan. Takvo utvrđenje sud je temeljio na činjenici da u utuženom razdoblju nije dokazano postojanje međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju zgradom koji bi bili zaključeni većinom glasova po suvlasničkim dijelovima pozivom na odredbu čl. 40. i primjenu odredbe čl. 375. st. 3 ZVDSP-a (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14). Dostavljeni Međuvlasnički ugovor od 28. veljače 2010. godine (str. spisa 25-28) uz isprave na str. spisa 30-32 s dodatkom od 21. svibnja 2013. godine (str. spisa 33-37 i 101-162), a kojim je povjereno u čl. 6. upravljanje zgradom tužitelju, nije bio zaključen većinom glasova po suvlasničkim dijelovima. Navedeno proizlazi iz dostavljenog zk. izvatka za predmetnu nekretninu i to iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. spisa 149-182). Naime, sud je u postupku ocijenio neodrživom tezu da bi samo najgornja etaža podzemne garaže predstavljala sastavni dio kompleksa stambeno-poslovnog objekta na adresi [adresa], a to iz razloga što se stambeno-poslovni objekt nalazi na k. č. [katastarska čestica] te primjenom načela jedinstvenosti nekretnine čini jedinstvenu nekretninu i u odnosu na pitanje zaključenja međuvlasničkog ugovora. Zbog navedenog, dostavljeni pisani nalaz i mišljenje vještaka Denisa Marušića od 19. rujna 2013. godine (str. spisa 420 - 439) sud nije prihvatio kao vjerodostojnu ispravu budući da je protivan čl. 366. st. 3 ZOVDSP-a. Ta okolnost nije mogla ostati nepoznata tužitelju s obzirom da se bavi upravljanjem zgradama pa je morao biti upoznat s propisima važećim za valjano zaključenje ugovora o upravljanju zgradom i međuvlasničkog ugovora. Na takav zaključak upućuje uostalom i samo naručivanje nalaza i mišljenja od Denisa Marušića u nastojanju da se utvrdi da li najgornja etaža podzemne garaže čini sastavni dio tog građevinskog kompleksa. Stoga je sud utvrdio da je tužitelj znao da obavlja posao bez valjanog ovlaštenja. S obzirom na utvrđenje da Međuvlasnički ugovor iz 2010. godine s dodatkom iz 2013. godine (str. spisa 25-32 , 33-34 i 101-102) nema potrebnu većinu po suvlasničkim dijelovima koji proizlaze iz zemljišnoknjižnog izvatka na str. spisa 149- 182, nalog iz ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 28. veljače 2010. godine nije valjan pa kao takav se ima smatrati da je bio bez pravnog učinka. Unatoč tome, utvrđeno je da je upravljanje zgradom tužitelj vršio prema sadržaju i opsegu iz ugovora o upravljanju od 28. veljače 2010. godine zbog čega se na tako utvrđene činjenice primjenjuje institut poslovodstva bez naloga. U predmetnoj situaciji stoga nije riječ o situaciji u kojoj bi jedan od suvlasnika vršio poslove bez potrebne suglasnosti ostalih.

16. No i neovisno od navedenog, tužitelj je u postupku dokazao da je njegovo upravljanje zgradom u utuženom razdoblju odobreno od strane novoizabranog predstavnika suvlasnika ČG kao ovlaštene osobe za zastupanje suvlasnika zgrade. Odredbom čl. 39. st. 2 ZVDSP-a propisano je da kada neki suvlasnik poduzme posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, da se primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga. Argumentum a simile, navedeno se pravilo ima primijeniti i na tužitelja koji za posao upravljanja nije imao ugovor na temelju kojeg bi bio izabran za upravitelja potrebnom većinom suvlasničkih dijelova.

17. U prilog tome, govori i iskaz svjedoka ČG (str. spisa 202-205) koji je u bitnome naveo da je prihvatio dužnost ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade sredinom 2014. godine jer da je stanje u zgradi bilo jako loše zbog prijetnje iskapčanja struje i vode, a koje su uzrokovali dužnici poput Hypo banke te društva Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. u vlasništvu supružnika L čiji prostori da obuhvaćaju otprilike 1300 m2. Izjavio je da tadašnjem upravitelju zgrade GRADITELJ-STAN d.o.o. nitko nije osporavao ovlaštenje upravljanja, da je bilo nekih primjedbi na rad upravitelja no da se sve rješavalo u hodu, da se sjeća da je pred Općinskim sudom u Rijeci jedan od suvlasnika pokrenuo postupak s prijedlogom da se promijeni osoba upravitelja no da je taj prijedlog povučen, a da je u 2016. godini zaključen novi međuvlasnički ugovor na temelju kojeg je s tužiteljem zaključen novi ugovor o upravljanju zgradom. Razlog za zaključenje novog međuvlasničkog ugovora da je bilo razdvajanje pričuve od troškove energije i čišćenja kao i obuhvaćanje većinskog vlasnika zgrade odnosno vlasnika garaže.

18. Faktično obavljanje poslova upravitelja zgrade u utuženom razdoblju potvrdio je u svom iskazu i svjedok ĆG (str. spisa 198-201), prokurista tužitelja, iz čijeg je iskaza utvrđeno da je tužitelj upravljao predmetnom zgradom i da je slijedom toga ispostavljao fakture. Kako se radilo o nužnim i korisnim izdacima za zgradu (troškovi čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, grijanja i hlađenja te vođenje materijalne potrošnje za zgradu) i obračunu zakonske obveze plaćanja pričuve, sud je utvrdio da su njegove radnje naknadno odobrene, a kako to proizlazi iz očitovanja predstavnika suvlasnika od 5. listopada 2016. godine (str. spisa 114 i 187).

19. Svjedok ĆG u svom je iskazu naveo da je bio upravitelj te zgrade još od 2009. godine kada je natpolovični vlasnik zgrade bilo društvo Austrograd d.o.o. koje da je kasnije otišlo u stečaj. Prvi problemi sa zgradom da su se odnosili na pokretanje tog stečajnog postupka, a da su nastavljeni budući da pojedini suvlasnici nisu bili odgovorni prema zajedničkoj imovini. Pojasnio je da su se stanovi mogli isključiti iz sustava grijanja i hlađenja od kotlovnici međutim da se poslovni prostori nisu mogli isključiti iz sustava grijanja i hlađenja jer da su povezani vertikalama. Svaki stan i poslovni prostor da ima poseban uređaj koji mjeri potrošnju i da napomena "isklj." prema pisanoj dokumentaciji znači da nije bio omogućen pristup uređaju za očitanje stvarne potrošnje za prostore u vlasništvu društva tuženika kod oznake 014 P i 015 P. Pojasnio je da se za svaki od ta dva poslovna prostora izdavao zaseban račun i da se u situaciji kada nisu bili dostupni podaci s uređaja koji mjeri potrošnju u pojedinoj stambenoj ili poslovnoj jedinici, prosječna potrošnja izračunavala prema prosjeku koji se dobivao očitavanjem svih podataka potrošnje tako da se dobiveni prosjek uzimao kao jedinica za obračun u odnosu na m2 predmetnog prostora. Istaknuo je da je tuženik s obzirom na vlasništvo nad poslovnim prostorima bio u povlaštenoj situaciji iz razloga što je u poslovnim prostorima obavljao djelatnost fitness centra koji je imao radno vrijeme do 22 sata te radio subotom i nedjeljom. Tuženik da nikada nije omogućio pristup mjernom uređaju. U vezi usluge čišćenja objasnio je da se radi o čišćenju zajedničkih dijelova zgrade u sklopu kojeg je vršeno čišćenja stubišta i mokrih čvorova koje je obavljalo društvo Buttler d.o.o. te troškova čišćenja šetnice koju je obavljao zidarski obrt u njegovom vlasništvu pri čemu su oba ugovora zaključena s tadašnjom ovlaštenom predstavnicom tuženika LGH. Trošak čišćenja da je obračunat po cijeni od 1,50 kn mjesečno za poslovne prostore i to u odnosu na korisnu površinu poslovnih prostora, pričuva da se za poslovne prostore naplaćivala u iznosu od 6,50 kn po m2, a da se radi o obračunu ustanovljenom još prema prvom međuvlasničkom ugovoru iz veljače 2009. godine. Stavka vođenja materijalne potrošnje za zgradu da se odnosila na specifičnost u vezi postojanja zajedničke kotlovnice jer da je za tu zgradu postojala potreba rasporediti troškove grijanja i hlađenja za otprilike 88 suvlasnika. Uz to, osim plina za grijanje i struje za hlađenje, da je trebalo obračunati i utrošak struje za osvjetljavanje šetnice i zajedničkih dijelova zgrade te nabave sanitarnog materijala za mokre čvorove te da se to raspoređivalo po suvlasnicima u sklopu usluge vođenja materijalne potrošnje za zgradu. Za tu je uslugu također bio zaključen dodatni ugovor s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika LGH. Izjavio je da se nikada nije osporavala činjenica vršenja usluga, da se dogodila situacija u 2014. godini kada se tuženik žalio na uslugu grijanja i hlađenja i da se to isključenje bilo dogodilo iz razloga što tuženik nije plaćao svoje obveze no da se po privremenoj mjeri poslovni prostor ponovno priključio na kotlovnicu te da nikada prije, a niti nakon toga poslovni prostori tuženika nisu bili isključeni od usluge grijanja i hlađenja iz kotlovnice. Isključenje u 2014. godini da je trajalo nekih 5-6 dana. Izjavio je da zbog neplaćanja obveza od strane tuženika preostali suvlasnici zgrade plaćaju grijanje i hlađenje za 10% više od iznosa kojeg bi plaćali da svi suvlasnici podmiruju uredno svoje obveze. Osporio je činjenice iz zapisnika javnog bilježnika te naveo da na dan 12. i 19. rujna 2016. godine tuženiku nisu bile isključene usluge kotlovnice. Pojasnio je u vezi dodatka međuvlasničkog ugovora od 21. svibnja 2013. godine (str. spisa 33) i navođenja 1100 m2 kvadrature garaže da su s vlasnikom garažnog prostora vođeni pregovori iz razloga što se radilo o kvadraturi od 1100 m2 korisnog prostora garaže kojeg su koristili preostali suvlasnici iz zgrade zbog čega je ta kvadratura sporazumno uzeta kao kvadratura najviše etaže garaže i za koju je i došlo do zaključenja dodatka međuvlasničkom ugovoru (dodatak iz 2013. godine).

20. Slijedom svega navedenog, sud je u postupku utvrdio da su sve radnje tužitelja faktički odobrene od strane predstavnika suvlasnika kao gospodara posla, a sve u smislu odredbe čl. 1129. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojom je propisano da ako gospodar posla naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem od početka obavljanja posla. Stoga je stav ovoga suda da se s obzirom na kontinuitet u trajanju suradnje, opseg i sadržaj pruženih us luga koje je detaljno opisao svjedok ĆG u svom iskazu str. spisa 198-201) tužitelj i za utuženo razdoblje ima smatrati nalogoprimcem od početka obavljanja posla. U prilog tome govore i očitovanja suvlasnika u izvanparničnom postupku u predmetu R1 - 91/2014 u kojem je predlagatelj CG povukao prijedlog da se za novog upravitelja imenuje društvo Rumat d.o.o., nakon što je prema sadržaju zapisnika od 17. prosinca 2015. godine bio upoznat s očitovanjima većine predloženika da prihvaćaju postavljenog upravitelja Graditelj-stan d.o.o. i da ne žele smjenu istog (str. spisa 98-100).

21. Stoga su tužbeni zahtjevi na temelju dostavljenih faktura prema ispravama na strani spisa 7-14 i 317-324 ocijenjeni pravno osnovanim na ime troškova grijanja- hlađenja, čišćenja zajedničkih dijelova zgrade i naplate zajedničke pričuve za poslovne prostore u vlasništvu tuženika budući da je sud povjerio vjeru navodima iz iskaza svjedoka ĆG saslušanog na te okolnosti. Zbog utvrđenog naknadnog odobrenja tužiteljevog posla prema sadržaju dopisa kojeg je uputio ČG tužitelju dana 5. listopada 2016. godine (str. spisa 187), a koji je nastupao u ime svih suvlasnika, tužitelj je i faktično nastupao u svojstvu upravitelja zgrade pa budući da je upravitelj u smislu zakonskih ovlasti iz odredbe čl. 89. st. 1 i 2 i 90. st.2 i 93.st. 2 ZOVDSP-a ovlašten u ime i za račun suvlasnika naplaćivati utužene troškove i pričuvu od tuženika i tužitelju je valjalo priznati prava iz navedenog ovlaštenja. Stoga je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen pravno irelevantnim za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga je valjalo održati na snazi platne naloge primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25), a zbog čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

22. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15), a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena.

23. Prilikom odlučivanja sud je novčane iznose iskazao u valuti EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke EUR postao zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

24. Međuvlasnički ugovor od 23. svibnja 2016. godine, za koji je prema ispravi na str. spisa 118-138, 527-548 utvrđeno da proizvodi učinak tek od 5. listopada 2016. godine prema ovjeri na str. spisa 138, ne može se izravno primijeniti na utuženo razdoblje od veljače do uključivo rujna 2016. godine. No predmetni međuvlasnički ugovor iz 2016. godine sud je cijenio u sklopu izdanog odobrenja bivšem upravitelju zgrade GRADITELJ STAN za poslove koje je vršio u tom svojstvu, a koje se odnose na raspodjelu i naplatu troškova pričuve čišćenja zajedničkih dijelova zgrade, raspodjelu troškova grijanja i hlađenja te troškova vođenja materijalne potrošnje sve prema dostavljenom ugovoru o čišćenju zgrade od 1. rujna 2013. godine (str. spisa 38), ugovoru o čišćenju šetnice (str. spisa 42-43) te ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji (str. spisa 40-41) i ugovoru o izračunu troškova grijanja i hlađenja (str. spisa 39).

25. S obzirom da su sve bitne činjenice u postupku utvrđene iz dostavljenih isprava i saslušanjem svjedoka ČG, ĆG i EG , valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka ĐG i BG te za provođenjem grafološkog vještačenja. Kod toga se ističe da je osporavanje vjerodostojnosti potpisa ĐG u svojstvu punomoćnika Garaže Rijeka d.o.o. na Međuvlasničkom ugovoru iz 2016. godine ( str. spisa 282 -304) s obzirom na postojanje izjave dane na sudskom zapisniku (koji ima svojstvo javne isprave) prema dokazu na str. spisa 616-620 u postupku ocijenjeno neutemeljenim. U prilog osporavanja potpisa tuženik uostalom nije iznio obrazložene argumente zbog čega je osporavanje ocijenjeno i paušalnim.

26. O povlačenju protutužbe radi utvrđenja ništetnosti u spojenom predmetu Povrv- 522/18, podneskom od 9. lipnja 2019. godine, odnosno prije spajanja na predmet Povrv-523/18 sud je odlučio rješenjem od 17. lipnja 2024. godine (točka III. izreke) koja je stekla svojstvo pravomoćnosti.

27. Protutužbu radi utvrđenja ništetnosti Međuvlasničkog ugovora od 28. veljače 2010 i Ugovora o upravljanju od 28. veljače 2010. godine, istaknutu 23. travnja 2018. godine (str. spisa 46-49) u predmetu Povrv-523/2018 (prije spajanja), valjalo je odbaciti zbog postojana procesne smetnje i to postojanja pravomoćno presuđene stvari, a kako to proizlazi iz priklopljenog predmeta P-19/2022 u kojem je odluka o tom zahtjevu postala pravomoćna 16. travnja 2024. godine (str. priklopljenog predmeta 1187-1193), a sve u vezi točke IV. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P - 19/2022 prema str. spisa 1150-1162 priklopljenog predmeta P-19/2022. Stoga je valjalo, primjenom čl. 288. st.2 i 301. st. 1 ZPP-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

28. Tuženikovo osporavanje visine utuženih iznosa sud je ocijenio neutemeljenim iz razloga što u prilog osporavanju visine, tuženik, po stavu ovoga suda, nije iznio uvjerljive argumente. Naime, iz iskaza saslušanog svjedoka EG, tuženikovog prokuriste (str. spisa 205-207), utvrđeno da je pravi razlog neplaćanja pričuve od strane tuženika izjava da nema povjerenja u tužitelja koji nastupa kao upravitelj zgrade i da smatra nezakonitim poslovanje upravitelja zgrade jer da nema valjani međuvlasnički ugovor kao i iz razloga što tuženik sam čisti lift i stubište. Dodatno, pričuvu je osporio iz razloga što se radi o obračunu drugačijem od onog koji vrijedi za stanove, a osporavanje stavke materijalne potrošnje smatra spornim zbog nepostojanja ovlaštenja ovlaštenog predstavnika suvlasnika. Kako se radi o prigovorima zbog kojih nije dovedena u pitanje osnovanost obračunatih stavki, tuženikovo osporavanje obveze plaćanja pripisano je pokušaju izbjegavanja plaćanja novčane obveze osobito stoga što su preostali suvlasnici poslovnih prostora plaćali pričuvu i podmirivali ostale troškove primjenom istih kriterija po kojima su obveze obračunate tuženiku. Zbog toga je utvrđeno da su suvlasnici koji su potpisali Međuvlasnički ugovor iz 2010. godine ispunjavali obveze iz čl. 45. st. 2 ZVDSP-a odnosno postupali u skladu s predmnjevanom voljom svih suvlasnika. Pritom je sud uzeo u obzir i okolnost da tuženik kao suvlasnik nije zahtijevao od suda u izvanparničnom postupku da utvrdi valjanost odluka preostalih suvlasnika ( čl. 89. st. 4 ZVDSP-a), a niti je sudskim putem polagao iznos pričuve i troškova koje je smatrao razumnim. Navedeno osobito stoga što je sud vodio računa i o činjenici da zbog tuženikovog držanja preostali suvlasnici plaćaju 10% uvećane troškove grijan ja i hlađenja pa je tuženikovo držanje protivno zakonskoj obvezi ustanovljenoj čl. 89. st. 1 ZVDSP-a. Zapisnici o posvjedočenju činjenica od 12. i 19. lipnja 2016. godine sastavljeni po javnom bilježniku (str. spisa 56-57 i 58-59) u kojima se navodi da iz klima uređaja u promatranom vremenu ne izlazi hladan zrak ne oslobađaju tuženika od obveze snašanja pričuve i preostalih troškova pri čemu se neposredno opažanje javnog bilježnika ne može uzeti kao vjerodostojan dokaz da je prostor bio fizički isključen iz sustava grijanja/hlađenja budući da javni bilježnik za utvrđivanje tih činjenica nema stručnog znanja.

29. Po stavu ovoga suda, a s obzirom na nespornu okolnost da je isti ključ raspodjele troškova pričuve i preostalih troškova bio primijenjen i na ostale suvlasnike ovaj sud smatra da nema mjesta primjeni čl. 380. st. 2 ZVDSP -a odnosno obračunu zajedničke pričuve koji odgovara 0,54% vrijednosti posebnog dijela budući da takav obračun nije primijenjen i na preostale suvlasnike u utuženom razdoblju, a što bi predstavljalo diskriminatorno postupanje prema preostalim suvlasnicima, a što nije smisao pričuve na način koji to propisuje odredba čl. 89. st. 1 ZVDSP-a. Zbog toga sud odluku nije temeljio na izračunu mjesečne obveze pričuve na način iskazan u očitovanju vještaka financijsko-knjigovodstvene od 19. siječnja 2026. godine prema kojem bi za E-89 odnosno površinu od 380,57 m2 mjesečno pričuva iznosila 136,38 EUR odnosno u utuženom razdoblju od veljače do rujna 2016. godine 1.091,02 EUR dok bi za poslovni prostor E-91 i površinu prostora od 370,70 m2 u utuženom razdoblju pričuva mjesečno iznosila 132,84 EUR imajući u vidu primjenu etalonske cijene građenja utvrđene u iznosu od 6.000,00 kn po m2 (Podatak o etalonskoj cijeni građenja - NN 100/18), a kako je to iskazano u dopunskom očitovanju na str. spisa 968-969.

30. Vještačenje stalnog sudskog vještaka Bibice Milat prihvaćeno je u dijelu provjere obračuna cijene pričuve od 6,50 m2 na površinu posebnih dijelova (E -91 od 370,70 m2 i E-89 od 380,57 m2) prema Tabeli 1 na str. spisa 934-935 pisanog nalaza i mišljenja kao i iskazu vještaka stalnog sudskog vještaka Bibice Milat da obračun cijene odgovara površini utuženih posebnih dijelova nekretnine (str. spisa 980-981), u kojem dijelu je, sud prihvatio rezultate vještačenja. Kako obračuni troškova čišćenja, grijanja/hlađenja i materijalne potrošnje za zgradu nisu bili poznati vještaku, utvrđeno je da vještak nije bio u mogućnosti provjeriti obračun iznosa zbog čega je, u nedostatku reklamacija na ispostavljene račune prije parnice, sud ocijenio vjerodostojnim iskazu ĆG (str. spisa 198-201) da je tuženiku kao i preostalim suvlasnicima taj trošak raspodijeljen prema korisnim površinama stanova/poslovnih prostora. Kako kvadrature u utuženim računima odgovaraju kvadraturi posebnih dijelova zgrade na koje se odnose utuženi računi, sud je iskaz svjedoka ĆG ocijenio vjerodostojnim.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su priznati nastali troškovi ovršnog postupka zbog čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude primjenom čl. 451. st. 3 ZPP -a budući da je utuženje ocijenjeno pravno osnovanim. Za preostali parnični trošak tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 26. lipnja 2018. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 10. listopada 2018. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 30. listopada 2018. godine 50,00 EUR (T.br. 8.3.), sastav podneska od 22. studenoga 2018. godine 50,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na pripremnom ročištu od 11. prosinca 2018. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 14. ožujka 2019. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav podneska od 19. lipnja 2019. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 5. prosinca 2019. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav podneska u spojenom predmetu Povrv-522/18 od 26. srpnja 2018. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), sastav podneska (Povrv-522/18) od 19. travnja 2019. godine 50,00 EUR (T.br. 8.3.), sastav podneska (Povrv-522/18) od 11. listopada 2019. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu od 17. listopada 2019. godine (Povrv-522/18) 100,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 22. studenoga 2019. godine (Povrv-522/18) 50,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na pripremnom ročištu od 5. prosinca 2019. godine (Povrv-522/18) 100,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 28. rujna 2020. godine 50,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 14. rujna 2021. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav podneska od 3. studenoga 2023. godine 50,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 7. svibnja 2024. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu od 27. svibnja 2025. godine 100,00 EUR (T.br.9.2), sastav podnesaka od 26.11. 2025. i 22. siječnja 2026. godine 200,00 EUR (T.br.8.1), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 26. ožujka 2026. godine 200,00 EUR (T.br.9.1), PDV 25% 700,00 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 135,57 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) kao i trošak provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koji je prihvaćen u pogledu dijela provjere pravilnosti obračuna pričuve u iznosu od 1.500,00 EUR ( str. spisa 924 i 950). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

32. O preostaloj razlici do iznosa zatraženih prema tužiteljevom troškovniku na str. spisa 854-855 pravomoćno je odlučeno presudom od 17. lipnja 2024. godine u toč. IV. izreke koja je postala pravomoćna dok je razliku u zatraženom trošku nakon ukidnog rješenja prema troškovniku na str. spisa 983-984 sud ocijenio neutemeljenoj u zatraženoj visini zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

33. S obzirom da je prije stupanja u parnicu na mjesto tužitelja, društvo Rumat d.o.o., kao novi upravitelj predmetne zgrade (prema Ugovoru o upravljanju zgradom od 1.srpnja 2020. godine – str. spisa 625-631, a na temelju Međuvlasničkog ugovora od 22. svibnja 2020. godine) stupilo u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja, sud je zbog uspjeha tužitelja u sporu i utvrđenog postojanja pravnog interesa i obveze iz čl. 10. ugovora o upravljanju da čuva interese svih suvlasnika glede zgrade, priznao novom upravitelju svojstvo umješača na strani tužitelja, zbog čega mu je primjenom čl. 154. st.1 i 155. ZPP-a, zbog tužiteljevog uspjeha u sporu valjalo priznati troškove zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 10. lipnja 2021. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 14. rujna 2021. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav žalbe od 17. rujna 2021. godine 100,00 EUR (T.br. 10.4.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 7. svibnja 2024. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.) i PDV 25% 175,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

U Rijeci, 11. svibnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.