Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-185/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Bukša, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika HV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicama iz ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama u Labinu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj Psp-40/2024-23 od 5. studenog 2025., dana 11. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj Psp-40/2024-23 od 5. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom prava stvarne služnosti prolaza i provoza vozilima na teret poslužne nekretnine koja je u knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin opisana kao: k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 8188 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (316695)

na istočnom dijelu poslužne nekretnine u širini od cca. 3,5 m, a dužinom od granice sa povlasnom nekretninom do granice sa česticom označenom kao Z-454/5, k. o. [katastarska općina], u naravi put, a za korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja koja je zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, opisana kao: k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 853 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina]

na način da je na istom dijelu parkirao motorno vozilo - traktor, a što je tužitelj saznao dana 05. srpnja 2024. godine, onemogućivši tako tužitelja u njegovom dosadašnjem načinu posjedovanja prava stvarne služnosti te se nalaže tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije opisanog čina smetanja posjeda, na način da ukloni motorno vozilo – traktor ili bilo koja druga vozila, predmete ili stvari koje služe kao prepreke, te se zabranjuje tuženiku da počini novi ili sličan čin smetanja posjeda u odnosu na tužitelja, nalažući mu da se suzdrži od svakog budućeg istog ili sličnog smetanja posjeda, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.„

II. Tužitelj je dužan isplatiti tuženiku iznos od 600,00 Eur-a, na ime troškova ovog postupka, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu da se glavna rasprava ima održati pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza vozilima na teret poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na istočnom dijelu poslužne nekretnine u širini od cca. 3,5 m, a dužinom od granice sa povlasnom nekretninom do granice sa česticom označenom kao Z-454/5, k. o. [katastarska općina], u naravi put, za korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] pašnjak i k. č. [katastarska čestica], pašnjak, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je NV upisan u cijelosti kao vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] oranica, k. č. [katastarska čestica] pašnjak i k.č. Z-454/2 kuća, štalica i dvorište, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da nije sporno da je tuženik, po nalogu i odobrenju vlasnika nekretnine EV, parkirao svoj traktor na k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prikazano na fotografijama na stranici 11-13 spisa,

- da iz nalaza i mišljenje vještaka mjernika struke BV proizlazi da se predmetne k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] nalaze u [adresa] pored makadamskog puta na k. č. [katastarska čestica] koji prolazi ispred kuća tužitelja na k. č. zgr. [katastarska čestica] i tuženika na k. č. zgr. [katastarska čestica], da se nadstrešnica (sjenik) nalazi na k. č. [katastarska čestica], te da je neposredno na južnoj strani granica sa k. č. [katastarska čestica], da je koridor k. č. [katastarska čestica] koji je između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] širok cca 2 do 3 metara i da se na njemu nalazi sporni traktor (pozicija A), da se na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] nalazi mala deponija betonskih cigli i kamenja (pozicija B), te se osobnim zapažanjem čini da je ta lokacija nasipavana materijalom i zemljom jer postoje limeni branici poduprti sa drvenim stupovima da drže materijal (pozicija C), da iz pravca k. č. [katastarska čestica] nije vidljiv nikakav pristupni put, da je na tom dijelu drvena ograda, te udubljenja na terenu koja bi trebalo prethodno nasipati da bi vozilo moglo prijeći iz k. č. [katastarska čestica] na k. č. [katastarska čestica] (pozicija D), da je iz pravca k. č. zgr. [katastarska čestica] moguće pristupiti pješke prema k. č. [katastarska čestica] međutim prilaz da nije praktičan jer se radi o većim visinskim razlikama za pješačenje, a prijevoz da nije moguć (pozicija E),

- da je sud iskazima svjedoka UV, CV, kao i MV u cijelosti poklonio vjeru, jer ih ocjenjuje nepristranim, i istinitim, a isti se podudaraju djelomično sa iskazom tužitelja u dijelu u kojima iskazuju o načinu i vremenu prijevoza preko prijepora, da na temelju njihovih iskaza suglasno proizlazi, da su svjedoci prevozili materijal za tužitelja, da su materijal iskrcavali na tužiteljevu nekretninu, da su koristili prolaz kroz nadstrešnicu, da tom prilikom nisu vidjeli tuženika, da im nije poznato da li je tuženik živio u kući, i da tuženika poznaju, da je svjedok MV naveo da je prevozio za tužitelja materijal sa tuženikove nekretnine, ali da mu je tuženik te prilike dopustio provoz jer je otklonio paletu, i da ju tuženik nije otklonio ne bi mogao proći,

- da iz njihovih iskaza proizlazi da su prijevoz izvršili u jednom danu po par puta, i to FV prije 10-15 godina, sa svojim kratkim kamionom od 2,30 m, da je MV sa strojem JCB 4X, širine 2,50 m, prevezao materijal prije dvije godine, i JV sa svojim kamionom troosovincem, jednom 2019., ili 2020., da su svjedoci prevozili materijal za tužitelja u navedenom vremenu u svom iskazu da je i tužitelj isto potvrdio, da tužitelj navodi da osim navedenih svjedoka mu nije nitko više vršio prijevoz materijala za nasipavanje nekretnine, te da je zadnji put prevezao materijal u 10. mjesecu 2023., i da poslije toga nije imao više materijala za prijevoz,

- da iz iskaza svjedoka RV i CV, sud zaključuje da prilikom prijevoza, isti nisu vidjeli tuženika, te da nemaju saznanja je li bio u kući, dok svjedok MV navodi da je dobio dopuštenje od tuženika da preveze materijal na tužiteljevu nekretninu, te mu je radi toga tuženik otklonio paletu,

- da je sud ocijenio iskaze svjedoka EV, ŽV, ĆV istinitim, kao i tuženika, u dijelu da isti nisu vidjeli da tužitelja koristi navedeni prijepor za prolaz vozilima,

- da je sud poklonio vjeru iskazu tuženika u kojem navodi da je jedne prilike tužitelj pokušao proći s traktorom 2015., te da mu je on zabranio i da je zvao policiju, a što tužitelj u svom iskazu nije osporio, slijedom čega sud zaključuje da su se prijevozi RV i CV izvršili bez znanja tuženika,

- da iz iskaza tuženika, GV, ŽV, EV, suglasno, proizlazi da je parkirano vozilo tužitelja ispod nadstrešnice dugi niz godina, i da nitko od njih ne zna kada je i kako dovezen, te je u nevoznom stanju,

- da DV iskazuje da je navedeno vozilo parkirano ispod nadstrešnice od kada ona zna (poznaje tužitelja od 2007.) dok je tužitelj iskazao da ga dovezao 2018.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije imao posjed služnosti spornim putem na način koji bi sadržajno uključivao provoz vozila, (kamiona, bagera ili drugih (sličnih) strojeva). Naime, u zadnjih 10 godina, da je tri puta predmetnim dijelom nekretnine prošao kamion, bez odobrenja tuženika, te od 2023., tužitelj da nije imao potrebu provoza preko prijepora, a što po mišljenju suda, da eventualnim povremenim provozom kamiona preko nekretnine tuženika i u takvim okolnostima, da prilikom provoza nije viđen nitko od strane tuženika, te da je tuženik izričito zabranio provoz vozilima, prema ocjeni suda tužitelj nije dokazao da bi imao pravo služnosti provoza vozilima, te slijedom toga, sud utvrđuje da tuženik nije smetao tužitelja, kada je na dijelu nekretnine opisane u izreci rješenja, parkirao motorno vozilo-traktor. Iz iskaza saslušanog EV, vlasnika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da isti ne brani tužitelju da se predmetnim prijeporom koristi za prolaz pješke, slijedom čega da po mišljenju suda, parkirani traktor ne sprječava tužitelja da po prijeporu prolazi pješke i karijolom. U konkretnom slučaju, tužitelji da nije imao posjed prava stvarne služnosti provoza vozilima, obzirom da nije imao faktičnu mogućnost svakodobnog, bezuvjetnog izvršavanja sadržaja toga prava, već je takova mogućnost bila uvjetovana i ovisila je o dozvoli tuženika, odnosno njegovog strica EV. Dakle, bez takove dozvole i radnje, tužitelji da nije mogao izvršavati sadržaj navedenoga prava, pa da slijedom toga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, sukladno odredbama čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14-dalje: ZV). Navod tužitelja da je uklanjao ranije postavljene palete, cigle i materijal, sud da ne ocjenjuje kao samopomoć, upravo iz razloga što tužitelj nije imao posjed prava stvarne služnosti provoza vozilima.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . točka 2., 4., 8., 9., 13., 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, kao ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi neosnovano ukazuje tužitelj jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno pa se tužitelj neosnovano poziva na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP.

10. Odredbom članak 21. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

11. Člankom 22. st. 1. ZV propisano je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće dok je st. 2. ZV propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. Također je odredom čl. 10. st. 5. ZV propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

13. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.

14. Iz navoda tužbe i sadržaja spisa proizlazi da tužitelj traži zaštitu od smetanja posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza vozilima na teret poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]., dok u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud izašao izvan okvira raspravljanja u postupcima smetanja posjeda propisanog odredbom članka 441. ZPP.

15. Odredbom članka 441. ZPP propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

16. Dakle, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (članak 441. ZPP). Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrdi u provedenom postupku sukladno odredbi članka 7. i 8. ZPP, a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice potvrđuju. Za predmet spora nije odlučno tko je upisan kao vlasnik prijeporne nekretnine, već tko se nalazi u posjedu prava stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini i jeli počinjen čin smetanja.

17. Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.

18. Prvostupanjski sud je odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva donio iz razloga što iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko prijeporne površine, odnosno da je provozio preko prijeporne površine, dakle, iz razloga što je sud zaključio da se posjed tužitelja prava služnosti nije ustalio, odnosno, da to tužitelj nije dokazao, a što prihvaća i ovaj sud jer iz izvedenih dokaza kako to utvrđuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ne proizlazi da bi tužitelj koristio ovo pravo stvarne služnosti potrebno vrijeme da bi se isto ustalilo do trenutka kada se tuženik takvom pokušaju protivio i postavio traktor na put.

19. Neosnovano se u žalbi tvrdi da su tuženik i njegovi svjedoci u iskazu naveli da je tužitelj bio u posjedu stvarne služnosti provoza vozilima. Povremeni prolazak prijeporom bez znanja tuženika, kojeg je tuženik i zabranio ne upućuje na zaključak da je tužitelj dokazao da ima pravo na služnosti provoza vozilom. Kako tužitelj nije imao faktičnu mogućnost svakodobnog, bezuvjetnog izvršavanja sadržaja toga prava, već je takova mogućnost bila uvjetovana i ovisila je o dozvoli tuženika, odnosno njegovog strica EV, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da nisu ostvarene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite.

20. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelj se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjskog rješenja i izvedenih dokaza, pa se žalba ukazuje neosnovanom.

21. Budući da tužitelj nije uspio u sporu pravilno je sud prvog stupnja prema odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP odlučio o troškovima postupka koju tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

22. Kako na izložen način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP).

U Splitu, 11. svibnja 2026.

Sudac:

Ana Grbavac