REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-138/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Petrinjska 59, Zagreb OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 112-50- 3855538 sklopljenog 22.12.2006. između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao Banke s druge strane, potvrđenog 27.12.2006. kod Franka Čerina, javnog bilježnika u Puli, pod posl. br. OU-1295/06-1, koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju UD, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 289,83 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 11. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom u Puli 22. prosinca 2006. sklopio Ugovor o kreditu, koji se vodi pod brojem 112-50-3855538, ovjeren od strane javnog bilježnika Franka Čerina, javnog bilježnika u Puli pod posl.br. OU- 1295/06-1. Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, sadržaj kojih odredbi unaprijed priprema banka. Parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale o istima. U članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to odredbom kako slijedi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.'' Tuženik je od tužitelja naplatio naknadu na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita 2. siječnja 2007. Tuženik je o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (članak 49. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača 2014., članak 81. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) i kao takvog dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30 % od iznosa odobrenog kredita. Stoga je citirana odredba nepoštena odnosno ništetna (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe.

2. Tuženiku je tužba s prilozima zajedno s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena 4. ožujka 2026., međutim tuženik nije u određenom roku od 45 dana, a niti do dana donošenja ove presude, podnio odgovor na tužbu. Pritom ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika neki opravdani razlozi spriječili u podnošenju odgovora na tužbu.

3. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koji su priloženi uz tužbu i činjenicama koje su općepoznate.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 112-50-3855538 utvrđeno je da je u članku 3. određena obveza korisnika plaćanja naknade banci u visini od 3,30% iznosa kredita jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

4.1. U tom članku nije navedeno čak niti na što se predmetna naknada odnosi. Pregledom teksta ugovora može se zaključiti da su osnovani navodi tužiteljica da je riječ o ugovoru koji je sastavljen kao tipizirani ugovor unaprijed pripremljenog sadržaja, a predmetne navode tužitelja tuženik, uostalom, nije osporio.

5. Iz potvrde koju je izdao sam tuženik 23. listopada 2025. proizlazi da je tuženik potvrdio da je od tužitelja naplatio tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 3.400,42 kuna.

6. Dakle, u ovom postupku tužitelj zahtijeva donošenje presude kojom će se utvrditi djelomična ništetnost odredaba ugovora o kreditu i to ugovorne odredbe iz članka 3. Ugovora kojom je ugovorena obveza korisnika kredita plaćanja naknade pri odobrenju kredita.

7. Cijeneći da tuženik nije, zaprimivši tužbu u ovom predmetu, osporio tužbene navode tužiteljice niti je predložio izvođenje drugih dokaza kojim bi dokazao suprotno za konkretan ugovorni odnos, uz utvrđenje da činjenice iz tužbe nisu u suprotnosti s dostavljenim dokazima, sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, pozivom na odredbe članka 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje: ZOO – dalje u tekstu: ZOO/05).

8. Time su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa je na temelju članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci presude.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr.7.t.1. te Tbr.46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/2023) i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,28 eura, odnosno polovinu punog iznosa pristojbe, s obzirom da će tužitelj moći iskoristiti "privilegij" plaćanja polovičnog iznosa pristojbe, a dužan je na temelju članka 10. ZPP-a paziti da se postupak provede sa što manje troškova. Ovdje valja reći da tužitelj u ovoj parnici nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi jer se niti tužba niti odluka ne temelje na odluci iz kolektivnog spora.

9.1. Stoga je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničkog postupka isplatom iznosa od 289,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a.

10. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka na ime sudskih pristojbi kao neosnovan, kako je obrazloženo u točki 9. obrazloženja. Nije osnovan zahtjev za sastav opomene jer navedena radnja nije bila nužna za vođenje ove parnice, a svakako nije bio potreban trošak sastava podneska od 7. svibnja 2026. Stoga je, vezano za navedeno, odlučeno kao u točki III izreke.

U Puli 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku