Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-145/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice IH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB:91547293790, radi prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, nakon usmene i javne rasprave, 11. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA:UP/II-102-05/24-01/155, URBROJ:344-222/7-24-02 od 22. studenoga 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba Zagreb, KLASA:UP/I- 102-05/18-01/2894, URBROJ:251-103/16-24-11 od 11. rujna 2024.
II Tužiteljici se priznaje pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu , u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA:UP/II-102-05/24-01/155, URBROJ:344-222/7-24-02 od 22. studenoga 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba Zagreb, KLASA:UP/I-102-05/18-01/2894, URBROJ:251-103/16-24- 11 od 11. rujna 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je nesporno da je ista izvanredno otkazala ugovor o radu dana 08. srpnja 2024. godine, a koji otkaz je isti dan zaprimljen od strane poslodavca, i u kojem su jasno pobrojane grube povrede iz radnog odnosa kao i da je navedeni otkaz tužiteljica dostavila tuženiku. Također, navodi da je nesporno da je poslodavac tužiteljice upravo temeljem izvanrednog otkaza tužiteljice istu odjavio s mirovinskog osiguranja i da nije poduzeo niti jednu radnju radi osporavanja predmetnog otkaza. Ističe kako u Zakonu o tržišta o rada ne postoji niti jedna odredba koja bi propisivala pravo tuženika da procjenjuje osnovanost poslodavčevih povreda te time opravdanost izvanrednog otkaza radnika radi priznanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Tužiteljica posebno naglašava kako niti jednom odredbom Zakona o tržištu rada nije propisano da radnik koji izvanredno otkaže ugovor o radu radi priznavanja naknade za vrijeme nezaposlenosti, mora pokrenuti postupak radi zaštite od uznemiravanja ili pak naknade štete protiv poslodavca, pa da bi tek po okončanju navedenog spora u radnikovu korist, tuženik donio rješenje o naknadi za vrijeme nezaposlenosti. Ukazuje da je članak 135. stavak 3. Zakona o radu jasan i propisuje situaciju o teretu dokaza u sporu o otkazu ugovora o radu, a koji spor se jedino može voditi pred nadležnim sudom, te da svakako ne propisuje da se navedena odredba primjenjuje pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanjem kako bi radnik ostvario pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, te da upućivanje na navedeni članak također ne propisuje niti jedna odredba Zakona o tržištu rada.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je tužiteljica u svom izvanrednom otkazu ugovora o radu navela mnoge okolnosti zbog kojih je, kako navodi, dala izvanredni otkaz uzrokovan ponašanjem poslodavca. Tuženik ukazuje da su sve okolnosti, prema tužiteljičinim navodima, trajale jedno dulje vrijeme te je iz svega navedenog nemoguće utvrditi kada je i koja okolnost nastupila, a da je ista predstavljala činjenicu zbog koje je tužiteljica dala izvanredni otkaz te je li tužiteljica prema tome dala izvanredni otkaz u prekluzivnom roku od petnaest od dana saznanja za činjenicu na kojoj se njezin otkaz temelji, a u skladu sa člankom 116. stavkom 2. Zakona o radu. Tuženik je stajališta da tužiteljica nije dostavila nijedan dokaz koji bi ukazivao na to da je njezin otkaz uzrokovan ponašanjem poslodavca te je iz navedenog razloga riješeno kao u izreci drugostupanjskog rješenja.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.
7. Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 11. rujna 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti , s obrazloženjem da je utvrđeno da je radni odnos tužiteljice prestao na temelju otkaza od strane radnika, a da ista nije dostavila dokaz za navode iz priložene isprave naslovljene kao Izvanredni otkaz radnika, da je razvidno da se nisu se stekli uvjeti za priznanje prava na novčanu naknadu.
8. Osporavanim rješenjem tuženika od 22. studenog 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala da se radi o izvanrednom otkazu skrivljenim ponašanjem poslodavca.
9. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
10. Odredbom članka 48. stavka 1. točke 1. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj: 118/18, 32/20, 18/22, 156/23 i 152/24) propisano je da pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao: zbog toga što je otkazala radni odnos odnosno službu, osim u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu uzrokovanog ponašanjem poslodavca.
11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 8. srpnja 2024. izvanredno otkazala ugovor o radu, koji otkaz je njenome prijašnjem poslodavcu dostavljen isti dan. U izvanrednom otkazu tužiteljica je navela da otkazuje ugovor o radu zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa kao i temeljnih ljudskih prava. Poslodavac je tužiteljicu odjavio s mirovinskog osiguranja 8. srpnja 2024., po osnovi izvanrednog otkaza ugovora o radu zaprimljenog od strane tužiteljice.
12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
13. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tužiteljica izvanredno otkazala ugovor o radu, da je kao razlog otkaza navela ponašanje poslodavca, da sadržaj tog ponašanja naveden u otkazu prema ustaljenoj sudskoj praksi čini prihvatljivu osnovu za izvanredni otkaz ugovora o radu od strane radnika, te da je poslodavac na temelju spomenutog otkaza odjavio tužiteljicu s mirovinskog osiguranja, ne poduzevši niti jednu radnju osporavanja otkaza, iz čega se može zaključiti da je poslodavac prihvatio navedeni izvanredni otkaz.
14. Pri takvom stanju stvari Sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo neosnovano od tužiteljice tražilo dodatni dokaz da je otkaz prouzročen ponašanjem poslodavca, te na izostanku takvog dokaza utemeljilo svoju odbijajuću odluku, što je tuženik u žalbenom postupku propustio sanirati. U svakom slučaju, pravna interpretacija primijenjena od strane javnopravnih tijela - u okolnostima konkretnog slučaja - pred radnika koji izvanredno otkazuje ugovor o radu stavlja nerazmjeran teret dokazivanja odlučnih činjenica, na način koji u pitanje dovodi ostvarivanje smisla prava o kojem se odlučuje u ovome upravnom postupku, te koji teret nije sukladan svrsi zapreke za priznavanje tog prava propisanome u normi članka 48. stavka 1. točke 1. Zakona o tržištu.
15. Nadalje, budući da tuženik tijekom upravnog postupka i ovoga spora nije utvrdio da tužiteljica u vrijeme podnošenja zahtjeva nije ispunjavala neku od ostalih pretpostavki za priznavanje prava na novčanu naknadu, sud nespornom uzima činjenicu da je jedini razlog odbijanja tužiteljičinog zahtjeva bilo tumačenje odredbe članka 48. stavka 1. točke 1. Zakona o tržištu, koje sud, zbog prethodno iznesenih razloga, nije prihvatio.
16. Uzevši u obzir sve navedeno, prvostupanjsko tijelo i tuženik u provedenom upravnom postupku trebali su utvrdili pravo stanje stvari i sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a što je izostalo u konkretnom slučaju.
17. Stoga će u postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo donijeti novo rješenje, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.
16. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u izreci.
U Zagrebu, 11. svibnja 2026.
Sutkinja
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. IH, [adresa]
2. tuženiku putem e-komunikacije
3. U spis
