REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-117/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽDŽ iz [adresa], 2. Odvojak 34, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andreja Srednoselec Pintarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju ŽD, dipl. iur., po generalnoj punomoćni Su-997/23, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 da tužitelju ŽDŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ODVOJAK 34, VUROT, isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 1.336,02 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 35,95 eura od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 32,51 eura od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 34,78 eura od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 7,80 eura od dana 16.04.2020.godine,

-na iznos od 24,65 eura od dana 16.09.2021.godine,

-na iznos od 26,40 eura od dana 16.10.2021.godine,

-na iznos od 26,40 eura od dana 16.11.2021.godine,

-na iznos od 33,16 eura od dana 16.12.2021.godine,

-na iznos od 44,01 eura od dana 16.02.2022.godine,

-na iznos od 34,78 eura od dana 16.03.2022.godine,

-na iznos od 37,50 eura od dana 16.04.2022.godine,

-na iznos od 42,70 eura od dana 16.05.2022.godine,

-na iznos od 43,26 eura od dana 16.06.2022.godine,

-na iznos od 42,99 eura od dana 16.07.2022.godine,

-na iznos od 36,45 eura od dana 16.08.2022.godine,

-na iznos od 39,15 eura od dana 16.09.2022.godine,

-na iznos od 32,05 eura od dana 16.10.2022.godine,

-na iznos od 39,40 eura od dana 16.11.2022.godine,

-na iznos od 38,45 eura od dana 16.12.2022.godine,

-na iznos od 43,50 eura od dana 16.01.2023.godine,

-na iznos od 44,87 eura od dana 16.02.2023.godine,

-na iznos od 40,38 eura od dana 16.03.2023.godine,

-na iznos od 38,84 eura od dana 16.04.2023.godine,

-na iznos od 44,32 eura od dana 16.05.2023.godine,

-na iznos od 44,22 eura od dana 16.06.2023.godine,

-na iznos od 48,43 eura od dana 16.07.2023.godine,

-na iznos od 49,67 eura od dana 16.08.2023.godine,

-na iznos od 48,11 eura od dana 16.09.2023.godine,

-na iznos od 47,49 eura od dana 16.10.2023.godine,

-na iznos od 47,43 eura od dana 16.11.2023.godine,

-na iznos od 45,50 eura od dana 16.12.2023.godine,

-na iznos od 54,77 eura od dana 16.01.2024.godine,

-na iznos od 43,77 eura od dana 16.02.2024.godine,

-na iznos od 42,33 eura od dana 16.03.2024.godine

pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, a koje kamate se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju od prosinca 2019. do siječnja 2025. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveno- laboratorijskog tehničara u Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku. Ističe da je obavljala poslove hitne laboratorijske dijagnostike i pretraga uz bolesnika, odnosno radila na hitnom prijemu pacijenata u uvjetima u kojima kod tuženika nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, slijedom čega smatra da joj temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripada dodatak za posebne uvjete rada u visini od 23%, umjesto obračunatog dodatka od 17%. Tužiteljica se pritom poziva na odredbe Kolektivnog ugovora te zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, prema kojima pravo na navedeni dodatak ostvaruju zdravstveni radnici koji rade na hitnom prijemu pacijenata gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, neovisno o broju hitnih pacijenata odnosno opsegu takvog rada tijekom radnog vremena. Navodi da joj je zbog pogrešno obračunatog dodatka posljedično pogrešno obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad. Tužbom je prvotno potraživala isplatu iznosa od 6.000,00 eura sa zateznim kamatama, a nakon dostavljenog obračuna tuženika, s kojim se suglasila, podneskom od 21. travnja 2026. uredila je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.336,02 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini, te ističe prigovor zastare za sva eventualno zastarjela potraživanja sukladno odredbama Zakona o radu. Navodi da tužiteljici nije pripadalo pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini od 23%, već da joj je pravilno obračunavan i isplaćivan dodatak od 17% sukladno čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te obvezujućim zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. U tom smislu poziva se na Zaključak broj 6. sa sjednice Povjerenstva od 7. siječnja 2014. i Zaključak broj 45. od 3. ožujka 2014., prema kojima laboratorijski tehničari zaposleni u medicinsko- biokemijskim laboratorijima, uključujući jedinice za hitnu medicinsko-biokemijsku dijagnostiku, ostvaruju pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini od 14%, odnosno 17% nakon izmjena Kolektivnog ugovora. Tuženik ističe da je tužiteljica bila raspoređena na radno mjesto zdravstveno-laboratorijskog tehničara u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku, Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika, za koje je prema važećim odredbama Kolektivnog ugovora bio predviđen dodatak od 17%, slijedom čega smatra da su joj plaća i sve naknade plaće pravilno obračunavane i isplaćivane. Nadalje navodi da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv rješenja o plaći niti je osporavala rješenja kojima joj je utvrđen dodatak za posebne uvjete rada, zbog čega ističe i prigovor prekluzije prava. Ujedno ističe da ne postoji pravni akt kojim bi tužiteljici bilo priznato pravo na dodatak u visini većoj od priznate rješenjima o plaći, koja su postala konačna. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, a nakon uređenja tužbenog zahtjeva protivi se i djelomičnom povlačenju tužbe.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, po prijedlogu stranaka umjesto saslušanja pročitao je iskaze svjedokinja OD, ID, ĐD i ĆD iz istovrsnih predmeta koji se vode pred ovim sudom pod brojem Pr-40/2025 i Pr-144/2025 te je saslušao tužiteljicu kao stranku. Tužiteljica je odustala od daljnjih dokaznih prijedloga radi čitanja iskaza svjedokinja KD i TD, budući da u ostavljenom roku nije dostavila predmetne zapisnike, a na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena nije imala drugih dokaznih prijedloga.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade plaće s osnove dodatka za posebne uvjete rada za razdoblje od prosinca 2019. do siječnja 2025., pri čemu tužiteljica tvrdi da joj pripada dodatak u visini od 23% temeljem čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, umjesto obračunatog dodatka od 17%.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveno-laboratorijskog tehničara u Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika, niti da joj je tuženik obračunavao i isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada u visini od 17%.

7. Sporno je pripada li tužiteljici, s obzirom na poslove koje je obavljala i organizaciju rada kod tuženika, pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini od 23% kao zdravstvenom radniku koji radi na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, kao i posljedično tome pravo na isplatu utužene razlike plaće i naknade plaće.

8. Predmet spora je novčano potraživanje, slijedom čega tužiteljica sukladno čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR-a) prije podnošenja tužbe nije bila u obvezi podnijeti zahtjev za zaštitu prava, kako to tvrdi tuženik.

9. Svjedokinja AD iskazala je da je kod tuženika radila kao laboratorijski tehničar u Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika od 2019. do prosinca 2023. godine. Navela je da su izlazili iz laboratorija radi uzimanja uzoraka krvi od hitnih pacijenata, uključujući onkološke pacijente, djecu i pacijente u reanimacijskim salama, kao i da je postojao rok od 60 minuta za obradu uzoraka i izradu nalaza. Iskazala je da se jedan laboratorij fizički nalazi unutar OHBP-a, dok drugi nije unutar OHBP-a, ali da niti jedan laboratorij organizacijski nije dio OHBP- a. Također je navela da su radili s hitnim izolacijama i u smjenama od 12 sati.

10. Svjedokinja ĆD iskazala je da je OHBP zasebna ustrojstvena jedinica unutar KBC-a Zagreb, dok je Odjel za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika dio Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku i predstavlja odvojenu ustrojstvenu jedinicu. Navela je da odjel radi na dvije lokacije, od kojih se jedna nalazi unutar OHBP-a, ali da se u laboratoriju ne obavlja prijem pacijenata već analiza uzoraka.

11. Svjedokinja ID iskazala je da je OHBP zasebna ustrojstvena jedinica od Odjela za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika. Navela je da se poslovi na odjelu većinom odnose na laboratorijsku analizu uzoraka, dok se povremeno obavlja i vađenje krvi hitnim pacijentima, primjerice onkološkim i hematološkim bolesnicima te djeci na reanimaciji. Iskazala je da se vađenje krvi obavlja izlaskom iz laboratorija u ambulante ili druge bolničke prostore te da se navedeni poslovi moraju obaviti unutar roka od 60 minuta.

12. Svjedokinja ĐD iskazala je da radi na Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika te da se radi o ustrojstvenoj jedinici odvojenoj od OHBP-a. Navela je da se poslovi uglavnom odnose na laboratorijsku obradu uzoraka, dok se vađenje krvi hitnim pacijentima obavlja tijekom smjene prema potrebi. Iskazala je da su pacijenti kojima se vadi krv hitni pacijenti, uključujući onkološke i hematološke bolesnike te djecu, a da se posao mora obaviti unutar jednog sata.

13. Tužiteljica je iskazala da od 2018. godine radi kod tuženika kao laboratorijski tehničar u Odjelu za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika te da njihov odjel nije u sastavu OHBP-a, iako kod tuženika postoji objedinjeni hitni bolnički prijem. Navela je da u okviru svojih poslova obavlja uzimanje uzoraka krvi, laboratorijsku obradu uzoraka te po pozivu odlazi na druga radilišta, uključujući bolničke sobe, ambulante i izolacijske jedinice. Iskazala je i da laboratorij radi 24 sata dnevno u smjenama od po 12 sati.

14. Sud je iskaze saslušanih svjedokinja i tužiteljice prihvatio kao vjerodostojne u dijelu u kojem su iskazivale suglasno i objektivno o organizaciji rada, poslovima koje je tužiteljica obavljala te načinu funkcioniranja Odjela za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika. Iz njihovih iskaza proizlazi da je tužiteljica pretežito obavljala laboratorijske poslove obrade uzoraka, dok je vađenje krvi hitnim pacijentima predstavljalo samo dio njezinih radnih zadataka. Nadalje proizlazi da, iako se jedna lokacija laboratorija nalazila unutar prostora OHBP-a te su radili s hitnim pacijentima i hitnim uzorcima, predmetni odjel organizacijski nije bio dio OHBP-a niti su laboratorijski tehničari obavljali poslove hitnog prijema pacijenata.

15. Člankom 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/2018) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Navedenim člankom propisan je popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. U popisu pod točkom 2. određena su radna mjesta II, III i IV vrste te je određeno da pravo na dodatak na plaću ima zdravstveni radnik gdje hitni prijem nije ustrojen kao objedinjeni hitni bolnički prijem i to u iznosu od 20%.

16. Člankom 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/2019) je izmijenjen članak 55. Kolektivnog ugovora iz 2018. godine na način da je u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, za radna mjesta I, II, III i IV vrste određeno da zdravstveni radnik u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem ima pravo na dodatak od 23%.

17. Sud ocjenjuje da okolnost što je tužiteljica povremeno vadila krv hitnim pacijentima, radila s hitnim uzorcima i obavljala poslove povezane s hitnom dijagnostikom, sama za sebe ne znači da je obavljala poslove hitnog prijema u smislu čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica radila na poslovima laboratorijske dijagnostike i obrade uzoraka, a ne na poslovima zdravstvenog radnika zaposlenog na hitnom prijemu.

18. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica poslove obavljala u okviru Odjela za hitnu laboratorijsku dijagnostiku i pretrage uz bolesnika, koji predstavlja zasebnu ustrojstvenu jedinicu od OHBP-a, pri čemu se njezin rad pretežito odnosio na laboratorijsku obradu uzoraka i poslove dijagnostike. Iako je dio poslova uključivao povremeno uzimanje uzoraka krvi hitnim pacijentima te rad s hitnim uzorcima u određenim vremenskim rokovima, sud ocjenjuje da se radi o poslovima koji su u funkciji hitnog prijema, a ne o poslovima neposrednog rada na hitnom prijemu u smislu čl. 55. Kolektivnog ugovora. Potrebno je razlikovati zdravstvene radnike koji neposredno rade na hitnom prijemu pacijenata od radnika koji obavljaju dijagnostičke i druge prateće poslove za potrebe hitnog prijema. Sama činjenica što se jedan laboratorij fizički nalazi unutar prostora OHBP-a te što tužiteljica u okviru svojih poslova dolazi u kontakt s hitnim pacijentima ne daje osnovu za zaključak da je obavljala poslove zdravstvenog radnika zaposlenog na hitnom prijemu kojem pripada pravo na dodatak od 23%.

19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužiteljici u utuženom razdoblju nije pripadalo pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini od 23%, već joj je tuženik pravilno obračunavao i isplaćivao dodatak od 17%, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Pravno shvaćanje zauzeto u ovoj odluci podudarno je i s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1019/2025 od 10. veljače 2026.

21. Slijedom uspjeha u sporu, odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Kako je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan već po osnovi, sud nije posebno odlučivao o istaknutom prigovoru zastare smatrajući ga neodlučnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku