Poslovni broj: Us I-919/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužiteljice AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnice obrta za ugostiteljstvo [obrt], zastupana po opunomoćenicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Prisavlje 14, Zagreb, radi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nakon javne rasprave zaključene 10. travnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Mije Jeličića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/24-01/132, Urbroj: 529-06-03-02- 02/1-24-2 od 18. prosinca 2024. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-335-06/24-01/132, Urbroj: 529- 06-03-02-02/1-24-2 od 18. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Klasa: UP/I 335-02/24-0602/0006, Urbroj: 2181/1-06-01-02/28-24-0008 od 23. listopada 2024., kojim je ukinuto rješenje Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Klasa: UP/I-335-02/13-02/16, Urbroj: 2181-01/06-13-02 od 10. siječnja 2013. o minimalno tehničkim uvjetima za objekt iz skupine "barovi" vrste caffe bar pod nazivom "KONCINA", kojim posluje ugostitelj AŽ, vlasnica obrta [obrt].

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje o iznesenim žalbenim navodima niti sadrži ocjenu žalbenih navoda čime je povrijeđena odredba članka 120. i članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako je upravno tijelo pozivajući se na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima trebalo sagledati širi aspekt pojma prava vlasništva i utvrditi kako je LŽ predmnijevani vlasnik posebnog dijela nekretnine, te da je u tijeku parnični postupak radi uknjižbe prava vlasništva na tom posebnom dijelu nekretnine o čemu upravno tijelo nije vodilo računa, čime je povrijeđena odredba članka 9. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako se ovdje radi o zahtjevu osobe za ukidanje rješenja koja je upisana u zemljišnoj knjizi suda kao suvlasnik cjeline nekretnine za određeni suvlasnički dio, ali je ta osoba temeljem nasljeđivanja i diobe vlasnik točno određenog posebnog dijela nekretnine, dakle, da je jasno da ČŽ koristi činjenicu da u zemljišnoj knjizi nije proveden upis posebnog dijela nekretnine na ime svakog od vlasnika tih posebnih dijelova te da nije proveden upis etažnog vlasništva prostora u kojem se obavlja djelatnost te uskraćuje suglasnost za obavljanje djelatnosti, koja se od njega ne bi trebala niti tražiti budući da on nema nikakvih vlasničkih niti drugih prava na posebnom dijelu u vlasništvu FŽ. Smatra da je upravno tijelo na zakonit i temeljit način vodilo ispitni postupak trebalo je prepoznati da se koristi činjenica upisa prava vlasništva na nekretnini u idealnim dijelovima iako se radi o isključivom pravu vlasništva FŽ na posebnom dijelu nekretnine u kojem se nalazi poslovni prostor za kojeg je tužiteljici izdano rješenje o obavljanju djelatnosti. Tvrdi kako u prilog navedenom govori činjenica da ČŽ nema nikakvu korist niti od održavanja na snazi rješenja kojim se dozvoljava obavljanje djelatnosti niti od njegovog ukidanja budući on i dalje nema nikakvih prava i ovlasti na predmetnom posebnom dijelu nekretnine. Jedino što ovakvim postupanjem ostvaruje je sprečavanje tužiteljice da obavlja djelatnost temeljem pravnog posla sklopljenog s LŽ kao vlasnikom posebnog dijela nekretnine u kojem se nalazi poslovni prostor, a ovakvim postupanjem upravnih tijela omogućuje mu se ostvarenje tog cilja. Nadalje, ističe kako je tužiteljica lišena svog prava vlasništva budući je kroz praksu Europskog suda za ljudska prava jasno izražen stav da lišavanje prava na zaradu predstavlja povredu prava vlasništva budući da se time osobu kojoj je pravo na zaradu uskraćeno lišava mogućnosti stvaranja imovine koja se može podvesti pod institut vlasništva. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2184/2009 i U-III-5989/2013 u kojim se ističe kako su nadležna tijela, uključujući sudove, dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja, što je u konkretnom slučaju izostalo. Smatra kako je trebalo u obzir uzeti sve mjerodavne činjenice te utvrditi kako te činjenice i priloženi dokazi utječu na mjerodavne propise, udovoljava li se ispravama na kojima se temelji zahtjev svrsi koja se želi postići, a posebno bi cilj i svrha prilikom donošenja zakonite odluke trebao biti zaštititi stranku od pokušaja zlouporabe prava od strane treće osobe. Prigovara kako upravno tijelo nije vodila računa o svim činjenica prilikom donošenja osporene odluke, te ih u tužbi taksativno navodi. Nadalje, tužiteljica navodi kako činjenica da je LŽ vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine u kojem se nalazi prostor u kojem tužiteljica obavlja ugostiteljsku djelatnost proizlazi iz: potvrde Vodovoda i odvodnje cetinske krajine d.o.o. od 12. ožujka 2020., potvrde Čistoće cetinske krajine d.o.o. od 14. veljače 2020., potvrde HEP, Elektrodalmacije Split od 14. veljače 2020., fotografije lica mjesta iz kojih je jasno vidljivo da se radi o dvojnom objektu gdje svaki za sebe predstavlja samostalnu cjelinu, te uvjerenja o prebivalištu za sve članove kućanstva LŽ. Nadalje, navodi kako nije sporno i ne može biti sporno da su LŽ i ČŽ za života njihovog prednika izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, koje do danas nije provedeno u zemljišnoj knjizi suda. Tvrdi kako Sporazum o razvrgnuću proizvodi pravne učinke budući je sklopljen od strane ovlaštenih osoba, u skladu je sa njihovom voljom te je u potpunosti realiziran od strane svih suvlasnika. Nadalje, navodi kako u situaciji kada su stranke izvršile geometrijsku diobu, bez obzira što upisom u zemljišnu knjigu nije provedeno razvrgnuće i parcelacija, te na toj osnovi svatko posjeduje i koristi fizički odvojene i samostalne cjeline, javnopravno tijelo se ne smije i ne može miješati u njihove stvarnopravne odnose, bez obzira na prigovore bilo kojeg od suvlasnika. Smatra kako je javnopravno tijelo dužno postupati sukladno načelu zakonitosti iz članka 5. ZUP-a, načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. ZUP-a, načelu pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a, načelu utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP-a i načelu učinkovitosti i ekonomičnosti iz članka 10. ZUP-a. Prigovara kako je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo zaštite stečenog prava. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako nisu osnovani tužbeni navodi te se poziva na utvrđenja iz osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 10. travnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužiteljica temeljem rješenja Klasa: UP/I-335-02/13-02/16, Urbroj: 2181-01/06-13-02 od 10. siječnja 2013. obavljala ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar, naziva "Koncina" te na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred predmetnog ugostiteljskog objekta kapacitet 16 sjedećih mjesta u [adresa].

8. Zahtjevom od **.**.2024. UŽ zatražio je ukidanje toga rješenja, jer se kao suvlasnik predmetnog objekta protivi da tužiteljica ondje obavlja ugostiteljsku djelatnost.

9. Prvostupanjsko tijelo je zaključkom od 5. srpnja 2024. pozvalo tužiteljicu da dostavi dokaz prava korištenja poslovnog prostora anagrafske oznake [adresa]. Tužiteljica je uz svoje očitovanje dostavila Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 11. prosinca 2013. i Ugovor o darovanju nekretnine od 29. lipnja 2016. i Aneks ugovora od 27. srpnja 2016.

10. Pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 11. prosinca 2013. utvrđeno je kako je isti tužiteljica sklopila s LŽ, radi o zakupa poslovnog prostora u prizemlju nekretnine anagrafske oznake [adresa], koja je sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] i k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na neodređeno vrijeme, počevši od 11. prosinca 2013.

11. Pregledom Ugovora o darovanju nekretnine od 29. lipnja 2016. te Aneksa ugovora od 27. srpnja 2016. utvrđeno je kako je HŽ zakupodavcu LŽ HŽ darovala svoj suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k.č.

697/3, k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak.

12. Utvrđeno je kako su stranke suglasne da se predmetni ugostiteljski objekt u kojem tužiteljica obavlja ugostiteljsku djelatnost nalazi na nekretnini anagrafske oznake [adresa], izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] i k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

13. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Sinj utvrđeno je kako je predmetna čestica 439 zgr. upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, u suvlasništvu sveukupno 72 suvlasnika, među kojima su LŽ (64. suvlasnički dio) te ČŽ (70. suvlasnički dio), svaki u 1/864 dijela, dok je k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, u suvlasništvu sveukupno 58 suvlasnika, među kojima su ČŽ (54. suvlasnički dio) i LŽ (55. suvlasnički dio), svaki u 1/192 dijela.

14. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako tužiteljica ugostiteljsku djelatnost obavlja u ugostiteljskom objektu koji se nalazi na nekretnini koja je u nepodijeljenom suvlasništvu zakupodavaca tužiteljice i podnositelja zahtjeva UŽ, te kako je zbog protivljenja UŽ da tužiteljica ondje i dalje obavlja ugostiteljsku djelatnost, tužiteljica prestala ispunjavati uvjete propisane člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, zbog čega je u skladu s odredbom članka 27. stavka 1. točkom 1. Zakona ukinulo rješenje, Klasa: UP/I-335-02/13-02/16, Urbroj:2181-01/06-13-02 od 10. siječnja 2013.

15. Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje u tekstu Zakona) propisano je da rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. ovoga Zakona izdat će se ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju.

16. Odredbom članka 27. stavka 1. točkom 1. Zakona propisano je da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta ukinut rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona.

17. Prema odredbi članka 39. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj:91/96-152/14, dalje u tekstu ZV-a) svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

18. Prema odredbi članka 41. stavka 1. ZV-a za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

20. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako obavljanje ugostiteljske djelatnosti predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja, za čije poduzimanje je poduzimanje, u skladu sa odredbom članka 41. stavka 1. ZV- a, potrebna suglasnost svih suvlasnika, te obzirom kako se ČŽ, kao jedan od suvlasnika građevine izgrađene na k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. broj [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], koja nije etažirana i u kojoj se nalazi predmetni ugostiteljski objekt, protivi da tužiteljica u istom obavlja ugostiteljsku djelatnost, tužiteljica je prestala ispunjavati uvjet propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona, slijedom čega je osnovano ukinuto rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta od 10. siječnja 2013., u skladu sa odredbom članka 27. stavkom 1. točkom 1. Zakona.

21. U odnosu na prigovore tužitelja da je između LŽ, vlasnika posebnog dijela nekretnine u kojem tužiteljica obavlja djelatnost i ČŽ LŽ izvršeno razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini na način da je svakom od suvlasnika u vlasništvo i posjed pripao točno određeni fizički odvojeni dio, da ČŽ nema vlasničkih prava niti ovlaštenja na posebnom dijelu nekretnine u kojem tužiteljica obavlja djelatnost, te da stoga nije potrebna suglasnost suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, koji prigovori su identični žalbenim navodima, pravilno tuženo tijelo u osporenoj odluci utvrđuje kako isti nisu osnovani jer isto ne proizlazi iz podataka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine 439 zgr. i k. č. broj: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako je već navedeno, obzirom da obavljanje ugostiteljske djelatnosti predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja, za čije poduzimanje je poduzimanje, u skladu sa odredbom članka 41. stavka 1. ZV-a, potrebna suglasnost svih suvlasnika upisanih u zemljišnoj knjizi, pa tako i ČŽ.

22. Prigovor tužiteljice kako upravno tijelo nije vodilo računa o činjenicama taksativno navedenih u tužbi (str. 6. spisa) te kako odluka nije obrazložena, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Prema stajalištu Suda, tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. Isto tako, Sud ocjenjuje kako je obrazloženje osporenog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. OPZ-a.

23. U pogledu navoda tužiteljice kako se u konkretnom slučaju radi o stečenom pravu, valja navesti kako je odredbom članka 13. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09, 110/21.), kojom je određeno načelo zaštite stečenih prava stranaka, propisano kako se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Kako je Zakonom o obavljanju ugostiteljske djelatnosti propisana mogućnost ukidanja rješenja o minimalnim uvjetima, kada se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisan člankom 24. stavkom 1. toga Zakona, prigovor tužitelja ne može se uvažiti osnovanim, kako i tuženo tijelo pravilno utvrđuje u osporenoj odluci.

24. Naposljetku, potrebno je napomenuti kako je jednak pravni stav kao i u predmetnoj presudi vezano za sporne činjenice zauzet i u predmetu Us I-1603/2023, u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom spisu, koji je potvrđen odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-928/2024.

25. Stoga, prigovori tužiteljice u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

27. Prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

28. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

29. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu zatražio trošak za zastupanje službene ročište, koji trošak nije ni imao, jer službena osoba nije došla na raspravu, niti bi imala pravo na trošak zastupanja u smislu odredbe članka 144. stavka 2. ZUS-a, Sud je odbio zahtjev i odlučio pod točkom III izreke presude.

U Splitu, 11. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenicima tužitelja Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. Split, Kliška 29,

2. Tuženiku Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb,

3. Zainteresiranoj osobi UŽ, [adresa]

4. U spis

5. Kalendar 30 dana