REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD, Tome Skalice 2

Poslovni broj Kž-365/2024-6.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Silvije Sajfert, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Ereš, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FŠ, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 1. listopada 2024., poslovni broj K-235/2024-10., na sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika FŠ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Vinkovcima presudom od 1. listopada 2024., poslovni broj K- 235/2024-10 proglasio je krivim okrivljenog FŠ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji - opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 stavak 2. i 3. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine nakon pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja dana 28. prosinca 2023. u 8,30 sati do 19,20 sati.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi člana 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (N.N.152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP/08), optuženi FŠ je dužan platiti na ime troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Davoru Ćavar, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i istog oslobodi krivnje odnosno podredno ukine pobijanu presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj K-235/24 od 1. listopada 2024. i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima s prijedlogom da se odbije kao neosnovana žalba okrivljenika FŠ.

6. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio sudu.

7. Na zahtjev branitelja okrivljenika Davora Ćavara, odvjetnika iz Vukovara, stranke su uredno obaviještene o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, na koju nije pristupio uredno obaviješten ŽDO u Slavonskom Brodu niti okrivljeni FŠ, dok je pristupio branitelj okrivljenika odvjetnik Davor Ćavar, koji je predložio da se sjednica održi i bez okrivljenika.

8. Žalba nije osnovana.

9. Okrivljenik žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije pravno označio već je samo naveo da citirana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, iz čega proizilazi da okrivljenik ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. koju ne obrazlaže u smislu zbog kojih nedostataka se ne može ispitati, koji to razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni i ostalo.

10. Nije međutim u pravu okrivljenik kada ističe da bi na opisani način bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

11. Naime prvostupanjski sud je u svojoj presudi naveo sve dokaze koje je u postupku izveo, iznio kratak sadržaj iskaza žrtve i svjedoka te je dao ocjenu svih dokaza kako zasebno a isto tako i u međusobnoj povezanosti te uzajamnoj i logičkoj vezi.

12. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u svojoj presudi dao razloge zbog čega je kao istinit i valjan prihvatio iskaz žrtve FŠM odnosno zbog čega je otklonio obranu okrivljenika ispravno ocijenivši da je ista u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, a osobito iskazima ispitanih svjedoka UŠ i RŠ te je ispravno zaključio da je ista usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti a iskaz svjedokinje AŠ pristranim i za sud neprihvatljivim.

13. Naime, prvostupanjski sud pod točkama 20. do 21. ispravno zaključuje da su oštećenica KŠ i svjedokinja UŠ svojim iskazima potvrdile navode optužnice a njihovi iskazi su suglasni, uvjerljivi i logični u odnosu na događanja od 6.2.2022. do 25.12.2023. godine, kako se to obrazlaže u točki 19. do 20. pobijane presude, a za događaj na sam dan 25.12.2023. godine ispravno zaključuje da ga uz navedene žrtvu i svjedokinju potvrđuje i svjedok ZŠ, a kako se to obrazlaže u točki 17. pobijane presude.

14. Dakle, ne radi se rečenoj bitnoj povredi.

15. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik ističe da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi se utvrdila njegova krivnja, da se optužnica to jest presuda temelje isključivo na iskazu žrtve FŠM koja je prema vlastitom kazivanju ali i svjedokinje AŠ i njegovoj obrani da je žrtva nakon prestanka bračne zajednice u više navrata istu obnavljala na način da je nastavljala živjeti s okrivljenikom i to na njen poziv, pa je onda nelogično da bi imala bilo kakav strah od okrivljenika iz navedenog razloga.

16. Protivno tvrdnjama iz žalbe činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je utvrdio obrazloživši zašto i kome vjeruje a kome ne vjeruje. Vjeruje iskazima žrtve i svjedoka F i RŠ a ne vjeruje okrivljeniku i svjedoku AŠ, kako se to obrazlaže u pobijanoj presudi pod točkama 17. do 22. koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

17. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka PŠ, djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad koja je predložena na okolnost odnosa između oštećenice i optuženika.

18. Međutim ne radi se o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i prvostupanjski sud je opravdano odbio prijedlog obrane za ispitivanjem ove svjedokinje, a kako je to obrazložio pod točkom 5. pobijane presude (okolnosti na koje je svjedokinja predložena ne odnosi se na vremensko razdoblje u presudi navedeno kao niti na činjenični supstrat optužnice).

19. U odnosu na povredu Kaznenog zakona okrivljenik smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu nasilja u obitelji iz članka 179a. odnosno ne radi se o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji koje ima za posljedicu izazivanje straha kod bliske osobe ili njeno dovođenje u ponižavajući položaj ili u stanje dugotrajne patnje i koje prema kriminalnoj količini iskazanog nasilja koje može biti psihičke i fizičke naravi to kazneno djelo razlikuje od prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Čak kada bi i bio činjenični opis optužnice potkrijepljen dokazima, pa i takav činjenični opis ne sadrži elemente kaznenog djela iz članka 179a. već se radi o prekršaju iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tvrdi okrivljenik.

20. Protivno navodima žalbe u konkretnom slučaju prvostupanjski sud ispravno zaključuje da u izreci pobijane presude opisano postupanje okrivljenika za koje postupanje je i proglašen krivim predstavlja kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ-a a ne prekršaj iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kako se to obrazlaže u točki 14. do 16. pobijane presude.

21. Naime, prema članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 36/2024) nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog i ekonomskog nasilja, a osobito:

- tjelesno nasilje odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,

- tjelesno kažnjavanje i drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

- psihičko nasilje odnosno primjena psihičke prisile koja bi prouzročila osjećaj straha, uznemirenosti…

- spolno nasilje odnosno spolno uznemiravanje,

- ekonomsko nasilje, pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne ili zajedničke imovine…

U članku 179a. KZ-a zakonodavac se poziva na definiciju nasilja u obitelji iz članka 10. iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s tim da ih počinitelj treba teško kršiti da bi se radilo o kaznenom djelu, a ne o prekršaju. Što znači teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji zakonodavac nije naveo pa to mora utvrđivati sud od slučaja do slučaja.

22. U konkretnom slučaju kada osuđenik u inkriminirano vrijeme to jest od 6. veljače 2022. do 25. prosinca 2023. godine i to krajem mjeseca listopada 2023. godine dolazi na radno mjesto žrtve vičući da je kurva, psuje joj "pičku materinu", pred vratima njenog stana ispituje ju ima li koga, da li se "jebe" te 25. prosinca u dvorištu njene bake pred bakom i njezinim bratom vikao da je kurvetina, psovao "pičku materinu", a kad su bili sami udario ju nogom u predjelu desne potkoljenice, a na njezino upozorenje da će zvati policiju ponovno vikao da je kurvetina, da ima "jebača", prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je ovakvo ponašanje okrivljenika kod žrtve KŠ izazvalo strah i dovelo ju u ponižavajući položaj odnosno da je svojim ponašanjem teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji to jest počinio kazneno djelo iz članka 179a. KZ-a, a kako se to opisuje u izreci pobijane presude.

23. Međutim ovdje treba reći i to da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno poziva na odredbu članka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 137/09, 14/10, 61/10, 17/17, 126/19 i 84/21). Naime tijekom 2017. godine je donesen potpuno novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, objavljen u Narodnim novinama broj 70/17, a stupio na snagu 1. siječnja 2018. godine. Dakle do 1. siječnja 2018. godine bio je na snazi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2009. godine sa izmjenama i dopunama, a nakon 1. siječnja 2018. na snazi je ovaj novi Zakon iz 2017. godine, također s izmjenama i dopunama. Prema tome, zakon iz 2017. godine nisu izmjene i dopune onog ranije iz 2009. godine, kako to u izreci presude navodi općinski sud, nego se radi o sasvim novom zakonu.

24. Međutim bilo kako bilo, i jedan i drugi zakon svojim člancima 4. odnosno 10. u bitnome na identičan način definiraju što je to nasilje u obitelji, pa se ne radi o povredi zakona na štetu okrivljenika na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP-a).

25. Okrivljenik ne osporava odluku o kazni međutim kako prema članku 478. ZKP-a žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja … podnesena u korist optuženika, a u konkretnom slučaju je podnesena, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni – sankciji, to je ovaj sud i u ovom dijelu ispitao pobijanu presudu.

26. Tako odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenoga djela. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne. Određujući vrstu i mjeru kazne – sankcije koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

27. Ovaj sud kao sud drugog stupnja nalazi da su pravilno utvrđene i ispravno ocijenjene sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Naime, prilikom utvrđivanja kaznene sankcije okrivljeniku prvostupanjski sud je ispravno uzeo u obzir kao olakotne okolnosti i to dosadašnju neosuđivanost, a kao otegotnu njegovo uporno postupanje ispoljavajući kriminalnu količinu kroz svakodnevno verbalno i psihičko nasilje.

28. Imajući u vidu navedeno, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, o pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika, ostvariti upravo kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine nakon pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

29. Budući pri ispitivanju iste pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 11. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić