Poslovni broj: Us I-1609/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) NT, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti tužitelj, dana 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika , Klasa: UP/II 141- 02/25-01/03215869760, Urbroj: 341-99 05/3-25-1063 od 20. svibnja 2025.

Obrazloženje

1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-21 od 27. lipnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2280/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-2368/2025.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/25-01/03215869760, Urbroj: 341-99 05/3-25-1063 od 20. svibnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 141-02/24- 01/03215869760, Urbroj: 341-25-05/3-24-92601 od 29. siječnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, rođenom **.**.1952., određena je, počevši od 28. prosinca 2016. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 1.649,94 kn (218,98 eur) mjesečno.

Od 1 siječnja 2017. određena je mirovina u svoti od 1.660,66 kn (220,41 EUR) mjesečno. Od 1 srpnja 2017. određena je mirovina u svoti od 1.695,48 kn (225,03 EUR) mjesečno. Od 1 siječnja 2018. određena je mirovina u svoti od 1.711,29 kn (227,13 EUR) mjesečno. Od 1 srpnja 2018. određena je mirovina u svoti od 1.757,37 kn (233,24 EUR) mjesečno. Od 1 siječnja 2019. određena je mirovina u svoti od 1.777,46 kn (235,91 EUR) mjesečno. Od 1. srpnja 2019. određena je mirovina u svoti od 1.820,86 kn (241 ,67 EUR) mjesečno. Od 1 siječnja 2020. određena je mirovina u svoti od 1.833,72 kn (243,38 EUR) mjesečno. Od 1. srpnja 2020. određena je mirovina u svoti od 1.859,71 kn (246,83 EUR) mjesečno. Od 1 siječnja 2021. određena je mirovina u svoti od 1.870,15 kn (248,21 EUR) mjesečno. Od 1. srpnja 2021. određena je mirovina u svoti od 1.916,23 kn (254,33 EUR) mjesečno. Od 1 . siječnja 2022. određena je mirovina u svoti od 1.959,09 kn (260,02 EUR) mjesečno. Od 1 . srpnja 2022. određena je mirovina u svoti od 2.080,18 kn (276,09 EUR) mjesečno. Od 1 . siječnja 2023. određena je mirovina u svoti od 290,93 EUR mjesečno. Od 1 . srpnja 2023. određena je mirovina u svoti od 315,31 EUR mjesečno. Od 1 . siječnja 2024. određena je mirovina u svoti od 328,43 EUR mjesečno. Od 1 . srpnja 2024. određena je mirovina u svoti od 352,81 EUR mjesečno. Isplata ove mirovine pripada korisniku počevši od 28. prosinca 2016. - od prvog idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa odnosno osiguranja. Ovu mirovinu isplaćivat će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Ovim rješenjem mijenja se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj 87915 od 6. travnja 2020., uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju.

4.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom pobija zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se naime navodi da je po završetku 2016. godine prvostupanjskom tijelu u [adresa] podnio zahtjev za starosnu mirovinu na koji da nikada nije dobio odgovor a niti rješenje o starosnoj mirovini. Nakon niza upita telefonom i emailom stručnim službama HZMO -a 11. studenog 2022. da je stiglo rješenje po službenoj dužnosti o invalidskoj mirovini na koje je tužitelj izrazio žalbu. Drugostupanjsko tijelo da nije uvažilo žalbu te da nije riješilo zahtjev podnijet 28. prosinca 2016. za starosnu mirovinu. Također da nije riješen nezakoniti izračun invalidske mirovine jer da nije evidentiran staž osiguranika od 2000. godine do 2016., da nije naveden izračun za svaku godinu već da je paušalno samo naveden iznos za pojedinu godinu te da nije navedena formula izračuna. Godine staža da su također važne za izračun invalidske mirovine ali da ih HZMO nigdje ne prikazuje kao niti radni staž od 2000. godine do 2016. godine kad je zatražena starosna mirovina. Nadalje se u tužbi navodi da se u izvještaju matične evidencije HZMO -a navodi: „Napomena: U ukupno trajanje mirovinskog staža nije uračunat mirovinski staž za osiguranike koji su sami obveznici plaćanja doprinosa, staž osiguranja s nepunim radnim vremenom, staž osiguranja s povećanim trajanjem, staž osiguranja ostvaren po osnovi isplaćenog drugog dohotka i obavljanja druge djelatnosti, poseban staž i mirovinski staž ostvaren sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U trajanje staža osiguranja nije se moglo uračunati razdoblje kod poslodavca/obveznika doprinosa ako nije evidentiran datum prestanka osiguranja. Za navedena razdoblje provedena u osiguranju trajanje mirovinskog staža utvrdit će se pri ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja.“ Tužitelj u svezi navedenog ističe da se nigdje ne spominje uređenje tog staža te da se ne ubraja u godine ukupnog staža pa da se time smanjuju novčana prava i novčana primanja osiguranika. U obrazloženju izračuna invalidske mirovine da se navodi da je učinjena po službenoj dužnosti 11. studenog 2022., no, da se zanemaruje da je podnesen zahtjev za starosnu mirovinu 6 godina ranije 28. studenog 2016. na koji da nikada nije izdano rješenje i da nije postojala opravdanost da se ne postupa po službenoj dužnosti. Na, kraju radnog vijeka odlaskom u mirovinu da se mora sabrati sav ukupan staž da bi se bilo što moglo obračunati, bilo to invalidska mirovina bilo to starosna mirovina. Ovdje da je zaključena invalidska mirovina bez sabiranja i izračuna ukupnog staža već prema dijelu staža proizvoljno odabranog od HZMO-a, a time da je i pogrešan izračun invalidske mirovine. Tužitelj da je neprekidno diskriminiran i postavljan u položaj koji nije dostojan čovjeka . U tužbi se navodi i da preživljava sa minimalnom mirovinom te da je i ranije bio zakinut za svoja prava. Tužitelj da je podnio žalbu na izračun minimalne mirovine od 1. siječnja 2000. ali da nikada nije dobio odgovor. Tužitelj da je tada imao pravo na izračun mirovine po posljednjih 10 najpovoljnijih godina a ne na minimalnu mirovinu te da su sustavno zakidana njegova prava. Zbog moždanog udara 2014. godine da je dobio status osobe sa invaliditetom i da mu je priznato pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom od 4 sata. Posljedice tog moždanog udara da su uzrok zašto se tužitelj ne može ozbiljnije uključiti u zaštitu njegovih prava, a minimalna mirovina da ne dopušta da angažira odvjetnika. Tužitelj da je podnio u 2000. godini zahtjev za procjenu preostale radne sposobnosti ali da nikada nije dobio odgovor. 6 godina kasnije na inicijativu komisije za bolovanja HZZO-a tužitelj da je pozvan na procjenu preostale radne sposobnosti i da je na temelju nepotpune dokumentacije odbijen njegov zahtjev za potpunu radnu nesposobnost. Za vrijeme čekanja na prvo rješenje da nije primao nikakvu novčanu pomoć ni dodatke koji su se isplaćivali umirovljenicima sa malom mirovinom te da je time ozbiljno zakinut. Navodi se da tužitelj traži da se izračunaju svi zaostali dodaci i da se isplate uz kamatu, da mu se priznaju i isplate svi dodaci i pomoć koja se isplaćivala umirovljenicima sa minimalnom mirovinom. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi odnosno da sud sam izračuna njegovu mirovinu.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a što da je u skladu s odredbom članka 5. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009 i 110/2021 -skraćeno: ZUP), a osporavano rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. ZUP-a. Vezano uz navode tužitelja ističe se da je predmet ovog postupka bilo isključivo ponovno određivanje invalidske mirovine po prestanku radnog odnosa (uz primjenu mirovinskog faktora 0,8), a ne priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika koje je tužitelj zatražio zahtjevom od 28. studenog 2016. godine. Pri tome se ističe da će o navedenom zahtjevu biti odlučeno posebnim rješenjem tijela prvog stupnja, te da će u slučaju priznanja prava na starosnu mirovinu u mirovinski staž tužitelja biti uračunato i razdoblje koje je proveo u radnom odnosu od 1. siječnja 1999. do 27. prosinca 2016. godine. Tuženik se nadalje poziva na odredbu članka 100. stavka 9. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022 – u daljnjem tekstu: ZOMO, koji se Zakon primjenjuje na temelju odredbe članka 174. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 96/2025) kojom je propisano da se korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ostvarene do stupanja na snagu ovoga Zakona, kao i korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona, koji nastavi radit i na drugom poslu prema preostaloj, odnosno smanjenoj radnoj sposobnosti ili naknadno stupi u osiguranje i po toj osnovi navrši najmanje jednu godinu staža osiguranja, može priznati pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, ako su ispunjeni uvjeti za stjecanje toga prava prema člancima 33., 34., 35., 180. ili 182. ovoga Zakona. Nova mirovina odredit će se prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ovoga Zakona prema ukupno navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim vrijednosnim bodovima do dana stjecanja prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, a polazni faktor može iznositi najviše 1,0. U pogledu navoda tužitelja za dugotrajnost postupka po zahtjevu za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika tuženik napominje da je odredbom članka 84. stavka 1. ZUP-a propisano da stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta. Stoga fa se tužitelj u razdoblju od podnošenja zahtjeva 28. studenog 2016. godine mogao obavijestiti o tijeku postupka, slati požurnice tijelu prvog stupnja kao i podnositi žalbe zbog šutnje uprave, a sve u svrhu okončanja upravnog postupka pokrenutog navedenim zahtjevom. Nadalje, vezano uz priloge dostavljene uz tužbu, žalba od 24. studenoga 2022. podnesena protiv rješenja Područne službe u Zagrebu od 11. studenoga 2022., tuženik ističe da je o navedenoj žalbi odlučeno rješenjem Središnje službe u Zagrebu od 24. travnja 2024., te da je u izvršenju navedenog rješenja Središnje službe doneseno prvostupanjsko rješenje Područne službe u Zagrebu od 29. siječnja 2025. za koje je po uloženoj žalbi doneseno osporavano rješenje. Slijedom navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

6.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tužitelj na raspravu nije pristupio a svoj izostanak je opravdao podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 24. ožujka 2026. navodeći da nije u mogućnosti pristupiti zbog lošeg zdravstvenog stanja i opširnog urološkog pregleda. Stoga je rasprava održana u odsutnosti tužitelja.

8.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

9.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno:

-da je tužitelju, kao korisniku naknade plaće zbog rada sa skraćenim radnim vremenom, pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj spisa: 87915 od 6. travnja 2000. određena, počevši od siječnja 1999. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, sukladno članku 174. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 102/98, 127/00, 59/01 , 109/01, 147/02, 1 17/031 30/041 177/04, 92/05, 43/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07, 35/08, 40/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13 , skraćeno: ranije važeći ZOMO); da su tim rješenjem utvrđeni osobni bodovi tužitelja od 32,1985, te je mirovina određena uz primjenu mirovinskog faktora 0,3333, budući da se tužitelj od 1. siječnja 1999. nalazio u radnom odnosu sa polovicom radnog vremena;

-da je tužitelju počevši od 1. siječnja 2008. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad određena uz primjenu mirovinskog faktora 0,5, sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 79107) kojom je propisano da se u članku 80. stavku 1. točki 5. ranije važećeg ZOMO-a mirovinski faktor 0,3333 zamjenjuje s mirovinskim faktorom 0,5;

-da je tužitelju sukladno odredbama Zakona o dopuni Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, koji je stupio na snagu 1

. siječnja 2012. („Narodne novine“, broj 114/11), Zakonu o dopuni Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 1 14/11) te odredbama Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj - 79/07, 114/11, 115/18, 156/23), koje je tuženik citirao u obrazloženju osporavanog rješenja, počevši od 1. siječnja 2012. godine dodatak na mirovinu od 4,0% mirovine postao sastavni dio mirovine, te se prilikom kasnijih, ponovnih određivanja invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad svota mirovine izračunava temeljem osobnih bodova 33,4364 (32,1985 + 410% = 33,4864);

-da je tužitelj sporazumno raskinuo ugovor o radu zaključen između njega i poslodavca Klimaoprema d.d. [adresa], iz kojeg proizlazi da je radni odnos tužitelja kod tog poslodavca prestao zaključno sa 27. prosinca 2016., da je prvostupanjskim rješenjem od 11. studenog 2022., donesenim po službenoj dužnosti, tužitelju ponovno određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad; da je po žalbi tužitelja drugostupanjskim rješenjem od 24. travnja 2024. to prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak;

-da je u izvršenju navedenog drugostupanjskog rješenja od 24. travnja 2024. doneseno prvostupanjsko rješenje od 29. siječnja 2025. kojim je po službenoj dužnosti tužitelju određena, počevši od 28. prosinca 2016., invalidska mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu koja je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 20. svibnja 2025. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

13.Tužitelj pobija predmetno drugostupanjsko rješenje u bitnome iz istih razloga koje je naveo u žalbi na prvostupanjsko rješenje. Iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja je razvidno da je tuženik u obrazloženju istog odgovorio na sve žalbene prigovore tužitelja pri tome citirajući i mjerodavne zakonske odredbe.

14.Prema odredbi članka 175. stavak 4. trenutno važećeg ZOMO-a propisano je da se korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad na temelju invalidnosti iz članka 34. stavka 1. ranije važećeg ZOMO -a, koji su ta prava ostvarili prema propisima o mirovinskom osiguranju koji su važili do stupanja na snagu ovog Zakona osiguravaju prava po toj osnovi i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona u istom opsegu, uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 80. stavka 1. točaka 4., 5. i 6. navedenoga Zakona.

15.Iz podataka spisa odnosno obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja je razvidno da je tuženik izvršio kontrolu izračuna predmetne tužiteljeve mirovine te je utvrdio da je tužitelju u postupku ponovnog određivanja mirovine, počevši od 28. prosinca 2016., pravilno određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad na temelju članka 175. stavka 4. ZOMO-a uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 80. stavka 1. točke 4. ranije važećeg ZOMO-a koji iznosi 0,81 te koji pomnožen sa ranije utvrđenim osobnim bodovima (33,4864) i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ponovnog određivanja (28. prosinca 2016.) u iznosu od 61,55 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine broj 79/16) daje svotu mirovine od 1.649,94 kn (21 8,98 EUR) mjesečno. Za istaći je da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja način izračuna tužiteljeve predmetne mirovine , počevši od 28. prosinca 2016., detaljno obrazložen te je detaljno prikazan izračun mirovine za svako polugodišnje razdoblje a navedene su i nove aktualne vrijednosti mirovine koje su važile u svakom razdoblje. Ovaj sud cijeni da je izračun mirovine pravilan i u skladu s zakonskim odredbama, a koji je, kako je navedeno, detaljno i jasno obrazložen u prvostupanjskom rješenju i kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća.

16.Vezano za tužbene navode za reći je da je predmet ovog spora zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja odnosno isključivo ponovno određivanje invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po prestanku radnog odnosa od 28. prosinca 2016. pa nadalje a ne priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika po zahtjevu u od 28. studenog 2016., a kako je to tuženik pojasnio u obrazloženju osporavanog rješenja odnosno u odgovoru na tužbu. Tuženik je vezano za zahtjev tužitelja od 28. studenog 2016. istog pravilno uputio da je mogao slati požurnice tijelu prvog stupnja i podnijeti žalbu zbog šutnje uprave. Ukoliko ni tada ne bi bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja isti može podnijeti nadležnom upravnom sudu tužbu zbog šutnje uprave. U svakom slučaju, kako je i gore navedeno, to nije predmet ovog upravnog spora već može biti predmet nekog drugog upravnog spora pred nadležnim upravnim sudom.

17.Uzevši u obzir sve izloženo, ovaj sud cijeni da tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju izračun visine predmetne invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Naime, isti u tužbi i tijekom ovog spora nije dostavio relevantne dokaze niti je predložio provođenje relevantnih dokaza koji bi ukazivali na to da izračun mirovine u konkretnom slučaju nije pravilno izvršen.

18.Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito. Tuženik i prvostupanjsko tijelo su, suprotno prigovorima tužitelja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenili materijalno pravo te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, dok prigovori tužitelja, imajući u vidu sve prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19.Stoga je, a budući nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. svibnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.