REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Povrv-1702/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja Komunalno trgovačko društvo IVANJ d.o.o., OIB 97741129364, Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 5, zastupan po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri u Rijeci protiv tuženika DH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 27. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja UH, odvjetničke vježbenice te tužene, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-8504/2020 od 4. studenoga 2020. održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženoj DH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tužitelju Komunalno trgovačko društvo IVANJ d.o.o., OIB 97741129364, Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 5 iznos od 143,13 eura za zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-6,75 eura od 22. listopada 2019. do isplate,

-6,75 eura od 22. studenoga 2019. do isplate,

-6,75 eura od 21. prosinca 2019. do isplate,

-6,75 eura od 22. siječnja 2020. do isplate,

-3,37 eura od 22. veljače 2020. do isplate,

-3,37 eura od 20. lipnja 2020. do isplate,

-3,37 eura od 21. srpnja 2020. do isplate,

-3,37 eura od 25. kolovoza 2020. do isplate,

-3,37 eura od 19. rujna 2020. do isplate,

-13,50 eura od 22. listopada 2019. do isplate,

-13,50 eura od 22. studenoga 2019. do isplate,

-13,50 eura od 21. prosinca 2019. do isplate,

-13,50 eura od 22. siječnja 2020. do isplate,

-6,75 eura od 22. veljače 2020. do isplate,

-6,75 eura od 20. lipnja 2020. do isplate,

-8,19 eura od 21. srpnja 2020. do isplate,

-6,75 eura od 25. kolovoza 2020. do isplate,

-16,83 eura od 19. rujna 2020. do isplate, dok se platni nalog ukida i odbija tužbeni zahtjev u onom dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate preko dosuđenog.

II. Nalaže se tuženoj DH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tužitelju Komunalno trgovačko društvo IVANJ d.o.o., OIB 97741129364, Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 5 trošak postupka u iznosu od 370,29 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Komunalno trgovačko društvo IVANJ d.o.o. (dalje u tekstu: tužitelj) podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku radi naplate tražbine u iznosu od 1.078,39 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koju tužena DH (dalje u tekstu: tužena) nije podmirila te predložio ovrhu općenito na imovini tužene kao ovršenika.

2. Javni bilježnik Radojka Galić sa sjedištem u [adresa] rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv – 8504/2020 od 4. studenog 2020. naložio je tuženoj plaćanje utužene tražbine te odredio ovrhu općenito na imovini ovršenika.

3. Tužena u prigovoru, sada odgovoru na tužbu navodi da ne duguje iznos prema prijedlogu za ovrhu te da se iz istog ne vidi koliko se za koju stambenu jedinicu potražuju navedeni iznosi. Navodi da na lokaciji [adresa] u stanku nitko ne boravi i kartica pristupa spremištu komunalnog otpada, vraćena je u ljeto 2019. tužitelju. Dostavlja energetsku karticu HEP-a kao dokaz da u stanu nije bilo potrošnje električne energije, odnosno da u stanu nitko ne boravi, te je zbog toga traženo da tužitelj stornira sve račune iz 2019. i 2020. Na lokaciji [adresa] navodi da boravi samo u srpnju i kolovozu, što je vidljivo u poslovnim knjigama tužitelja. Ističe da tužitelj obračunava komunalnu naknadu suprotno odredbama Zakona o komunalnom otpadu. Msatra da su stečeni uvjeti za točan obračun prijema komunalnog otpada. Smatra da je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom suprotna odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom te da je jedini zakonit i prihvatljiv kriterij obračuna usluga odredba čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom prema količini predanog otpada. Informatički sustav tužitelja omogućava racionalno gospodarenje i plaćanje usluge prema isporučenoj količini otpada. Sve ostale stavke izuzev množenja cijene obveznog komunalnog otpada i zbroja obveznog komunalnog otpada su nezakonite. Predlaže odbaciti prijedlog za ovrhu jer ništa nije dužna.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv – 1702/2021-2 od 5. ožujka 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao: izvod iz otvorenih stavaka kupaca (list 5-6 spisa), energetsku karticu (list 19 i 81 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog (list 29-39 spisa), Cjenik Komunalnog trgovačkog društva Ivanj d.o.o. (list 40-44 i 67-72 spisa), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog (list 45-48 spisa) i račune (list 49-65 spisa).

6. Nije uzeta u obzir dokumentacija koju je tužena priložila uz podneske od 10. studenoga 2021. i 20. travnja 2023. niti su uzete u obzir nove činjenice koje je tužena iznijela u tim podnescima kao i u podnescima od 31. svibnja 2022., 27. studenoga 2023. i 4. lipnja 2024. jer su navedeni dokazi i činjenice iznijeti suprotno odredbi čl. 461. a st. 6. i 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019.) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 80/2022).

7. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 143,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za pružanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Novi Vinodolski u razdoblju od rujna 2019. do prosinca 2019., za siječanj 2020. te od svibnja 2020. do kolovoza 2020.

9. Među strankama nije sporno da je tužena u utuženom razdoblju bila vlasnica nekretnine na adresi [adresa] te na adresi [adresa]. Nije sporno niti da je tužitelj ovlašteni pružatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Novi Vinodolski.

10. Tužena u bitnome osporava naplatu potraživanja naknade za izvršene usluge za nekretninu na adresi [adresa] tvrdnjom da za istu usluga nije pružana jer se nekretnina ne koristi, a nekretnina [adresa] koristi se samo u srpnju i kolovozu. Osporava način obračuna naknade kao suprotan odredbi čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, tvrdi da nisu osigurani uvjeti za korištenje usluge jer korisnicima nije isporučen spremnik pa su ga sami nabavili te da je nezakonito određena veličina volumenskog spremnika.

11. Čitanjem račune za nekretninu na adresi [adresa], utvrđeno je da je tužitelj u računima za rujan, listopad, studeni i prosinac 2019., za siječanj, svibanj i srpanj 2020. obračunao minimalnu javnu uslugu (fiksni dio naknade), a u računima za lipanj i kolovoz 2020. osim minimalne naknade i naknadu za predanu količinu otpada.

12. Čitanjem računa za nekretninu na adresi [adresa] utvrđeno je da je tužitelj u računima za rujan, listopad, studeni i prosinac 2019. te za siječanj, veljaču, lipanj, srpanj i srpanj 2020. obračunao minimalnu javnu uslugu (fiksni dio naknade).

13. Tužitelj je u podnesku od 25. ožujka 2021. pojasnio način obračuna ukupne cijene javne usluge te je naveo da se tužena kao korisnik usluge nije očitovala o podacima iz Izjave o načinu korištenja javne usluge pa tužitelj istu obračunava temeljem podataka koje je naveo tužitelj kao davatelj usluge sukladno čl. 14. stavku 8 Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (''Narodne novine'', broj 50/2017. i 84/2019, dalje u tekstu: Uredba) i člankom 32. st. 10. Odluke o načinu pružanju javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog (Službene novine Primorsko goranske županije broj 2/2018. i 9/2019., dalje u tekstu: Odluka). S obzirom na to da se tužena nije očitovala o veličini spremnika, cijena obvezne minimalne javne usluge za nekretninu na adresi [adresa] obračunata je za volumen spremnika od 60 L koji je ujedno i najmanji standardizirani spremnik za miješani komunalni otpada, dok je cijena obvezne minimalne javne usluge za nekretninu na adresi [adresa] obračuna za volumen spemnika od 120 L. Cijena usluge za količinu predanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju na adresi [adresa] obračunava se sukladno očitanju RFID kartice, a na adresi [adresa] kao umnožak volumena spremnika od 120 L, broja primopredaje i cijene propisane važećim Cjenikom.

14. Člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008., o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. 1., te čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (''Narodne novine'', broj 94/2013. i 73/2017., dalje u tekstu: ZOGO), cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava se po načelu "onečišćivač plaća". Gospodarenje otpadom od interesa je za Republiku Hrvatsku, iz čega slijedi da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta te nije prihvatljivo i kažnjivo je odlaganje otpada izvan određenih odlagališta, zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge, već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu s propisima komunalnog gospodarstva.

15. Iz čl. 30. st. 1. ZOGO proizlazi da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge, a to su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Člankom 33. st. 4. ZOGO propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškovi koji su propisani Uredbom.

16. U skladu s navedenim odredbama ZOGO, člankom 5. Uredbe propisuje se način funkcioniranja sustava sakupljanja komunalnog otpada te se, među ostalim, propisuje da se u okviru sustava sakupljanja komunalnog otpada pruža javna usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge te da korisniku usluge mora biti osigurana mogućnost odvojene predaje otpada na njegovom obračunskom mjestu i korištenjem reciklažnog dvorišta, mobilnog reciklažnog dvorišta, te spremnika postavljenog na javnoj površini, kao i odvoz glomaznog otpada.

17. Nadalje, člankom 33. st. 1. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene navedene javne usluge (osiguranjem primjene načela onečišćivač plaća, sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge), te da način obračunavanja cijene mora biti u skladu s odredbama ZOGO, odredbama Uredbe Vlade, kao i odredbama Odluke o načinu pružanja javnih usluga, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Također, člankom 33. st. 2. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s Uredbom Vlade.

18. Iz navedenog proizlazi da cjenik davatelja usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a, kojom Vlada Republike Hrvatske propisuje način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih u čl. 28. i čl. 29. istog Zakona, granične količine miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada, kao i s odlukom iz čl. 30. st. 7. tog Zakona koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javnih usluga iz st. 1. iste odredbe koja sadrži elemente propisane u toč. 1. -7. iste odredbe.

19. Iz navedenih članaka proizlazi, da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela, prvi dio obračuna je "fiksni", kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim se osigurava načelo onečišćivač plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača).

20. Tako je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu) pa iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, što bi bilo ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete.

21. Pojam strukture cijene javne usluge, sukladno čl. 20. st. 2. Uredbe, obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada – varijabilni dio, cijenu obvezne minimalne javne usluge – fiksni dio i ugovornu kaznu, ukoliko je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru.

22. Sukladno čl. 30. st. 7. ZOGO, te čl. 4. st. 1. toč. 7. Uredbe, Odluka koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora sadržavati odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge, dok je odredbom čl. 33. st. 5. ZOGO davatelj dužan cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika.

23. Odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge propisane su čl. 4. st. 1. toč. 7. Uredbe, a navedena odredba je Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe ("Narodne novine", broj 84/19) izmijenjena na način da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave Odlukom mora propisati iznos obvezne minimalne javne usluge.

24. O pitanju zbrinjavanja i naplate odvoza komunalnog otpada i cijeni za pruženu uslugu raspravljao je i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je u odluci i rješenju, poslovni broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. (''Narodne novine'', broj 31/21), između ostalog, naveo da je ZOGO u čl. 33. st. 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, zbog čega nije prihvatio prigovore predlagatelja da plaćanje tzv. »paušala« nije predviđeno ZOGO-om, te da bi iz tog razloga Uredba: 50/17- 84/19 u tom dijelu bila u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a.

25. Na je taj način Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada dužan plaćati minimalnu javnu uslugu, neovisno o količini preuzetog otpada te u bitnome da propisivanje obvezne minimalne usluge Uredbom Vlade nije u nesuglasju s Ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

26. Slijedom navedenoga, proizlazi kako vlasnici nekretnine, osim u slučaju trajnog nekorištenja, moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec, a tijekom korištenja još i naknadu za preuzeti otpad prema načelu „onečišćivač plaća“.

27. Iz Cjenika tužitelja na području na kojem tužitelj pruža javnu uslugu utvrđeno je da se cijena minimalne javne usluge naplaćuje mjesečno, a čini je umnožak cijene (0,75 kn) i volumena posude u litrama uvećano za PDV po stopi od 13%.

28. Dakle, tužitelj je bio ovlašten obračunati minimalnu javnu uslugu (fiksni dio naknade) bez obzira je li tužena redovito ili povremeno koristila svoju nekretninu, koji iznos služi za redovito održavanje komunalne strukture, a koju uslugu je tužena bila dužna u utuženom razdoblju plaćati, pa se suprotna razlaganja tužene ne mogu prihvatiti.

29. Prema čl. 39. st. 1. Odluke određeno je da je nekretnina koja se trajno ne koristi, nekretnina za koju je utvrđeno da se ne koristi temeljem pisanog očitovanja vlasnika nekretnine i dostavljenih potvrda ovlaštenih pružatelja usluga o potrošnji električne energije i vode, odnosno potvrde o priključenju na sustav elektrodistribucijske mreže i sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje. U st. 2. istog čl. određeno je da obveza korisnika usluge na plaćanje cijene javne usluge u slučaju iz st. 1. ovog članka ne nastaje, te prava i obveze davatelja usluge i korisnika usluga za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina nalazi, miruju u vremenu kada se nekretnina trajno ne koristi. Korisnik usluge, u slučaju kada je davatelju usluge dao/dostavio očitovanje iz st. 1. ovog članka, mora nakon godine dana od dana davanja očitovanja dostaviti davatelju usluge novu potvrdu o nekorištenju električne energije i vode od strane ovlaštenog pružatelja usluge u razdoblju od davanja očitovanja iz stavka 1. ovog članka.

30. Tužena na kojoj je teret dokaza da je postupila po citiranoj zakonskoj odredbi, tijekom postupka nije dokazala da je tužitelju za utuženo razdoblje dostavila pisano očitovanje o trajnom nekorištenju nekretnine kojoj je priložila dokumentaciju određenu čl. 39. st. 1. Odluke, a niti je to sud mogao utvrditi uvidom u energetsku karticu (list 19 i 81 spisa; čl. 7. i 219. ZPP-a). Naime, tužena nije dostavila potvrdu o preporučenoj dostavi takvog očitovanju tuženiku niti potvrdu da mu je očitovanje neposredno predala tuženiku.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, kako ne postoje dokazi da je tužena podmirila utuženu tražbinu, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a. Tužena je dužna platiti i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos tekuću od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO). Naime, tužitelj je davatelj spomenute javne usluge, dakle ovlašten je izvršavati uslugu i naplaćivati je, a tužena korisnik usluge pa je na njoj teret dokaza da se usluga odvoza komunalnog otpada ne izvršava jer se nekretnina ne koristi ili ne izvršava onako kako je obračunata, a što tužena tijekom postupka nije dokazala.

32. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju je valjalo priznati i zateznu kamatu, sukladno odredbi članka 29. st. 1. i 2. ZOO tekuću od dana nakon dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa sukladno čl. 183. st. 1. ZOO pa je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate od dana dospijeća odbijen kao neosnovan.

33. Odluku o trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 5. ZPP – a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT) sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 143,13 eura. O zahtjevu za naknadu troškova postupka kako troška određenog u rješenju o ovrsi tako i daljnjeg parničnog troška sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom, sukladno čl. 164. st. 4. ZPP - a i isti predstavlja jedinstveni trošak (tako i ŽS u Varaždinu, Gž - 1482/14 od 14. listopada 2015., Gž- 2403/14 od 20. listopada 2014. i dr., kao i u Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU - IV - 204/17 od 2. lipnja 2017.).

34. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava prijedloga za ovrhu (Tbr. 11. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT- 25 bodova), sastav podneska od 25.03.2021. (Tbr. 8.toč. 1. OT – 25 bodova), zastupanje na ročištu 18.04.2023., 04.04.2024. i 27.03.2026. (Tbr. 9 toč. 1. OT – 25 bodova), zastupanje na ročištu 08.07.2022. (Tbr. 9. toč. 2. OT -12,5 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54 OT), trošak plaćenog predujma javnog bilježnika u iznosu od 10,62 eura, trošak poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 71,40 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno 370,29 eura.

35. Nije priznat trošak platnog naloga u ukupnom iznosu od 7,50 eura koji se odnosi na trošak javnobilježničke dostave jer isti ničim nije dokazan ni u osnovi niti u visini te predvidivi trošak u iznosu od 71,34 eura jer isti nije nastao zbog ulaganja prigovora. Nije priznat trošak sastava podneska do 20.05.2021. i 17.10.2023. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka, sukladno čl. 155. ZPP-a.

36. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 11. svibnja 2026. do isplate.

37. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

38. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci

U Zagrebu 11. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP) u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku