Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-117/2019-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Nova Gradiška, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćnici JAD, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DA i punomoćnice tuženika, a presude javno objavljene 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženik HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Zagreb, Ul. K. Branimira 1, OIB 69693144506, dužan je tužitelju TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 43.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

− za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. kolovoza 2015. godine pa do isplate,,

− za mjesec kolovoz 2015. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. rujna 2015. godine pa do isplate,,

− za mjesec rujan 2015. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. listopada 2015. godine pa do isplate,,

− za mjesec listopad 2015. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. studenog 2015. godine pa do isplate,,

− za mjesec studeni 2015. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. prosinca 2015. godine pa do isplate,,

− za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. siječnja 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. veljače 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec veljača 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. ožujka 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. travnja 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec travanj 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. svibnja 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec svibanj 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. lipnja 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec lipanj 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. srpnja 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. kolovoza 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. rujna 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec rujan 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. listopada 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec listopad 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. studenog 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec studeni 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. prosinca 2016. godine pa do isplate,,

− za mjesec prosinac 2016. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. siječnja 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec siječanj 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. veljače 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec veljača 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. ožujka 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec ožujak 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. travnja 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec travanj 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. svibnja 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec svibanj 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. lipnja 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec lipanj 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. srpnja 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec srpanj 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. kolovoza 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec kolovoz 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. rujna 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec rujan 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. listopada 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec listopad 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. studenog 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec studeni 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. prosinca 2017. godine pa do isplate,,

− za mjesec prosinac 2017. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. siječnja 2018. godine pa do isplate,,

− za mjesec siječanj 2018. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. veljače 2018. godine pa do isplate,,

− za mjesec veljača 2018. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. ožujka 2018. godine pa do isplate,,

− za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. travnja 2018. godine pa do isplate,,

− za mjesec travanj 2018. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. svibnja 2018. godine pa do isplate,,

− za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. lipnja 2018. godine pa do isplate,,

− za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 1.200,00 kn zajedno sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dana 15. srpnja 2018. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je tužitelju dužan nadoknaditi parnični trošak ovog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Svaka strana snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen na neodređeno vrijeme od 17. siječnja 2001. godine, a u utuženom razdoblju od srpnja 2015. godine obavljao je poslove šumskog radnika-traktoriste. Ističe kako mu tuženik, suprotno odredbama Zakona o radu, Ugovora o radu i Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o., nije isplaćivao odgovarajuću naknadu troškova prijevoza na posao i s posla. Detaljno obrazlaže da ima prebivalište u [adresa], odakle do radnog mjesta u Novoj Gradiški ima 30 km udaljenosti, te još 30 km pri odlasku s radnog mjesta, što čini ukupno 60 km dnevno. Tužitelj tvrdi da kao radnik nema organiziran prijevoz od strane tuženika niti mu isti isplaćuje pripadajuću naknadu. Navodi kako mu po Kolektivnom ugovoru pripada naknada u visini od 1.200,00 kn mjesečno, ali da mu tuženik bez ikakvog činjeničnog i pravnog osnova taj iznos nije isplaćivao. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje ukupni iznos od 43.200,00 kn za razdoblje od 36 mjeseci (srpanj 2015. – lipanj 2018.), uz pripadajuće zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.200,00 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da su tvrdnje tužitelja o nepostojanju organiziranog prijevoza i neisplati putnih troškova netočne u cijelosti. Tuženik pojašnjava da je organizirao prijevoz od Nove Gradiške do mjesta rada u šumi gdje tužitelj obavlja poslove, dok se za relaciju od mjesta stanovanja do mjesta polaska organiziranog prijevoza („točke skupljanja“) radniku uredno isplaćuje naknada u visini mjesečne autobusne karte. Ističe da prema članku 79. Kolektivnog ugovora radnik ima pravo na naknadu troškova samo za dane nazočnosti na radu, te da nema pravo na naknadu u danima kada koristi organizirani prijevoz poslodavca. Tuženik naglašava da je iznos od 1.200,00 kn mjesečno koji tužitelj paušalno navodi posve nejasan i ničim dokazan, budući da visina naknade ovisi o stvarnom broju radnih dana u mjesecu i službenom cjeniku javnog prijevoznika APP d.d. Požega. Također napominje da tužitelj nema pravo na naknadu za dane bolovanja, godišnjeg odmora ili onih dana kada zbog "vremenskih nepogoda" i dogovora s nadređenima nije niti dolazio na rad. Opreza radi, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor zastare za sva potraživanja starija od tri godine, smatrajući da se radi o povremenim novčanim davanjima .

3. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju od srpnja 2015. do lipnja 2018. godine na radnom mjestu traktoriste u RJ MTG Slavonski Brod. Također je nesporno da se na njihove odnose primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. iz 2014. i 2018. godine, koje propisuju pravo na naknadu prijevoza ako je udaljenost od stanovanja do mjesta rada veća od 3 km. Sporno je je li tuženik tužitelju isplatio sve troškove prijevoza u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora, odnosno jesu li evidencije rada i načina putovanja na kojima se temelje isplate točne i vjerodostojne.

4. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev za isplatu razlike naknade troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od tri godine.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: Ugovor o radu tužitelja, Kolektivni ugovor tuženika (2014. i 2018.), IP-1 obrasce (mjesečne obračune plaća), Cjenik APP d.d. Požega važeći od 1. rujna 2013., tablične prikaze tuženika o relacijama i prisutnosti na radu, Google Maps prikaze udaljenosti, naloge za preuzimanje službenih vozila, te dnevnike rada strojeva. Saslušani su svjedoci ŽA, NA i SA na okolnosti organizacije prijevoza, te su saslušane i parnične stranke: tužitelj JA i zakonski zastupnik tuženika FA. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Borisu Belunjaku, koji je i usmeno saslušan na ročištu.

6. Uvidom i čitanjem Ugovora o radu tužitelja od 23. srpnja 2015. godine utvrđeno je da je tužitelj JA zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu šumski radnik - traktorist. Ugovoreno je da radnik obavlja poslove u Upravi šuma Podružnica Nova Gradiška, pri čemu se redovno radno vrijeme od 40 sati tjedno raspoređuje prema Planu poslovanja poslodavca. Člankom 6. ugovora propisano je da se plaća i drugi dodaci utvrđuju prema Pravilniku o plaćama i Kolektivnom ugovoru tuženika.

7. Uvidom u Kolektivni ugovor tuženika (iz 2014. i 2018. godine), sud je utvrdio da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ako je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada veća od 3 kilometra. Prema članku 79. (odnosno 78. u verziji iz 2014.), visina naknade utvrđuje se u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne ili pojedinačne prijevozne karte javnog prijevoznika. Ključno je utvrđeno da radnik ostvaruje pravo na naknadu isključivo za dane nazočnosti na radu, te da to pravo nema u danima kada je poslodavac organizirao prijevoz, a radnik ga ne koristi.

8. Uvidom u IP-1 obrasce (mjesečne obračune plaća), utvrđeni su točni iznosi koje je tuženik isplaćivao tužitelju na ime naknade za prijevoz u svakom pojedinom mjesecu utuženog razdoblja. Ovi dokumenti služili su kao mjerodavan dokaz o izvršenim uplatama, koje je vještak Belunjak potom uspoređivao s obvezom izračunatom prema stvarnim danima rada.

9. Uvidom u Cjenik javnog prijevoznika APP d.d. Požega, važeći od 1. rujna 2013. godine, utvrđeno je da su cijene karata određene prema kilometarskim zonama (npr. 0-5 km, 6-10 km, 26-30 km). Cjenik predviđa cijene za "jedan smjer", "cijeli mjesec" i "1/2 mjeseca", a isti je bio na snazi tijekom cijelog razdoblja spora. Ovaj cjenik predstavljao je temeljnu osnovu vještaku za izračun visine dnevnice za prijevoz.

10. Uvidom u tablične prikaze tuženika o relacijama i prisutnosti na radu , koje su dopunjavane tijekom postupka, utvrđen je detaljan prikaz tužiteljeva kretanja za svaki radni dan. Tablice sadrže podatke o mjestu polaska ([adresa]), "točkama skupljanja" (Nova Gradiška, Okučani, Trnava) i konačnim radilištima u šumi (npr. Prašnik, Južni Psunj, Gradiška brda). U koloni 6 i 12 tablica precizno je naveden način dolaska ("tužitelj" ili "tuženik"), što je omogućilo razlikovanje dana s vlastitim troškom od dana s organiziranim prijevozom.

11. Uvidom u Google Maps prikaze udaljenosti, sud je utvrdio točnu cestovnu kilometražu između tužiteljeva prebivališta i odredišnih točaka rada ili skupljanja. Ovi prikazi (npr. [adresa],1 km ili [adresa] km) korišteni su za precizno svrstavanje putovanja u odgovarajuće cjenovne zone APP-a.

12. Uvidom u naloge za preuzimanje službenih vozila, utvrđeno je da je tužitelj u određenim razdobljima osobno zaduživao službena vozila poslodavca. Primjerice, nalogom od 8. srpnja 2015. godine vidljivo je da je tužitelj zadužio vozilo Fiat Ducato (reg. oznaka [registarska oznaka]) do 23. srpnja 2015., čime je dokazano da je u tom periodu putovao kao vozač organiziranog prijevoza od kuće do radilišta, zbog čega nije imao vlastiti trošak prijevoza.

13. Uvidom u dnevnike rada strojeva, koje je tužitelj svakodnevno popunjavao i vlastoručno potpisivao, sud je utvrdio stvarnu aktivnost tužitelja na terenu. Ovi dnevnici poslužili su kao ključni dokaz za osporavanje prava na naknadu u dane označene kao "vremenska nepogoda" (npr. 7. i 8. veljače 2018. ili 21. ožujka 2018. zbog snijega), jer je iz njih razvidno da stroj nije radio, a tužitelj prema dogovoru s nadređenima nije niti dolazio na posao, pa mu trošak prijevoza nije nastao.

14. Tužitelj JA, saslušan kao parnična stranka, u bitnome je naveo da njegova naknada za troškove prijevoza nije bila pravilno isplaćivana. Iskazao je da je za cjelomjesečni dolazak u Novu Gradišku dobivao obračune od svega 500,00 ili 600,00 kn, unatoč tome što je vodio vlastitu evidenciju koju je predavao poslovođi. Naveo je da nitko po njega nije dolazio kući, već je sam putovao do točaka skupljanja (npr. Nova Gradiška ili Ratkovac). Pojasnio je da se iznos od 1.500,00 kn naveden u tužbi odnosi na trošak relacije [adresa] – [adresa], ističući da je promijenio prebivalište tijekom utuženog razdoblja. Naveo je da se poslodavcu žalio samo usmeno te da mu je tek nakon podnošenja tužbe prijevoz bio dobro plaćen nekoliko mjeseci, nakon čega je iznos ponovno pao.

15. Zakonski zastupnik tuženika FA, saslušan kao parnična stranka, u bitnome je naveo da se troškovi prijevoza isplaćuju uz plaću i da su vidljivi na platnim listićima. Iskazao je da se obračun vrši prema podacima radnika, dokumentaciji tuženika i odredbama Kolektivnog ugovora. Izrazio je iznenađenje tužbom, navodeći da tuženik ima dobru suradnju sa Sindikatom i Radničkim vijećem te da se sve eventualne pogreške u obračunima ispravljaju odmah po prigovoru radnika. Naglasio je da visina naknade ovisi o stvarnom broju radnih dana, odnosno o tome je li radnik bio na godišnjem odmoru, bolovanju ili je bio službeno odsutan. Pojasnio je da su se obrasci evidencije uporabe vozila unazad dvije godine promijenili kako bi bili precizniji, ali da su ranije bili jednoobrazni za cijelo društvo

16. Svjedok ŽA, saslušan pred sudom, u bitnome je naveo da je zaposlen kod tuženika kao traktorist, što podrazumijeva stalan rad na terenu. Iskazao je kako na radilišta putuje službenim kombijem kojeg on zadužuje jer mu je mjesto prebivališta „zadnje“ u nizu, te tim voz ilom putem kupi i druge radnike. Pojasnio je da u evidenciju uporabe službenih vozila upisuje samo svoje ime kao vozača, dok se putnici tada nisu posebno upisivali. Vezano za tužitelja, svjedok je potvrdio da mu je poznat način njegova dolaska na rad te da je tužitelj vlastitim vozilom dolazio do određenih „točaka“ (npr. Ratkovac ili Nova Gradiška), ovisno o mjestu rada, odakle bi ga on dalje prevozio službenim kombijem. Naglasio je da tužitelja nikada nije kupio ispred njegove kuće u [adresa]. Također je naveo da mu se tužitelj žalio kako dobiva premalo novca za troškove prijevoza.

17. Svjedok NA, saslušan pred sudom, u bitnome je naveo da radi kao traktorist na cijelom području Uprave šuma Nova Gradiška, što je isključivo terenski rad. Iskazao je da na odredišta putuje službenim kombijem koji on zadužuje jer živi u [adresa], pa mu je prebivalište najudaljenije, što mu omogućuje da putem pokupi ostale radnike. Potvrdio je da u evidenciju vozila upisuje samo svoje ime. U odnosu na tužitelja, svjedok se prisjetio zajedničkog rada u Ratkovcu te je iskazao da tužitelja nikada nije kupio službenim kombijem u [adresa], već je tužitelj vlastitim vozilom dolazio do Ratkovca, gdje bi se priključio organiziranom prijevozu. Napomenuo je da su ponekad radili i na drugim radilištima poput Baira ili Šagovine te da je tužitelja u tim slučajevima kupio na naplatnim kućicama u Okučanima ili u Novoj Gradiški.

18. Svjedok SA, saslušan pred sudom, u bitnome je naveo da je poslovođa na poslovima privlačenja i nadređen tužitelju. Iskazao je da on kao poslovođa vodi cjelokupnu evidenciju dolazaka radnika na radilišta, kao i evidenciju korištenja službenih i privatnih vozila. Pojasnio je metodologiju obračuna: ako radnik vlastitim vozilom dolazi do mjesta gdje ga kupi službeni kombi, isplaćuje mu se naknada prema cjeniku APP-a, a ako ide vlastitim vozilom izravno na radilište, obračunava se veći iznos zbog amortizacije i vožnje šumskim putovima. Potvrdio je da je tužitelj, s obzirom na prebivalište, vlastitim vozilom dolazio do točaka skupljanja jer nije bilo ekonomično slati službeno vozilo po njega kao jedinog radnika iz tog mjesta. Svjedok je priznao da je podatke o kilometraži koje su radnici dostavljali provjeravao putem interneta i vršio korekcije bez prethodnog obavještavanja radnika.

19. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Pr-117/2019-36 od 6. prosinca 2023. godine, određeno je izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine troškova prijevoza koji bi tužitelju pripadali sukladno odredbama Kolektivnog ugovora tuženika. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Borisu Belunjaku, mag. oec. Vještak je svoj rad proveo u nekoliko etapa, analizirajući opsežnu dokumentaciju u spisu, uključujući IP-1 obrasce, evidencije radnog vremena, dnevnike rada strojeva te cjenike javnog prijevoznika APP d.d. Požega.

20. Tijekom izrade nalaza, vještak je utvrdio određene neusklađenosti u inicijalno dostavljenim tablicama tuženika s isplatnim listama, zbog čega je zatražio opširnu dopunu dokumentacije očitovanjem tuženika na 27 specifičnih točaka (dana ili mjeseci) koje su bile sporne ili nejasne. Radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, vještak je održao i radni sastanak u prostorijama tuženika sa zaposlenicima mjerodavnim za evidencije rada, kako bi se precizno utvrdili načini dolaska tužitelja na rad, lokacije „točaka skupljanja“ te dani u kojima je korišten organizirani prijevoz tuženika.

21. U svom konačnom nalazu i mišljenju od 26. studenog 2025. godine, vještak je metodom analize svakog pojedinog radnog dana izračunao da ukupna obveza tuženika prema tužitelju za razdoblje od srpnja 2015. do lipnja 2018. godine iznosi 21.749,31 kn (2.886,63 EUR). Usporedbom tog iznosa s podacima iz IP-1 obrazaca o stvarno izvršenim uplatama, vještak je utvrdio da je tuženik tužitelju isplatio ukupno 21.782,14 kn (2.891,00 EUR). Slijedom navedenog, vještak je zaključio da je tužitelju tijekom utuženog razdoblja na ime naknade troškova prijevoza isplaćeno 32,83 kn (4,36 EUR) više nego što mu je po Kolektivnom ugovoru pripadalo.

22. Tijekom postupka tuženik je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka podneskom od 15. siječnja 2026. Tuženik je istaknuo kako je vještak pravilno utvrdio da je tužitelju tijekom utuženog razdoblja isplaćeno čak 32,83 kn (4,36 EUR) više nego što je tuženik bio obvezan po Kolektivnom ugovoru, te je predložio sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

23. Tužitelj je podnio prigovore navodeći da se vještak upuštao u pravna tumačenja Kolektivnog ugovora, da je neopravdano uvažio naknadno "korigirane" evidencije tuženika te da je bez zadatka suda izračunavao više isplaćene iznose. Tužitelj je podneskom od 13. siječnja 2026. godine osporio nalaz i mišljenje vještaka. Tužitelj je u ovom podnesku istaknuo ključni prigovor da se vještačenje temelji na "činjenično neosnovanim" i naknadno korigiranim internim evidencijama tuženika, koje su prema njegovu mišljenju izrađene isključivo za potrebe spora kako bi se prikrilo stvarno stanje. Predložio je sudu provođenje novog vještačenja po drugom vještaku.

24. Vještak Boris Belunjak saslušan je na ročištu dana 15. travnja 2026. godine , na kojemu je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 26. studenog 2025. godine te pisanog očitovanja na prigovore tužitelja od 12. veljače 2026. godine. Tijekom saslušanja vještak je detaljno i iscrpno odgovarao na pitanja suda i punomoćnika stranaka, pojašnjavajući metodologiju izrade izračuna i način provjere podataka. Posebno je obrazložio da je radni sastanak održan 16. siječnja 2024. godine u prostorijama tuženika bio nužan jer inicijalna evidencija rada nije jasno prikazivala konkretna mjesta rada na terenu niti relacije pu tovanja, što je zahtijevalo povezivanje IP-1 obrazaca s izvornom dokumentacijom radi utvrđivanja stvarnog stanja. Vještak je naglasio da je točnost naknadno dostavljenih tablica tuženika kontrolirao i potvrđivao uvidom u izvornu materijalnu dokumentaciju koja se nalazila u spisu, prvenstveno putne radne listove vozila i dnevnike rada strojeva koje je tužitelj osobno popunjavao i vlastoručno potpisivao. Pojasnio je da je na taj način utvrdio da tužitelj u dane označene kao "vremenske nepogode" doista nije putovao na radilišta jer strojevi nisu radili, pa mu trošak prijevoza objektivno nije niti nastao, unatoč tome što mu je u evidenciji radnog vremena ponekad bio upisan rad. Na oštre prigovore tužitelja o vjerodostojnosti podataka, vještak je odgovorio kako tužitelj tijekom cijelog postupka nije dostavio niti jedan jedini materijalni dokaz, privatnu evidenciju ili bilo kakvu ispravu koja bi pobila ili dovela u sumnju utvrđenja temeljena na službenoj dokumentaciji tuženika. Vještak je odlučno odbacio navode da se upustio u pravna tumačenja, istaknuvši da je matematički obračun naknade isključivo po danima stvarne nazočnosti na radu jedini stručno ispravan i izravno utemeljen na odredbama čl. 78. i 79. Kolektivnog ugovora. Svojim je usmenim iskazom vještak logično i uvjerljivo obrazložio svaku od 27 spornih točaka, potvrđujući da je tužitelju u konačnici isplaćen čak i veći iznos od onoga koji mu je pripadao, čime je, po ocjeni suda, u potpunosti otklonio sve prigovore tužitelja.

25. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjujući ga kao stručan, detaljan i utemeljen na objektivnoj materijalnoj dokumentaciji. Vještak je metodološki ispravno analizirao svaki radni dan, razlikujući situacije direktnog i indirektnog putovanja, te je pravilno primijenio cjenik APP-a i udaljenosti utvrđene Google Mapsom.

26. Sud ne nalazi osnovanim prigovore tužitelja. Činjenica da je vještak uzeo u obzir korigirane evidencije ne čini nalaz nevjerodostojnim, jer su te korekcije napravljene upravo na zahtjev vještaka radi usklađivanja s IP-1 obrascima koji su dokaz o isplati. Vještak se nije upuštao u pravno tumačenje, već je matematički primijenio jasne odredbe Kolektivnog ugovora o isplati naknade samo za dane prisutnosti na radu. Izračun "više plaćenog" iznosa je nužan radi utvrđivanja ukupne razlike i salda potraživanja, što je bit zadatka vještačenja.

27. Odbijen je prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku. Prema članku 261. stavku 2. i 3. ZPP-a, novo vještačenje se određuje samo ako su u nalazu i mišljenju postojali nedostaci koji se nisu mogli otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. U konkretnom slučaju, vještak Belunjak je svojim pismenim očitovanjem i usmenim iskazom na ročištu u potpunosti i logično otklonio sve dvojbe, a sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

28. Zaključno, tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja sukladno čl. 7. i 221.a ZPP-a te čl. 135. Zakona o radu, nije dokazao da mu tuženik nije isplatio sve troškove prijevoza sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora. Naprotiv, iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je tužitelju isplaćen čak i neznatno veći iznos od onoga koji mu je po zakonu i ugovoru pripadao.

29. Tuženik je argumentirano osporio tužiteljevu tvrdnju da je radio u dane označene kao 'vremenska nepogoda'. Posebno se ističe navod tuženika da su dnevnici rada strojeva, koje je tužitelj kao traktorist bio dužan svakodnevno popunjavati i vlastoručno potpisivati, najvjerodostojniji dokaz stvarne aktivnosti na terenu. Tuženik je dokazao da u dane kada stroj nije radio zbog lošeg vremena (npr. snijeg u veljači i ožujku 2018.), tužitelj prema uobičajenoj praksi i prethodnom telefonskom dogovoru s nadređenima ni je niti dolazio na posao, pa mu trošak prijevoza objektivno nije niti nastao . Nadalje, tuženik je u svojim podnescima inzistirao na korištenju Google Maps cestovnih ruta kao jedinog objektivnog mjerila za utvrđivanje udaljenosti između tužiteljeva prebivališta i točaka rada. Sud prihvaća ovaj navod tuženika, jer je takav pristup omogućio vještaku da precizno svrsta svako putovanje u odgovarajuću kilometarsku zonu prema cjeniku APP Požega, čime je izbjegnuto paušalno navođenje kilometraže od strane tužitelja.

30. Sud nalazi neosnovanim prigovor tužitelja da je vještak, u situaciji kada su postojale nejasnoće u dokumentaciji, trebao primijeniti načelo 'in favore laboratoris' i odlučiti u korist radnika. Sud smatra da je vještak Belunjak, umjesto oslanjanja na pravna načela koja su u nadležnosti suda, ispravno poduzeo sve stručne radnje na utvrđivanju činjeničnog stanja, održao je radni sastanak, analizirao putne listove i dnevnike rada strojeva te povezao podatke iz više izvora kako bi otklonio dvojbe. Tek nakon takve iscrpne analize, vještak je došao do matematički utemeljenog zaključka, pa za primjenu navedenog pravnog načela, koje se koristi samo kod neotklonjivih sumnji, u ovom postupku nije bilo mjesta.

31. Tužitelj je također prigovorio da je vještak bez zadatka suda i bez postavljenog protutužbenog zahtjeva izračunavao 'više plaćene iznose', smatrajući to bespotrebnim i pogrešnim tumačenjem Kolektivnog ugovora. Sud ovaj prigovor odbija, jer je zadatak vještaka bio utvrditi je li tuženik ispunio svoju obvezu prema tužitelju u cijelosti. Da bi vještak mogao utvrditi postoji li dug tuženika, on je morao zbrojiti sve pripadajuće iznose i sve isplaćene iznose za cijelo utuženo razdoblje. Činjenica da je saldo u konačnici ispao pozitivan u korist tužitelja (preplata od 32,83 kn) ne znači da je vještak izašao iz okvira zadatka, već da je stručno i cjelovito prikazao financijski odnos stranaka, što je sudu omogućilo donošenje pravilne odluke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

32. Sud je cijenio navod tužitelja iz njegova iskaza da na relaciji [adresa]

- Nova Gradiška ne vozi prijevoznik APP Požega već Slavonija Bus. Međutim, sud prihvaća primjenu cjenika APP d.d. Požega kao mjerodavnu osnovu jer je tuženik dokazao da je to službeni cjenik javnog prijevoznika koji se koristi za obračune na razini cijelog društva sukladno Kolektivnom ugovoru. Činjenica da tužitelj smatra da bi drugi prijevoznik bio skuplji ne mijenja odredbe KU koje upućuju na službene cjenike koje poslodavac primjenjuje za sve radnike pod jednakim uvjetima.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku (ZPP). Sud je, uvažavajući sve okolnosti ovog konkretnog predmeta, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

34. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 11. svibnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku