REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-617/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja: JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Magdaleni Tomić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 31. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Magdalene Tomić, odvjetnice u Zadru i savjetnice u ODO-GUO [adresa] JMČ, po objavi 11. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik realnog dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zadar, ukupne površine 1192657 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i to onog dijela koji je na skici sudskog očevida izrađenoj po uredu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frani Vlatkoviću označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-A površine 393 m2 koja skica čini sastavni dio ove presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste te nakon provedene parcelacije, upiše kao vlasnik na novoformiranoj nekretnini i to za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587 platiti tužitelju JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.446,50 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik i posjednik dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižni odjel Zadar, ukupne površine 1192657 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i to onog dijela koji je na skici lica mjesta izrađenoj po uredu ovlaštenog inženjera geodezije RM označen plavom bojom točkama A-F-G-H-I-A površine 282 m2. Tužitelj da je predmetni dio nekretnine oznake 90/11 k. o. [katastarska općina] stekao zamjenom nekretnina sa SM. Naime, predmetna nekretnina da je preko 100 godina bila u mirnom i nesmetanom posjedu SM te njegovih pravnih prednika, pok. oca TM te pok. djeda AM koji da su dosjelošću stekli vlasništvo predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina u naravi da predstavlja put odnosno prolaz koji vodi od nekretnine oznake 68/2 koja predstavlja obiteljsku kuću i dvorište tužitelja do nekretnine koja čini ostavinu iza njegovog pok. oca ŠM, a koju da su naslijedili njegova braća i sestra DM, VM, ĐM i ŽM. S obzirom kako je njegovoj braći bio nužan prolaz do naslijeđene nekretnine, to da je tužitelj prije više od 30 godina uredio put kako bi isti bio prohodan za prolaz te je u tu svrhu realizirana i zamjena nekretnina i to na način da je SM tužitelju predao u vlasništvo i posjed ovdje predmetnu nekretninu, put na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen plavom bojom točkama A-F-G-H-I-A površine 282 m2, a tužitelj da je njemu predao nekretninu 69/2 k. o. [katastarska općina], na kojoj je tužitelj polagao pravo vlasništva za cijelo. Da je upravo tužitelj napravio predmetni put potvrđuje skica puta ovjerena između braće i to tužitelja, pok. KM i DM od dana 14.09.2005. godine. Predmetni put je na priloženoj skici označen kao ,,Put br. 1''. Na nespornom vlasništvu tužitelja na predmetnom putu je trebao postojati prolaz u korist nasljednika iza pok. ŠM, međutim, kako je pok. KM, jedan od braće, zagradio ,,put br. 2'' na koji način je onemogućio prolaz ostalih do nekretnine koja predstavlja ostavinu iza pok. ŠM koju su naslijedili DM, VM, ĐM i ŽM, to je tužitelj primoran ustati ovom tužbom kako bi ishodio ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, jer je predmetni put jedini način da nasljednici iza pok. ŠM odnosno braća i sestra tužitelja te sam tužitelj međusobno prilaziti. Nikada nitko nije osporavao vlasništvo i posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini, a sve kako isti posjeduju predmetnu nekretninu dulje od 100 godina. Dakle, tužitelj da je kako preko svog posjeda tako i preko posjeda SM i njegovih pravnih prednika u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina. S obzirom da se tužitelj odnosno njegovi pravni prednici nalaze u posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina, to da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću. Sukladno odredbi čl. 185a ZPP-a tužitelj se zahtjevom za mirnim rješenjem spora obratio tuženici. Kako stvarno stanje utužene nekretnine ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju, to tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev na način kako je to određeno u izreci.

2. U pisanom odgovoru na tužbu od 30. siječnja 2023. (l.s. 34-35), tuženica Republika Hrvatska navodi kako se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti, te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. U prvom redu ističe da je predmet spora u naravi put koji je sukladno Zakonu o cestama javno dobro u općoj uporabi i kao takav ne može biti u vlasništvu fizičkih osoba. U privitku se dostavlja potvrda Hrvatskih šuma, KLASA: ST/22-01/2312 od 22. kolovoza 2022. o uključenosti kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u šumsko gospodarski plan zajedno sa Programom gospodarenja g.j. Gornji Zemunik 2015. – 2024. Ističe se da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. godine, dakle da je jasno da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941.g do 12. siječnja 2000. godine na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Isto tako se navodi kako tužitelj u tužbi navodi dosjelost kao pravni osnovu stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini tuženica smatra da prednici tužitelja nisu bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno tužitelj nije dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a. Tijekom postupka potrebno je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema pravnim pravilima OGZ-a, te koje je kvalitete bio predmetni posjed, te na koji način su prednici tužitelja koristili predmetnu nekretninu da bi isti bio potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva. Tuženica nadalje, ističe da ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi govorio u prilog tvrdnjama tužitelja o posjedovanju predmetne nekretnine kroz dugi niz godina, te se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima OGZ-a. Iz cjelokupne dokumentacije uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Slijedom iznesenog nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga se tuženica u skladu s navedenim protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti.

3. Presudom pod ranijim poslovnim brojem P-2391/2022 od 2. prosinca 2024. (l.s. 129-135) prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, međutim ista presuda je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-82/2025 od 13. veljače 2025. (l.s. 159-163) ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

3.1.Tijekom postupka sud je izveo dokaze razgledavanjem i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: zahtjev za mirnim rješenjem spora (l.s. 6-9), povijest posjedovanja (l.s. 10-15), izvadak iz zemljišne knjige (l.s.16-17), skicu predmetnog puta ovjerenu od dana 14.09.2005. godine (l.s. 18-19), ovjerena izjava SM (l.s. 20-21), skica ovlaštenog inženjera geodezije RM (l.s. 22), saslušani su svjedoci HM i PM (l.s. 43-45), održan je očevid 10.listopada 2023. (l.s. 51-54) te je izvršen uvid u skicu sudskog očevida vještaka geometra Frane Vlatkovića zaprimljenu kod suda 19. listopada 2203. s prilozima – fotografijama (l.s. 56-58), a u ponovljenom postupku izvršen je uvid u ovosudni predmet Z-20694/2021 iz kojeg predmeta je preslikana izjava na l.s. 98 i rješenje od 20. rujna 2023. godine, a koji su uloženi u ovaj predmetni spis (l.s. 175-181), te su saslušani svjedoci EM i LM ( l.s.172-173) i tužitelj JM (l.s. 173).

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

5. Iz povijesti posjedovanja s prilozima (l.s. 10-15) razvidno je kako čest. zem. [katastarska čestica] nalazimo 1936. godine evidentiranom posjedom tadašnje Općine Suhovare i revizijom ove katastarske općine 1955. godine evidentiran je veći broj suposjednika čest. zem. [katastarska čestica] od kojih izdvajamo upis OM pok. AM, koji je tada evidentiran posjednikom dijela iste u površini od 920 + 3900 m2. 1997. prema rješenju Komisije za uzurpacije broj Up-I-08-D- 1102/81 od dijela čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu OM, formirane su čest. zem. [katastarska čestica],a što je vidljivo iz kopije prijavnog lista broj 395/82. Posjednicima istih evidentiraju se dio čest. zem. [katastarska čestica] GM pok. AM 200 m2, čest. zem. [katastarska čestica] GM ŠM pok. AM i čest. zem. [katastarska čestica] KM, ŠM. 2009. Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Rz 99/09 posjednikom čest. 90/20 evidentira se KM, ŠM.

5.1. Iz z.k. izvatka (l.s. 16) slijedi da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini 1193245 i to pašnjak površine 1193229 m2 te gospodarska zgrada površine 16 m2 kao vlasništvo RH za cijelo.

5.2. Iz ovjerene skice broj Ov-3602/05 od 14. rujna 2005. na l.s. 18 razvidno je da su istu sačinili i potpisali KM, JM i MM te su istom skicom formirani put broj 1 kojeg je napravio JM, i put broj 2., za koji put na skici stoji napomena: "ostala braća da ga naprave". Nadalje iz skice uz redni broj 1 stoji ime MM, uz redni broj 2 VM, uz redni broj 3 J, uz redni broj 4 ŽM, uz redni broj 5 KM i oznaka R [adresa] i redni broj 6 JM i oznaka Šimina kuća. Nadalje iz skice proizlazi da suglasnost gore navedenih imena pod brojem 1-2-3-4-6 da put broj 1 bude zajednički put te da može imati vrata na ulazu i izlazu puta po potrebi a put broj 2 da služi za prolaz svima pod brojem 1-2-3-4-5, oba puta su iste vrijednosti i iste važnosti te moraju biti oba upotrebljiva kao jedan i drugi. Širina puta je 4 m počevši od susjeda.

5.3. Iz ovjerene izjave SM iz [adresa] od dana 1. srpnja 2022. broj Ov- 8039/2022 slijedi: "Navedenu nekretninu, ja, SM, stekao sam zamjenom nekretnina sa gospodinom JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je zauzvrat dobio nekretninu koja je ranije pripadala meni, SM, a koja u naravi predstavlja put koji odgovara skici lica mjesta izrađenoj po RM mag. ing. geod. od dana 29.06.2022. i to dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A-F-G-L-K-J-I-H ukupne površine 393 m2 i dio k. č. [katastarska čestica] označen slovima A-B-C-D-E-F-G ukupne površine 278 m2, koja skica čini sastavni dio ove izjave. Ovom Izjavom potvrđujem kako je JM vlasnik prethodno spomenute nekretnine, koja je nekoć pripadala meni, SM. Isto tako, ja SM potvrđujem kako sam predmetnu nekretninu ranije stekao od svog pok. oca TM pok. AM, koji je bio posjednik opisane nekretnine zvane "Ograda" pa smo tako moji prednici i ja posjedovali zamijenjenu nekretninu više od 100 godina. Navedeno izjavljujem uzevši u obzir i činjenicu kako je nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je nastala k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada moje vlasništvo), gospodin JM prethodno stekao nasljeđivanjem svog oca ŠM, umrlog **.**.1989. godine, a kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, br. P-104/09. Ovom izjavom potvrđujem kako sam suglasan da se JM iz [adresa], u sudskom postupku utvrdi kao vlasnik dijela nekretnine u naravi put koji odgovara skici lica mjesta izrađenoj po RM mag. ing. geod. od dana 29.06.2022. i to dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A-F-G-L-K-J-I-H ukupne površine 393 m2, koja skica čini sastavni dio ove izjave."

6. Svjedok HM (l.s. 43-44), iskazao je da što se tiče predmetne nekretnine da zna točno o kojoj se čestici radi jer je on kao dijete odlazio na istu i na njoj čuvao ovce. Koliko je čuo za ovu česticu su se mijenjali ovdje tužitelj JM i SM. U naravi ta nekretnina da predstavlja put koji vodi od glavne ceste do kuće JM. SM da je tu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svoga oca. Na upit je li to javni put ili se nalazi između susjednih nekretnina iskazao je da se put nalazi između nekretnina koji koristi JM kao put od njegove kuće do maslinika, a nije mu poznato da bi ikada itko smetao SM, JM ili TM u posjedovanju te nekretnine. Put da postoji već duže vrijeme, ne može točno precizirati, a asfaltiran je u posljednje vrijeme. Na tom području da nikada nije bilo šume

6.1. Svjedok PM, iskazao je da je kao mali živio u [adresa] i odlazili su na tu parcelu u šparoge, navedena čestica da je tada bila ograđena, tj. cijeli kompleks je bio ograđen. U međuvremenu kako se sporna parcela nalazi blizu kuće JM, on ju je koliko mu je poznato zamijenio sa svojim stričevićem SM, tako da je ova parcela sada pripala JM. SM da je ovu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svoga oca SM. Sada da ta nekretnina s desne strane ima žicu, a s lijeve zid od betonskih blokova. Put da vodi od kuće JM pa do njegovih maslinika. Koliko mu je poznato nikada nitko SM, JM ili TM nije smetao u posjedovanju te nekretnine. Ovce su čuvali tamo oko 60-ih do 70-ih godina. Na tom području nikada nije bilo šume.

6.2. Svjedok EM (l.s. 172) iskazao je kako je susjed tužitelju, udaljen 200 m od njegove parcele. Kada mi pokazujete skicu sudskog očevica (l.s. 57) i predmetnu parcelu označenu žutom bojom koju smo zvali Lulićevo, dok se oni nisu mijenjali. Sada kad su se zamijenili i dalje je JM, koliko ja znam to je od tužitelja JM, a taj put s kim su se mijenjali i što su se mijenjali znam da je to bilo od tog SM, ne znam, točno detalje te zamjene. Na poseban upit pun. tužitelja odgovorio je da koliko zna SM je naslijedio od svog oca koji se zvao TM. Predmetna parcela je u naravi put koji vodi od Šimine kuće do njegovog maslinika prema jugu.

6.3. Svjedok LM (l.s. 173) iskazuje da mu je poznato da je danas svjedoči za put do Šiminog maslinika, a put ide od njegove kuće do maslinika. On da je taj put mijenjao s SM, oni su stričevići. SM je put dobio od svog dida AM i oca TM. To je bio oduvijek teren od SM: S, TM i T – to su bila braća. Poslije da su kao djeca naslijedili od oca pa je tako SM naslijedio od TM. On ne zna da je bilo kakvih sporova u vezi tog puta, samo zna da je to bilo nasljedstvo kako je naprijed iskazao.

6.4. Tužitelj JM (l.s. 173) iskazuje da je parcela bila je od njegovog oca ŠM i njegovog strica TM, a kad su se podijelili onda je stric TM dobio parcelu za cijelo. TM je naslijedio sin SM i onda su SM i tužitelj zaključili da se mijenjaju jer tužitelj ima vrt pred njegovom kućom, a SM ima zemlju pred tužiteljevom kućom. I tako su se i zamijenili. Sada je taj put tužiteljeve kuće do maslinika je tužiteljev put. Nikad nitko im nije osporavao ovaj put. To nije javni put, to je put samo za tužitelja

6.5. Iskazu saslušanih svjedoka sud poklanja vjeru, jer ih drži istinitim, logičnim, životnim, a iskazima svjedoka nije posebno prigovoreno.

7. Dana 10. listopada 2023. održan je očevid na licu mjesta u Suhovarima (l.s. 53-55) u odsutnosti uredno pozvane tuženice RH te je tužitelj na licu mjesta pokazao predmet spora, koji je u naravi produžetak dvorišta, obrastao travom, a proteže se u smjeru sjeveroistok-jugozapad iz dvorišta u smjeru maslinika, a što je sve razvidno na fotografijama koje su prilog skici sudskog očevida (l.s. 58).

7.1. Iz skice sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića (l.s. 56-57) slijedi da je predmet spora označen žutom bojom te likom označen slovima A-B-C-D-E-A i čini dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 393 m2.

7.2. Tužitelj nije imao prigovara na skicu sudskog očevida te je podneskom od 13. studenog 2023. (l.s. 77-78) uredio tužbeni zahtjev sukladno skici očevida i to na način kako glasi u izreci ove presude, dok tužena RH iako je uredno zaprimila skicu vještaka geodeta Frane Vlatkovića nije se posebno očitovala niti je osporila skicu.

7.3. Iz pribavljenog ovosudnog spisa Z-39791/2024, a koji je proizašao iz Z- 19973/2022, a ranije oznake RZ-831/21 i Z-20694/2021, iz kojeg spisa je preslikana Izjava od 1. srpnja 2022. i rješenje Z-19973/2022 od 20. rujna 2023. (l.s. 175-181) slijedi da je tamo predlagatelj SM stekao pravo vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem izvršene zamjene sa ovdje tužiteljem JM koji u izjavi potvrđuje da je on zauzvrat dobio nekretninu koja je ranije pripadala SM koju je isti stekao od svog pok. oca TM pok. AM, u naravi put, a koja nekretnina odgovara skici lica mjesta izrađenoj po RM mag.ing.geod. od dana 29. lipnja 2022. godine i to realni dio k.č.

90/11 k. o. [katastarska općina] označen slovima A-F-G-L-K-J-I-H ukupne površine 393 m2, dakle upravo nama predmetne nekretnine, a koja je u ovom postupku identificirana po stalnom sudskom vještaku Frani Vlatkoviću na očevidu održanom dana 10. listopada 2023. godine (l.s. 53-55) i prikazanu na skici sudskog očevida (l.s. 56-57).

7.4. Iz rješenja posl. br. Z-19973/2022 od 20. rujna 2023. (l.s. 177-181) slijedi da je sud u tom Z-predmetu priznao izjavu JM od dana 1.7. 2022. kao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na k.č 69/3 k. o. [katastarska općina] pa slijedom navedenog i ovaj sud cijeni izjavu SM kao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na predmetnom dijelu k.č.

90/11, koju je isti temeljem izvršene zamjene predao JM u isključivi posjed i vlasništvo.

8. Članak 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 , 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a stavkom 2. istog članka određeno je da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

8.1. Analizom i ocjenom provedenih dokaza te ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, slijedi da je tužitelj dokazao valjani izvanknjižni slijed stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to tako što je predmetni dio nekretnine 90/11 k. o. [katastarska općina] stekao zamjenom nekretnina s SM i to na način da je tužitelj SM predao nekretninu oznake 69/2 k. o. [katastarska općina] dok je SM tužitelju predao upravo spornu nekretninu a što slijedi iz naprijed citirane ovjerene izjave SM (l.s. 20-21), a o tome su detaljno i okolnosno iskazivati svjedoci HM i PM, EM i LM, čijim iskazima nije posebno prigovoreno od strane RH , a iz njihovih iskaza slijedi da nikada nitko SM ni njegovoj obitelji, nije osporavao ni vlasništvo ni posjed predmetne nekretnine.

8.2. U odnosu na prigovor RH iz odgovora na tužbu da je predmet spora u naravi put koji je sukladno Zakonu o cestama javno dobro u općoj uporabi i kao takav da ne može biti u vlasništvu fizičkih osoba treba reći da je upravo očevidom na licu mjesta 10. listopada 2023. utvrđeno da predmet spora u naravi predstavlja produžetak dvorišta tužitelja obrastao travom koji produžetak ide u smjeru maslinika tužitelja, a što je sve razvidno iz fotografija na l.s. 58, slijedom čega je ovaj prigovor tužene RH neosnovan. Također očevidom je utvrđeno da predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] nije obrastao šumom već travom, dakle svi prigovori RH usmjereni na to da se ova predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koja ima ukupnu površinu prema z.k. izvatku ( l.s.16) 1193245 m2 te se nalazi u Programu gospodarenja g.j. Gornji Zemunik 2015. – 2024. pa da na istoj čestici odnosno dijelu matične tužitelj ne bi mogao steći pravo vlasništva dosjelošću jer mu nije istekao rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu, ovaj sud smatra te prigovore neosnovanim i to iz razloga što iz naprijed citiranog Programa gospodarenja g.j. Gornji Zemunik 2015. – 2024. (l.s. 36-38) slijedi da je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1518812 m2 obuhvaćen Programom gospodarenja g.j. Gornji Zemunik 2015. – 2024. za razdoblje od 1. 1. 2015.do 31. 12. 2024., dok je dio površine 814300 m2 izdvojen iz šumskog gospodarskog područja RH temeljem čl. 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 94/14). Na tuženoj RH bio je teret dokaza dokazati činjenicu koji je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ima ukupnu ogromnu površinu prema z.k. izvatku na l.s. 16 izdvojen iz šumsko gospodarskog područja RH (a izdvojena je površina od 814300 m2 – l.s. 38) a koji dio površine je ostao i dalje u Programu gospodarenja g.j. Gornji Zemunik za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024., a što tužena RH tijekom postupka nije dokazala, nije pristupila na očevid održan u k.o. [adresa] 10. listopada 2023., te nije osporila skicu sudskog očevida. Stoga se ovi prigovori i u odnosu na šumsko zemljište koje je iznijela RH u odgovoru na tužbu također nalaze neosnovanim.

8.3. U odnosu na prigovor tuženice da tužitelj nije dostavio rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. oca ŠM, ovaj sud je mišljenja kako ni iz historijata tužbe niti iz obrazloženja presude ne proizlazi da bi osnova za stjecanje bilo nasljeđivanje, već stjecanje prava vlasništva dosjelošću putem tužiteljevog posjeda i posjeda njegovih prednika. U konkretnom slučaju, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao zamjenom sa SM, čija obitelj je predmetnu nekretninu neometano posjedovala duže od 100 godina, o čemu su iskazivali i svi saslušani svjedoci.

8.4. Prigovor tuženice da tužitelj nije dostavio ugovor o zamjeni nekretnina sa SM, ističe se još jednom kako osnova stjecanja prava vlasništva nije ugovor o zamjeni već dosjelost. Naime, naprijed citirana Izjava predstavlja dokaz da tužitelj ima pravo na posjed nekretnine za koju zahtijeva da se utvrdi da je vlasnik. Iz dokaza koje je tužitelj predložio tijekom postupka jasno ukazuju na to da tužitelj traži da se utvrdi da su njegovi prednici – SM i njegovi prednici – stekli vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću i da je on zamijenio nekretninu u svom vlasništvu sa predmetnom nekretninom koja je bila izvanknjižno vlasništvo SM. Upravo Izjavom o zamjeni nekretnina od izvanknjižnog vlasnika koji je tu nekretninu stekao temeljem zakona tužitelj je u ovom postupku dokazao da je njegov posjed istinit i pošten. Ovakav zaključak suda proizlazi iz iskaza svjedoka koji su detaljno i okolnosno iskazivali o posjedu predmetne nekretnine. Naime, HM je iskazao da je na ovoj nekretnini čuvao ovce, da su ju ranije posjedovali SM, te njegovi prednici JM i TM, a da se tužitelj s SM mijenjao za ovu nekretninu jer ona vodi od kuće tužitelja do njegovog maslinika. Također, isto iskazuje i svjedok PM koji je naveo da je cijela nekretnina ograđena, na njoj nikada nije bilo šume, poznata mu je zamjena nekretnina s SM kojeg nikada nitko nije smetao u posjedovanju predmetne nekretnine, ovaj svjedok zna da ova nekretnina vodi od kuće tužitelja do njegovog maslinika, zbog čega je u konačnici i izvršena zamjena. Nadalje u ponovljenom postupku saslušani svjedok EM, susjed tužitelja iskazuje da je riječ o putu koji vodi od Šimine kuće do njegovom maslinika na jugu da je ranije to bilo od SM, inače predmetni dio da su uvijek zvali A, dok svjedok LM potvrđuje da je tužitelj ovaj put mijenjao s SM, a SM da je ovaj put dobio od svog dida AM i oca TM, oduvijek je to bio teren od SM.

8.5. Na temelju provedenih dokaza proizlazi da se u posjedu predmetnih nekretnina nalazi tužitelj, a da su prije njega u posjedu bili njegovi pravni prednici i to SM pok. TM koji je istu stekao od svog pok. oca TM pok. AM, i da taj posjed vrši osobno i preko svojih prednika preko 40 godina računajući od 1. siječnja 1997. pa unatrag i da je taj njegov posjed bio pošten s obzirom da tužena tijekom postupka niti na koji način nije pokušala dokazati da taj posjed ne bi bio pošten. Kako se prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a poštenje posjeda pretpostavlja, na tuženoj je bila dužnost da dokaže suprotno. Također iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelja ili njegove prednike u tom posjedu nije nitko smetao ili na tim nekretninama polagao pravo vlasništva, osim tužene Republike Hrvatske, koja to vlasništvo osporava tek u ovom postupku. Sukladno pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava koja su izražena u odlukama Trgo protiv [adresa] te Š i D protiv Republike Hrvatske u vrijeme dosjedanja treba računati i vrijeme do 8. listopada 1991. kada je nekretnina u zemljišnim knjigama bila upisana kao društveno vlasništvo ukoliko u odnosu na te nekretnine pravo vlasništva ne polažu treće osobe. Identičan pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018. i Rev-1480/2016-2 od 5. studenog 2019. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tim odlukama kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZOV-a nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Prema daljnjem stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kad ne postoji drugi suprotstavljeni pravni interes trećih osoba. Kako iz podataka u spisu proizlazi da su tužitelj i njegovi prednici posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991. i to u periodu dužem od 40 godina, stekli su pravo vlasništva dosjelošću stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997. zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u izreci presude.

9. Izvanknjižno vlasništvo nastaje u slučajevima stjecanja nekretnine u vlasništvo na temelju odluke suda ili druge vlasti, na temelju nasljeđivanja, kao i na temelju zakona, kada se na tim temeljima vlasništvo stječe bez upisa u zemljišne knjige. Pošto je izvanknjižno stečeno vlasništvo, može ga se upisati u zemljišne knjige, čime će postati knjižno, a ne upiše li ga se, postojat će i dalje kao izvanknjižno vlasništvo.

10. Ovome valja dodati i da po odredbama čl. 159. i 160. ZV-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. godine i Općeg građanskog zakonika do 1980. godine) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed).

11. U konkretnom slučaju, kako je navedeno, iz izvedenih dokaza proizlazi da se tužitelj, osobno i putem svojih pravnih prednika, nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu ove nekretnine, a kraj činjenice da u konkretnom slučaju tuženica uopće ne tvrdi, niti dokazuje, da bi posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten, dok iz izvedenih dokaza proizlazi da su isti bili pošteni posjednici u smislu navedenih odredbi, jer su držali da je nekretnina koju posjeduju njihova, to su isti s obzirom na protek vremena stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u koji trošak je tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika valjalo priznati trošak za: sastav tužbe – 100 bodova (Tbr.7. toč. 1), ročište 16. svibnja 2023. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1), ročište 15. rujna 2023. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1), očevid 10. listopada 2023. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7), ročište 13. rujna 2024. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1) i ročište 7. listopada 2024. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1), podnesak 13. studenog 2023. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i podnesak 30. rujna 2024. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), a u ponovljenom postupku priznat je trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1.), ročište 27. veljače 2026.

– 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i ročište 31. ožujka 2026. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) što ukupno iznosi 1125 bodova, a uz vrijednost boda od 2 eura (Tbr.54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023)) daje iznos od 2.250,00 eura, a uz PDV po stopi od 25% koji iznosi 562,50 eura, čini 2.812,50 eura, kojem iznosu valja pribrojiti plaćenu sudsku pristojbu na tužbu 100,00 eura te predujam vještačenja prema uplatnici na l.s. 49 u iznosu od 534,00 eura, što čini ukupni parnični trošak tužitelja od 3.446,50 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. presude.

U Zadru 11. svibnja 2026.

S u t k i n j a

Melita Lisica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovoga suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. Magdaleni Tomić, odvjetnici u Zadru

2. Tuženici RH po ODO GUO, P-DO-9/2023