P-6223/2018-58
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ul. Ivana Gundulića 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Dejanu Bilić, odvjetniku iz [adresa] ,radi prestanka uznemiravanja i predaje u posjed, nakon provedene javne i usmene glavne rasprava zaključene dana 26.ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 11.svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :
'' Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana s realnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – ravne terase u visini prvog kata koji je u Geodetskom vještačenju – identifikaciji Ivana Rapića, stalnog sudskog vještaka za geodeziju ''U Splitu, siječanj 2026. god. omeđen slovima A-B-C-D-E-F-A u površini od 11 m2 ukloni postavljene podne pločice i sve svoje pokretnine te u istom roku preda tužitelju svoj posjed naprijed opisane nekretnine, slobodne od svih svojih stvari i osoba. ''
r i j e š i o j e
1.Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem je istaknut zahtjev radi utvrđenja da ne postoji pravo stvarne služnosti zasnovano na teret realnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to u odnosu na dio te nekretnine – terasu u visini prvog kata kao poslužne nekretnine u korist čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] Lukušić kao povlasnih nekretnina te da ne postoji pravo osobne služnosti u korist tuženika kao ovlaštenika osobne služnosti na teret realnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to u odnosu na dio te nekretnine – terasu u visini prvog kata kao poslužne nekretnine.
2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.400,00 EUR.
Obrazloženje
1.1.Dana 31.prosinca 2018. pred ovim sudom zaprimljena je tužba VŠ radi utvrđenja i nepačanja u odnosu na ravni krov kotlovnice koji tuženik koristi kao terasu. U činjeničnom dijelu tužbe navodi da je dana 11.veljače 1999. od ČŠ, oca tuženika kupio nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 536, k. o. [katastarska općina] Lukišić za ¾ dijela. Predmetom kupoprodaje osim realnih dijelova nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] bila je i kotlovnica u prizemlju koja je realni dio nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Danom potpisivanja kupoprodajnog ugovora dana 11.veljače 1999. tužitelj je uveden u vlasnički posjed cjeline prava vlasništva svih nekretnina označenih u ugovoru pa tako i predmetne kotlovnice. Riječ je o prizemnom objektu čiji je sastavni konstruktivni dio terasa kao ravni krov te ista predstavlja realni dio čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Navodi da je tužitelj pravo vlasništva iste stekao temeljem dosjelosti. Tvrdi da tuženik svojata pravo stvarne služnosti nad terasom položenom iznad kotlovnice radi čega je tuženik pokrenuo postupak radi smetanja posjeda.
1.2.Tužitelj je prvotno u tužbi istakao i zahtjev radi utvrđenja da ne postoji pravo stvarne služnosti na terasi – ploči kotlovnice u korist nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te pravo osobne služnosti u korist tuženika u odnosu na koji zahtjev je tužba povučena. Sukladno članku 193.st.1.ZPP-a sud je utvrdio povlačenje tužbe u tom dijelu kako je odlučeno u točki I.izreke rješenja.
1.3.Jednako tako, tužbom je prvotno bila obuhvaćena i tužena IŠ u odnosu na koju je tužba povučena, što je utvrđeno raspravnim rješenjem od 04.veljače 2025.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Tvrdi da je on vlasnik cijele terase tako i dijela obuhvaćenog ovom tužbom koja je kao takva u posjedu tuženika zajedno sa njegovim prednicima više od 100 godina te predstavlja pripadak stanu tuženika, a ne tužitelja. Tuženik da nikad nije bio niti jest vlasnik. Osporio je navod tužbe da bi tužitelj od njegovog oca kupio nekretnine koje predstavljaju jedinstvenu cjelinu, a sve kad tuženik i ne bi imao pravo vlasništva imao bi pravo služnosti na navedenom dijelu terase kojim stvarnim pravom bi isključivao tužitelja u ovako postavljenom zahtjevu.
3.1.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile : kupoprodajni ugovor ovjeren po j.b. Ivanu Rajčiću iz Splita pod brojem Ov-946/99 od dana 11. veljače 1999.g., preris katastarskog plana, vlasnički list za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina], primopredajni zapisnik od 20. siječnja 2023.g., fotografije predmeta spora, Interni ugovor između ČŠ i VŠ, Ugovor o darovanju nekretnine od 05.ožujka 1999. sa Aneksom iz lipnja 2012. Pregledani su spisi ovog suda broj RZ-78/11(Z-2039/11, 1415/13, Z-1222/15) i Psp- 215/2017. Proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Rapića koji je izradio nalaz i mišljenje. Saslušane su parnične stranke i svjedoci ŠŠ, UŠ, OŠ, DŠ i ZŠ.
3.2.Nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.1.Predmet spora jest zahtjev tužitelja radi prestanka uznemiravanja i predaje u posjed nekretnine koja predstavlja krovnu ploču kotlovnice koju tuženik koristi kao dio terase na koju pristupa iz svog stana te uklanjanje postavljenih pločica i svih pokretnina sa terase.
4.2.Među stranka je sporno ima li tuženik takvo pravo koje ga ovlašćuje na korištenje tog dijela terase, bilo pravo vlasništva, bilo pravo stvarne služnosti.
5. Mjerodavno pravo sadržano je u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14., 81/15, 94/17, dalje ZV).
6.1.U nastavku se izlaže sadržaj izvedenih personalnih dokaza.
6.2.Saslušan kao svjedok ŠŠ iskazao je da bi kao dugogodišnji prijatelj tužitelja često mu dolazio u posjet, a prvi puta ga je u kući u [adresa] posjetio prije 20- tak godina kada mu je kazao da je zajedno sa kućom 1999. kupio i pripadajuću kotlovnicu u odnosu na koju mu je pojasnio da mu koristi za grijanje u kući. Navedena kotlovnica ima zaseban ulaz, a u unutrašnjosti iste nalazile su se jedne drvene skale koje su povezivale otvor u krovnoj ploči te kotlovnice. Preko krovne ploče kotlovnice odnosno terase ista je bila povezana sa prvim katom kuće tužitelja na način da su tu bile jedne stare drvene skale. Kako su one pod zubom vremena počele propadati radi sigurnosti tužitelj ih je zamijenio sa željeznim skalama. Tada je ta terasa odnosno pod iste bio od betona, a kada je na istu pristupio uočio je par pitara cvijeća. Jednako tako uočio je i ulazna vrata od drugoga objekta, međutim ispred istih nije bilo samo je jednom prilikom zatekao jedno sušilo naslonjeno na zid kuće tužitelja. Ono što mu je tužitelj pričao jest da je nastao problem ima jedno 6-7 godina jer je susjed želio staviti pločice na cijelu površinu te terase te je tada između njih nastao i pravni spor. U međuvremenu je tužitelj postavio pločice na dio terase ispod koje se nalazi ova njegova kotlovnica čime je želio obilježiti ono što je smatrao da je njegovo. I dan danas često posjećuje tužitelja, mjesečno možda čak dva do tri puta. Za svo vrijeme, počevši unazad 20 godina kada je tu prvi put bio nikada nikoga drugoga nije vidio da bi koristio taj dio terase koji je tužitelj popločavanjem označio kao svoj. Pojasnio je da bi do terase on i tužitelj dolazili preko drvenih skala, a potom željeznih koje su zamijenile drvene, i to preko balkon kuće u vlasništvu tužitelja, tu bi proćaskali jedno 20-tak minuta, popili kavu, sok i slično.
6.3.Svjedok UŠ, brat tužiteljeve supruge naveo je da je sa tužiteljem i sestrom aktivno s njima sudjelovao u procesu koji je prethodio kupnji kuće i kotlovnice. Predmetnu kuću našao je preko agencije, međutim nakon što su stupili u kontakt sa vlasnikom ČŠ daljnje pregovore su vršili isključivo s njim te je s njim sklopljen i kupoprodajni ugovor. Prije tog formalnog kupoprodajnog ugovora sastavili su sastavili jedan interan ugovor kako bi utanačili predmet prodaje i uvjete prodaje. Predmet prodaje iz navedenog internog ugovora je zapravo bio istovjetan sklopljenom kupoprodajnom ugovoru, a radilo se o kupnji kuće sa kotlovnicom u kojoj se nalazilo centralno grijanje i peć. U krovnoj ploči kotlovnice nalazio se jedan otvor. Sama kotlovnica je bila povezana sa kućom preko jednih starih drvenih skala. Tom prilikom je prodavatelj samo ovlaš naznačio da je susjedni objekt isto tako njegov, međutim da svjedok nikada nije vidio da itko koristi. Nakon što je ČŠ prodao tužitelju kuću i kotlovnicu odselio je u drugu kuću u [adresa]. Svjedok je naveo da je posjećivao tužitelja i sestru par puta godišnje, međutim u zadnjih desetak godina dosta rjeđe budući da je pomorac te izbivam duže vremena iz zemlje. Nikada nije bilo problema u vezi navedene terase, nikada nitko drugi nije istu koristio. Ono što se na istoj nalazilo je bilo par pitara cvijeća, nikakve ograde nije bilo. Stanoviti problemi su počeli unazad par godina kada je tuženik prema tužitelju počeo iskazivati određene pretenzije u odnosu na terasu s čim u vezi se je bio vodio sudski spor u kojem je također bio svjedočio. Tuženika nikad nije vidio da bi koristio taj dio terase dok je svjedok na samoj terasi bio jedno 4-5 puta budući da nije bilo niti potrebe da izlazi na istu dok je posljednji put bio prije 2020. godine. Što se tiče načina prilaska terasi svjedok opisuje da je jednom prilikom došao peko balkona kuće tužitelja odnosno preko drvenih skala, a nakon toga da je na terasu pristupio metalnim skalama postavljenim umjesto ovih drvenih i to je bilo jednom prilikom kada je tužitelj izvodio određene radove na toj terasi budući mu je kotlovnica vlažila i terasa je puštala vodu.
6.4. OŠ, supruga tuženika opisala je da im je 1988. godine otac tuženika darovao kuću tada na adresi [adresa], danas promijenjene adrese Oca Anđelka Rabadana 14. Kako se radilo o nekretnini koja je zahtijevala renovaciju to su pristupili obnovi iste nakon čega su se uselili u kuću. Kuća se sastojala, a i danas se sastoji od prizemlja, prve etaže i visokoga potkrovlja. Na prvoj etaži probili su vrata koja su tada vodila, a vode i danas na terasu ispod koje se nalazi njihova kuhinja te kotlovnica. Od tada, dakle od 80-tih godina prošloga stoljeća koristili su terasu kao dio njihovog posjeda. Na terasi je bilo podosta pitara cvijeća i na rubu umjesto ograde su postavili velike pitare sa cvijećem. Pitare cvijeća je bila postavila i na zidu naslonjenom na zid kuće tužitelja. Otac supruga je 96/97. prodao je susjednu kuću tužitelju kao i predmetnu kotlovnicu, međutim terasu su u cijelosti oni nastavili koristiti jednako kao i ranije. Na terasi nikada nije bio postojao ikakav otvor niti su postojale ikakve drvene niti druge skaline prema kući tužitelja. Dapače, balkon kuće tužitelja je bio odvojen ogradom te nije nikada postojala nikakva prostorna komunikacija preko balkona kuće tužitelja sa predmetnom terasom. Godine 2017. otišli su u Njemačku, a pred kraj 2017. godine kada se njihov sin vratio sa broda uočio je da je na terasi negdje po sredini podignut zid i da su stavljene nekakve skale prema balkonu tužitelja. Tada su pokrenuli parnični postupak protiv tužitelja te su ishodili pravomoćnu odluku po kojoj je tužitelj bio u obvezi maknuti postavljeni zid, dignuti pločice koje je u međuvremenu postavio i zatvoriti rupu koju je otvorio na terasi i ukloniti skale. Nakon toga su ponovno popločali taj dio terase Nakon toga, dakle nakon što je tužitelj navedeno uklonio, oni su i dalje nastavili koristiti terasu. Sam tužitelj, sve do događaja iz 2017. nikada nije zahtijevao od njih da prestanu koristiti terasu te maknu svoje stvari. Naime, tada je suprug odlučio promijeniti stare koje su stavljene 80-tih i staviti nove pločice na terasu te kada je već bio pred kraj postavljanja pločica obratio mu se sa balkona tužitelj riječima da nema on tu šta stavljati da je to njegovo. Navela da su i dalje u Njemačkoj, ali dođemo na godišnji odmor te i dalje koriste cijelu terasu. Jedno vrijeme, nakon 2017. tu su bili živjeli i podstanari. Posebno upitana pojasnila je da se priložene fotografije odnose na događaj krizme njenog sina koji je tada imao 16 godina, danas ima 38 godina ( list 79), obiteljska druženja ( druga fotografija list 79) iz 1994/95 godine. Na listu 80. se nalazi fotografija njenog unuka iz 2007. a druga fotografija na istom listu je fotografija sa već spomenute krizme sina. Iskazala je i to da im je svekar kada je prodao tužitelju kuću i kotlovnicu naglasio da je prodao kotlovnicu, ne i terasu koja da je njihova.
6.5.1.Svjedokinja DŠ posvjedočila je da je u periodu od 1992. godine do 2004. godine živjela u blizini odnosno njena kuća je naslonjena na kuću tuženika BŠ. Sa tuženikom i njegovom suprugom OŠ bila je u prijateljskim odnosima te su se svakodnevnim družili pa tako i na predmetnoj terasi gdje bi znale piti kavu. Sam tuženik jedno vrijeme nije bio tu živio, ali je njegova supruga OŠ tu sa djecom u kontinuitetu. Sa tužiteljem nema nikakav odnos, niti se ne pozdravlju, a razlog tome je jedna prigoda kada su joj bili došli prijatelji u posjet te je tužitelj galamio na njih prijeteći im pištoljem da se utišaju. Što se tiče same terase, opisala je da na istoj nije bilo nikakve ograde, samo su na rubovima postojali veliki " pitari" koji su donekle imali funkciju ograde. Nikakve skaline prema kući tužitelja odnosno njegovom balkonu nisu postojale niti je postojao ikakav otvor na dijelu terase iznad kotlovnice koju je otac tuženika prodao tužitelju. Cijela terasa bila je jedna ravna površina betonskog sastava. Nikada nije vidjela tužitelja da bi dolazio na predmetnu terasu i zapravo jedini pristup na terasu je bio iz kuće tuženika. Dok nije bilo tuženika i njegove supruge tužitelj je podigao nekakvu pregradu na predmetnoj terasi. Napomenula je da se ključ od kuće tuženika nalazi kod nje. Naime, dok su tuženik i njegova supruga bili u Njemačkoj, ključ je bio kod nje, neko vrijeme su tu bili i podstanari i te im je upravo ona otvorila i dala kuću na korištenje.
6.5.2.Posebno upitana navela je da koliko je njoj poznato da je njegov otac ČŠ tu bio kupio nekakav teren, a nakon čega su tuženik i njegova supruga podignuli kredit te sagradili kuću u kojoj danas žive. Nadalje, iskazala je da poznaje ZŠ, da se radi o polusestri tuženika koja je živjela u kući koja je prodana tužitelju i to sve do par godina prije same prodaje, ali je ZŠ i nakon što je odselila nastavila dolaziti u posjetu svojoj nevjesti i polubratu.
6.6.Iz iskaza svjedokinje ZŠ, polusestre tuženika proizlazi da je zapravo u kući koja je prodana tužitelju živjela sa roditeljima cijeli život sve do prodaje. Kuća ima u prizemlju poslovni prostor koji je prodan trećoj osobi, zatim prvi kat koji je u razini predmetne terase te drugi kat i nadgrađe, a sve navedeno je prodano tužitelju. Predmetna kuća ima ulaz sa sjeverne strane, a balkon koji pripada prvom katu se nalazi sa južne strane. Osim kuće, tužitelju je prodana i kotlovnica koja je služila za potrebe grijanja posl. prostora i cijele kuće. Tužitelju nikada nije prodano ništa što bi bilo vezano uz terasu niti je postojala ikakva prostorna povezanost sa balkonom odnosno kućom kojom su prodali, konkretno nikada nisu postojale nikakve niti drvene niti metalne skaline koje bi navodno povezivale terasu sa balkonom kuće tužitelja. Balkon je oduvijek bio ograđen sa ogradom te nikada nije postojao nikakav prolaz prema terasi. Terasu je oduvijek koristio njen polubrat i njegova supruga. Naime, otac je bratu dao nekretninu, tada je to bila štala koju su otac i brat zapravo preuredili 80- tih godina i zapravo od tada egzistira izlaz odnosno balkonska vrata na predmetnoj terasi. Nevjesta OŠ je sa djecom tu živjela u kontinuitetu, polubrat je neko vrijeme izbivao jer su se bili životno razdvojili. Tu terasu su koristili kao sastavni dio svog životnog prostora, tu su pili kavu, družili se na obiteljskim proslavama i slično. Terasa nije imala zid, ali su postojali veliki "pitari" koji su imali funkciju zida. Nikakav otvor u terasi nije nikada postojao. Na terasi je zadnji put bila prije pola godina, a inače bi znala dolaziti u posjed jednom mjesečno. Nevjesta bi se znala žaliti da ih susjed kad izađu na terasu često provocira i maltretira tako da određeni problemi između tužitelja i tuženika jesu postojali mada se nije mogla izjasniti kada bi točno nastali. Pojasnila je da predmet internog ugovora koji se nalazi u spisu, a na kojem se nalazi njen potpis, bila samo kotolovnica, ne i terasa jer da je bilo suprotno onda bi i tako bilo i navedeno u ugovoru. O terasi nije bilo niti govora prilikom prodaje kotlovnice jer su terasu oduvijek koristili polubrat i nevjesta. Posebno upitana u odnosu na fotografije koje se nalaze u spisu iskazala je da na prvoj fotografiji na listu 79 te na drugoj na listu 80 nalazi ona, a nalazi se i njen sin koji je tada imao oko 7 godina, a rođen je 1994.
6.7.Tužitelj VŠ opisao je da je 1998. počeo sam tražiti kuću za svoju obitelj te je došao u kontakt sa ČŠ za čiju kuću je bio zainteresiran Bio je par puta prethodno vidjeti kuću te se na koncu odlučio za kupnju. Predmet prodaje osim obiteljske kuće bila je kotlovnica uz kuću. ČŠ je imao još jednu kuću odmah do kotlovnice iz čije etaže se je moglo pristupiti na terasu ispod čijeg dijela se nalazila i kotlovnica. Tada mu je ČŠ točno pokazao do kojeg dijela terase seže posjed do druge kuće, a od kojeg dijela terase je dio koji pripada kotlovnici. Uzgred mu je rekao da tu do u kući živi nevjesta koju je tužitelj tada i vidio te je bio u toj kući. Nakon prodaje ČŠ je znao navratiti kod njega te mi je jednom prilikom rekao da je 1999. godine darovao svome sinu ovu tu kuću do. Tužitelj je naglasio da tuženika zapravo i nije viđao da bi tu živio i boravio, supruga mu je tu živjela, a tuženika je prvi puta vidio negdje 2010., 2011. godine kada ga je zatekao gdje je krenuo postavljati pločice na terasi te ga je zaustavio. Kada je kupio kuću i kotlovnicu na terasi iznad kotlovnice je bio jedan manji otvor. Terasa i balkon njegove kuće bili su povezani drvenim skalinama. Potvrdio je da je OŠ na svom dijelu terase znala sušiti robu, da su pitari stajali, ali isključivo na njihovom dijelu terase dok je on svoj dio terase znao koristiti te je tu imao stolić. Kotlovnica je u međuvremenu počela vlažiti te je odlučio postaviti nove pločice, a u jedno je i proširio otvor te stavio zid kako bi jasno omeđio i razgraničio svoj posjed i vlasništvo. Tada ga je tuženik tužio radi smetanja posjeda koji postupak je izgubio nakon čega je uklonio zid i željezne skale kojima je prethodno bio zamijenio drvene koje je tu zatekao kada se uselio. Tada je ujedno i tuženik postavio pločice koje se danas nalaze na cijeloj terasi u odnosu na što nije htio praviti probleme s obzirom na postojanje navedene sudske odluke. Naveo je i to da i dan danas koristi dio terase iznad kotlovnice, a to čini tako da postavi dasku budući je morao ukloniti metalne stepenice. Ranije je terasu koristio koliko mu je bilo potrebno, a supruga bi počistila jednom do dva puta tjedno, on bi znao tu ponekad doći i sjediti.
6.8. U stranačkom iskazu tuženik je iskazao da je u kući u kojoj danas živi tužitelj živio sa svojim ocem i maćehom te polubratom i polusestrom. Poslije vojske je otišao u Zenicu kod majke nakon čega je jedno vrijeme živio u [adresa] odakle se vratio početkom 80-tih godina prošlog stoljeća kada se zaposlio u Jugovinilu. U to vrijeme bio je podstanar u [adresa],a kako mu se tad rodio sin to su mu otac i maćeha ponudili da uzme staru kuću do obiteljske kuće. Tada su supruga i on izvršili rekonstrukciju te stare kuće te je tada sagrađena kuhinja i kotlovnica iznad kojih se danas nalazi terasa koja je predmet spora. Ta kuća je bila formalno upisana na maćehu, a ista mu ju je uz suglasnost oca usmeno darovala 80-tih te su se 1988. godine nakon obnove uselili. Nakon stanovitog vremena maćeha je izvršila formalni prijenos na oca, a on darovanjem u pisanom obliku na njega. Tada balkon obiteljske kuće koju je kasnije otac prodao tužitelju pa sve do 2017. godine je bio ograđen željeznom ogradom i nikada nisu postojale nikakve drvene stepenice niti je postojala ikakva komunikacija između tog balkona i terase, niti je postojao ikakav otvor na dijelu terase iznad kotlovnice sve do 2017. godine kada je sve navedeno postavio tužitelj. Naveo je da on nije jedno stanovito duže vrijeme boravio u predmetnoj kući, ali je tu u kontinuitetu bila supruga i djeca te su koristili nesmetano cijelu terasu. Da je otac prodao obiteljsku kuću i kotlovnicu saznao je kada sam se vratio, negdje 2009. godine odnosno 2010. Naime, tada je posjetio oca koji mu je kazao da je prodao kuću i kotlovnicu. godine 2010. je odlučio na postojeće već istrošene pločice koje sam postavio 1988. godine postaviti nove pločice te je krenuo sa postavljanjem istih kada ga je tužitelj zaustavio navodeći da je to njegovo. Iskazao je da svo prethodno vrijeme nikad nije vidio da bi tužitelj ili itko od njegove obitelji dolazio na tu terasu sve od 2017. godine kada je tužitelj podigao zid pod dijelu terase, postavio željeznu ogradu od balkona svoje kuće do terase i otvorio otvor na terasi. Tada su pokrenuli parnični postupak radi smetanja posjeda te su ishodili presudu u svoju korist, a tužitelj je u cijelosti istu ispoštovao. Predmetnu terasu u cijelosti i dalje koristim on i njegova obitelj, ljeti tu stave i stol i stolice. Cijelu predmetnu terasu smatra svojim vlasništvom dok je kotlovnica u nespornom vlasništvu tužitelja. U odnosu na korištenje predmetne terase u dva navrata nakon 2010. kada je krenuo sa postavljanjem pločica bio je zvao policiju budući mu je tužitelj bio iskazivao prijetnje u vezi korištenja dijela terase smatrajući istu svojim vlasništvom.
7.Nakon provedenog očevida te izrade nalaza i mišljenja imenovanog vještaka za geodeziju Ivana Rapića, siječanj 2026. sud je utvrdio da pokazani predmet spora u naravi predstavlja istočni dio terase na prvom katu koji se nalazi na cijelim prostorom kotlovnice u prizemlju, a identificiran je kao dio čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 11 m2. Osim dijela iznad kotlovnice, terasa se nalazi i iznad prizemnog dijela stana u vlasništvu tuženika čijim ulaznim vratima se pristupa kroz prolaz ( ulazna vrata na slici vještva na listu br.134 spisa, na prikazu lica mjesta označena slovom H ), anagrafske oznake Rabandanova 14. U navedenom prolazu su i ulazna vrata za kotlovnicu čija unutrašnjost je prikazana na slici vještva na listu br.134 spisa. Također, utvrđeno je i da dio tuženikovog stana na prvom katu ima balkonska vrata koja predstavljaju izlaz na spomenutu terasu ( prva slika u vještvu na listu broj 133 spisa, na prikazu lica mjesta označena uz slovo G). Uz istočnu liniju (B-C) istočnog dijela terase nalazi se višekatna nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] na prvom katu koje se nalazi balkon tužitelja sa ogradom koji kat je iznad razine predmetne terase ( druga slika vještva na listu br.133.spisa). Predmet spora – istočni dio terase označen je slovima A-B-C-F-A, dok je dio terase koji nije predmet spora označen slovima A-F-H- G-A uz koji se nalazi stan u vlasništvu tuženika na čest. zgr. [katastarska čestica] i dijelu čest. zgr. [katastarska čestica].
8.Iz kupoprodajnog ugovora od 12.veljače 1999. razvidno je da je ČŠ prodao tuženiku ¾ dijela čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 536, k. o. [katastarska općina] za 110.000,00 kn. Iz isprave naslova Interni ugovor potpisane od ČŠ, VŠ i svjedokinje SŠ proizlazi da ČŠ prodaje obiteljsku kuću koja se sastoji od dvije etaže sa potkrovljem i kotlovnicom u prizemlju. Prva etaža se sastoji od dvije spavaće sobe, dnevnog boravka , kuhinje, blagovaonice, kupatila i balkona. Druga etaža se sastoji od 4 spavaće sobe, ostave, kuhinje, kupatila te dvije terase, a potkrovlje od 3 spavaće sobe i ostave. Kupoprodajna cijena ugovorena je u ukupnom iznosu zajedno sa kaparom u ukupnom iznosu od 140.000,00 DM.
9.1.Nadalje, pisanim ugovorom o darovanju od 05.ožujka 1999. aneksiranim **.**.2012., ČŠ darovao je svome sinu BŠ svoje nekretnine i to 14/20 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 102, k. o. [katastarska općina] u naravi stojna kuća sa prizemljem, katom i potkrovljem te dijela 14/30 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 103, k. o. [katastarska općina] u naravi dvor.
9.2.Tuženik je u svom iskaz u naveo da su mu otac i maćeha ponudili staru kuću radi stambenog zbrinjavanja te mu je maćeha na kojoj je kuća bila formalno upisana istu darovala 80-tih godina uz suglasnost oca nakon čega su krenuli sa renovacijom te je sagrađena kuhinja i kotlovnica iznad kojih se danas nalazi terasa. Kuća je prenijeta na njega tek nakon što je maćeha izvršila formalni prijenos na oca, a ovaj pisanim darovanjem na njega. Navedeno iskazivanje u skladu je i sa pisanom dokumentacijom koja se nalazi u spisu ovog suda broj Rz-78/11 gdje prileži kupoprodajni ugovor iz 1986. kojim prodavatelji V i AŠ prodaju LŠ nekretninu oznake 134/1 i 134/3 koja se sastoji od podruma, I.kata, natkrovlja, te dvora i male štalice. Ugovor je potpisan i cijena isplaćena u nazočnosti svjedoka ČŠ, ĐŠ i ŽŠ. Takvu podjelu obiteljske imovine potvrdila je i polusestra tuženika ZŠ koja je pojasnila da je nekretnina izvorno bila svojevrsna štala koje je preuređena 80-tih kada su tu počeli živjeti tuženik sa suprugom OŠ i djecom.
9.3.Za istaći je da tužitelj zapravo ne spori tuženiku vlasništvo navedene obiteljske kuće, ali smatra da je tuženik vlasništvo stekao tek ugovorom o darovanju od 05.ožujka 1999.
9.4.S tim u vezi za istaći je sljedeće. U konkretnom slučaju navedena nekretnina tuženiku je darovana usmenim dogovorom na temelju koje osnove je tuženik stupio u posjed. Taj posjed od momenta tog darovanja ima dugogodišnji kontinuitet kroz posjed cijele obitelji tuženika pri čemu nema ni jednog dokaza koji bi ukazivao da bi maćeha ili otac tuženika iskazivali ikakve posjedovne ili vlasničke pretenzije na darovanu nekretninu nakon izvršenog usmenog darovanja. Drugim riječima, po usmenom darovanju 80-tih godina tuženik kao odbarenik ulazi u isključivi posjed, darivatelji se trajno povlače iz faktične vlasti te se svi akteri u narednim desetljećima ponašaju kao da je nekretnina darovana.
9.5.Utoliko sud uzima da su stvarno stjecanje i prijenos nastupili 80-tih godina, da je nedostatak pisane forme konvalidiran izvršenjem, konkretno predajom odnosno stupanjem u posjed osnovom čl.73. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, "Narodne novine" br. 53/91).Pisani ugovor iz 1999. nije stvorio novi odnos nego je formalizirao postojeći i u pisanoj formi predstavlja osnovu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige.
10.1.U odnosu na kotlovnicu među strankama je sporno primarno što je tužitelj točno stekao kupivši istu. Pregledom spisa ovog suda Rz-78/11 ( Z-2039/11, 1415/13 i 1222/15) sud utvrđuje da je tužitelj VŠ dana 27.rujna 2011. godine pokrenuo pojedinačni ispravni postupak radi upisa prava suvlasništva za 44/72 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja kotlovnicu površine 11 m2 navodeći da je istu stekao kupoprodajnim ugovorom iz 2003. sklopljenim sa prodavateljima FŠ i JŠ za 4.000,00 kn. U ovom postupku tužitelj navodi da bi kotlovnicu stekao kupnjom od Tomislava Čabrića 1999. godine koju da je kupio kada je kupovao i obiteljsku kuću ČŠ. Ne ulazeći u razloge pozivanja na posve različito činjenično stanje glede stjecanja kotlovnice, sud je uzeo nespornim da je tužitelj kupio citiranu kotlovnicu, a kako su to uostalom potvrdili i tuženik te saslušani svjedoci. Nadalje, nesporno je i to da je tužitelj isključivi posjednik iste o čemu se sud uvjerio prilikom očevida kada je tužitelj otključao vrata i pokazao unutrašnjost iste.
10.2.Dakle, među strankama nije sporno da kotlovnica pripada tužitelju.
10.3.Odredbama članka 9.st.1. ZV-a propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Radi se o stožernom načelu stvarnog prava, načelu jedinstva nekretnine koji isključuje mogućnost da na istoj nekretnini pa i njenim dijelovima postoje različiti isključivi vlasnici. To ujedno znači da nije moguće pravno raspolaganje dijelovima jedinstvene nekretnine različitim osobama niti je moguže da pojedini dijelovi nekretnine imaju različitog vlasnika.
10.4.Očevidom na licu mjesta neposrednim opažanjem sud je utvrdio da istočni dio terase (predmet spora) predstavlja krovnu ploču kotlovnice, dakle da predstavlja konstrukcijski sastavni dio same kotlovnice, a koju vještak identificira kao čest. zgr. [katastarska čestica], dakle, kao nekretninu na kojoj se nalazi i predmetna kotlovnica.
10.5.Slijedom iznijetog utvrđuje se da istočni dio terase predstavlja sastavni dio nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja kotlovnicu u vlasništvu tužitelja. Utoliko nije utemeljena tvrdnja tužitelja da bi taj dio terase bio njegovo vlasništvo za koje pravo tvrdi da isključuje osnovanost tužbenog zahtjeva.
11.1.Osim prava vlasništva, tuženik se pozivao i pravo stvarne služnosti pa je potrebno utvrditi osnovanost odnosno postojanje tog prava.
11.2.1.Među strankama, a u vezi smetanja posjeda istočnog dijela terase po tužbi BŠ pred ovim sudom vođen je postupak smetanja posjeda pod brojem Psp-215/2017 koji je pravomoćno okončan rješenjem kojim je sud utvrdio da je VŠ zasmetao posjed. Sud je u navedenom postupku utvrdio
[katastarska čestica]
– da je VŠ **.**.2017. srušio ogradu na svom balkonu koji se nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica] i protupravno postavio željenu rampu sa dvije skale do terase na I.katu koja se nalazi na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] na koju je naslonio tu rampu
– da je sa istočnog dijela terase skinuo pločice i nalijepio na pod betonsku masu
– da je sazidao zid visine cca 1 metar preko polovice terase te postavio pločice te metalnu ogradu na južnoj strani terase
– da nisu postojale drvene skale niti otvor na terasu iz kotlovnice.
11.2.2.Dakle, u postupku smetanja posjeda pravomoćno je utvrđeno da je 2017. godine tužitelj zasmetao dotadašnji posjed istočnog dijela terase. Drugim riječima, utvrđeno je da je tuženik bio mirni posjednik do 2017. kada je tužitelj počinio opisani čin smetanja posjeda isključivši tuženika podizanjem zida iz dotadašnjeg mirnog posjedovanja.
11.2.3.Proizlazi iz to da je tužitelj 2017. srušio ogradu svog balkona i željeznom rampom sa dvije skaline koje se spuštaju do razine terase otvorio prostornu komunikaciju sa terasom.
11.3.U ovom postupku svjedokinje B i ZŠ izričito su se izjasnile da nikada nisu postojale nikakve drvene skaline koje bi prema tvrdnji tužitelja bile zamijenjene željeznom rampom niti je ikada postojao ikakav otvor u terasi iznad kotlovnice. Njihov iskaz sud cijeni vjerodostojnim budući je u suglasju sa pravomoćnim utvrđenjima suda u postupku smetanja posjeda. Jednako tako, nije niti životno logično niti razumno da bi tužitelj čija obiteljska kuća ima dvije terase ( prema opisu u internom ugovoru) imao ikakvu smislenu potrebu dolaziti na dio terasu koja je predmet spora i koja je u prostornoj cjelini sa ostatkom terase na koju se dolazi iz stana tuženika, niti tu, kako je naveo u ovom postupku, sjediti ili dovoditi prijatelje. Iskaz tužitelja u tom dijelu kontradiktoran je iskazu danom u postupku smetanja posjeda kad je naveo da terasu nije koristio odnosno da je navedenoj terasi pristupao pomoću ljestvi koje je ostavio otac tuženika tako da bi iste prislonio na zid kotlovnice. Utoliko sud zaključuje da tužitelj nije koristio navedeni dio terase kako tvrdi u ovom postupku te da je tek 2017. poduzeo određene radnje na samoj terasi u vidu opisane disturbacije.
11.4.dalje, očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se terasi može jedino pristupiti kroz balkonska vrata kuće u vlasništvu tuženika koja se nalazi uz zapadnu stranu terase, a što je prikazano na skici lica mjesta vještva gdje je lik cijele terase označen slovima G- A-B-C-F-H-G, a balkonska vrata obiteljske kuže tuženika uz slovo G. Terasa označena navedenim likom u naravi predstavlja jednu ravnu površinu.
11.5.Sa korištenjem renovirane darovane kuće zajedno sa terasom tuženik i njegova obitelj započeli su 1988. godine kako je to navela i sama supruga tuženika. Svjedokinja DŠ čija je kuća naslonjena na Č kuću posvjedočila je da je obitelj BŠ koristila navedenu terasu kao dio životnog prostora pri čemu na terasi nije postojala ograda već su na rubovima bile postavljene tegle za cvijeće umjesto ograde. Opisala je tako da bi često znala doći kod OŠ te da bi znale piti kavu. Navedeni način korištenja terase potvrdila je i svjedokinja ZŠ koja je živjela u obiteljskoj kući do prodaje tužitelju, ali je dalje nastavila dolaziti u posjedu nevjesti OŠ dok je polubrat BŠ određeni period izbivao budući su imali određenih problema u odnosu.
11.6.U odnosu na činjenicu da je tuženi određenio dio vremena, evidentno zbog bračnih nesuglasica, boravio u drugom mjestu po viđenju ovog suda ne utječe na gubitak posjeda stvarne služnosti. Naime, supruga i djeca kao posjednici obiteljske kuće nastavili su tu živjeti i koristiti terasu, a na koncu i sam tuženik se je vratio što ukazuje da je to izbivanje po naravi bilo samo privremeno čime posjed nije prestao niti je bio prekinut (načelo trajnosti posjeda – čl.19.ZV-a).
11.7.Privatne fotografije priložene u spis prikazuju obiteljska slavlja i prijateljska druženja. Prema iskazu svjedokinje OŠ i ZŠ koje su potvrdile da se nalaze na navedenim fotografijama radilo bi se o fotografijama iz sredine 90-tih ( druga slika na str.79 ) te sa početka 2000-tih (prva slika na str.79. i obje slike na str.80). Na drugoj slici na str.80. u desnom donjem kutu vidljive su tegle za cvijeće koje su služile kao ograda, čije postojanje su svjedoci potvrdili, a uz koje je postavljen stol za kojim sjede uzvanici. Prema slikama postavljenog otvora u postupku smetanja posjeda tu bi prema tvrdnjama tužitelja se trebao nalaziti otvor iz kotlovnice. Međutim, upravo prema stanju prostora zatečenog na navedenoj fotografiji jasno je da otvora nije bi bilo. Također, na posljednjoj fotografiji na str.80. ( sa početka 2000.) u pozadini iza tegli sa cvijećem zamjetna je odvodna cijev koja je pobliže vidljiva na slici ( iz 2017.) priloženoj u spisu smetanja posjeda ( str 22. navedenog spisa) gdje je razvidno da položaj iste priječi normalan prolazak od postavljene rampe, ili navodno ranijih drvenih skala, do terase, a što također ukazuje da se radi o nametnutoj prostornoj konekciji od balkona tužitelja do terase.
11.8.Iz opisa svjedokinje OŠ, a glede načina korištenja cijele terase (uzgoj cvijeća, sušenje odjeće, prijateljska i obiteljska druženja) u povezanosti sa utvrđenjima iz prethodne dvije točke obrazloženja sud utvrđuje da je cijela terase, pa tako i ovaj sporni istočni dio korišten na način da joj se pristupalo isključivo iz prvog kata obiteljske kuće u vlasništvu tuženika te se je za potrebe navedene nekretnine terasa koristila kao svojevrsni dnevni životni prostor u funkcionalnoj povezanosti sa tom susjednom nekretninom.
11.9.Tužitelj je obiteljsku kuću i kotlovnicu kupio od oca tuženika 1999. te nema dokaza da bi se protivio ovakvom korištenju terase, sve do 2010. kada je izbio prvi spor u vezi korištenja spornog dijela terase kad je tuženik počeo postavljati pločice čemu se tužitelj protivio.
12.Odredbom članka 229.st.1. ZV-a određeno je da se stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.
13.1.Sumirajući činjenična utvrđenja sud zaključuje da je tuženik zajedno sa svojom obitelji uselio u darovanu obiteljsku kuću 1988. na čijem prvom katu se je kroz balkonska vrata kuće nalazio izlaz na predmetnu terasu koju su koristili za potrebe njihove obiteljske kuće kao povlasne nekretnine, nesmetano i neometano od vlasnika kotlovnice kao poslužne nekretnine kroz period od 20 godina čime je primjenom čl.229.st.1.ZV-a navedena stvarna služnost korištenja terase stečena dosjelošću 2008.godine.
13.2.Kako je utvrđeno da je na strani tuženika kao vlasnika i posjednika obiteljske kuće kao povlasne nekretnine iz koje se (jedino) pristupa istočnom dijelu terase u vlasništvu tužitelja kao vlasnika poslužne nekretnine postoji pravo stvarne služnosti koje ga ovlašćuje na korištenje i posjed iste to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
14.Slijedom navedenog odlučeno je kako je istaknuto u točki I. izreke.
15.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 137/23 i 107/25) te je tuženiku priznat parnični trošak koji se odnosi na trošak odvjetničkog zastupanja u iznosu od 1.400,00 EUR i to za trošak sastava odgovora na tužbu, podneska od 19.prosinca 2025., podneska od 04.veljače 2025., trošak zastupanja na ročištima od 04.veljače 2025., 05.prosinca 2025., 26.veljače 2026., 26.ožujka 2026., svaka radnja po 700 bodova pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00EUR.
U Splitu, 11.svibnja 2026.g.
SUDAC
Branka Šolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis