REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-322/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika CU, vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 11. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 2.556,08 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od utuženja 25.04.2024.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva za više zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete kao neosnovan i to u iznosu od 3.569,92 EUR kao i u dijelu vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata i to za razdoblje od 22.08.2023.godine do utuženja 25.04.2024.godine.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći i troškova liječenja isplati tužiteljici iznos od 2.878,86 EUR (od čega na ime tuđe pomoći i njege 139,36 EUR, a za troškove liječenja iznos od 2.685,00 EUR) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja pa do isplate.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva za više zatraženi iznos na ime imovinske štete,

a u iznosu od 206,14 EUR (tuđa pomoć i njega i troškovi liječenja) kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.266,51 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 25. travnja 2024. tužiteljica navodi da je dana 22. kolovoza 2023. na radnom mjestu kod tuženika u popodnevnoj smjeni u Pekari Solin, [adresa], prije završetka radnog vremena prilikom zatvaranja i zaključavanja ulaznih vrata na strani gdje se nalazi garderoba, budući su ta vrata već duže vrijeme neispravna pozvala svog radnog kolegu ĆU da joj pomogne. Zaključali su vrata na način da je tužiteljica gurala da se zatvore, a kolega JU je trebao gurnuti zasun prema gore kako bi bila u potpunosti zatvorena i kako bi se mogla zaključati. Dok je tužiteljica gurala vrata upotrebljavajući svu snagu zbog masnog i brašnjavog poda istoj da su proklizale noge. U desnom kutu pored vrata uvijek su naslagane velike plastične ambalažne kutije za koje se instinktivno u padu uhvatila i pokušala zadržati desnom rukom, ali nije uspjela te je ispruženom lijevom rukom pala na pod. Tom prilikom da je osjetila jaku i oštru bol u lijevoj ruci i ramenu, te se nije mogla ustati. Nakon svega otišla je kući, a kako bol nije prestajala ni uz analgetike otišla je na hitni kirurški prijem KBC-a Split. Obavila je rtg ramena na kojem je utvrđeno da nema prijeloma kostiju, a zbog bolova preporučeno joj je korištenje mitele, analgetika, hladnih obloga i mirovanje. Kako bolovi nisu prestajali nego su se pojačvali otišla je na pregled u polikliniku Akromion gdje joj je dijagnosticirana ozljeda tetiva ramena i izljev u ovojnicu tetive bicepsa. Tuženik je tužiteljici davao obećanja da će je obeštetiti i tretirati kao da radi, te iz tog razloga nije prijavila ozljedu na radu. Ista je bila na bolovanju u trajanju od mjesec i 12 dana. Tužiteljica da se vratila na posao 05.10.2023.g. i radila je do 14.12.2023.g. kada je zbog prevelikog posla i opterećenja opet trpjela jake bolove, te je morala ponovno otići na bolovanje, a trpjela je i duševne boli. Tužiteljica da je obavila i operativni zahvat u specijalnoj bolnici Akromion, te je u tom smislu imala troškove u iznosu od 2.685,00 eura. Posljedice zadobivanja tjelesne ozljede tužiteljici da su znatno narušile fizičko zdravlje, liječenje da još i danas traje, ista da je morala biti u stanju mirovanja kojom situacijom da je istoj bila potrebna tuđa njega i skrb, a ovaj događaj da se reflektira i na psihičko stanje pa da tužiteljica osjeća tjeskobu i napetost. Zbog svega naprijed navedenog tužiteljica da potražuje s osnove povrede prava osobnosti, naruženosti i umanjenja životnih aktivnosti, a imajući u vidu posljedice opisane ozljede koje iste mogu imati utjecaj na normalno funkcioniranje života i to: s osnove pretrpljenih fizičkih bolova povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje u trenutku povređivanja, tijekom liječenja iznos od 1.728,75 eura, s osnove pretrpljenog primarnog i sekundarnog straha koji su se očitovali nakon zadobivanja ozljede iznos od 1.728,75 eura, s osnove duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 1.728,75 eura, s osnove naruženosti i umanjenja životne aktivnosti zbog teškog invaliditeta iznos od 1.728,75 eura. Tužiteljici da je bila potrebna pomoć i njega druge osobe, obavlja fizikalnu terapiju, te potražuje iznos od 400,00 eura, a imala je i troškove liječenja u iznosu od 2.685,00 eura.

2. Tužiteljica je konačno podneskom od 14. siječnja 2026. uredila tužbeni zahtjev na način da s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 6.126,00 eura, te s osnova imovinske štete odnosno tuđe njege i pomoći te troškova liječenja iznos od 3.085,00 eura, te parnični trošak.

3. U svom odgovoru na tužbu od 23. svibnja 2024. tuženik navodi da osporava osnov, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda kao i visinu svih iznosa koje tužiteljica potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i visinu imovinske štete koju tužiteljica potražuje tužbom jer isti nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom u privitku tužbe. Tuženik da nije kriv za nastanak štetnog događaja niti je nastanak istoga njegova odgovornost ili suodgovornost te se u cijelosti osporavaju takvi navodi iz tužbe. Nadalje, tužiteljica da od ranije ima teške degenerativne promjene na ruci te iste da nisu ni u kakvoj vezi sa štetnim događajem, a što da će jasno potvrditi sudski vještaci. Isto tako, tužiteljica da je u dva navrata bila na bolovanju i to od 24.8.2023. - 4.10.2023.g., a potom opet od 14.12.2023.g. - 14.5..2024.g. Životno je i logično da tužiteljica ne bi radila 2 mjeseca između dva bolovanja da je ista trpjela bolove ili bilo kakve tegobe vezano za štetni događaj. Posebno se napominje kako je za prvi period bolovanja datum početka privremene nesposobnosti za rad po dijagnozi određenoj 24.8.2023. - a takav nalaz da uopće ne prileži sudskom spisu, a što je još bitnije, drugi period bolovanja je utemeljen po određenoj dijagnozi od 14.12.2023.g. - a koji nalaz također uopće da ne prileži sudskom spisu (uvid u potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad). Predlaže sudu od HZZO i HZMO službenim putem zatražiti prijavu / rješenje o ozljedi na radu, izvješća o privremenoj nesposobnosti o radu kao i šiframa na koje su iste otvoreni, a sve kako bi vještaci medicine rada isto imali na uvid prije vještačenja. Tuženik se ne protivi se prijedlogu tužiteljice za provođenjem vještačenja po vještaku ortopedu, ali se protivi po vještaku neuropsihijatru jer takve domene specijalizacije više nema. Tuženik predlaže pozvati tužiteljicu da se izjasni je li njeno liječenje završeno te prileži li spisu sva dokumentacija koju posjeduje. Ukoliko je liječenje završeno i stanje tužiteljice stabilizirano, tuženik da se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja po ortopedu, a potom po vještaku radne medicine no predlaže sudu da prije određivanja medicinskog vještačenja, a sukladno odredbi članka 251. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) o osobi vještaka prethodno sasluša stranke te se unaprijed protivi izvanraspravnom određivanju vještaka. U svakom slučaju, radi ekonomičnosti postupka i karaktera same ozljede, predlaže se medicinsko vještačenje, sukladno odredbi članka 252. ZPP-a, provesti po jednom vještaku - ortopedu. Nadalje osporava se u cijelosti zatražena naknada za imovinsku štetu tužitelja kako za tuđu pomoć i njegu, tako i za troškove liječenja. Tuženik osporava da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju koje bi opravdalo dosudu zatraženog iznosa. Tuženik da nije dokazao da mu je ista bila pružana, a i ako je, ista je zasigurno bila pružana od strane ukućana, odnosno strane nestručne osobe u kojem slučaju sudska praksa kao cijenu sata uzima 15,00 kn. Nadalje, troškovi liječenja se osporavaju u cijelosti kao nepotrebni. Naime, sve kontrole i liječenja da su mogli biti učinjeni preko HZZO-a, a o čemu će se također očitovati sudski vještak, a po potrebi i HZZO. U odnosu na zatraženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata tuženik ističe kako je jedan stav zauzela sudska praksa dosuđujući kamate od dana donošenja presude. Opreza radi, ukoliko bi sud uzeo opravdanim postojanje potrebe za tuđom pomoći i njegom, naglašava se kako kamate na istu mogu početi teći također tek od presuđenja. Naime, nereparirana (nenovčana) imovinska šteta da nastaje tek danom presuđenja, tj. tek u trenutku kada ne-novčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica. Slijedom prednje izloženog tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom i obveže je na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 49-57 spisa); spisa HZZO, Regionalni ured Split broj: UP/I-502-03/24-02/8; prijave o ozljedi na radu (list 68-72 spisa); dopisa HZZO-a od 10.10.2024. uz tiskanicu o priznatoj ozljedi na radu (list 73-75 spisa); uputnice liječničkom povjerenstvu (list 76-78 spisa); zaključka HZZO od 24.04.2024. (list 90-91 spisa); zaključka HZZO od 04.01.2024. (list 94-95 spisa); rješenja HZZO od 18. srpnja 2025. (list 124-128 spisa); pisane izjave svjedoka ĐU (list 117 spisa); saslušanjem svjedoka DUŠ (list 99-100 spisa), AU (list 100-101 spisa), OU (list 112-113 spisa), SU (list 114-115 spisa), saslušanjem tužiteljice DU (list 101-102 spisa); saslušanjem tuženika CU (list 147-148 spisa); pregledom nalaza i mišljenja sudskog ortopeda dr. Danči Tripalo (list 129-130 spisa) te sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice (list 130-131 spisa); medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

6. Predmet spora je između ostalog zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete, a po štetnom događaju od 22. kolovoza 2023.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila kod tuženika zaposlena na radnom mjestu radnice u pekari kod tuženika.

8. Među strankama je sporna činjenica da li su se u odnosu na tuženika ispunili zakonski uvjeti iz odredbe članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 7/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), a prema kojim odredbama tuženik kao poslodavac može u potpunosti biti oslobođen za nastalu štetu ili prema kojim odredbama se tuženikova odgovornost za štetu može umanjiti.

9. Iz pregledanog spisa HZZO-a, Regionalnog ureda Split UP/I-502-03/24-02-8 proizlazi da je navedeno tijelo priznalo tužiteljici ozljedom na radu ozljedu nastalu dana 22.08.2023.godine, te da je poslodavac-tuženik u tom smislu prijavio ozljedu na radu, a ozljeda je priznata ovjerom tiskanice prijava o ozljedi na radu pod evidencijskim brojem OR 54932 220823 7/2024. Iz priloženog nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva HZZO-a u navedenom spisu proizlazi da je isto navelo u mišljenju da tužiteljica kao osiguranica se dana 22.08.2023.godine prilikom zatvaranja vrata na odlasku sa posla, a koja da je trebalo zatvoriti pri zatvaranju poskliznula i pala na lijevu stranu tijela ozlijedivši lijevo rame i lijevi dio prsnog koša. Navedeno je da su opisanim načinom ozljeđivanja mogle nastati ozljede kontuzija ramena i nadlaktice lijevo i kontuzija prsnog koša lijevo, te da su te ozljede sa medicinskog gledišta mogle nastati u okolnostima i na način kako je navedeno u priloženoj dokumentaciji vezano za predmetni štetni događaj od 22.08.2023.

10. Iz iskaza svjedokinje DUŠ, saslušane na ročištu glavne rasprave od 15. siječnja 2025. (list 99-100 spisa), proizlazi da je ona također zaposlena u istoj pekari u kojoj se tužiteljici dogodio štetni događaj 22. kolovoza 2023., ali da ona nije direktni očevidac navedenog događaja. Naime, svjedokinja ističe da je ona u navedenoj pekari radila ujutro, a da je tužiteljica radila popodne, te da je od drugih radnika sutradan saznala da je tužiteljica pala i ozlijedila rame. Ističe da su u navedenoj pekari ulazna vrata na strani gdje se nalazi garderoba duže vrijeme bila neispravna te su se teško zatvarala pa su oni kao djelatnici pekare tražili pomoć od pekara za zatvaranje navedenih vrata. Ista navodi da su i od poslodavca 1,2 puta tražili da popravi vrata, ali da se ništa nije dogodilo, odnosno krivo je shvaćena jednom je poslodavac popravio vrata ali su se nakon kraćeg vremena vrata ponovno pokvarila te ih je ponovno trebalo popraviti. Svjedokinja navodi da misli da je tužiteljica podjednako kao i ona bila u ugovornom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika te misli da se radno mjesto i nje i tužiteljice vodilo kao da su pomoćne radnice kod tuženika. ista navodi da su one u navedenoj pekari popodne izrađivale lisnato tijesto, a kroz jutro dizana tijesta. Ista ističe da ona nije upoznata da li je tužiteljica od strane poslodavca osposobljena za rad na siguran način, ali da su i ona i tužiteljica na navedenom radnom mjestu imale svu pripadajuću zaštitnu opremu osiguranu od strane poslodavca. Svjedokinja ističe da nije upoznata da li je povodom štetnog događaja na lice mjesta izlazila Inspekcija za zaštitu na radu. Nadalje ističe da su njihovo radno mjesto održavale ona i tužiteljica same, a da uvjeti na tom radnom mjestu nisu bili idealni jer da je bila riječ o skučenom prostoru, ali da su se one tu snalazile i tako obavljale posao. Nakon što su se vrata pokvarila drugi put svjedokinja izjavljuje da se ne može sjetiti je li upozorila tuženika na to, ali da su svi u pekari znali da su navedena vrata i nadalje pokvarena, a da su i šeficu D stalno na to upozoravali i da je šefica govorila kako će to reći poslodavcu. Svjedokinja ponavlja izričito da se ne može sjetiti da li je baš upravo ona govorila tuženiku i šefici C da su navedena vrata pokvarena nakon što su se drugi put pokvarila. Navodi da u pekari postoji zaposlena čistačica, ali da navedena čistačica nije puno posla obavljala u navedenom prostoru, te da se ista zove Ć, a da joj ne zna prezime te da je ista bila zadužena za pekari i u krugu pekare. Navodi da navedena čistačica nije čistila taj sektor gdje su ona i tužiteljica radile, te da je poslodavac to pripisivao njima da one koje rade u tom prostoru to trebaju čistiti te da se nisu na to žalile jer da im je kazano da je to posao nje i kolegice te da misli da joj je to rekla šefica C, jer da se tako radilo i prije nje, a kad je ona došla tu raditi da se nastavilo tako raditi.

11. Iz iskaza svjedoka AU, saslušanog na ročištu od 15. siječnja 2025. (list 100-101 spisa) proizlazi da on nije bio na radnom mjestu kod tuženika onog dana kad je tužiteljica kao njegova kolegica doživjela ozljedu na radu 22.8.2023. pa u tom smislu nije bio neposredni očevidac samog događaja. isti navodi da su se u pekari nalazila ulazna vrata koja da su veći dio vremena bila pokvarena te da ih je trebalo silom zatvarati i otvarati. Ističe da mu je poznato da se u jednom navratu mijenjala brava na vratima i da je to radio jedan stariji čovjek po nalogu CU. U odnosu na činjenicu da li mu je poznato što se točno dogodilo tužiteljici navedene prigode, svjedok ističe da je ista pokušala zatvoriti navedena neispravna vrata pa da je u tom pokušaju skliznula i pala te slomila mišić u desnoj ruci, te da misli da je u tom trenutku istoj pomogao zatvoriti vrata još netko od kolega. Ističe da je on u to vrijeme bio zaposlen kao slastičar također u istoj pekari. Nadalje svjedok navodi da on ne zna da li je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način na navedenom radnom mjestu, ali da zna da je nakon štetnog događaja na lice mjesta izašla policija ali da ne zna što je točno utvrđeno vezano za štetni događaj. Također ističe da je tužiteljica samo djelomično imala zaštitnu opremu navedenog dana i to pregaču i majicu pa je u tom smislu poslodavac djelomično osigurao odjeću i obuću. U odnosu na radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, svjedok navodi da je to radno mjesto da su radnici morali čistiti i održavati sami, te da premda su imali čistačicu zaposlenu da ona nije dolazila na to mjesto gdje su oni radili, već da su sami morali čistiti navedeni prostor, te da je tu znalo biti klizavo i pobrašnjeno. U odnosu na činjenicu tko je i dali je upozoravao poslodavca da su vrata neispravna i da ih treba popraviti nakon što je istima promijenjena brava isti navodi da su na to upozoravali uglavnom radnici koji su radili na lisnatom a da on osobno nije davao ta upozorenja, ali da su se na lisnatom na to žalili. Na upit suca da li su navedena spomenuta vrata do dan danas ostala neispravna isti odgovara da ne zna budući da on ne radi kod tuženika od veljače 2024. te da se navedena vrata do njegovog odlaska iz pekare nisu popravila. Vezano za zaštitnu opremu ističe da je poslodavac njemu samo majicu i hlače, a da im nije osigurao radne cipele. Navodi da je nosio vlastitu obuću, te da mu je poslodavac nije osigurao, a na daljnji upit da li zna je li poslodavac tužiteljici osigurao obuću ili je ona nosila svoju obuću, isti odgovara da je i tužiteljica nosila vlastitu obuću na poslu, te da joj je poslodavac nije osigurao.

12. Iz iskaza tužiteljice DU (list 101-103 spisa), opisujući štetni događaj, proizlazi da je navedenog dana pred kraj radnog vremena prije nego je trebala ići kući zajedno s kolegom spremala kolače u frižidere, a prije nego bi se spustila u donji dio pekare budući da prije nego se spusti u donji dio koji se ne vidi da treba zatvoriti ulazna vrata da ne bi netko ušao u prostor i nešto otuđio. Ista ističe da ta ulazna vrata koja su se tu nalazila nitko ni ona ni kolega nisu mogli zatvoriti sami već je eventualno uvijek bilo dvoje kolega vezano za zaključavanje navedenih vrata. Ističe da je navedeni cijeli tjedan radila popodne te joj je kolega JU cijeli tjedan pomagao da zatvori ta navedena vrata. Ističe da je navedene prigode pritiskala vrata, a da je JU ista trebao zakrakunati i zaključati ključem. Navodi da je njoj za pritiskanje navedenih vrata bila potrebna poprilična snaga budući je vrata pritiskala s obje ruke pa su joj zato u navedenom trenutku noge proklizale, te da se pokušala zaustaviti uz pomoć plastičnih kutija koje su na tom mjestu stajale za odlaganje kolača ali da nije uspjela u tome te je pala na lijevu ruku koja je bila ispružena. Ista navodi da je u prvi momenat na RTG-u utvrđeno da nije ništa slomljena, al da je daljnjom obradom utvrđeno da su pokidane dvije tetive u lijevom ramenu te da se odlomila glava bicepsa u lijevom ramenu, te da je imala rupturu mišića bicepsa. Navodi da je imala operaciju u specijalnoj bolnici Akromiom i da joj je tu rađena operacija, te da je radila 3 tjedna fizikalnu terapiju, te je uzimala lijekove protiv bolova, nosila 55 dana specijalnu udlagu na ruci jer joj se ruka nije smjela pomicati iz ramena. U odnosu na mjesto rada na kojem je radila i pala ističe da je pod bio brašnjav i mastan u trenutku kad je ona pala i kad je tu radila, te ističe da kad je počela raditi na tom radnom mjestu da su joj kolegice rekle da radnici, pa i ona, moraju sami na tom mjestu čistiti prostor, te da su oni to radili po završetku radnog vremena te im je kazano da to ne čisti čistačica. Tužiteljica nadalje navodi da ona nije došla neiskusna raditi na navedeno radno mjesto u pekari, jer da je na takvim poslovima radila 20 godina, te da ne zna da li je poslodavac istu osposobio za rad na siguran način u smislu zakonskih propisa, ali da zna da je morala obaviti zdravstveni pregled za rad u pekari te navodi da je imala ugovor o radu na radnom mjestu radnika u pekari te da je ugovor bio na neodređeno vrijeme. Ističe da je nakon nezgode čula od kolegice da je policija izašla na lice mjesta, a da ništa drugo ne zna. Vezano za predmetna vrata navodi da su ta vrata manje-više stalno bila neispravna, da je tražila od šefice C da navedena vrata treba popraviti, navodi da su vrata popravljena mjesec i pol, dva prije nego se njoj dogodila nezgoda, te da su se nakon toga vrata opet pokvarila. Nadalje ističe da su ona i kolegice i nakon toga ponovno upozoravale šeficu D na navedena vrata budući je opet trebalo biti dvoje ljudi kako bi se ista trebala zatvorili, a da je ona rekla da će o tome obavijestiti CU. Vezano za radnu odjeću i obuću, tužiteljica navodi da joj je možda u tih par godina što je radila možda osigurao tri majice i dvije pregače, a da je na dan kad joj se dogodila nezgoda imala vlastitu odjeću i obuću, a ne onu koju joj je osigurao poslodavac, jedino možda da je taj dan imala majicu koju joj je dala C. Navodi da je u ugovoru o radu bilo navedeno i održavanje i čišćenje radnog mjesta, ali da nije bilo precizirano da li se to odnosi na prostor u kojem ona radi ili općenito na pekaru, te da su u ugovoru o radu navedene radne površine, a da pod nije radna površina. Na upit tko je onda čistio taj pod ispred ulaznih vrata, ista ističe da su taj pod čistili radnici koji su radili u popodnevnoj smjeni na kraju radnog vremena. Navodi da su se tu zatekli na kraju radnog vremena ona i kolega JU, te joj je isti pomogao zatvoriti vrata i dignuti se kad je pala. Navodi da uvijek zatvaraju navedena vrata na spomenuti način. Ističe da je od trenutka ozljede na radu na bolovanju provela 8 mjeseci te da smatra da joj još liječenje nije završeno, jer da još ide na fizikalne terapije, da joj se zna zamrznuti rame, te da je promijenila radno mjesto, a da je od 6. mjeseca 2024. zaposlena u Biberona. Navodi da joj je nakon ozljede trebala pomoć kod oblačenja i svlačenja odjeće i obuće budući nije smjela micati ozlijeđenu ruku. Navodi da se nakon nezgode od 8.-10. mjeseca s poslodavcem dogovorila da neće biti oštećena, da će imati sve isplaćeno kao da normalno radi, to da je ispoštivano, te da se vratila raditi, ali da nije više mogla obavljati navedene poslove jer da je to bilo predbožićno vrijeme kad ima previše posla u pekari, te da je tada ponovno otvorila bolovanje, te je nakon toga pola godine kasnije našla novi posao. Vezano za troškove liječenja, tužiteljica navodi da se cijelo vrijeme liječila privatno te je operativni zahvat podmirila privatno u iznosu od 7.000,00 EUR, a isto tako liječenje fizikalnom terapijom i uzimanje lijekova a da je račune priložila u tužbi. Ista navodi da se nije liječila na način da joj to bude plaćeno preko HZZO-a jer da joj u javnom zdravstvu radili ništa složeno već uspostavili osnovnu dijagnozu. Ističe da se nije koristila uslugama javnog zdravstva jer da je na svaki pregled bila naručena za 3-6 mjeseci pa da ona nije mogla to sebi priuštiti jer da ima i supruga koji boluje od multiple skleroze i u kolicima je. Vezano za predmetna vrata ista navodi da se radi o izlaznim vratima iz pekare, a da je navedenog dana postupala s odgovarajućim oprezom obavljajući navedenog navedeni posao i da je primijetila da je tu brašnjavo, klizavo, te je uložila odgovarajući oprez, ali da je navedena vrata trebalo zaključati. Tužiteljica navodi da nakon što bi obavili poslove u pekari da bi se onda vršilo čišćenje navedenog poda i to metenje i pranje. Ističe da su kraj navedenih vrata u dva reda bile složene plastične kutije, te da su se tu spremali suhi kolači, a kremasti u prostoriji do u frižidere. Na upit zašto je ranije zatvorila vrata prije nego što su se kolači raspremili, tužiteljica navodi da je zatvorila da ne bi netko ušao u pekaru, te da nije i prije zatvorila jer je bilo vruće i da ne bi "crkli" od vrućine. Navodi da dok je radila u spomenutoj prostoriji da je bila sama, ali da je kad je na kraju radnog vremena trebalo zatvoriti vrata da je pozvala kolegu JU da joj pomogne, da je kolega JU došao netom prije nego što su išli zatvoriti vrata kad ga je ona zovnila. Ista navodi da je sutradan po štetnom događaju došla na posao reći C da ne može raditi i otišli te da nije ostala na navedenom radnom mjestu, odnosno ostala je svega kratko da pomogne kolegicama, ali da je nakon toga otišla na hitnu, dakle dan nakon ozljeđivanja je otišla na hitnu pomoć jer je boljelo. Ista navodi da joj je prvo bolovanje otvoreno pod običnom dijagnozom bolesti jer da se tako dogovorila s poslodavcem. Ističe da ona nije prijavila ozljedu na radu kod svog rajonskog liječnika upravo zato što se tako dogovorila s poslodavcem tuženika. Navodi da se dogovorila sa tuženikom i gospođom D da će je isti obeštetiti povodom štetnog događaju kao da radi, ali zauzvrat da ona ne prijavi ozljedu na radu te ističe da je retroaktivno prijavila navedeno bolovanje i da joj je od strane HZZO-a priznato kao ozljeda na radu, te da ju je poslodavac i plaćao 2 mjeseca od 8. do 10. mjeseca kao da radi.

13. Iz iskaza svjedokinje OU saslušane na ročištu od 7. travnja 2025. (list 112-113 spisa) proizlazi da ona samo zna vezano za navedeni događaj da joj se tužiteljica javila na dan štetnog događaja 22.08.2023. kad je došla na radno mjesto da joj se javila na šalter, te da joj je rekla da je sa kolegom ŽU pokušala zatvoriti ulazna vrata i da je pala i ozlijedila se, te da je to jedino što zna o navedenom događaju, kao i činjenica da je ista otišla na hitnu pomoć nakon što se ozlijedila. Navodi da je tužiteljica radila na radnom mjestu u proizvodnji, a da je svjedokinja radila u prodaji. Navodi da su se sporna vrata nalazila na ulazu u garderobu te da nisu bila ispravna jer da je kvaka znala zapinjati, pa i kad je ona trebala zatvoriti ta vrata da bi zvala kolegu da joj pomogne jer bi netko trebao gurnuti vrata da bi ih drugi zaključao, a da se ona osobno nije prituživala na navedena vrata, a da za druge radnike ne zna, da nije upoznata te da su navedena vrata ranije bila popravljana, ali da ne zna točno kada, a da su se uvijek loše zatvarala. Navodi da ne zna da li su se u vrijeme štetnog događaja navedena vrata mogla normalno zatvarati i otvarati i da li su bila ispravna. Vezano za zaštitnu odjeću i obuću tužiteljice navedenog dana navodi da ona sa šaltera je vidjela da je tužiteljica imala to na sebi, ali da se sa šaltera vidi samo gornji dio odjeće. Ističe da ne zna je li tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način i koji je točno naziv njenog radnog mjesta. Ističe da misli da je tužiteljica navedene prigode ozlijedila ruku, da joj je tako rekla tužiteljica te navodi da je ona tog dana radila u popodnevnoj smjeni jednako kao i tužiteljica, ali da nije bila neposredni očevidac štetnog događaja budući da ona radi u dućanu, a tužiteljica u proizvodnji, već da se njoj tužiteljica javila tog dana u 17:00 sati popodne da ide na hitnu i da je kasnije došla policija uzeti izjavu. Svjedokinja navodi da nije upoznata je li povodom navedenog štetnog događaja na lice mjesta izlazila Inspekcija zaštite na radu. Napominje da nije sigurna kad joj se točno obratila tužiteljica, da li je to točno bilo u 17:00 ili kasnije, ali je dolazila policija uzeti izjave, a da nije upoznata s tim tko je to popodne s DU radio u smjeni. Navodi da je vjerojatno JU bio u smjeni budući joj je tužiteljica rekla da joj je pomagao zatvoriti sporna vrata. Vezano za zaštitnu opremu za rad koju im je osigurao poslodavca, svjedokinja navodi da ona zna da kad je došla raditi da joj je poslodavac osigurao "mantil", a da je ona donijela na posao svoje cipele. Na upit je li joj što poznato vezano za održavanje tog prostora-radnog mjesta gdje je bila zaposlena, da li je postojala čistačica koja bi to čistila ili bi to radili radnici, svjedokinja odgovara da dućan čiste sami radnici, da pekaru čisti posebna čistačica koja je zaposlena na radnom mjestu čistačice, a slastičarnu da su također čistili sami radnici, te da radnici čiste i garderobu sami budući se radi o zajedničkom prostoru koji predstavlja prolaz. Nadalje navodi da dućan zaključavaju radnici nakon završetka radnog vremena i to onaj tko ostane zadnji, a garderobu da pretežno zaključavaju oni koji rade u slastičarni. Na upit svjedokinji tko bi njoj pomagao zatvoriti sporna vrata, ista odgovara da bi pozvala pekara koji bi radio u smjeni da joj gurne vrata da ih ona može zaključati. Ističe da misli da su prvi put nakon što su vrata bila popravljena ista tada funkcionirala Navodi da je pekar zaključavao krakun na vratima budući je krakun visoko i ona ga ne može dohvatiti jer je niska, a da bi ona samo zaključala donju bravu nakon što bi joj pekar pomogao gurnuti vrata.

14. Iz iskaza svjedokinje SU saslušane na ročištu od 7. travnja 2025. (list 114-115 spisa) proizlazi da ista nije upoznata kako se tužiteljici dogodio štetni događaj od 22.08.2023. godine budući da ona radi u međusmjeni od 10:00 do 17:00 poslijepodne, a dok ista potvrđuje činjenicu da su ona i tužiteljica kolegice, radnice u navedenoj pekari. Navodi da nije s ničim upoznata budući nije ni prisustvovala navedenom događaju, također ista nije upoznata ni s činjenicom da li su vrata na ulazu u garderobu bila ispravna budući da ona ne zaključava ta vrata, niti ih otvara ni zatvara. Navodi da je ona čistačica kod tuženika te na pitanje je li ona prolazila kroz sporna vrata gdje se nalazi garderoba te da li ih je zaključavala i otključavala ista odgovara da ona tu prolazi kad se presvuče i da ih nije nikad ni zatvarala ni otvarala, da su ta vrata uvijek otvorena. Svjedokinja navodi da nije bila na mjestu gdje se dogodila nezgoda, ali da je tog dana kad se tužiteljici dogodila nezgoda ista radila. Svjedokinja nadalje navodi da ima garderobu u koju se presvlači i da su joj osigurana od poslodavca sredstva za čišćenje, a da joj je odjeću osigurao poslodavac. Ističe da za čišćenje slastičarne ona nije zadužena već da čisti burekdžinicu, kupaonu, wc, prostoriju gdje se razvlače lisnata tijesta i gdje je glavna pekara da čisti gdje se nalazi peć. Na upit dali je svjedokinji poznato je li kod ulaza u garderobu postoji plastična ambalaža ista odgovara da ako postoji plastična ambalaža da istu baca onaj tko je iznese, a da je ona primijetila samo kantu za smeće u koju se baca ambalaža. Vezano za radnu opremu ista navodi da je imala osigurane papuče, majicu i hlače, a da u slučaju da se uprlja da umjesto hlača i majice donese svoju osobnu odjeću hlače i majicu budući da navedenu odjeću mora mijenjati svakodnevno te da zna da i pekari nose zaštitnu odjeću i obuću. Ističe da je čistila ponekad i garderobu. Na upit je li u tom hodniku u toj garderobi postoje kutije u kojima stoje suhi kolači, ista odgovara da postoje kutije, da ona ne zna što je u njima, da ih nekad ima, a nekad nema u hodniku. Ističe da joj je kazano da ne treba čistiti dio gdje je slastičarna i garderoba. Navodi da u svom radnom vremenu često mete, čisti wc kad dolazi, pere sudoper i tepsije, čisti stolove na kojima se razvlači tijesto te navodi da ona sve čisti za što je zadužena, a subotom i generalno da čisti, a onaj tko nešto radi na stolu da on sam za sobom također počisti. Navodi da u prostoriji gdje je rekla da se razvlači lisnato rade i pekari, da se radi i jedno i drugi, a da ona ne ulazi detaljno u posao što pekari rade. Navodi da u dijelu gdje tužiteljica radi (ne na mjestu gdje joj se dogodila šteta) pere pod jednom ili više puta dnevno, svjedokinja odgovara da pere pod ujutro odnosno da ga ujutro obriše da ne smeta, a kad završi radno vrijeme da pere kompletan pod gdje tužiteljica radi, te na upit tužiteljice da li bi ona zamolila tužiteljicu da dok se pod ne osuši da se tu ne šeta, ista odgovara potvrdno.

15. Iz ovjerene izjave svjedoka ĐU (list 117 spisa) koji je ispričao nedolazak jer odlazi raditi u Australiju pa iz tog razloga nije mogao pristupiti na sud, proizlazi da je tužiteljica bila njegova kolegica na poslu te je dana kada se istoj dogodila nezgode on bio s njom u pekari odnosno da se ona nalazila pored njega dok je zatvarao vrata. Ta vrata da su već bila pokvarena pa iza toga popravljena, ali se opet dogodio kvar, možda tog tjedna kad je tužiteljica pala. Navodi da ga je i ranijih dana zvala da joj on otvori ili zatvori ta vrata, te da su svi znali da su ta vrata pokvarena. On da o tome nije obavijestio ni poslodavca ni ikog drugog, a da misli da nisu ni drugi radnici. On da je bio s DU kad je pala i da može reći da je on gurao vrata da ih zatvori, te je upotrijebio silu i guranje, a da tužiteljica nije gurala vrata te da nije ni pala radi guranja vrata jer je on to radio. Što se tiče čišćenja pekare i prostorija da su to uvijek radili radnici na kraju svoje smjene ujutro i popodne jer da se radi o pekari i tu da svugdje ima brašna pa treba paziti i održavati sve čistim. Navodi da kad je počeo raditi kod ovog poslodavca, da mu je isti dao radnu odjeću i obuću koju da je nosio na poslu. Naposljetku ističe da ga je tužiteljica više puta tražila da potpiše papire koje je ona napisala, te da mu je prijetila ako ne potpiše da će ga prijaviti i policiji jer je on bio na ograničenom boravku zbog spajanja obitelji te da nije smio imati nikakvu policijsku kaznu.

16. Iz iskaza tuženika CU danog na ročištu glavne rasprave od 27. ožujka 2026. (list 147-148 spisa) proizlazi da je tužiteljica kod njega radila u pekari i da misli da je njeno radno mjesto bilo radno mjesto slastičara, te da je dana kada se dogodio štetni događaj radila u popodnevnoj smjeni. Navodi da je ista bila osposobljena za rad na navedenom radnom mjestu, te je imala sva pripadajuća zdravstvena uvjerenja. Navodi da joj je kao poslodavac osigurao zaštitnu odjeću i obuću. Navodi da su ga kolegice tužiteljice iz pekare obavijestile o navedenom štetnom događaju koji se dogodio tužiteljici i to nekoliko dana nakon štetnog događaja. Ističe da je tužiteljica dan nakon štetnog događaja dakle sutradan bila na radnom mjestu i da je potom saznao da je otvorila bolovanje iz razloga što je pala na radnom mjestu, a da on prije nego su mu kolegice to rekle nije o tome imao nikakvih saznanja. U odnosu na činjenicu koja saznanja ima vezano za vrata koja se nalaze u prostoru pekare o kojima je riječ u ovom postupku, zz tuženik navodi da koliko on ima saznanja da su ta vrata u vrijeme štetnog događaja bila ispravna, te da ista nisu bila ispravna da bi njemu netko od radnika ili poslovođa prijavio kvar vezano za ta vrata. Navodi da su prije štetnog događaja ova vrata bila neispravna i da mu je prijavljen kvar na vratima te da je on zvao osobu koja mu to održava i da je kvar otklonjen. Isti navodi da on nije od radnika čuo ništa konkretno vezano za sam štetni događaj i nikakve detalje, ali da zna da je u početku tužiteljica otvorila obično bolovanje, a naknadno nakon što su utvrđene okolnosti sastavljena od strane njega kao poslodavca prijava vezano za ozljedu na radu. Ističe da je u prijavi ozljede na radu po onom što mu je navela tužiteljica navedeno da se ista poskliznula i pala na rub. Ističe da ne zna točno koje je ozljeda tužiteljica zadobila u štetnom događaju ali da zna da je ozlijedila rame. Navodi da misli da je tužiteljica bila na bolovanju neka 3 mjeseca nakon štetnog događaja, te navodi da nije bila pozivana inspekcija zaštite na radu. Ističe da je dolazila policija, a nakon što je on istakao kako se dogodila nezgoda da nije bilo nikakvih daljnjih postupanja. U odnosu na činjenicu što je izjavio JU vezano za štetni događaj, isti navodi da je JU samo rekao u izjavi da tužiteljica nije pala nego da se u biti naslonila na gajbe od kolača. U odnosu na činjenicu da li je još netko osim IU bio neposredni očevidac samog događaja zz tuženika navodi da koliko on zna nitko nije bio neposredni očevidac osim IU. Navodi da se sporna vrata nalaze odmah do prostorije gdje radnice rade slastice i da se kroz ta vrata prolazi s druge strane, a da je sa suprotne strane garderoba. Zz tuženika navodi da su na podu u prostoru gdje tužiteljica radi protuklizne pločice, a da sami radnici tijekom smjene čiste pod, a potom tijekom dana i čistačica. Navodi da postoji i zaposlena čistačica koja sve to održava. Ističe da je tužiteljici od zaštitne opreme osigurana odjeća, kapa i obuća za to radno mjesto, a da mu nije poznato iz kojeg je razloga sutradan, odnosno dan nakon štetnog događaja tužiteljica došla na radno mjesto. Vezano za mehanizam i način na koji su se ta sporna vrata zatvarala, zz tuženika navodi da mu je poznato, da vrata imaju s gornje strane dva krakuna i bravu koja se zaključava, te da je za zaključavanje i zatvaranje tih vrata bila u obvezi osoba koja zadnje izađe iz prostorije. Navodi da su tužiteljica i svjedoci u ovom predmetu bili skloni otvarati bolovanje i to svjedoci koje je tužiteljica predlagala i to MU i ČU. Navodi da se ovo ponašanje tužiteljice očitovalo na način da je tužiteljica nakon štetnog događaja otvorila bolovanje, vratila se na posao i nakon nekog vremena opet otvorila bolovanje, te su tada i MU i ČU otvorili bolovanje kad i tužiteljica. Navodi da nije upoznat je li u prvom dijelu HZZO priznao tužiteljici ozljedu na radu.

17. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a odredbom članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Temeljem odredbe članka 17.stavka 1. navedenog Zakona o zaštiti na radu je propisano da je poslodavac obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima. Također je odredbom članka 17.stavka 2. navedenog Zakona o zaštiti na radu propisano da je poslodavac obvezan provoditi prevenciju u radnim postupcima u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, a pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu. Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. navedenog Zakona o zaštiti na radu je propisano da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu sa pravilima zaštite na radu. Nadalje, temeljem odredbe članka 41.stavka 3. navedenog Zakona o zaštiti na radu je propisano daje poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad u ispravnom stanju, te da se koriste u skladu sa pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.

18. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica dana 22.08.2023.godine doživjela kod tuženika ozljedu na radu i to prilikom zatvaranja vrata na odlasku sa posla, a koja su vrata bila neispravna, koja je trebalo gurati pri zatvaranju da bi se mogla zatvoriti, a koje prigode se tužiteljica poskliznula i pala na lijevu stranu tijela te je ozlijedila pri tome lijevo rame i lijevi dio prsnog koša. Ovakav nalaz i mišljenje u odnosu na okolnosti navedenog ozljeđivanja tužiteljice je iznio i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, a koji je u dva navrata pozivao tuženika-poslodavca tužiteljice i to zaključcima od 04.01.2024.godine i 24.04.2024.godine da tom tijelu dostavi sve podatke –dokumentaciju vezano za predmetnu nezgodu na radu. HZZO, Regionalni ured Split je ovom sudu dana 11.12.2024. (list 65-95 spisa) dostavio ovom sudu cjelokupni spis tužiteljice UP/I-502-03/24-02/8, a vezano za predmetnu ozljedu na radu, a koji spis je ovaj sud pregledao i iz kojeg proizlazi da je tužiteljici povodom navedenog štetnog događaja od 22.08.2023.godine ozljeda nastala tog dana priznata ozljedom na radu ovjerom tiskanice prijava ozljede na radu, pod evidencijskim brojem OR 54932 220823 7/2024. Iz iskaza saslušanog tuženika CU (list 147-148 spisa) u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je isti popunio navedenu prijavu ozljede na radu. Prema mišljenju ovog suda tuženik kao poslodavac je morao osigurati u konkretnom slučaju da radno mjesto tužiteljice i sredstvo rada (navedena vrata) budu sigurna, a u skladu s onim što je propisano citiranim odredbama Zakona o zaštiti na radu (''NN''71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18). Međutim, iz iskaza saslušane tužiteljice, svjedokinje DUŠ, te svjedoka ČU kao i svjedokinje RU nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da su vrata pri čijem se zatvaranju tužiteljica ozlijedila 22.08.2023.godine duže vrijeme bila neispravna te da su jednom bila popravljena, ali bez trajnog otklona kvara na istima pa se navedena vrata u kontekstu onoga što je propisano citiranom odredbom članka 41.stavka 3. Zakona o zaštiti na radu ne mogu smatrati sigurnim sredstvom rada. U konkretnom slučaju radnici kod tuženika pa i tužiteljica su prijavljivali neispravnost navedenih vrata poslodavcu budući navedeno proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice, kao i iskaza svjedoka ČU. Naime, svjedok ČU je decidirano izjavio u iskazu da su radnici koji su radili na lisnatim tijestima upozoravali poslodavca da su navedena vrata neispravna, a tužiteljica je u iskazu istakla da su ona i kolegica o neispravnosti navedenih vrata obavještavale šeficu D, a koja da je istakla da će o tome obavijestiti poslodavca-tuženika, a što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja CUŠ. Iz iskaza tužiteljice i navedenih svjedoka DUŠ, te ČU kao i RU jasno proizlazi da je tuženik kao poslodavac propustio ukloniti kvar na navedenim ulaznim vratima pa su ista bila neispravna u vrijeme štetnog događaja, te je time propustio u navedenoj situaciji tužiteljici osigurati sigurne uvjete rada, a zbog čega je isti prema mišljenju ovog suda odgovoran tužiteljici za nastalu štetu-ozljedu na radu. Tužiteljica se, a što i proizlazi iz njenog iskaza ponašala navedene prigode s dužnom pažnjom budući se njeno ponašanje uklapa u očekivano izvršavanje radnog zadatka u uvjetima koje je odredio poslodavac. Ista je obavještavala prema svom iskazu, iskazu DUŠ i ČU šeficu D, o činjenici da navedena vrata unatoč popravku neispravna i da se jedino mogu zatvarati guranjem i upotrebom sile, te je šefica C rekla radnicama da će o navedenom obavijestiti poslodavca, ali unatoč navedenom da vrata nisu bila popravljena. Također je tužiteljica na dan štetnog događaja pozvala radnika VU da joj pomogne zatvoriti navedena vrata budući su se ista mogla zatvarati samo uz pomoć dvije osobe na način da je jedna osoba gura navedena vrata silom, a druga iz zaključava. Ove činjenice je potvrdila u iskazu i svjedokinja RU koja je istakla da su se sporna vrata nalazila na ulazu u garderobu, da nisu bila ispravna jer je kvaka zapinjala te da i kad bi ona trebala zatvoriti navedena vrata da je također zvala kolegu da joj pomogne, da je uvijek netko trebao gurnuti navedena vrata da bi ih druga osoba mogla zaključati. Iz navedenog je razvidno da kad je na dan štetnog događaja tužiteljica pozvala VU, radnika da joj pomogne zaključati vrata da je ista postupala s dužnom pažnjom budući i iz iskaza iste proizlazi da je navedeno uradila da spriječi neovlašteni ulaz u radni prostor i eventualno otuđivanje stvari iz prostora dok je istoj poslodavac trebao osigurati da se ta radnja obavi na siguran način. Obzirom da iz iskaza svjedoka ČU, tužiteljice i svjedokinje DUŠ jasno proizlazi da su radnici koji su radili na radnom mjestu tužiteljice obavještavali poslodavca putem šefice C da su navedena vrata neispravna pa tuženik CU neosnovano u iskazu tvrdi da nije imao saznanja o kvaru na navedenim vratima, te da njega nitko o tome nije obavještavao. Također iz iskaza tužiteljice, svjedokinje RU, ČU, MU jasno proizlazi da su sporna navedena vrata na dan štetnog događaja bila neispravna unatoč ranijem jednom popravku kojeg je tuženik poduzeo pa u tom smislu navedeni iskazi dovode u pitanje vjerodostojnost onog djela iskaza saslušanog tuženika CU u dijelu iskaza u kojem isti tvrdi da su navedena vrata bila ispravna. Pored navedenog iz dokaza provedenih u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o održavanju čistoće radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila na dan štetnog događaja. Naime, iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da je na mjestu gdje je tužiteljica radila pod bio brašnjav i masan. Navedeni dio iskaza tužiteljice je potvrdila u svom iskazu i svjedokinja CUŠ koja je navela da uvjeti na radnom mjestu gdje su ona i tužiteljica radile nisu bili idealni te da su ona i tužiteljica same morale, a kako im je naložio poslodavac održavati čistoću mjesta na kojem su radile. Također je i svjedok ČU istakao da je i on sam čistio prostor u kojem je radio s drugim kolegama i da čistačica koja je kod tuženika bila zaposlena nije ulazila u taj prostor, a da je prostor u kojem je radio klizav i pobrašnjen. Svjedokinja EU je u svom iskazu potvrdila činjenicu da je bila zaposlena kod tuženika kao čistačica, ali iz njenog iskaza decidirano proizlazi da ista od strane tuženika kao poslodavca nije bila zadužena za čišćenje svih prostorija, te je navela da nije čistila pod na mjestu gdje je tužiteljica doživjela nezgodu na radu, te da nije čistila prostor slastičarne i garderobe. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je na mjestu tužiteljičinog rada pod bio masan i brašnjav, a na mjestu gdje je tužiteljica bila na dan štetnog događaja i doživjela nezgodu čistačica uopće nije čistila pod. Klizav pod od brašna i masnoće povećava sam po sebi rizik proklizavanja, a poslodavac u tom smislu mora organizirati čišćenje ili osigurati protuklizne mjere i obuću. Tuženik kao poslodavac nije navedeno osigurao, a što je razvidno iz činjenice što nije zadužio čistačicu EU da čisti prostor garderobe i slastičarne, posebice mjesto na kojem se tužiteljici dogodila nezgoda, a iz iskaza svjedoka ČU, DUŠ i tužiteljice jasno proizlazi da su radnici sami održavali čistoću prostora u kojem radi, dok čistačica nije ulazila u taj prostor budući joj je tako naložio tuženik kao poslodavac. Tuženik CU u svom iskazu nije ničim potkrijepio svoju tvrdnju da se na mjestu gdje je tužiteljica pala nalazio protuklizni pod budući to ne proizlazi iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka pa čak ni iz iskaza svjedoka VU, a koji je bio jedini neposredni očevidac događaja u kojem se ozljedila tužiteljica, te koji je decidirano izjavio da su u tuženikovoj predmetnoj pekari čistili sami radnici na kraju svoje smjene i ujutro jer da se radi o prostoru u kojem je posvuda brašno. JU kao ni svjedokinja EU, a i nitko drugi od saslušanih svjedoka u ovom postupku nisu u iskazima isticali da bi se na mjestu gdje se tužiteljica nalazila nalazio protuklizni pod niti to proizlazi iz njihovih iskaza pa se navedena činjenica ne može smatrati dokazanom. Kad se uzme u obzir iskaz svjedoka ČU iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tuženik samo djelomično osigurao zaštitnu opremu budući da ni njemu ni tužiteljici nije osigurao radne cipele već da je tužiteljica nosila svoju obuću, a podjednako je bilo i sa svjedokinjom OU koja je također navela u iskazu da joj je poslodavac osigurao mantil, a da joj nije osigurao radne cipele budući je došla raditi u svojim cipelama, tad jasno proizlazi da je poslodavac postupio protivno odredbi članka 41. stavka 1., te članka 41.stavka 3. navedenog Zakona o zaštiti na radu budući na mjestu gdje je tužiteljica doživjela radnu nezgodu nije osigurao adekvatno čišćenje prostora, odgovarajuće protuklizne mjere i adekvatnu obuću, a u odnosu na sredstvo rada, navedena ulazna vrata u prostor koja služe ujedno i kao izlazna vrata iz prostora nije osigurao da budu u ispravnom stanju, a o čemu prema iskazima navedenih saslušanih svjedoka u ovom postupku ČU, DUŠ, OU, te tužiteljice je zasigurno mogao imati saznanja jer su se radnici obraćali poslodavcu da su navedena vrata i nakon popravka neispravna, a i iz iskaza istih jasno proizlazi da su svi radnici koji su radili kod tuženika, a ne samo tužitelj otvarali zbog neispravnosti navedena vrata na jedini moguć način i to tako da uvijek netko svom snagom gura navedena vrata, a drugi kolega ih zaključava. Također ovaj sud ne poklanja vjeru ni dijelu iskaza svjedoka FU u ovjerenoj izjavi dostavljenoj ovom sudu u kojem navodi da je on gurao navedena vrata, a ne tužiteljica te da se tužiteljica nije ozljedila gurajući navedena vrata budući da navedeni dio iskaza nije ni životan ni logičan ni uvjerljiv budući iz pregledanog spisa HZZO-a, Regionalnog ureda u Splitu jasno proizlazi da je tužiteljici dijagnosticirana i priznata kao ozljeda na radu nastala dana 23.08.2023.godine ozljeda lijevog ramena i lijevog dijela prsnog koša i to kontuzija ramena i nadlaktice lijevo i kontuzija prsnog koša lijevo, a za koje je upravo navedeno da ih je tužiteljica mogla doživjeti prilikom zatvaranja navedenih vrata na odlasku s posla, a koje je trebalo gurati pri zatvaranju, a zbog čega da je proklizala i pala. Da je tužiteljica zaključavala vrata, a radnik JU gurao navedena vrata kako je to naveo u svom iskazu tužiteljica usljed radnje zaključavanja vrata bez guranja ne bi mogla proklizati i pasti i doživjeti navedene ozljede, a slijedom čega ovaj dio izjave se ne može smatrati ni vjerodostojnim ni logičnim. Navedena neispravna vrata, a na čiju neispravnost su radnici upozoravali poslodavca se tretiraju kao nedostatak na navedenom objektu/sredstvu rada. Poslodavac sukladno citiranoj odredbi članka 41.stavka 3. Zakona o zaštiti na radu mora osigurati da su sredstva rada- navedena vrata koja su u konkretnoj situaciji radnici morali zaključavati prilikom odlaska sa posla pa tako i tužiteljica u uporabi i sigurna te u ispravnom stanju, te poslodavac ne smije staviti u uporabu strojeve, uređaje i sredstva ako su neispravna. Također, poslodavac je u navedenoj situaciji trebao radnicima pa tako i tužiteljici budući su navedena vrata bila neispravna osigurati da nakon završetka posla dobiju alternativni izlaz iz prostora u kojem rade ili zabraniti izlaženje na navedena vrata dok se navedeni problem ne riješi. Tužiteljica i navedeni svjedoci su prijavljivali kvar poslodavcu, ali poslodavac premda mu nije mogao ostati nepoznat rizik upotrebe navedenih neispravnih vrata nije na navedene prijave odreagirao niti ponovno organizirao popravak. Ne može se uzeti vjerodostojnom izjava saslušanog tuženika CU u kojem on ističe da ga nitko nije obavijestio o navedenoj neispravnosti navedenih vrata, te da za navedeno nije znao kad iz iskaza tužiteljice, svjedokinje DUŠ, te ČU i OU proizlazi da su navedena vrata samo jednom bila popravljana, te da su stalno bila neispravna i da su ih radnici stalno zaključavali na način da jedan radnik gura vrata svom snagom da bi ih drugi radnik mogao zaključati, a ovakve činjenice poslodavcu nisu mogle ostati nepoznate kad se uzme u obzir da su navedena neispravna vrata svi radnici otvarali na jednak način. Imajući u vidu sve navedeno, iskaze tužiteljice i navedenih svjedoka iz svega jasno proizlazi da je za radnu nezgodu koju je tužiteljica doživjela 22.08.2023.godine u pekari kod tuženika gdje je radila odgovoran isključivo poslodavac budući je isti propustio osigurati sigurne uvjete rada tužiteljici na radnom mjestu jer nije otklonio kvar na navedenim vratima, te nije tužiteljici osigurao adekvatnu radnu obuću niti je poduzeo odgovarajuće protuklizne mjere, te nije osigurao adekvatno čišćenje prostora gdje je tužiteljica radila na dan štetnog događaja, a zbog čega je tužiteljica bila primorana gurati navedena vrata radi zaključavanja te je zbog toga proklizala i pala i doživjela navedene ozljede lijevog ramena i prsišta, a koje su joj priznate od HZZO-a kao ozljeda na radu. U navedenom smislu nisu se ostvarili elementi iz članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu temeljem kojih bi se tuženik kao poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za štetu u navedenom slučaju ili temeljem kojih bi se mogla umanjiti njegova odgovornost za štetu budući da je isti postupao sukladno navedenim odredbama Zakona o zaštiti na radu i da je poduzeo sve potrebne mjere isti je mogao spriječiti ozljedu na radu koju je tužiteljica zadobila u navedenom štetnom događaju. Poslodavac pogrešno smatra da ne postoji uzročno posljedična veza između navedenih ozljeda koje je tužiteljica zadobila u navedenom štetnom događaju i samog štetnog događaja budući u odgovoru na tužbu ističe da tužiteljica od ranije ima degenerativne promjene na ruci koje da nisu u vezi sa štetnim događajem. Međutim, premda iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Danči Tripalo nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica prije predmetnog ozljeđivanja već imala degenerativne promjene na ramenu jer je UZV ramena pokazao da je imala veliki kalcifikat u ramenu, vještakinja je utvrdila da su se navedene promjene u ramenu upravo i pogoršale zbog navedenog pada tužiteljice u štetnom događaju jer da je tužiteljica dodatno istegla tetive ramena, te su joj utvrđene reducirane terminalno kretnje u lijevom ramenu, te diskretan izljev u predjelu duge glave bicepsa i oveći kalcifikat u predjelu hvatišta tetive supraspinatosa. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Tripalo proizlazi da je ortoped tužiteljici odredio operaciju u kojoj joj je napravljena rekonstrukcija tetive supraspinatusa lijevog ramena, a nakon čega je odlazila na fizikalne terapije. Vještakinja dr. Tripalo je u nalazu istakla da kad se odvoje navedene degenerativne promjene u tužiteljičinom lijevom ramenu od dodatnog istezanja tetiva koje se dogodilo u štetnom događaju da tužiteljica ne bi bila operirana zbog same ozljede. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Tripalo proizlazi da se tužiteljici u predmetnom štetnom događaju dogodilo zbog pada u štetnom događaju dodatno istezanje tetive ramena kao ozljeda, a što je dodatno pogoršalo degenerativne promjene koje su od ranije postojale u ramenu tužiteljice. U navedenom smislu degenerativne promjene koje je tužiteljica od ranije imala treba promatrati odvojeno od ozljeda koje je tužiteljica dodatno dobila u predmetnom štetnom događaju već treba smatrati da su se iste pogoršale upravo zbog ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju. Iz pregledanog spisa kojeg je ovom sudu dostavio HZZO, Regionalni ured Split, a koji je tužiteljici priznao kao dijagnoze povodom predmetne ozljede na radu kontuziju ramena i nadlaktice i prsnog koša lijevo je razvidno da je tužiteljica u opisanom padu na radnom mjestu ozljedila lijevo rame te nadlakticu i prsni koš te je ista u tom smislu zadobila više tjelesnih ozljeda u navedenom štetnom događaju od 23.08.2023.godine, a iz čega je razvidno da postoji direktna uzročno posljedična veza između navedenog štetnog događaja i navedenih priznatih ozljeda na radu tužiteljici slijedom čega su svi prigovori tuženika u navedenom pravcu upotpunosti neosnovani.

19. U odnosu na utvrđivanje visine potraživanja na ime neimovinske štete ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima spec. ortopedu dr. Danči Tripalo i psihijatru dr. Nikoli Sikirici.

20. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (‘’NN’’ 35/05,41/08, 126/21, 78/15) je propisano u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno odredbi st. 2. istog članka je propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. ortopeda dr. Danči Tripalo danog na ročištu glavne rasprave od 30. rujna 2025. (list 129-130 spisa) proizlazi da nakon što je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju može izjaviti da je tužiteljica imala radnu nezgodu dana 23.08.2023. kada je pala i ozlijedila lijevo rame i lijevo prsište. Tužila se na bolove u lijevom ramenu kretnje su bile ograničene i bolne te je imala manju bol s lijeve strane prsišta. RTG je napravila koji nije pokazao znakova koštane traume. Upućena je kući sa preporukom mirovanja i nošenja marame oko vrata na koji je prislonila lijevu ruku. Nakon 7 dana se javila u privatnu ambulantu gdje joj je ustanovljeno da su i dalje reducirane terminalno kretnje u lijevom ramenu, snaga je oslabljena isključivo radi bolova a bolna točka se palpirala u predjelu velikog tuberkula. Napravljena je dijagnostika uz pomoć UVZ koja je pokazala entezopatske promjene na hvatištu tetive, zatim diskretan izljev u predijelu duge glave bicepsa i oveći kalcifikat u predjelu hvatišta tetive supraspinatosa. Dan joj je savjet da izbjegava povišene položaje lijeve ruke, tople i vlažne obloge da stavlja te samostalno vježba istezanje rotatorne manžete. Nakon toga se javljala na kontrole ortopeda koji je odredio operaciju ramena. Operacija da je izvršena 8.3.2024. kada je napravljena rekonstrukcija tetive supraspinatusa lijevog ramena. Poslije toga da je redovito kontrolirana, odlazila na fizikalnu terapiju i tijek liječenja je bio uobičajen za takvu vrstu operacije. Pregledala sam osobni zdravstveni karton tužiteljice u kojem nema podataka da se tužiteljica liječila zbog ozljede lijevog ramena. Tužiteljica da je prije štetnog događaja, što je pokazao ultrazvuk ramena koji je napravljen jedan tjedan nakon pada imala degenerativne promjene tako da je već od prije to rame bilo promijenjeno što je dokaz da je imala veliki kalcifikat u tom ramenu, entezopatske promjene, međutim kako je imala na tom ramenu koje je već bilo promijenjeno pad došlo je i do pogoršanja tj. došlo je i do istezanja dodatnog tetiva, tako da je pogoršalo tužiteljičino stanje ali zbog toga nije trebala kad bi odvojili tu ozljedu i prethodne promjene ona zbog same ozljede ne bi bila operirana. Pogoršanje bi mogla procijeniti da je iznijelo umanjenje životnih aktivnosti od 2%. Tužiteljica je trpjela zbog te ozljede bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta još 1 tjedan te slabog 6 tjedana. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna za vrijeme nošenja marame i dok su bolovi bili izraženi kao pomoć kod obavljanja osobne higijene 10 dana 2 sata dnevno i još 10 dana 1 sat dnevno. Naruženja da nema. Tužiteljičino liječenje ramena bi ako se ne uzme u obzir promjene zbog kojih je operirana trajalo otprilike 3 mjeseca. Vještakinja dr. Danči Tripalo dodatno ističe da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće tetiva koje se ne liječe operativno nego fizikalnom terapijom i to poboljšanje bi s vremenom nastupilo. Međutim, kako je rekla, operacija da je napravljena zbog ranijih degenerativnih promjena koje su se s ovim padom povećale, što se točno dogodilo to se ne zna sa sigurnošću, a sve da bi drugo bilo nagađanje, pa da se ne može točno izjasniti o postotku utjecaja ove ozljede na operaciju.

22. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice danog na ročištu od 30. rujna 2025. (list 131 spisa) proizlazi da je isti pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice iz čega je vidljivo da je ista dana 22.8.2023. doživjela nezgodu na radnom mjestu te je tom prilikom zadobila ozljede čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju spec. ortopeda. U priloženoj dokumentaciji nema nalaza psihijatra koji bi govorili u prilog da je navedeni traumatski događaj i njegove zdravstvene posljedice doveli do razvoja simptoma nekog psihijatrijskog poremećaja. Unatoč tome i imajući u vidu da je normalno i psihološki razumljivo da će osoba trpjeti neugodne emocionalne reakcije na sam događaj i dijagnostičko terapijske procedure opisane u vještačenju ortopeda smatram da je u trenutku događaj doživjela primarni strah u trajanju oko 10 sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju 7-10 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 8 tjedana. Trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica ozljeđivanja da nije bilo.

23. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navedene nalaze i mišljenja dr. Danči Tripalo te dr. Nikole Sikirice kao vjerodostojne i logične budući se isti zasnivaju na nalogu ovog suda danog vještacima, medicinskoj dokumentaciji u spisu, zdravstvenom kartonu tužiteljice.

24. Imajući u vidu sve što što su vještaci dr. Danči Tripalo i dr. Nikola Sikirica istakli u svojim nalazima i mišljenjima, a u pogledu jačine i trajanja povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te stupnja umanjenja životne aktivnosti sa ortopedskog gledišta, te sve što su vještaci naveli u pogledu tijeka liječenja ovaj sud smatra da je tužiteljica dana 23.08.2023.godine doživjela povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje budući je u radnoj nezgodi pala prilikom radnje zatvaranja vrata i zadobila ozljede lijevog ramena i lijevog prsišta. Prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade koja istu pripada ovaj sud je uzeo u obzir da iz navedenih nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica trpjela određene neugodnosti zbog bolova u lijevom ramenu te boli s lijeve strane prsišta, te su joj kretnje u lijevom ramenu bile ograničene i bolne, a i zbog određenih pregleda i operativnog zahvata na ramenu. Također treba uzeti u obzir da je ista nosila i maramu oko vrata radi prislanjanja lijeve ruke. Tužiteljica je morala obaviti i UVZ pregled te je morala izbjegavati povišene položaje lijeve ruke te koristiti tople i vlažne obloge, te vježbati istezanje rotatorne manžete. Ista je bila na pregledu kod ortopeda koji je odredio operativni zahvat ramena i to rekonstrukciju tetive supraspinatusa lijevog ramena. Tužiteljici se zbog predmetne ozljede na radu, a zbog već postojećih degenerativnih promjena u ramenu i dodatnog ozljeđivanja ramena pogoršalo i stanje ramena zbog navedenog pada u radnoj nezgodi jer je usljed navedenog pada došlo do dodatnog istezanja tetiva ramena. Iz zdravstvenog kartona tužiteljice proizlazi da se tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije liječila zbog ozljede lijevog ramena. Sa ortopedskog gledišta zbog pogoršanja stanja ramena usljed navedenog pada prilikom ozljede na radu dr. Danči Tripalo je procjenila da je umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice 2%, te je navedeno i uzeto u obzir da je liječenje tužiteljičinog ramena trajalo 3 mjeseca. Iz nalaza vještaka dr. Sikirice proizlazi da nema trajnog povreda duševnog integriteta tužiteljice sa psihijatrijskog gledišta. Pri ocjeni pravične novčane naknade ovaj sud je cijenio sve navedeno što su istakli vještaci dr. Jurinović, dr. Tripalo i dr. Sikirica, kao i životnu dob tužiteljice. Cijeneći navedene nalaze i mišljenja ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada iznos od 2.556,08 Eur-a (od čega 965,55 Eur- a na ime fizičkih bolova, 1.292,00 Eur-a na ime straha, te na ime umanjenja životne aktivnosti 298,53 Eur-a), dok je tužitelja trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime neimovinske štete u iznosu od 3.569,92 Eur-a. Na navedeni priznati iznos na ime naknade neimovinske štete, a u iznosu od 2.556,13 Eur-a tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od utuženja 25.04.2024.godine do isplate budući je odredbom članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Tužiteljicu je trebalo odbiti za više zatraženi iznos zakonske zatezne kamate i to za razdoblje od 23.08.2023.godine (od nezgode) do utuženja 25.04.2024.godine. Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

25. Također je osnovan i zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete (tuđe pomoći i njege) i troškova liječenja. Temeljem odredbe članka 1095.stavka 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Prema nalazu i mišljenju dr. Danči Tripalo proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme nošenja marame i dok su bolovi bili izraženi kao pomoć kod obavljanja osobne higijene 10 dana 2 sata dnevno i još 10 dana 1 sat dnevno. Budući je prema cijenama tuđe pomoći i njege i općeprihvaćenoj sudskoj praksi vezano za cijenu sata tuđe pomoći i njege, a prema cijeni sata tuđe pomoći i njege Doma za starije i nemoćne Lovret od 4,65 Eur-a/35,00 Kuna tužiteljicu prema navedenom na ime tuđe pomoći i njege pripada ukupan iznos od 139,36 Eur-a. U navedenom smislu, a obzirom da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom potražuje na ime tuđe pomoći i njege iznos od 150,00 Eur-a istog je trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 10,64 Eur-a. Na navedeni priznati iznos na ime imovinske štete, tuđe pomoći i njege u iznosu od 139,36 Eur-a tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate budući se sukladno odredbi članka 1089.stavak 2. ZOO-a za imovinsku štetu visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos imovinske štete od 139,00 Eur-a se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a, te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Također tužiteljicu prema mišljenju ovog suda pripadaju i troškovi liječenja a u vezi sa predmetnim štetnim događajem u iznosu od 2.635,00 Eur-a. Naime, iz pregledanog računa 577-400-1 privatne specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion od 23.04.2024. (list 6 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica imala trošak kontrolnog pregleda od 50,00 Eur-a, a iz pregledanog računa 5212-500-1 od 08.03.2024.godine (list 7 spisa) iznos od 2.430,00 Eur-a,, te iz pregledanog računa br. 119-400-1 od 26.01.2024.godine (list 14 spisa) u iznosu od 50,00 Eur-a, te iz pregledanog računa Akromion br. 1177-400-1 od 01.09.2023.godine proizlazi da je tužiteljica imala trošak specijalističkog pregleda i UZV-a u iznosu od 95,00 Eur-a (list 16 spisa), a iz računa 1257-400-1 od 28.09.2023.godine (list 17 spisa) proizlazi da je tužiteljica imala trošak kontrolnog pregleda i UZV-a u iznosu od 60,00 Eur-a. U navedenom smislu tužiteljičini troškovi liječenja vezano za predmetnu ozljedu na radu ukupno iznose 2.685,00 Eur-a. Naime, premda je dr. Danči Tripalo u nalazu i mišljenju istakla da navedeni troškovi liječenja nisu opravdani ovaj sud je mišljenja da iz njenog nalaza i mišljenja dodatno proizlazi da su navedeni troškovi liječenja kojeg je tužiteljica imala u privatnoj bolnici Akromion bili opravdani jer premda je ista u nalazu i mišljenju istakla da je dodatno istegnuće tetiva lijevog ramena, a koju je ozljedu tužiteljica zadobila u štetnom događaju ozljeda koja se ne liječi operativno već fizikalnom terapijom, da je navedena operacija u navedenoj privatnoj bolnici ipak napravljena zbog ranijih degenerativnih promjena koje su se povećale upravo zbog pada tužiteljice i u tom smislu dodatnog pogoršanja stanja ramena zbog ozljede na radu. Upravo navedeno upućuje na činjenicu da su navedeni troškovi liječenja u ukupnom iznosu od 2.685,00 Eur-a bili opravdani i da isti tužiteljici trebaju biti priznati. Tužiteljica je isticala u iskazu da se cijelo vrijeme liječila privatno i da je operativni zahvati podmirila privatno u iznosu od 7.000,00 Eur-a a da se nije liječila putem HZZO-a jer d joj u javnom zdravstvu nisu radili ništa složeno već da su samo uspostavili osnovnu dijagnozu, a da se nije koristila uslugama javnog zdravstva jer da je na svaki pregled bila naručena za 3-6 mjeseci, a da ona to nije mogla sebi priuštiti budući ima i bolesnog supruga. Tužiteljica nije ničim dokazala da je imala troškove liječenja u iznosu od 7.000,00 Eur-a već njeni troškovi liječenja iznose ukupno 2.685,00 Eur-a jer proizlaze iz navedenih pregledanih računa koje je tužiteljica dostavila u predmetni spis i koje je sud pregledao. Na navedeni priznati iznos troškova liječenja u iznosu od 2.685,00 Eur-a tužiteljicu također pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, a koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Obzirom da tužiteljicu pripada sukladno navedenom na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja ukupan iznos od 2.878,86 Eur-a istu je trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime tuđe pomoći i njege i troškova liječenja i to u iznosu od 206,14 Eur-a budući je tužiteljica po ovim osnovama potraživala ukupno 3.085,00 Eur-a. U navedenom smislu odlučeno je kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude.

26. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku te primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/, II/, III/ i IV/ izreke ove presude.

27. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u ovom postupku tuženik joj treba naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela u postotku od 100% u pogledu pravnog osnova, te 59,00% u pogledu visine potraživanja, a koji postotak se dobije kad se stavi u relaciju ukupni ostvareni iznos na ime neimovinske i imovniske štete u iznosu od 5.434,94, Eur-a prema ukupno zatraženom iznosu na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od 9.211,00 Eur-a, te je ista u tom smislu uspjela u postotku od 79,5 % (159:2), dok je tuženik uspio 20,5%. Kad se od uspjeha tužiteljice u iznosu od 79,5 % oduzme uspjeh tuženika od 20,5% tad se dobije iznos od 59 %, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadama troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 30.09.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 12.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.01.2026.godine u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9. točka 5. OT-a); zastupanja na ročištu od 27.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 725 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.450,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 362,50 Eur-a ukupno iznosi 1.812,50 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 334,13 Eur-a ukupno iznosi 2.146,63 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju s postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici od 59 % tad se dobije iznos od 1.266,51 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki V/ izreke ove presude.

U Splitu, 11. svibnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis