Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Kzd-44/2025-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu za mladež Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika IE, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje - ODO) u Bjelovaru broj KOz-DO-4/2025-1 od 17. siječnja 2025., nakon održane usmene i javne rasprave 7. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru za mladež IEM, opunomoćenice mlljt. oštećenice u zamjeni Dragane Markov, odvjetnice u Bjelovaru i optuženika IE, na ročištu za objavu presude održanom 11. svibnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. OPTUŽENIK IE – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i DE, rođene D, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem [adresa], 77. samostalnog bataljuna ZNG-a kbr. 5, državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, zaposlen u TD „Zdenka mliječni proizvodi“ d.o.o., sa završenom srednjom stručnom spremom, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, vojsku služio, bez vojnog čina, neodlikovan, dobrog imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan,
k r i v j e
što je u razdoblju od početka 2022. do 3. travnja 2024. u Grubišnom Polju, kao otac djeteta TE, rođene **.**.2010., svjestan da time utječe na njezin pravilan psihofizički i emocionalni razvoj, zdravlje i odgoj, propustio kvalitetno provoditi vrijeme sa kćerkom TE za vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa, već je učestalo izbivao iz kuće pri čemu je kćerka TE ostajala sama u kućanstvu te je od nje tražio da priprema obroke i čisti kuću, a zbog neposluha je primjenjivao neprimjerene odgojne metode na način da je na kćerku TE vikao te ju u više navrata fizički kažnjavao udarajući ju rukom ili remenom po tijelu, zbog čega se dijete TE u jednom navratu od straha sakrila u ormar gdje je provela određeno vrijeme skrivajući se, kojim postupanjem je kod djeteta TE izazvao uznemirenost, bol i nelagodu uslijed čega je dijete TE odbijala ostvarivati osobne odnose s ocem, dakle, zlostavio dijete,
čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), za koje se
na temelju odredbe čl. 177. st. 2. KZ/11 optuženik IE
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine,
a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženom IE
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora na koju je optuženik IE osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08) nalaže se optuženiku IE plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu 95,00 (devedeset i pet) eura, kao i plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 s osnove nužnih izdataka oštećenice i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice mlljt. oštećenice EE, odvjetnice u [adresa], o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KOz-DO-4/2025-1 od 17. siječnja 2025. protiv optuženika IE zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava označeno i kažnjivo po odredbi čl. 177. st. 2. KZ/11.
2. Na temelju odredbe čl. 388. st. 2. toč. 4. ZKP/08 sud je rješenjem isključio javnost za cijelu raspravu radi zaštite osobnog i obiteljskog života žrtve kaznenog djela (str. 100).
3. Očitujući se o osnovanosti optužbe optuženik IE izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret (str. 100).
4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitan je podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje – HZSR), Područni ured (dalje – PU) [adresa] od 8. travnja 2024. (str. 9), podnesak Opće bolnice Virovitica, psihologa PE od 4. travnja 2024. (str. 10), medicinska dokumentacija za mlljt. oštećenicu (str. 12, 25, 34-44), izvješće Osnovne škole Ivana Nepomuka Jemeršića Grubišno Polje od 11. travnja 2024. (str. 13-14), podnesak HZSR, PU Grubišno Polje od 21. svibnja 2024. (str. 15), službena zabilješka HZSR-a, PU Grubišno Polje od 7. svibnja 2024. (str. 16), službena zabilješka HZSR-a, PU Grubišno Polje od 12. travnja 2024. (str. 17), zapisnici o izvršenom očevidu od HZSR-a, PU Grubišno Polje (str. 18,19), zapisnik od HZSR-a, PU Grubišno Polje od 2. svibnja 2024. (str. 20-21), zapisnik od HZSR-a, PU Grubišno Polje od 16. travnja 2024. (str. 22-23), upozorenje HZSR-a, PU Grubišno Polje od 17. svibnja 2024. (str. 24), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod PP Grubišno Polje od 21.lipnja 2024. (str. 26-30), zapisnik o ispitivanju svjedoka/žrtve mlljt. TE s dokaznog ročišta od 28. studenog 2024. (str. 57 -58, 64-65), zapisnik o ispitivanju svjedoka NE kod PP Grubišno Polje od 31. prosinca 2024. (str. 75-77), iskaz svjedokinje BE s rasprave od 9. listopada 2025. (str. 107-108), iskaz svjedokinje ME s rasprave od 15. siječnja 2026. (str. 121-122), iskaz svjedoka ŽE s rasprave od 15. siječnja 2026. (str. 122), iskaz svjedokinje PE s rasprave od 7. svibnja 2026. (str. 140-141), izvod iz kaznene evidencije za optuženika (str. 78-79, 136-137) i izvod iz prekršajne evidencije za optuženika (str. 80-81, 134-135), a na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio svoju obranu (str. 142-144).
5. Iznoseći svoju obranu pred sudom optuženi IE naveo je (str. 142 - 144) da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret jer je svoje dijete odgajao najbolje što je mogao. TE je htio samo najbolje. Ni danas mu nije jasno zašto ga je TE prijavila za nasilje, misli da je to neka njezina farsa. TE je i u periodu 2022. do 2024. godine kao i danas, od ponedjeljka do subote sve dane kod njega, subotom ili nedjeljom ode posjetiti majku i opet se vrati kod njega. Sve Valerijine stvari i sve što joj treba kod njega je, on se brine za nju. Kad god je mogao provodio je vrijeme s TE kada je ona bila kod njega, ali kako je njegova plaća mala, morao je raditi i drugi posao sa strane pa je tako gotovo svakoga dana nakon posla u TD „Zdenka“ d.o.o. u Velikim Zdencima, odlazio raditi i u fušu. U to vrijeme TE bi kod njega bila sama. Znao je TE reći da očisti, da pospremi svoju sobu, govorio joj je da je to sve bitno kako bi ona stekla naviku za život, a i stvar je higijene. Ona sada ima 16 godina, a i dalje zna ostaviti nered iza sebe, primjerice, ne pospremi tanjur nakon jela. Pokušavao joj je objasniti da mora pospremiti i očistiti jer je mislio da je to normalno. Priznaje da je znao vikati na nju, bio je to povišen glas, ali on je to morao jer kada bi došao kući i vidio nered koji je ostavila, nije imao izbora. Cijelo to vrijeme govorio joj je da se trgne. Nikada TE nije udario remenom. Vodio ju je zajedno s bivšom suprugom na psihijatrijske preglede kod doktora ŽE, počela je uzimati terapiju koju je on odredio, ali nakon nekog vremena opet se vratila na isto. TE je u osnovnoj školi imala loše ocjene, govorio joj je da se uhvati knjige i da uči jer će joj to trebati za upis u srednju ško lu. Pratio je njezine ocjene i kroz e-Dnevnik. Ona bi mu odgovarala da bude učila, međutim i dalje su tu bile loše ocjene. Možda je nekada TE udario po ruci, a to je bilo upravo zbog toga što ne uči za školu. TE sada ide u srednju školu u Daruvaru za zanimanje prodavač, ima dobre ocjene, vesela je i zdrava. Pokušao je razgovarati s TE nakon svega zašto ga je prijavila i zašto je rekla da ju je fizički kažnjavao, ali je ona to uvijek ignorirala i ne bi mu na to ništa odgovorila. Bivšu suprugu nije pitao ništa u vezi te Valerijine prijave, a misli da niti njoj nije jasno zašto je do toga došlo. TE je dok je bila kod njega pripremao obroke kad god je to mogao, a kada ga nije bilo kod kuće naručivali bi dostavu hrane ili bi otišli na ručak kod njegove majke koja živi u [adresa]. U periodu od 2022. do travnja 2024. godine nije primijetio kod TE da nešto nije dobro, nije primijetio da je ona bila tužna, a znala mu se u tom periodu povjeriti kada bi se primjerice s prijateljicom s kojom je inače u dobrim odnosima prestala družiti. Provodio je s TE vrijeme i kada su odlazili k njegovoj majci u [adresa], tamo bi se poigrali i družili, nastojao je provoditi vrijeme s njom koliko god je to mogao. Priznaje da ga je TE nekada zbog svog ponašanja znala izbaciti iz takta, a na što bi uglavnom reagirao povišenim glasom. Koliko se sjeća djelatnica HZSR-a BE savjetovala mu je da više vremena provodi s TE. Koliko se sjeća TE se znala sakriti u ormar kada bi se igrali, a moguće je i da se znala skrivati od njega, a kada ju je našao možda ju je udario rukom kako ona to ne bi više radila. Ne zna je li takvo postupanje prihvatljivo i normalno, možda se u tom trenutku osjećao uplašenim što ne zna gdje je pa je iz tog razloga tako reagirao. Uglavnom je tri ili četiri dana tjedno odlazio poslije posla raditi u fuš i TE bi tada, ako je došla iz škole, ostajala sama. On nije u fušu radio do kraja dana, radio je uglavnom dva, tri sata, kući bi se vraćao oko 18,00-19,00 sati. Tražio je od TE da ponekad napravi nešto za jesti i skuha, radilo se uglavnom o gotovim jelima, znao joj je reći da ispeče lazanje u pećnici i slično, smatrao je da su to neka jednostavnija jela. Znalo ga je izbaciti iz takta to što TE ima loše ocjene, vikao je na nju zbog toga, ali nikada ju zbog toga nije ošamario. Bivša supruga NE i on dobili su upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djeci od HZSR-a Grubišno Polje. To sve od HZSR-a počelo je nakon što je TE iskazala kod psihologinje da ju on fizički zlostavlja. Prije toga HZSR nije postupao u njihovoj obitelji. Čudno mu je bilo što se TE skriva u ormar zbog igre, dozivao ju je kada je došao kući i kako se ona nije javljala, uplašio se. Više puta se TE tako sakrila u ormar, ali on je samo prvi put reagirao na način da ju je udario rukom, a misli da joj je i rekao tada da to više ne radi, ne zna zašto se ona nastavila tako ponašati. Pretpostavlja da je TE bila u ormaru prije nego li bi on došao kući, a ona ne bi izašla iz ormara niti kada bi on ušao u kuću. Ne zna je li se ona tako u ormar skrivala od njega zbog straha. Kada bi TE zatekao u ormaru, to ga je znalo izbaciti iz takta jer je smatrao da mu se mora javiti kada ju doziva. Ne može povezati Valerijino sakrivanje u ormar s nekim događajem. Nadalje, naveo je da je bilo slučajeva kada ga TE nije poslušala do kad smije ostati u izlasku, već se kasno vraćala kući zbog čega je bio ljut i onda bi se izvikao na nju, ali ne bi ju nikada zbog toga udario. Nije bilo povezano njezino skrivanje u ormar s tim kasnim vraćanjem iz izlaska. Istaknuo je da se TE upisala i na izvannastavnu aktivnost, trenirala je karate, sve je išlo preko njega, vozio ju je na treninge i plaćao mjesečne članarine. Nakon nekog vremena od trenera karatea saznao je da TE ne ide na karate već mjesecima. Naravno da ga je takvo njezino ponašanje razljutilo jer je iskoristila njegovu dobrotu i sve što joj je nastojao pružiti. Bio je ljut zbog toga, a kada je to saznao misli da je samo vikao na nju. Misli da ju nije fizički udario. Već tada je shvatio i primijetio njezino problematično ponašanje. Nije nikada potražio stručnu pomoć zbog problema u odgoju TE, mislio je da će to moći i sam, ali očito nije uspio.
6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je mlljt. oštećenica TE nakon razvoda roditelja povremeno boravila kod oca IE sukladno odluci suda nakon razvoda braka roditelja. Isto tako, nije bilo sporno da je IE u inkriminiranom periodu učestalo izbivao iz kuće za vrijeme dok je njegova mlljt. kćer TE boravila kod njega, budući da je i nakon posla na kojem je zaposlen odlazio raditi. Nesporno je i da je ponekad tražio od mlljt. kćeri da skuha i očisti kuću, kao i da je zbog njezinog neposluha vikao na nju te ju fizički kažnjavao na način da je u nekoliko navrata udario rukom. Isto tako, nije bilo sporno da se mlljt. TE sakrila u ormar za vrijeme boravka kod optuženika.
7. Spornim se nalazi je li optuženik fizički kažnjavao mlljt. kćer TE udarajući je remenom po tijelu te je li se ona nakon toga od straha sakrila u ormar.
8. Iz iskaza mlljt. oštećenice TE ispitane tijekom prethodnog postupka, a čiji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi (str. 61 -66) proizlazi da živi s mamom i dva brata, roditelji su se rastali kada je imala dvije godine. Živjela je s mamom, a kod tate je išla utorkom, četvrtkom i svaki drugi vikend. Kad je bila kod tate bila je većinom u sobi na mobitelu, a tata u boravku ili bi bila u kuhinji i pravila si nešto za jesti. Kad je bila kod tate znala je počistiti kuću i nekada bi skuhala. Kad je u školi isključi zvuk na mobitelu, zaboravi upaliti i zaboravi se javiti, poslije škole se zabavlja s prijateljima i zaboravi pogledati na mobitel. Tata ju je zbog toga istukao kada bi došla kući jer je ostala duže. Kada bi došla kući, on b i ju gurnuo na kutnu i onda bi ju tukao sa kaišem. To se dogodilo četiri puta. Znala se je skrivati u ormar kada bi došla kući i vidjela kaiš dok bi tata bio u podrumu, a kada bi došla dok je on bio u kući povukao bi ju u boravak i tukao bi ju sa kaišem po donjem dijelu leđa. Plakala je i samo je čekala da prekine. Išla je spavati uplakana i bojala se da će se to opet desiti. Dok ju je tukao nije ništa govorio, prije toga joj je znao reći da će sad vidjeti svoje i da joj više nikada neće pasti na pamet da to napravi. Sad to više ne radi, jedino zna vikati kada su neki problemi pa ju je strah da se to opet ne bi desilo. To nitko nije vidio, to se dešavalo u stanu. Za vrijeme boravka kod tate ostajala je sama kad bi tata išao dalje raditi, a što se često događalo. Možda je dva puta bio kod kuće. Kod tate je obavljala kućanske poslove pa nije imala vremena za školu. Kada je tati rekli da ima puno obaveza, tata joj je rekao da ima vremena samo ne želi. Tata ju je tukao najviše zbog kašnjenja sa izlazaka. Osim kaišem, jednom prilikom ju je udario rukom, ošamario ju je. U ormar se sakrila jednom prilikom kada je došla kod tate, vidjela je da tate nema, ali je vidjela kaiš. Zbog toga se sakrila u ormar u kojem je bila 20 minuta, a onda je izašla jer je shvatila da mora izaći. Kad je izašla, tata ju je istukao. U školi su je pitali šta se događa jer su primijetili da je postala povučena i da nije sretna. Izolirala se je, voljela je biti sama, a znala je lupati sa šakama po fasadi zgrade.
9. Svjedokinja NE u svom iskazu danom u prethodnom postupku, a koji iskaz je sud uz suglasnost stranaka pročitao na raspravi (str. 75-77) navela je da je ona majka mlljt. oštećenice TE i bivša supruga optuženika IE. Ona i suprug rastali su se 2015. godine. Nakon toga osnovala je novu izvanbračnu zajednicu u kojoj je rođeno dvoje djece T i HE, a koja zajednica je također prekinuta. Stanuje sama s djecom i trenutno nema partnera. TE joj je znala pričati da KE viče na nju, ali joj nije spominjala da ju KE udara kaišem ili šamara. Nakon rastave, sukladno planu o zajedničkoj skrbi, TE je provodila utorak i četvrtak s KE u vremenu od 16,00 do 19,00 sati i to je trajalo dok nije krenula u školu. Polaskom u školu, TE je poslije škole išla kod lvice u stan, pogotovo ako bi ona radila drugu smjenu. KE radi u tvornici „Zdenka” u Velikim Zdencima i radi do 15,00 sati. TE joj se žalila da KE nikada nema kod kuće poslijepodne i da je sama u stanu jer KE poslije posla odlazi sređivati kuću koju je kupio ili negdje drugdje nešto radi. Početkom travnja primijetila je da TE izbjegava odlazak kod oca. U školi su joj savjetovali da TE odvede psihologu što je i učinila dana 4. travnja 2024. kada je saznala o tjelesnom kažnjavanju TE od strane oca. Od kako je TE to izjavila pred psihologom ne želi ići kod tate, ne javlja mu se na pozive i govori joj da ga se boji, odnosno boji se da će biti ljut što je to rekla kod psihologa. Od kako je davala izjavu u Policijskoj postaji Grubišno Polje vezano za prijavljeno kazneno djelo stanje s KE se promijenilo. Njih dvoje komuniciraju samo vezano za TE. TE redovno ostvaruje osobne odnose s ocem, odnosno kako je predviđeno u presudi, ne žali se na neprimjereno postupanje oca, nije joj do sada govorila da ju je isti tukao, vrijeđao ili nešto drugo. Kuću koju je ranije uređivao sada je sređena i preselio se u nju, tako da TE kada je kod njega zajedno provode vrijeme. Nakon ove prijave obišli su ih djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Grubišno Polje te su njoj i KE izrekli mjeru upozorenja vezano za propuste u odgoju TE dok nadzor nisu dobili. Početkom srpnja su TE odveli kod dječjeg psihologa u [adresa], a nakon toga ih je on uputio kod dječjeg psihijatra u bolnici u Popovači te tamo idu jednom mjesečno. Tamo je psihijatar rekao da je ponašanje TE posljedica od toga njezinog odnosa sa ocem te zbog toga svi troje idu na tretmane kod psihijatra u Popovaču.
10. Svjedokinja BE iskazujući pred sudom (str. 107-108) navela je da je zaposlena kao socijalni radnik u HZSR, PU Grubišno Polje. Poznata joj je obitelj maloljetne TE, postupala je u predmetu obitelji TE jer su dobili obavijest od Opće bolnice Virovitica da postoji sumnja na fizičko kažnjavanje od strane oca prema mlljt. TE. Osnovna škola Grubišno Polje uputila je mlljt. TE na pregled kod psihologa u Opću bolnicu Virovitica i tada su ih iz bolnice obavijestili o sumnji na vršnjačko nasilje kao i fizičko kažnjavanje mlljt. TE od strane oca. Obavila je razgovor s mlljt. TE, njezinom majkom NE i ocem IE. Majci i ocu mlljt. TE izrekli su mjeru upozorenja na propuste i pogreške u ostvarivanju skrbi o djetetu. Radi se o najblažoj mjeri, a ona nema vremensko trajanje. Razgovor s mlljt. TE obavila je u prostorijama HZSR, a bila je prisutna i kada je ona iskazivala u policijskoj postaji. Zna da roditelji mlljt. TE žive odvojeno, ona inače živi s majkom, ali je više boravila kod oca. Iz razgovora s mlljt. TE došlo se do zaključka da postoji sumnja na fizičko kažnjavanje mlljt. TE od strane oca. Sjeća se da je mlljt. TE isticala kao problem očev povišeni ton prilikom razgovora, iskazivala je da otac često nije kod kuće jer radi i nakon svog posla, a kada bi došao kući, a ona nije nešto napravila, otac bi vikao na nju. U pogledu sumnje na fizičko kažnjavanje mlljt. TE od strane oca, saznanje ima jer je bila prisutna u policijskoj postaji kada su djelatnici policije obavljali razgovor s mlljt. TE. Kada je obavljala razgovor s majkom NE, ona nije imala saznanja o ponašanju oca prema mlljt. TE.
11. Iz iskaza svjedokinje ME (str. 121-122) proizlazi da je zaposlena kao nastavnica kemije u Osnovnoj školi Ivana Nepomuka [adresa] u [adresa] unazad otprilike pet godina. Poznaje TE, bila joj je razrednica u prvom polugodištu školske godine i to mjeseca rujna 2023. do početka 2024. kada je otišla na porodiljni dopust. Za vrijeme dok je bila njezina razrednica, primijetila je da joj nedostaje redoviti rad kod kuće u pogledu učenja, TE je imala slabije ocjene u školi, ali nije primijetila neke posebne probleme kod nje. Bilo je dana kada je TE bila dobrog raspoloženja, a nekada je bila i potištena, sve je ovisilo o danima. S obzirom da je TE imala slabije ocijene, školska pedagoginja i ona obavile su razgovor s TE i pitale su je imali li ona kakvih problema, pokušali su ju potaknuti na bolje učenje. Tada je TE „potegnula“ pitanje u vezi svoje obiteljske situacije, rekla je da je malo kod tate, a malo kod mame. Rekla je i da ju tata tjera da radi, a kada su ju pitali kako to misli, rekla je da ju tjera da posprema iza sebe svoju sobu. Nije spominjala na koji način se priprema hrana kad je kod oca. Tada su joj rekle da je normalno da dijete tog uzrasta mora pospremati za sobom. TE je spomenula i da joj je tata zabranio mobitel dok ne ispravi loše ocjene. Rekla je da tata ponekad i viče na nju kada joj govori da mora pospremati iza sebe. Rekla je i da ju tata tuče, ali majka koja je kasnije bila na razgovoru u školi rekla je da ju tata sigurno ne tuče, ali da on ima malo grublje ponašanje. Škola nije o Valerijinim navodima nikoga obavještavala jer su smatrali da to nije potrebno, njezine navode povezali su kao revolt zbog oduzetog mobitela od strane oca. Kako nikada nisu na TE vidjeli nikakve masnice ili ozljede, smatrali su da nema potrebe prijavljivati da je bilo kakvog nasilja nad njom. Nema saznanja je li TE kasnije poslana na razgovor psihologu. Njihova škola nema zaposlenog psihologa i misli da djecu šalju u [adresa].
12. Svjedokinja PE u svom je iskazu (str. 140-141) navela da je zaposlena u Općoj bolnici u Virovitici kao psiholog od rujna 2014. godine. Poznato joj je ime TE, sjeća se da je ona došla u jednom navratu na psihološku obradu kod nje. Došla je u pratnji majke, a misli da su došli u dogovoru sa školom, odnosno da ih je škola poslala. Kroz razgovor s TE saznala je da je ona bila fizički kažnjavana od strane oca, spominjala je remen u kontekstu da ju otac remenom kažnjava, da ju vrijeđa unutar nekih njihovih verbalnih sukoba. Rekla joj je i da se o tome povjerila u školi, ali kako od škole koju je TE pohađala nije bilo nikakvih prijava u vezi toga, ona je o tome obavijestila, odnosno to je prijavila Hrvatskom zavodu za socijalni rad jer kao psiholog ima takvu obvezu ako dođe do takvih saznanja. Nije TE kod nje sama od sebe rekla da ju tata fizički kažnjava, već su kroz razgovor o njezinom psihičkom stanju i kroz razgovor o potencijalnim uzrocima njenog lošeg psihičkog stanja, malo po malo došli do toga da bi uzrok moglo biti i očevo ponašanje prema njoj. Koliko se sjeća TE joj nije spominjala točno vremensko razdoblje takvog očevog ponašanja, ali rekla je da je bila izložena fizičkom kažnjavanju od strane oca više puta. TE joj je rekla da bi ju otac kažnjavao kada ona nešto ne bi napravila ili kada bi on došao umoran s posla, isticala je da je uzrok njegova ponašanja malo u njoj, kao i u njemu. Sve što je u vezi psihičkog stanja TE uočila prilikom pregleda unijela je u nalaz od 3. travnja 2024. godine, a koji je ujedno i jedini nalaz jer je TE jedino tada bila kod nje na pregledu. Svjedokinja je potvrdila da je to nalaz koji joj je pročitan sa stranice 12 sudskog spisa i sve što je u njemu navela bila su njena opažanja kod TE. Kako je navela da je TE imala neželjene ispade u školi, istaknula je da to često prati depresivne osobe jer one zbog svog stanja „lakše planu“, a što se u školi i u okolini često shvaća kao remećenje mira na nastavi i slično. To je njezina procjena TE koja je kod nje rješavala standardizirane upitnike iz kojih se to moglo vidjeti, odnosno vidjelo se da je kod nje povišena razina depresivnosti. Upravo iz tog razloga poslala ju je na daljnju obradu kod dječjeg psihijatra. Psihološki testovi koje provode s pacijentima imaju ljestvice valjanosti, a koje ukazuju odgovara li ispitanik iskreno ili pretjeruje u simptomima. Kod TE utvrđeno je da ona iskreno odgovara na pitanja u provedenom testu. Sjeća se da joj je TE prilikom razgovora rekla da malo boravi kod majke, a malo kod oca, zaključila je da ti njezini boravci nisu stabilno utanačeni i da nije točno određeno koje vrijeme će provesti kod kojeg roditelja. Spomenula joj je i da kod oca za vrijeme boravka bude često sama, kao i kod majke.
13. Uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, utvrđeno je da je mlljt. oštećenica TE **.**.2024. bila na pregledu kod psihologinje Opće bolnice Virovitica – PE, a o čemu je sačinjen nalaz (str. 12). Iz navedenog nalaza proizlazi da je mlljt. oštećenica došla na pregled u dogovoru sa školom koju pohađa, a kao razlog dolaska na pregled navedeno je Valerijino povlačenje u sebe, loše ocjene, problemi sa snom i slično. Nadalje, iz nalaza psihologa proizlazi da se mlljt. oštećenica požalila da je učestalo bila izložena fizičkom kažnjavanju od strane oca, povremeno i remenom, nakon čega bi imala suicidalne misli, te da se o tome povjerila u školi. O sumnji na fizičko zlostavljanje mljjt. TE od strane oca, psihologinja je upoznala Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Grubišno Polje (str. 10), a koji je navedenu prijavu proslijedio nadležnoj policiji (str. 9). Zbog sumnje na zlostavljanje mlljt. TE, HZSR PU Grubišno Polje proveo je određene radnje te je u konačnici roditeljima mlljt. oštećenice NE i IE izdao Upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djeci od 17. svibnja 2024. (str. 24).
14. Sud je pisanu dokumentaciju koja se nalazi u spisu prihvatio s obzirom da vjerodostojnost iste tijekom postupka nije dovedena u pitanje.
15. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti te dovodeći sve dokaze u vezu s obranom optuženika, sud nalazi dokazanim da je optuženik KE počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
16. Prije svega, sud iskaz mlljt. oštećenice TE ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje svoj odnos s ocem, odnosno na koji način je provodila vrijeme dok je bila kod oca. Naime, i sam optuženik u bitnome potvrđuje da je često odlazio raditi i dodatne poslove nakon što bi došao s posla iz TD ''Zdenka'' Veliki Zdenci gdje je zaposlen, a da je tada mlljt. TE ostajala sama kod kuće, kao i da je od nje tražio da priprema hranu. Isto tako, sud smatra istinitim iskaz mlljt. oštećenice i u dijelu u kojem opisuje na koji način ju je otac, ovdje optuženi IE, kažnjavao kada mu se ne bi javila na mobitel, kada bi kasnila iz izlaska i slično. Oštećenica u svom iskazu jasno i određeno opisuje da je otac u navedenim situacijama znao vikati na nju, ali i da ju je fizički kažnjavao na način da bi ju udario rukom ili tukao kaišem. Takve navode oštećenice u određenom dijelu potvrđuje i sam optuženik navodeći da je zbog neposluha znao mlljt. TE udariti rukom, dok poriče da ju je tukao kaišem. Međutim, sud nema razloga sumnjati u iskaz oštećenice u dijelu u kojem opisuje na koji način ju je otac fizički kažnjavao kaišem, budući da oštećenica detaljno opisuje očevo postupanje u tim situacijama pa tako navodi da se to događalo u boravku, dok u jednom navratu opisuje da ju je tata povukao ''na kutnu garnituru'' i tukao kaišem. Štoviše, oštećenica s kažnjavanjem kaišem povezuje i svoje skrivanje u ormar jer ju je bilo strah. Dakle, oštećenica u vezi toga u nekoliko navrata iznosi detalje koji dodatno ukazuju na vjerodostojnost njezina iskaza, a da je doista i došlo do njezina skrivanja u ormar potvrđuje i sam optuženik. Da je oštećenica mogla iskazivati iskreno, potvrđuje i psihologinja PE navodeći da je na pregledu kod nje mlljt. TE ispunjavala psihološke testove na temelju kojih se utvrđuje ljestvica odgovara li ispitanik iskreno ili pretjeruje sa simptomima, a da je kod mlljt. oštećenice utvrđeno da ona iskreno odgovara na pitanja. Stoga, sud nema razloga sumnjati u iskaz oštećenice da se zbog ponašanja oca osjećala nesretno, povučeno, da se izolirala od svih i voljela biti sama, budući da je navedeno bilo vidljivo i stručnim djelatnicima osnovne škole koji su primijetili da je mlljt. TE emocionalno napeta, plačljiva, da teško održava kontakt s vršnjacima iz kojeg razloga su i obavili individualni razgovor s njom i kojima se povjerila o fizičkom kažnjavanju od strane oca.
17. Nadalje, iskaz svjedokinje NE sud prihvaća u cijelosti budući da ista ima određenih saznanja u pogledu postupanja optuženika prema njihovoj zajedničkoj kćeri TE. Tako svjedokinja opisuje da je primijetila da se mlljt. TE zatvorila u sebe i da je tužna, kao i da od jednog trenutka izbjegava odlaske kod oca, a što dodatno ukazuje da je kod oštećenice postojao određeni strah od oca. Iako svjedokinja kao majka mlljt. TE navodi da nije bila upoznata s fizičkim kažnjavanjem mlljt. oštećenice od strane optuženika, sud smatra da je navedenog kažnjavanja doista i bilo, a da je ne primijetivši to i sama svjedokinja u određenom dijelu zakazala u odgoju svoje kćeri. U prilog tome govori činjenica da je i njoj kao i optuženiku od Hrvatskog zavoda za socijalni rad izrečena mjera upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djeci (str. 24).
18 Iskaze svjedokinja BE, ME i PE sud prihvaća u cijelosti budući da su navedene svjedokinje na objektivan način iskazivale o njima poznatim činjenicama koje su saznale obavljajući svoju službu. Svaka od navedenih svjedokinja postupala je sukladno svojim ovlastima prema obitelji TE, posebno u odnosu na mlljt. oštećenicu TE, a njihovi iskazi potkrijepljeni su materijalnom dokumentacijom u spisu.
19. Analizirajući obranu optuženika, razvidno je da optuženik djelomično priznaje da je prema kćeri postupao na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnice (učestalo izbivao iz kuće, tražio da mlljt. kćer priprema obroke i čisti kuću, vikao na kćer, fizički ju kažnjavao udarajući rukom), međutim, poriče da bi na taj način počinio kazneno djelo. Optuženik iznoseći obranu nastoji prikazati da je mlljt. oštećenica često bila neposlušna, da je ostavljala nered iza sebe, da je kasnila iz izlazaka, imala loše ocjene u školi, a na što je on ponekad reagirao vikanjem i eventualno udarcem rukom, dok osporava da bi mlljt. oštećenicu tukao remenom. Naime, sud smatra da optuženik u svojoj obrani svjesno ispušta određene činjenice, primjerice da je mlljt. oštećenicu fizički kažnjavao i remenom, kako bi umanjio svoju kriminalnu aktivnost i time izbjegao kaznenopravnu odgovornost. Optuženik u svojoj obrani u više navrata navodi koja postupanja mlljt. kćeri nije podržavao te da ga je to ''izbacivalo iz takta'' i da ''nije imao izbora'' pa kada se navedeno dovede u vezu s iskazom mlljt. oštećenice TE, za očekivati je da je optuženik doista prema mlljt. oštećenice primjenjivao sve neprimjerene metode odgoja kako je to navedeno u optužnici, sada u izreci ove presude. Ne može se prihvatiti obrana optuženika da je mlljt. kćer odgajao najbolje što je znao i mogao, da je sve činio za njeno dobro, budući da su takve metode odgoja neprimjerene i nedopustive , odnosno navedeno ne može isključivati krivnju optuženika.
20. Stoga, kada se svi izvedeni i ocjenjeni dokazi dovedu u vezu, zaključak je suda da je optuženik u inkriminiranom periodu kao otac djeteta TE propustio kvalitetno provoditi vrijeme s kćeri za vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa, već je učestalo izbivao iz kuće pri čemu je kćerka TE ostajala sama u kućanstvu te je od nje tražio da priprema obroke i čisti kuću, a zbog neposluha je primjenjivao neprimjerene odgojne metode na način da je na kćerku TE vikao te ju u više navrata fizički kažnjavao udarajući ju rukom ili remenom po tijelu, zbog čega se dijete TE u jednom navratu od straha sakrila u ormar gdje je provela određeno vrijeme skrivajući se. Da je takvo postupanje optuženika kod djeteta TE izazvalo uznemirenost, bol i nelagodu proizlazi iz jasnih iskaza oštećenice i svjedokinje NE Truhlaž kao i iz materijalne dokumentacije Osnovne škole Ivana Nepomuka Grubišno Polje i nalaza psihologinje PE. Tkvim postupanjem optuženika ostvarena su sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
21. Optuženik je prilikom počinjenja kaznenog djela postupao u stanju ubrojivosti, a što tijekom postupka nije bilo dovedeno u pitanje. Postupao je s izravnom namjerom jer iz svih provedenih i ocjenjenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je bio svjestan da postupanjem opisanim u činjeničnom opisu izreke presude zlostavlja dijete, a što je i htio. Isto tako, optuženik je već zbog svoje životne dobi mogao biti svjestan da je takvo postupanje protupravno, dok ne postoji niti jedan ispričavajući razlog za to.
22. Kako nije bilo dvojbe oko krivnje optuženog IE, sud ga je za kazneno djelo povrede djetetovih prava, na temelju odredbe čl. 177. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženom IE izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
23. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije u odnosu počinjeno kazneno djelo, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja kod optuženika cijenio sve okolnosti o kojima ovisi kazna pa je tako olakotnom okolnošću cijenjena njegova ranija neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost što proizlazi iz izvoda iz kaznene (str. 136- 137) i prekršajne (str. 134-135) evidencije, kao i optuženikovo korektno držanje pred sudom. Isto tako, olakotnim se smatra i činjenica da je optuženik sada u dobrim odnosima s mlljt. kćeri TE i da brine o njoj, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
24. Sud smatra da će se tako izrečenom kaznom zatvora uz izricanje uvjetne osude ukazati optuženiku IE da će se i ubuduće svako njegovo protupravno ponašanje sankcionirati, ali i da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak, utjecati na svijest počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i na druge da ne čine kaznena djela, dakle ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11. S obzirom na sve okolnosti počinjenja djela i ličnost optuženika, sud smatra da je opravdano odrediti vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine, a sve kako bi se optuženom omogućilo i da u tom vremenu provjeravanja popravi svoje ponašanje, da ga uskladi sa zakonskim i društvenim normama i da kontrolirajući svoje ponašanje, vrati povjerenje zajednice, a sve za dobrobit svog djeteta mlljt. TE.
25. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1 ZKP/08 naloženo je optuženiku IE plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu 95,00 (devedeset i pet) eura, a koji trošak se odnosi na trošak dolaska na raspravu svjedokinje PE (20,00 eura) i svjedoka ŽE (25 ,00 eura) te paušalnu svotu (50,00 eura) visina koje je odmjerena s obzirom na trajanje i složenost ovog kaznenog postupka. Uz navedeno, optuženik je dužan platiti i trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 s osnove nužnih izdataka oštećenice i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice mlljt. oštećenice EE, odvjetnice u [adresa], o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem. Odlučujući o troškovima postupka, sud je cijenio činjenicu da je optuženik zaposlen te je u mogućnosti podmiriti troškove bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osobe koju je dužan uzdržavati.
26. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Bjelovaru 11. svibnja 2026.
Sudac za mladež:
Veronika Sajfert
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
