Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-180/2023-96
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu 1. tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ŠC iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Mihalić, odvjetnici iz Varaždina i 3. tuženice KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Pikija, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Imex Banke d.d. iz Splita, Tolstojeva 6, OIB: 99326633206, zastupana po punomoćniku Jošku Biliškov, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2026., u prisutnosti prvotužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja Karmen Hlebar, odvjetnice iz Koprivnice, te punomoćnika tuženika Jurice Plazanića, odvjetnika iz Zagreba, a odluke objavljene dana 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nastupila zastara dijela tražbine tuženika IMEX BANKA d.d., Tolstojeva 6, Split, OIB: 99326633206 prema 1. tužitelju SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljena na Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 00101/2007 sklopljenom dana 19.02.2007. godine između obrta [obrt] strojevima građevne mehanizacije, [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika te Dodatka br. 1. Ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenog dana 02.03.2007. godine između obrta [obrt], [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika i to u odnosu na anuitete koji su dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 16.759,26 eura (šesnaesttisućasedamstopedesetdeveteura i dvadesetšestcenta), od kog iznosa 13.711,40 eura (trinaesttisućasedamstojedanaesteura i četrdesetcenta) otpada na glavnicu, a iznos od 3.047,86 eura (tritisućečetrdesetsedameura i osamdesetšestcenta) otpada na redovnu kamatu, kao i u odnosu na cjelokupnu zateznu kamatu koja teče na glavnicu sadržanu u zastarjelim iznosima anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2025. od dana dospijeća svakog od navedenih anuiteta nadalje, a koja obračunata do dana 22. studenog 2018. iznosi 4.255,60 eura (četritisućedvijestopedesetpeteura i šezdesetcenta).
II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika IMEX BANKA d.d, Tolstojeva 6, Split, OIB: 99326633206 prema 1. tužitelju SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljena na Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 00101/2007 sklopljenom dana 19.02.2007. godine između obrta [obrt], [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika te Dodatka br. 1. Ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenog dana 02.03.2007. godine između obrta [obrt], [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika i to u dijelu u kojem tužitelj prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. potražuje namirenje iznosa od 10.272,91 eura (desettisućadvijestosedamdesetdvaeura i devedesetjedancent) i to iznos od 566,53 eura (petstošezdesetšesteura i pedesettricenta) s osnova glavnice, 5.985,98 eura
(pettisućadevetstoosamdesetpeteura i devedesetosamcenta) s osnova redovne kamate i 3.720,40 eura (tritisućesedamstodvadeseteura i četrdesetcenta) s osnova zatezne kamate obračunate do dana 22. studeni 2018., pa tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz pokretnine - radni stroj marke CASE, tip 580 SR, model M1, broj šasije: NPGH02403, godina proizvodnje 2005. godine, diesel motor CASE, 445T/M2 zapremnine 4,5 l 4 cilindra sa turbopunjenjem snage 71 kw/97 KS pri 220 o/min, tandem – zubčasta crpka protoka 160 l/min i pritiska 210 bara, 6x1 prednja utovarna korpa širine 2250 mm/1.00 m3, zajedno sa korpom 300 mm, korpom 800 mm, korpom 1500 mm, Ride Controlom (amortizirajuća prednja korpa) i prednjim utovarnim vilicama te zajedno sa drugim pripadnostima i služnostima te nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 851 m2 od čega livada 283 m2, dvorište 500 m2 i kuća, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naplate dijela duga prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. u iznosu od 31.287,77 eura
(tridesetjednatisućadvijestoosamdesetsedameura i sedamdesetsedamcenta) i to duga od 14.277,93 eura (četrnaesttisućadvijestosedamdesetsedameura i devedesettricenta) s osnova glavnice, duga od 9.033,84 eura (devettisućatridesettrieura i osamdesetčetiricenta) s osnova redovne kamate i duga od 7.976,00 eura (sedamtisućadevetstosedamdesetšesteura) s osnova zatezne kamate.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji traže da se utvrdi da je nastupila zastara dijela tražbine tuženika IMEX BANKA d.d., Tolstojeva 6, Split, OIB: 99326633206 prema 1. tužitelju SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljena na Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 00101/2007 sklopljenom dana 19.02.2007. godine između obrta [obrt], [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika te Dodatka br. 1. Ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenog dana 02.03.2007. godine između obrta [obrt] građevne mehanizacije, [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika i to dijela tražbine s osnova anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od 1. svibnja 2007. do 30. ožujka 2014., te s osnova anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od 10. prosinca 2015. do 1. travnja 2017., te s osnova zatezne kamate koja teče na glavnicu sadržanu u navedenim iznosima anuiteta, koje potraživanje na dan 22. studeni 2018. iznosi 58.722,45 eura (pedesetosamtisućasedamstodvadesetdva eura i četrdesetpetcenta) od kojeg iznosa na glavnicu otpada 33.286,37 eura
(tridesettritisućedvijestoosamdesetšesteura i tridesetsedamcenta) na redovnu kamatu otpada 9.769,24 eura (devettisućasedamstošezdesetdeveteura i dvadesetčetiricenta) a na zateznu kamatu obračunatu do 22. studeni 2018. otpada 15.666,84 eura (petnaesttisućašestošezdesetšesteura i osamdesetčetiricenta).
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji traže da se utvrdi da ne postoji tražbina tuženika IMEX BANKA d.d, Tolstojeva 6, Split, OIB: 99326633206 prema 1. tužitelju SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljena na Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 00101/2007 sklopljenom dana 19.02.2007. godine između obrta [obrt], [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika te Dodatka br. 1. Ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenog dana 02.03.2007. godine između obrta [obrt] usluge strojevima građevne mehanizacije, [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika i to u dijelu u kojem tužitelj prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. potražuje namirenje iznosa od 79.737,31 eura (sedamdesetdevet tisućasedamstotridesetsedameura i tridesetjedancent) i to iznos od 46.997,77 eura (četrdesetšesttisućadevetstodevedesetsedameura i sedamdesetsedamcenta) s osnova glavnice, 12.817,10 eura (dvanaesttisućaosamstosedamnaesteura i desetcenta) s osnova redovne kamate i 19.922,44 eura
(devetnaesttisućadevetstodvadesetdvaeura i četrdesetčetiricenta) s osnova zatezne kamate obračunate do dana 22. studeni 2018., pa da stoga tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz pokretnine - radni stroj marke CASE, tip 580 SR, model M1, broj šasije: NPGH02403, godina proizvodnje 2005. godine, diesel motor CASE, 445T/M2 zapremnine 4,5 l 4 cilindra sa turbopunjenjem snage 71 kw/97 KS pri 220 o/min, tandem – zubčasta crpka protoka 160 l/min i pritiska 210 bara, 6x1 prednja utovarna korpa širine 2250 mm/1.00 m3, zajedno sa korpom 300 mm, korpom 800 mm, korpom 1500 mm, Ride Controlom (amortizirajuća prednja korpa) i prednjim utovarnim vilicama te zajedno sa drugim pripadnostima i služnostima te nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 851 m2 od čega livada 283 m2, dvorište 500 m2 i kuća, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naplate dijela duga prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. u iznosu od 58.722,45 eura (pedesetosamtisućasedamstodvadesetdvaeura i četrdesetpetcenta) i to duga od
33.286,37 eura (tridesettritisućedvijestoosamdesetšesteura i tridesetsedamcenta) s osnova glavnice, duga od 9.769,24 eura (devettisućasedamstošezdesetdeveteura i dvadesetčetiricenta) s osnova redovne kamate i duga od 15.666,84 eura
(petnaesttisućašestošezdesetšesteura i osamdesetčetiricenta) s osnova zatezne kamate obračunate do 22. studeni 2018.
V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku IMEX BANKA d.d., Tolstojeva 6, Split, OIB: 99326633206 da 1. tužitelju SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izda ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva pokretnine na kojoj je upisana zabrana otuđenja temeljem Zaključka za glavni upis Financijske agencije broj 6264-348/07 te je dužan trpjeti upis prava vlasništva pokretnine - radni stroj marke CASE, tip 580 SR, model M1, broj šasije: NPGH02403, godina proizvodnje 2005. godine, diesel motor CASE, 445T/M2 zapremnine 4,5 l 4 cilindra sa turbopunjenjem snage 71 kw/97 KS pri 220 o/min, tandem – zubčasta crpka protoka 160 l/min i pritiska 210 bara, 6x1 prednja utovarna korpa širine 2250 mm/1.00 m3, zajedno sa korpom 300 mm, korpom 800 mm, korpom 1500 mm, Ride Controlom (amortizirajuća prednja korpa) i prednjim utovarnim vilicama te zajedno sa drugim pripadnostima i služnostima za cijelo i brisanje zabilježbe zabrane otuđenja temeljem Zaključka za glavni upis Financijske agencije broj 6264-348/07 u roku od 15 dana, u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda temeljem koje će se izvršiti prijenos prava vlasništva i brisanje zabilježbe."
VI. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku IMEX BANKA d.d., Tolstojeva 6, Split, OIB: 99326633206 da 2. tužiteljici ŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljici KC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos te je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu nalazeće na kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 851 m2 od čega livada 283 m2, dvorište 500 m2 i kuća, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakoj u ½ dijela i brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 63.000,00 EUR (šezdesettritisućeeura) u kunskoj protuvrijednosti uvećano za kamate, naknade i ostale troškove upisane dana 2. ožujka 2007. godine pod brojem Z-1716/07 u roku od 15 dana, u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda temeljem koje će se izvršiti uknjižba prava vlasništva i brisanje zabilježbe."
VII. Nalaže se tužiteljima SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠC iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku IMEX BANKA d.d., Tolstojeva 6, Split, OIB: 99326633206 naknade prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 223,90 eura (dvijestodvadesettrieura i devedesetcenta) uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 8. svibnja 2026. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova, kao i cjelokupni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvotužitelj SC i drugotužiteljica ŠC su dana 1. srpnja 2020. podnijeli Općinskom sudu u Varaždinu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je nastupila zastara tražbine, odnosno da ne postoji tražbina tuženika IMEX banka d.d. temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu br. 00101/2007 sklopljenom dana 19. veljače 2007. i dodatka tom Ugovoru, radi utvrđenja da tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz pokretnina – radnog stroja i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo kojih je radi osiguranja potraživanja po prethodno navedenom Ugovoru preneseno na tuženika IMEX banku d.d. . Pored toga tužitelji od suda traže da tuženiku naloži da izda ispravu pogodnu za prijenos prava vlasništva pokretnine – radnog stroja i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na tužitelje na način da se vlasništvo radnog stroja prenese na SC, a vlasništvo nekretnine na ŠC i KC, kao i za brisanje zabilježbe zabrane otuđenja pokretnine – radnog stroja koje je upisano u upisnik FINA-e, koju ispravu će u protivnom zamijeniti presuda.
2. Trećetužiteljica KC je dana 6. srpnja 2020. podnijela zasebnu tužbu Općinskom sudu u Varaždinu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je nastupila zastara tražbine, odnosno da ne postoji tražbina tuženika IMEX banka d.d. temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu br. 00101/2007 sklopljenom dana 19. veljače 2007. i dodatka tom Ugovoru, radi utvrđenja da tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz pokretnina – radnog stroja i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo kojih je radi osiguranja potraživanja po prethodno navedenom Ugovoru preneseno na tuženika IMEX banku d.d. te traži od suda da tuženiku naloži da izda ispravu pogodnu za prijenos prava vlasništva pokretnine – radnog stroja i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na tužitelje na način da se vlasništvo radnog stroja prenese na SC, a vlasništvo nekretnine na ŠC i KC, kao i za brisanje zabilježbe zabrane otuđenja pokretnine – radnog stroja koje je upisano u upisnik FINA-e, koju ispravu će u protivnom zamijeniti presuda.
3. Budući da se tužbeni zahtjev KC temelji na u bitnom istovrsnom činjeničnom stanju te je usmjeren prema istom tuženiku kao i tužbeni zahtjev tužitelja SC i ŠC rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-287/20-9 od 8. veljače 2022. parnični postupak koji je pokrenut po tužbi KC spojen je na raniji pokrenuti parnični postupak koji je pokrenut po tužbi SC i ŠC radi zajedničkog raspravljanja.
4. Tužitelji u tužbama navode da je dana 19. veljače 2007. godine sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu br. 00101/2007 između obrta [obrt] usluge strojevima građevne mehanizacije, [adresa], MB: [matični broj], za koji prava i obveze preuzima 1. tužitelj kao zastupnik i vlasnik te tuženika, kojim Ugovorom je tuženik odobrio dugoročni kredit u ukupnom iznosu od 63.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja sredstava s rokom vraćanja u 120 jednakih mjesečnih anuiteta s dospijećem prvog anuiteta 01.04.2007. godine te dospijećem zadnjeg anuiteta 01.03.2017. godine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Navode da je dana 02.03.2007. godine sklopljen Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu kojim se mijenja rok vraćanja kredita na način da se kredit vraća u 120 jednakih mjesečnih anuiteta s dospijećem prvog anuiteta 01.05.2007. godine te dospijećem zadnjeg anuiteta 01.04.2017. godine (dalje u tekstu: Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu).
4.1. Tužitelji navode da je dana 19. veljače 2007. godine sklopljen Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na stvarima između tuženika kao vjerovnika, obrta S'COP usluge strojevima građevne mehanizacije, [adresa], za koji prava i obveze kao zastupnik i vlasnik preuzima tužitelj SC, kao dužnika, tužitelja SC kao sudužnika te GC (prednika ŠC i KC) i KC kao fiducijarnih dužnika, koji Sporazum je solemniziran od strane javnog bilježnika Zvijezdane Rauš- Klier dana 01.03.2007. godine pod brojem OV-2254/07 (dalje u tekstu: Sporazum o osiguranju). Navode da je člankom 8. Sporazuma o osiguranju ugovoreno da se radi osiguranja svih tražbina koje mogu proizaći iz Sporazuma o osiguranju i Ugovora o kreditu prenosi na tuženika kao vjerovnika vlasništvo na stvarima fiducijarnih dužnika i sudužnika odnosno dužnika i to pokretnina - radni stroj marke CASE, tip 580 SR, model M1, broj šasije: NPGH02403, godina proizvodnje 2005. godine, diesel motor CASE, 445T/M2 zajedno sa drugim pripadnostima i služnostima (dalje u tekstu Radni stroj) u cijelosti i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) (dalje u tekstu Nekretnina). Navode da je dana 2. ožujka 2007. godine između istih stranaka sklopljen Aneks Sporazuma o osiguranju, koji Aneks je solemniziran od strane javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier dana 06.03.2007. godine pod brojem OV-2517/07 (dalje u tekstu: Aneks Sporazuma).
4.2. Navode da je dana 14. prosinca 2018. godine javni bilježnik Zvijezdana Rauš-Klier izdala potvrdu ovršnosti pod brojem OV-7241/18, kojom potvrđuje da je Sporazum o osiguranju i Aneks Sporazuma o osiguranju ovršan dana 1. travnja 2017. godine, mada nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje takve klauzule. Tužitelji navode da ugovorne strane Sporazumom o osiguranju nisu odredile dospjelost tražbine i ovršnost isprave, a izjavu tuženika o tome da dužnik SC ŠC nije podmirio dospjele tražbine vjerovnika po Ugovoru o kreditu i izvadak iz poslovnih knjiga tuženika smatraju ne vjerodostojnim. Smatraju da javni bilježnik nije mogao utvrditi ovršnost tražbine bez utvrđivanja dospijeća tražbina iz Ugovora o kreditu.
4.3. Tužitelji nadalje navode da je nastupila zastara potraživanja tuženika iz Ugovora o kreditu i to iz razloga jer je posljednje plaćanje anuiteta izvršeno 25. svibnja 2012. te da je najstarija neispunjena tražbina dospjela na naplatu 1. lipnja 2012. pa da je stoga nastupila zastara i svih anuiteta kao povremenih potraživanja, i samog prava iz kojeg proistječu povremene tražbine, sukladno čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
4.4. Tužitelji navode da je dana 12. prosinca 2018. godine Imex banka d.d. podnijela javnom bilježniku Zvijezdani Rauš-Klier i zahtjev za objavu (prve) javne dražbe sukladno članku 316. Ovršnog zakona temeljem Sporazuma o osiguranju te navode da su time povrijeđena njihova prava jer je javna prodaja određena na temelju isprave koja nije ovršna, a da je ujedno određena na Radnom stroju i Nekretnini koje ne mogu biti predmet ovrhe budući da je Nekretnina nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika koji u njoj žive i koja predstavlja jedinu nekretninu ovršenika u kojoj žive svi tužitelji te sedmero djece tužitelja SC i ŠC. Tužitelji navode da i Radni stroj služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja SC i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
4.5. Stoga tužitelji predlažu da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. Tužbe su dostavljene na odgovor tuženiku koji je dao pravovremeni odgovor na tužbu kojim je u cijelosti osporio osnovanost tužbenog zahtjeva.
5.1. Tuženik je prije svega stavio prigovor stvarne i mjesne nadležnosti Općinskog suda u Varaždinu.
5.2. Tuženik nadalje ističe prigovor nedopuštenosti tužbe navodeći da su tužitelji mogli i bili dužni prigovor zastare i ne postojanja tražbine istaknuti u ovršnom postupku, a ne u parnici, a da su parnicu mogli pokrenuti tek ako bi ih sud ili javni bilježnik uputili u istu.
5.3. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik nema nikakve obveze prema tužiteljima, ovlašten je provoditi namirenje te nije dužan izdati brisovno očitovanje sve dok njegova tražbina postoji i nije podmirena u cijelosti. Tuženik također ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja navodeći da isti nemaju pravni interes za podnošenje tužbe pa predlaže da sud odbaci tužbu.
5.4. Tuženik navodi da je njegova tražbina dospjela u cijelosti u skladu sa točkom 6. Sporazuma o osiguranju i točkom 4. Aneksa tom Sporazumu, kojim je utvrđeno da tražbina vjerovnika dospijeva 1. travnja 2017., pa je stoga javni bilježnik i izdao potvrdu ovršnosti.
5.5. Tuženik osporava da je nastupila zastara njegovog potraživanja budući da je zadužnicu kojom je osigurano potraživanje po Ugovoru o kreditu dostavio još 3. srpnja 2012. FINA-i, a naknadno je podnosio i nove zahtjeve za naplatu čime je prekinut tijek zastare. Osim toga tuženik ističe da je njegova tražbina osigurana fiducijarnim prijenosom vlasništva Nekretnine i Radnog stroja, te da je prijenos vlasništva upisan u javnim upisnicima, pa da stoga tuženik sve dok traje taj fiducijarni prijenos vlasništva ima pravo iz stvari koje su mu prenesene u vlasništvo radi osiguranja namiriti svoje potraživanje.
5.6. Tuženik smatra da tužitelji neosnovano ističu prigovor da im je Nekretnina i Radni stroj potrebna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba budući da se pravila o zaštiti ovršenika iz Ovršnog zakona ne primjenjuju u slučaju kada je ovrhovoditelj pravo na namirenje na nekoj stvari stekao temeljem pravnog posla sa ovršenikom.
5.7. Zaključno tuženik ističe da su dužnik i sudužnik Sporazumom o osiguranju ovlastili tuženika da temeljem Sporazuma neposredno može provesti prisilno izvršenje radi ostvarenja dužne činidbe, a ujedno su ovlastili tuženika da u prijedlogu za ovrhu odredi opseg i vrijeme ispunjenja, odnosno dospjelost svoje tražbine te da ishodi potvrdu ovršnosti kod javnog bilježnika. Stoga tuženik predlaže da sud odbaci, a podredno odbije, tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
6. Naknadno na pripremnom ročištu tužitelji su istaknuli i prigovor prava na dom vezano uz postupak prodaje Nekretnine koji je tuženik pokrenuo kod javnog bilježnika radi namirenja potraživanja po Ugovoru o kreditu. Tužitelji su isto tako istaknuli prigovor ništetnosti Ugovora o kreditu uslijed ugovaranja promjenjive kamatne stope.
7. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Su-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. Općinski sud u Koprivnici određen je kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.
8. Tuženikov prigovor stvarnoj i mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Varaždinu odbijen je rješenjem ovoga suda poslovni broj P-180/2023-16 od 6. ožujka 2023., koje rješenje je postalo pravomoćno 25. travnja 2023.
9. Tužitelji su u tijeku postupka predložili da se izvede dokaz uvidom u isprave u spisu, da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja kao stranaka na okolnost aktivne legitimacije za podnošenje tužbe, na okolnost ništetnosti Ugovora o kreditu zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na okolnost da su Radni stroj i Nekretnina potrebni tužiteljima za zadovoljenje osnovnih životnih potreba te na okolnost da Nekretnina predstavlja dom tužitelja. Nadalje su predložili da se provede financijsko vještačenje na okolnost promjene kamatne stope i na okolnost zastare potraživanja tuženika.
9.1. Tuženik je u tijeku postupka predložio da se izvede dokaz uvidom u isprave u spisu, dokaz saslušanjem djelatnice tuženika VC na okolnost načina sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju te prave volje stranaka prilikom sklapanja istih, dokaz priklopom spisa Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1-82/2020, R1-83/2020 te Ovr-287/2020 radi uvida u iste, kao i pribavom podataka FINA-e o točnim iznosima koje je tuženik pokušao naplatiti putem FINA-e od korisnika kredita.
10. Između tuženika i tužitelja nije sporno da je između tuženika i tužitelja SC, kao vlasnika obrta [obrt] usluge strojevima građevne mehanizacije, sklopljen Ugovor o kreditu sa Dodatkom br. 1., nije sporno da je između tuženika, tužitelja SC i KC te GC sklopljen Sporazum o osiguranju sa Aneksom, nije sporno da je tuženik ishodio potvrdu ovršnosti na Sporazum o osiguranju te da je javnom bilježniku Zvijezdani Rauš Klier podnio zahtjev za objavu prve javne dražbe radi prodaje Nekretnine i Radnog stroja radi namirenja potraživanja po Ugovoru o kreditu.
10.1. Između tužitelja i tuženika je sporno je li tužba tužitelja dopuštena budući da tužitelji nisu upućeni u parnicu, jesu li tužitelji aktivno legitimirani na podnošenje tužbe, imaju li tužitelji pravni interes za podnošenje tužbe, sporno je je li tražbina tuženika po Ugovoru o kreditu dospjela i jesu li bili ispunjeni uvjeti za izdavanje klauzule ovršnosti na Sporazum o osiguranju, sporno je je li nastupila zastara potraživanja tuženika po Ugovoru o kreditu i je li tuženik eventualno neovisno o zastari ovlašten namiriti svoje potraživanje, sporno je je li Ugovor o kreditu ništetan zbog odredne o promjenjivoj kamatnoj stopi i sporno je je li ovrha na Nekretnini i Radnom stroju dopuštena s obzirom na prigovor prava na dom tužitelja te prigovor da je predmet ovrhe nužan za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja.
11. U svrhu utvrđenja odlučnih činjenica pročitani su Ugovor o kreditu (str. 12-15), Dodatak 1. tom Ugovoru (str. 16), Sporazum o osiguranju (str. 17-22), Aneks tog Sporazuma sa solemnizacijom (str. 23-26), zahtjev za objavu javne dražbe (str. 27- 32), izvadak iz poslovnih knjiga (str. 33), pregled prometa (str. 34-38), zahtjev za poništaj potvrde ovršnosti (str. 39-43), očitovanje javnog bilježnika Zvjezdane Rauš- Klier (str. 44-46), otplatni plan (str. 47-49), rodni listovi tužitelja i njihove djece (str. 50- 60), izjava o zaplijeni računa (str. 80-81), zahtjev za naplatu zadužnice (str. 82-83), prijedlog za glavni upis (str. 91-92), izvadak iz zemljišne knjige (str. 93), dopis FINA-e sa specifikacijom podnesenih zahtjeva za naplatu zadužnice (str. 192-245), računovodstvenu dokumentaciju tuženika (str. 360-831), preslike odluka o kamatnim stopama tuženika (str. 856-928), računovodstvena dokumentacija tuženika (str. 951- 958), izvadak iz zemljišne knjige (str. 1114-1115), dopis FINA-e sa specifikacijom datuma isknjiženja zahtjeva za izravnu naplatu (str. 1121-1123), preslika spisa OS VŽ Ovr-287/20, preslika slika OS VŽ R1-82/20, preslika spisa OS VŽ R1-83/20, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Slađani Srnec koje je dostavila u sudski spis nalaz i mišljenje (str. 259-298), dopunu nalaza (str. 323-333), očitovanje (str. 344-359), obračun zatezne kamate (str. 849), očitovanje (str. 941-943), očitovanje (str. 961-971), te je radi otklanjanja nedostataka u nalazu vještakinje Slađane Srnec provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić koja je u sudski spis dostavila nalaz i mišljenje (str. 986-1003), očitovanje (str. 1024-1029), dopunski obračun (str. 1116-1118) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja SC (str. 1125-1126).
11.1. Tužiteljice ŠC i KC nisu pristupile na ročište zakazano radi njihovog saslušanja za dan 27. ožujka 2026. te su se odrekle prava da budu saslušane pred sudom, zbog čega ih sud nije saslušao.
11.2. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zaposlenice VC na okolnost načina sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju te prave volje stranaka prilikom sklapanja istih budući da je način sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju vidljiv iz isprava koje prileže spisu, a nitko od stranaka tijekom postupka nije istaknuo da bi neka od ugovornih odredaba bila nejasna ili protivna pravoj volji ugovaratelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju, pa da bi stoga bilo potrebno u svrhu tumačenja spornih ugovornih odredbi istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja.
12. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
13. Tužitelji tužbom, između ostalog, traže da sud utvrdi da tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz vrijednosti Nekretnine i Radnog stroja.
13.1. Tuženik je prije svega istaknuo prigovor da tužba tužitelja nije dopuštena iz razloga jer tužitelji nisu upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja postupka prodaje Nekretnine, koji se vodi kod javnog bilježnike Zvjezdane Rauš Klier iz Varaždina, nedopuštenim.
13.2. Čitanjem Sporazuma o osiguranju, koji je solemniziran kod javnog blježnika Zvjezdane Rauš-Klier iz Varaždina dana 6. ožujka 2007 pod brojem OV-2517/2007, utvrđeno je da su tim Sporazumom, radi osiguranja potraživanja tuženika po Ugovoru o kreditu, SC kao vlasnik obrta [obrt] usluge strojevima građevne mehanizacije, kao korisnik kredita, SC, kao sudužnik, te EC i KC, kao fiducijarni dužnici, prenijeli na tuženika, kao vjerovnika, pravo vlasništva Nekretnine i Radnog stroja, sukladno čl. 279. u vezi čl. 274. Ovršnog zakona (NN 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005. – dalje u tekstu OZ/96), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog Sporazuma.
13.3. Čitanjem zahtjeva za objavu prve javne dražbe od 10. prosinca 2018. utvrđeno je da je tuženik, kao vjerovnik, kod javnog bilježnike Zvjezdane Rauš Klier iz Varaždina pokrenuo postupak unovčenja predmeta osiguranja i to Nekretnine i Radnog stroja. Ujedno je utvrđeno da je u zahtjevu tuženik naveo da je Nekretnina u suvlasništvu tužiteljice KC i tužiteljice ŠC, prema rješenju o nasljeđivanju O-1713/09, UPP/OS-99/09 iza pok. MC, a da je Radni stroj u vlasništvu obrta [obrt], odnosno tužitelja SC.
13.4. Člankom 279. st.5. OZ/96 propisano je da se odredbe članka 271. stavka 2. i 3. OZ-a na odgovarajući se način primjenjuju i na javnobilježničko osiguranje prijenosom prava vlasništva na stvari.
13.5. Člankom 271. st. 2. OZ/96 propisano je da dužnik svoje prigovore protiv javnobilježničkoga osiguranja može ostvarivati u posebnoj parnici u kojoj će pobijati sporazume iz članka 269. stavka 1. i 4. toga Zakona.
13.6. Tužitelj SC je dužnik, odnosno sudužnik, iz Sporazuma o osiguranju, tužiteljica ŠC je nasljednik iza fiducijarnog dužnika iz Sporazuma o osiguranju Juraja Gredelj, a tužiteljica KC je fiducijarni dužnik iz Sporazuma o osiguranju, te ujedno nasljednik iza fiducijarnog dužnika iz Sporazuma o osiguranju GC. Stoga tužitelji u smislu 271. st.2. OZ/96 imaju pravo pokrenuti parnicu radi pobijanja Sporazuma o osiguranju i postupka unovčenja Nekretnine koji se provodi temeljem tog Sporazuma.
13.7. Odredbe čl. 279. st.5. u vezi čl. 271. st.2. OZ/96 ne predviđaju obvezu dužnika da prije pokretanja parnice protiv javnobilježničkog sporazuma o osiguranju podnose druga pravna sredstva povodom kojih bi bili upućeni u parnicu te je stoga neosnovan prigovor tuženika da je tužba u ovom predmetu nedopuštena jer tužitelji nisu upućeni na pokretanje ove parnice.
14. Tuženik nadalje prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja na podnošenje tužbe u ovom predmetu te prigovara postojanju pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka.
14.1. Vezano uz pravni interes i aktivnu legitimaciju tužitelja valja istaknuti da je nesporno da je tužitelj SC, kao vlasnik obrta [obrt], dužnik po Ugovoru o kreditu, a ujedno je ugovorna strana iz Sporazuma o osiguranju kao dužnik i sudužnik. Nesporno je i da je tužiteljica KC ugovorna strana Sporazuma o osiguranju i to kao fiducijarni dužnik.
14.2. Tužiteljica ŠC nije ugovorna strana Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju te je na okolnost aktivne legitimacije ŠC izveden dokaz saslušanjem tužitelja SC. SC je u svom iskazu naveo da je EC, koji je bio ugovorna strana Sporazuma o osiguranju i to kao fiducijarni dužnik, preminuo prije 10-ak godina i da je iza njega vođen ostavinski postupak u kojem je ostavinska imovina uručena na jednake dijelove njegovoj kćeri, tužiteljici ŠC, i njegovoj supruzi, tužiteljici KC. Sud je iskaz tužitelja SC u navedenom dijelu prihvatio s obzirom da je tužitelj SC iskazivao uvjerljivo, a njegov iskaz je u skladu sa rodnim listom ŠC (str. 50), iz kojeg je vidljivo da je EC otac ŠC. Iskaz tužitelja je suglasan i zahtjevu za objavu prve javne dražbe (str. 27-30), koji je tuženik podnio javnom bilježniku Zvjezdani Rauš Klier, a u kojem je navedeno da je predmet prodaje nekretnina upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu KC i ŠC, prema rješenju o nasljeđivanju O-1713/09 iza pok. MC. Stoga je temeljem iskaza SC utvrđeno da je EC preminuo te da su njegove zakonske nasljednice ŠC, kćer, i KC, supruga.
14.3. Tužbeni zahtjev tužitelja sastoji se od više točaka pa se tako I. točkom traži utvrđenje da je nastupila zastara tražbine tuženika temeljem Ugovora o kreditu, dok se točkom II. traži utvrđenje da ne postoji tražbina tuženika po Ugovoru o kreditu te se ujedno traži utvrđenje da nije dopušteno namirenje iz vrijednosti Nekretnine i Radnog stroja, koje provodi tuženik.
14.4. Sukladno odredbi čl.187. ZPP-a tužba na utvrđenje može se podnijeti u slučaju kada tužitelj ima pravni interes za podnošenje takve tužbe.
14.5. U konkretnom slučaju tužitelji su ugovorne strane, odnosno pravni slijednici GC kao ugovorne strane Sporazuma o osiguranju. Tužitelj SC je ujedno potonji vlasnik Radnog stroja, a tužiteljice KC (osobno i kao nasljednica iza pok. GC) i ŠC (kao nasljednica iza pok. GC) su potonje vlasnice Nekretnine, te u slučaju ako se utvrdi da je tražbina tuženika prestala temeljem odredbe čl. 277.a OZ/96 imaju pravo na povrat vlasništva Nekretnine i Radnog stroja. Samim time tužitelji imaju aktivnu legitimaciju, a ujedno i pravni interes da podnesu tužbu radi utvrđenja da je tražbina tuženika zastarjela i prestala, budući da u slučaju ako se utvrdi da je tražbina tuženika prestala temeljem čl. 277.a OZ/96 imaju pravo na povrat vlasništva Radnog stroja i Nekretnine.
14.6. Tužitelji aktivnu legitimaciju u odnosu na utvrđenje da prodaja Nekretnine i Radnog stroja temeljem Sporazuma o osiguranju nije dopuštena imaju temeljem odredbe čl. 271. st. 2. OZ/96 budući da su dužnici, odnosno fiducijarni dužnici, po Sporazumu o osiguranju i stoga temeljem navedene odredbe imaju pravo u sudskom postupku isticati prigovore protiv javnobilježničkog osiguranja, odnosno protiv prodaje koja se provodi temeljem Sporazuma o osiguranju.
14.7. Tužitelj SC nadalje točkom III. tužbe traži da mu tuženik izda ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva Radnog stroja sa tuženika na tužitelja SC. S obzirom da je tužitelj SC nesporno potonji vlasnik Radnog stroja, što proizlazi i iz zahtjeva za objavu prve javne dražbe tuženika (str. 27-30), to je tužitelj temeljem odredbe 277.a OZ/96, a budući da tvrdi da je tražbina tuženika prestala, aktivno legitimiran tražiti povrat vlasništva Radnog stroja. Stoga je prigovor tuženika aktivnoj legitimaciji tužitelja SC i u odnosu na tu točku tužbenog zahtjeva neosnovan.
14.8. Tužiteljice ŠC i KC nadalje točkom IV. tužbe traže da im tuženik izda ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva Nekretnine sa tuženika na tužiteljice ŠC i KC na jednake dijelove. S obzirom da je su tužiteljice ŠC i KC nesporno potonje vlasnice Nekretnine, što proizlazi i iz zahtjeva za objavu prve javne dražbe tuženika (str. 27-30), to su tužiteljice ŠC i KC temeljem odredbe 277.a OZ/96, a budući da tvrde da je tražbina tuženika prestala, aktivno legitimirane tražiti povrat vlasništva Nekretnine. Stoga je prigovor tuženika aktivnoj legitimaciji tužiteljica ŠC i KC i u odnosu na tu točku tužbenog zahtjeva neosnovan.
14.9. Slijedom navedenog prigovor tuženika aktivnoj legitimaciji tužitelja, kao i postojanju pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe, je neosnovan.
15. Nadalje je između tužitelja i tuženika sporna pravna valjanost Ugovora o kreditu zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pri čemu kriteriji za promjenu kamatne stope nisu jasno određeni.
15.1. Čitanjem Ugovora o kreditu utvrđeno je da je u čl. 2. ugovoreno da redovna kamatna stopa iznosi 9% godišnje, koliko iznosi i stopa interkalarne kamate, a člankom 3. Ugovora je ugovoreno da banka za vrijeme korištenja kredita zadržava pravo promjene ugovorene visine redovne kamate iz čl. 2. tog Ugovora. Ugovorne strane Ugovorom o kreditu nisu ugovorile koji kriteriji mogu dovesti do promjene ugovorene visine redovne kamate sukladno čl. 3. tog Ugovora.
15.2. Čitanjem Sporazuma o osiguranju utvrđeno je da je u točki 1. tog Sporazuma utvrđeno da postoji tražbina tuženika, kao vjerovnika, prema obrtu [obrt] vlasnika SC s osnova redovne kamate po stopi od 9% godišnje (promjenjivo prema Odlukama vjerovnika) interkalarne kamate u visini redovne (promjenjivo prema Odlukama vjerovnika). Točkom 8. istog Sporazuma utvrđeno je da se tim Sporazumom osigurava potraživanje tuženika, kao vjerovnika, između ostalog i s osnova redovne kamate po stopi od 9% godišnje (promjenjivo prema Odlukama vjerovnika) te interkalarne kamate u visini redovne (promjenjivo prema Odlukama vjerovnika).
15.3. Čitanjem izmijenjenih planova otplate kredita (str. 826-830) utvrđeno je da je tuženik u više navrata podizao stopu redovne kamate i to na način da ju je već prije početka otplate podigao na 9,51% godišnje, potom ju je podigao na 9,92% godišnje primjenjivo od 1. kolovoza 2008., potom ju je podigao na 10,41% godišnje, primjenjivo od 1. travnja 2009., te ju je potom podigao na 11,51% godišnje, primjenjivo od 1. kolovoza 2009.
15.4. Člankom 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 – dalje u tekstu ZOO) propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da je u slučaju kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor ništetan.
15.5. Člankom 272. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.
15.6. U konkretnom slučaju ugovorne strane su Ugovorom o kreditu ugovorile redovnu kamatnu stopu i stopu interkalarne kamate od 9% godišnje, no ujedno je ugovoreno da tuženik, kao banka, ima pravo za vrijeme korištenja kredita promijeniti ugovorenu visinu redovne kamate, odnosno interkalarne kamate, pri čemu nije ugovoreno koji kriteriji eventualno mogu dovesti do promjene stope redovne i interkalarne kamate.
15.7. Konkretna ugovorna odredba koja daje pravo tuženiku, kao jednoj ugovornoj strani da bez utjecaja korisnika kredita, kao druge ugovorne strane, vlastitom odlukom mijenja visinu početno ugovorene stope redovne i interkalarne kamate čini obvezu korisnika kredita neodredivom. Naime da bi činidba bila odrediva ugovor, u smislu čl. 272. ZOO-a, mora sadržavati podatke s pomoću kojih se činidba može odrediti. Ugovorne strane, u smislu odredbe čl. 272. ZOO-a, mogu prepustiti trećoj strani da odredi činidbu, međutim u smislu te odredbe određivanje činidbe ne može biti prepušteno jednoj od ugovornih strana tog ugovora.
15.8. Slijedom navedenog odredba čl. 3. Ugovora o kreditu čini ugovornu obvezu korisnika kredita da plaća redovnu kamatu na iskorištena sredstva kredita neodredivom jer je prepušta volji tuženika, kao jedne ugovorne strane, što je protivno odredbi čl. 272. ZOO-a, te je stoga odredba čl. 3. Ugovora o kreditu temeljem čl. 270. st. 1. ZOO-a ništetna.
15.9. Člankom 1021. ZOO-a propisano je da se Ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
15.10. Ugovorne strane Ugovora o kreditu su u čl. 2. tog Ugovora ugovorili početnu stopu redovne kamatu od 9% godišnje, koja odredba je jasna i određena te stoga konkretni Ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu budući da su preostalim odredbama tog Ugovora definirani svi bitni sastojci prema čl. 1021. ZOO-a, odnosno definiran je određeni novčani iznos kredita, vrijeme korištenja kredita, način vraćanja kredita, te je definirana i određena stopa ugovorene kamate. Budući da Ugovor o kreditu može opstati bez ništetne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, a ta odredba nije uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen, to ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu u smislu čl. 324. st. 1. ZOO-a ne dovodi i do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu.
15.11. Stoga je utvrđeno da je ništetna odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, međutim da zbog ništetnosti te ugovorne odredbe nije ništetan cijeli Ugovor o kreditu, koji može opstati bez ništetne odredbe. Samim time ništetne su i odredbe Sporazuma o osiguranju kojima je utvrđeno da postoji tražbina tuženika s osnova redovne kamate koja je promjenjiva prema Odlukama vjerovnika.
15.12. Pri tome valja napomenuti da je u čl. 6. Ugovora o kreditu predviđeno pravo tuženika da naplati povećanju stope godišnje kamate od 15%, u smislu čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ako korisnik kredita ne otplati dospjelu redovnu i interkalarnu kamatu u roku, međutim navedena odredba ne utječe na utvrđenje da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora s obzirom da čl. 3. Ugovora daje pravo tuženiku da jednostrano promjeni kamatnu stopu neovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 27. st. 2. ZOO-a.
16. Između parničnih stranaka je nadalje sporno je li tražbina tuženika po Ugovoru o kreditu dospjela i jesu li bili ispunjeni uvjeti za izdavanje klauzule ovršnosti na Sporazum o osiguranju.
16.1. Čitanjem Ugovora o kreditu utvrđeno je da je u čl. 2. ugovoren rok vraćanja kredita od 120 jednakih mjesečnih anuiteta s dospijećem 1. anuiteta 1. travnja 2007. te dospijećem zadnjeg anuiteta 1. ožujka 2017.
16.2. Čitanjem Dodatka broj 1. Ugovoru o kreditu utvrđeno je da je tim Dodatkom izmijenjen čl. 2. Ugovora o kreditu na način da je ugovoreno da je rok vraćanja kredita 120 jednakih mjesečnih anuiteta, s dospijećem 1. anuiteta 1. svibnja 2007. te dospijećem zadnjeg anuiteta 1. travnja 2017.
16.3. Ovome spisu ne prileži izjava tuženika o otkazu Ugovora o kreditu, niti iz bilo koje isprave u spisu proizlazi da je Ugovor o kreditu otkazan u bilo kojem trenutku.
16.4. S obzirom da je Ugovorom o kreditu i njegovim Dodatkom broj 1. ugovoreno dospijeće anuiteta u razdoblju od 1. svibnja 2007. do 1. travnja 2017., to je utvrđeno da je tražbina korisnika kredita obrta [obrt], vl. SC u cijelosti redovnim putem dospjela do 1. travnja 2017.
16.5. Čitanjem Sporazuma o osiguranju i Aneksa tom Sporazumu utvrđeno je da je Sporazumom osigurana tražbina tuženika po Ugovoru o kreditu, za koju je u točki 6. Sporazuma, u vezi sa točkom 4. Aneksa, utvrđeno da dospijeva najkasnije 1. travnja 2017. Utvrđeno je da su točkom 7. tog Sporazuma ugovorne strane ugovorile da tuženik, kao vjerovnik, ima pravo naknadno u prijedlogu za ovrhu odrediti opseg i vrijeme ispunjenja, odnosno dospjelost svojih tražbina, sukladno čl. 26. i 263.a Ovršnog zakona, za što ga dužnik, sudužnik i fiducijarni dužnici neopozivo ovlašćuju. Nadalje je utvrđeno da su točkom 18. tog Sporazuma ugovorne strane dale međusobno ovlaštenje da po dospijeću obveza iz tog Sporazuma mogu neposredno na temelju tog Sporazuma tražiti i provesti ovrhu radi ostvarenja novčanih ili nenovčanih tražbina iz tog Sporazuma te da mogu ishoditi potvrdu o ovršnosti Sporazuma. Nadalje je utvrđeno da su točkom 12. tog Sporazuma ugovorne strane ugovorile da je, u slučaju ako dužnik zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine, vjerovnik ovlašten po svom izboru sukladno čl. 274.f i 274. g Ovršnog zakona otuđiti prenesene stvari (predmete osiguranja) preko javnog bilježnika, uz primjenu pravila o prodaji odnosno unovčenju predmeta osiguranja kao predmeta ovrhe u ovršnom postupku, ili sukladno čl. 277. Ovršnog zakona preko javnog bilježnika zatražiti od fiducijarnog dužnika, sudužnika i dužnika da se izjasne, zahtijevaju li da se predmeti osiguranja prodaju putem javnog bilježnika, odnosno ovlašten je postupiti sukladno navedenom članku.
16.6. S obzirom da je utvrđeno da su obveze korisnika kredita po Ugovoru o kreditu u cijelosti dospjele redovnim putem do dana 1. travnja 2017., a da su ugovorne strane Sporazuma o osiguranju ovlastile tuženika da po dospijeću obveza iz tog Sporazuma o osiguranju može ishoditi potvrdu o ovršnosti Sporazuma, te da su ujedno ovlastile tuženika da po dospijeću obveza dužnika, ako one ne budu podmirene, pokrene postupak namirenja u smislu čl. 274.f ili čl. 277. OZ/96, to je utvrđeno da je neosnovan navod tužitelja da tražbina tuženika nije dospjela, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde ovršnosti Sporazuma o osiguranju.
17. Tužitelji tužbom traže utvrđenje da je nastupila zastara tražbine tuženika iz Ugovora o kreditu.
17.1 Tuženik osporava da je nastupila zastara njegovog potraživanja navodeći da je tuženik protiv dužnika i sudužnika po Ugovoru o kreditu pokrenuo ovrhu radi naplate duga po tom Ugovoru i to dostavljanjem zadužnica dužnika FINA-i radi izvansudske ovrhe, od kojih zahtjeva tuženik nikada nije odustao, te da je stoga prekinut tijek zastare i da zastara nije nastupila.
17.2. Na prijedlog tuženika pribavljene su preslike zahtjeva za izravnu naplatu koje je tuženik, kao vjerovnik, podnio protiv korisnika kredita obrta S'COP vl. SC kao i specifikacija o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje.
17.3. Čitanjem Izjave u zaplijeni računa ovjerene kod javnog bilježnika Zvjezdane Rauš Klier iz Varaždina pod brojem Ov-2519/07 utvrđeno da je istu izdao SC i to u ime obrta S'COP i u vlastito ime i to radi naplate potraživanja tuženika po Ugovoru o kreditu.
17.4. Čitanjem zahtjeva za naplatu tuženika utvrđeno je da je tuženik podnio ukupno 20 zahtjeva za izravnu naplatu temeljem Izjave u zaplijeni računa Ov-2519/07 na računu tužitelja SC, od kojih je prvi podnesen 4. srpnja 2012. radi naplate dospjelog duga na dan 3. srpnja 2012. u iznosu od 18.364,95 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 9.692,52 eura teče od 1. srpnja 2012. do isplate.
17.5. Nadalje je utvrđeno da je tuženik potom podnosio zahtjeve za povećanje iznosa naplate po Izjavi o zaplijeni računa Ov-2519/07 u odnosu na iznose koji su dospijevali nakon podnesenog zahtjeva od 4. srpnja 2012., pa je tako:
- 29. listopada 2012. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 2.948,57 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. listopada 2012. do isplate;
- 12. studenog 2012. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 997,41 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. studenog 2012. do isplate;
- 6. prosinca 2012. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 999,19 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. prosinca 2012. do isplate;
- 9. siječnja 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.010,77 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. siječnja 2013. do isplate;
- 11. veljače 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.017,91 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. veljače 2013. do isplate;
- 8. ožujka 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.008,24 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. ožujka 2013. do isplate;
- 8. travnja 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.031,91 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. travnja 2013. do isplate;
- 17. svibnja 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.032,89 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. svibnja 2013. do isplate;
- 13. lipnja 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.045,91 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. lipnja 2013. do isplate;
- 5. srpnja 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.046,53 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. srpnja 2013. do isplate;
- 9. kolovoza 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.060,16eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. kolovoza 2013. do isplate;
- 9. rujna 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.067,31 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. rujna 2013. do isplate;
- 4. listopada 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.067,45 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. listopada 2013. do isplate;
- 25. studenog 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.081,97 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. studenog 2013. do isplate;
- 13. prosinca 2013. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.081,78 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. prosinca 2013. do isplate;
- 17. siječnja 2014. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.096,88 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. siječnja 2014. do isplate;
- 14. veljače 2014. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.104,39 eura sa zateznom kamatom (vidljivo iz iznosa isknjiženog duga na str. 224);
- 12. ožujka 2014. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.087,07 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. ožujka 2014. do isplate;
- 11. travnja 2014. podnio zahtjev za naplatu daljnjeg duga u iznosu od 1.119,93 eura sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 1. travnja 2014. do isplate.
17.6. Nadalje je uvidom u specifikaciju nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje utvrđeno da je sve prethodno navedene osnove FINA prestala izvršavati 4. kolovoza 2018. dok je temeljem očitovanja FINA-e (str. 1121-1123) utvrđeno da su prethodno navedene osnove isknjižene temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018 – dalje u tekstu ZONS), odnosno iz razloga jer tražbina iz osnova nije naplaćena od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, a nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika.
18. Čitanjem zahtjeva za objavu (prve) javne dražbe (str. 27-30) utvrđeno je da je navedeni zahtjev poslan preporučenom poštom 10. prosinca 2018. javnom bilježniku Zvjezdani Rauš Klier te da je tim zahtjevom tuženik pokrenuo postupak prodaje Nekretnine i Radnog stroja, kao sredstava osiguranja vlasništvo kojih je preneseno na tuženika radi osiguranja potraživanja po Ugovoru o kreditu.
19. Sukladno odredbama Ugovora o kreditu i Dodatka broj 1. tom Ugovoru korisnik kredita se obvezao odobreni kredit vratiti u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, s dospijećem 1. anuiteta 1. svibnja 2007. te dospijećem zadnjeg anuiteta 1. travnja 2017., a prema anuitetskom planu otplate.
19.1. Uvidom u početni otplatni plan (str. 47-49) utvrđeno je da je početno ugovorni anuitet po Ugovoru o kreditu iznosio 798,06 eura.
20. Temeljem podataka FINA-e utvrđeno je da je tuženik dana 4. srpnja 2012. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv korisnika kredita i sudužnika SC temeljem Izjave o zaplijeni računa Ov-2519/07 radi naplate svih anuiteta po Ugovoru o kreditu dospjelih do 3. srpnja 2012., kao i u odnosu na zatezne kamate na te anuitete. Time je tuženik, u smislu čl. 241. ZOO-a, prekinuo zastaru u odnosu na navedene anuitete.
20.1. Anuiteti predstavljaju povremeno potraživanje koje, temeljem odredbe čl. 226. st. 2. ZOO-a, zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku. Budući da je tuženik dana 4. srpnja 2012. prekinuo zastaru u odnosu na sve anuitete dospjele prema otplatnom planu do 3. srpnja 2012. zastara je prije toga mogla nastupiti samo u odnosu na potraživanje tuženika po Ugovoru o kreditu koje je dospjelo na naplatu prije 3. srpnja 2009.
20.2. Temeljem navoda tužitelja iz točke III. tužbe, a koji navodi su potvrđeni i ispisom kartice računa (str. 34-38), utvrđeno je da je korisnik kredita po Ugovoru o kreditu vršio uplate na ime otplate kredita u razdoblju od 08. svibnja 2007. do 25. svibnja 2012. u ukupnom iznosu od 264.160,81 kn, odnosno 35.060,16 eura (prema fiksnom tečaju konverzije od 7,5345).
20.3. Imajući u vidu da je ugovoreni anuitet prema početnom otplatnom planu iznosio 798,06 eura, a da je prema otplatnom planu od od 1. svibnja 2007. do 3. srpnja 2009. dospjelo 27 anuiteta, koji prema početnom otplatnom planu iznose 21.546,00 eura, to je korisnik kredita izvršenim uplatama u ukupnom iznosu od 264.160,81 kn podmirio sve anuitete dospjele prema otplatnom planu do 3. srpnja 2009.
20.4. Stoga nema osnove za zaključak da postoji nepodmireno potraživanje tuženika po Ugovoru o kreditu dospjelo prije 3. srpnja 2009. za koje je nastupila zastara prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 4. srpnja 2012.
21. Temeljem podataka FINA-e nadalje je utvrđeno da je tuženik nakon zahtjeva za izravnu naplatu od 4. srpnja 2012. temeljem Izjave o zaplijeni računa Ov-2519/07, a radi naplate potraživanja po Ugovoru o kreditu, uzastopno podnosio zahtjeve za izravnu naplatu kojima je pokretao naplatu u odnosu na sve anuitete koji su dospijevali nakon 3. srpnja 2012. Tuženik je posljednji takav zahtjev za izravnu naplatu podnio 11. travnja 2014. kojim je pokrenuo izravnu naplatu anuiteta dospjelih do zaključno 30. ožujka 2014. (na koje anuitete, odnosno glavnicu sadržanu u istima, potražuje zateznu kamatu od prvog sljedećeg dana, kao dana pada dužnika u zakašnjenje, odnosno od 1. travnja 2014.). Stoga je tuženik podnesenim zahtjevima za izravnu naplatu, sukladno čl. 241. ZOO-a, prekinuo zastaru u odnosu na sve anuitete dospjele prema otplatnom planu do 30. ožujka 2014., kao i u odnosu na zateznu kamatu koja teče na te anuitete.
21.1. Utvrđeno je da je naplata po zahtjevima za izravnu naplatu koje je tuženik podnio FINA-i od 4. srpnja 2012. do 11. travnja 2014. trajala do 4. kolovoza 2018., a da je FINA prestala postupati po navedenim zahtjevima za izravnu naplatu temeljem čl. 12. ZONS, iz razloga jer po istima nije bilo naplate, što predstavlja razlog koji se ne može pripisati krivnji tuženika, kao ovrhovoditelja. Stoga je prekid zastare koji je nastao podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu temeljem Izjave o zaplijeni računa Ov- 2519/07 trajao do 4. kolovoza 2018., sve u smislu čl. 245. st. 5. ZOO-a, te je zastara na anuitete koji su prema otplatnom planu dospjeli do 30. ožujka 2014. ponovno počela teći 4. kolovoza 2018.
21.2. S obzirom da je tužitelj dana 10. prosinca 2018. pokrenuo postupak unovčenja Nekretnine Zahtjevom dostavljenim javnom bilježniku Zvjezdani Rauš Klier, čime je ponovno prekinuta zastara potraživanja po Ugovoru o kreditu sukladno čl. 241. ZOO- a, to u u odnosu na anuitete dospjele do 30. ožujka 2014. nije nastupila zastara potraživanja tuženika jer od 4. kolovoza 2018. do 10. prosinca 2018. nije prošao trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. st. 2. ZOO-a.
22. Temeljem dokumentacije u spisu nije vidljivo da bi tuženik, prije podnošenja Zahtjeva za objavu (prve) javne dražbe koji je poslan preporučenom poštom 10. prosinca 2018. javnom bilježniku Zvjezdani Rauš Klier, poduzeo bilo koju radnju radi prekidanja tijeka zastare na anuitete koji su dospjeli od 1. travnja 2014. nadalje.
22.1. Podnošenjem Zahtjeva za objavu (prve) javne dražbe, koji je poslan preporučenom poštom 10. prosinca 2018. javnom bilježniku Zvjezdani Rauš Klier (dalje u tekstu Zahtjev), tuženik je ponovno u smislu čl. 241. ZOO-a prekinuo tijek zastare i to u odnosu na cjelokupno dospjelo potraživanje po Ugovoru o kreditu, prema izvatku iz poslovnih knjiga sa str. 33 spisa. Međutim prije podnošenja Zahtjeva prošao je trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. st. 2. ZOO-a u odnosu na anuitete koji su prema otplatnom planu dospjeli od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015.
22.2. Iako je potraživanje po Ugovoru o kreditu osigurano Sporazumom o osiguranju, koji predstavlja solemniziranu privatnu ispravu, na zastaru potraživanja po Ugovoru o kreditu ne primjenjuje se desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a. Naime Ugovorom o kreditu ugovorena je otplata kredita u anuitetima, koji u smislu čl. 226. st. 2. ZOO-a predstavljaju povremene tražbine koje zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Na zastaru povremenih potraživanja koja proistječu iz solemnizirane privatne isprave i dospijevaju ubuduće, pa tako i na potraživanje anuiteta, primjenjuje se zastarni rok od tri godine iz čl. 226. st.1. ZOO-a, sve sukladno čl. 233. st. 2. ZOO-a (tako u odluci Vrhovnog suda Republike poslovni broj Rev-4512/2019-3 od 27. travnja 2022.). Pri tome valja napomenuti da predmetni Ugovor o kreditu nikada nije otkazan te su stoga svi anuiteti iz tog Ugovora o kreditu zadržali karakter povremenih potraživanja.
22.3. Stoga je utvrđeno da je potraživanje tužitelja koje se odnosi na anuitete koji su prema otplatnom planu Ugovora o kreditu dospjeli od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. u zastari.
23. U odnosu na anuitete koji su prema otplatnom planu Ugovora o kreditu dospjeli od 10. prosinca 2015. do 1. travnja 2017. nije nastupila zastara jer u odnosu na te anuitete od dana njihova dospijeća do dana podnošenja Zahtjeva, kojim je zastara ponovno prekinuta, nije prošao zastarni rok od 3 godine iz čl. 226. st. 2. ZOO-a.
24. S obzirom da je, kao prethodno pitanje na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 327. st. 1. ZOO-a, utvrđeno da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu o pravu tuženika na jednostranu promjenu visine redovne kamate, to tuženik nije imao pravo naplaćivati povećanu stopu redovne kamate temeljem te odredbe te je bilo potrebno utvrditi koliko iznosi potraživanje tuženika po Ugovoru o kreditu isključivo primjenom početno ugovorene stope redovne kamate od 9% godišnje, i to na dan 22. studeni 2018. s obzirom da je tuženik s stanjem duga na taj dan podnio Zahtjev za prodajom Nekretnine i Radnog stroja radi namirenja svog potraživanja.
24.1. S obzirom da je utvrđeno i da je dio potraživanja tuženika u odnosu na anuitete koji su prema otplatnom planu dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. u zastari bilo je potrebno utvrditi koliko iznosi potraživanje s osnova tih anuiteta, glede glavnice i redovne kamate, te glede zatezne kamate koja je na te anuitete tekla do 22. studenog 2018., s obzirom da je nastupom zastare samog anuiteta nastupila i zastara kamate na anuitet kao sporednog potraživanja, sve u smislu čl. 223. ZOO-a.
25. Slijedom navedenog je radi utvrđenja prethodno navedenih okolnosti određeno provođenje financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Slađani Srnec koja je prethodno navedene okolnosti utvrdila u dopuni nalaza i mišljenja od 4. ožujka 2024.
25.1. Vještakinja Slađana Srnec je u dopuni nalaza i mišljenja od 4. ožujka 2024. utvrdila da ukupno potraživanje tuženika na dan 22. studenog 2018. s osnova Ugovora o kreditu, primjenom isključivo početno ugovorene kamatne stope od 9%, iznosi 81.630,71 euro, od čega trošak 442,30 eura, zatezna kamata na trošak 157,89 eura, redovna kamata 13.583,63 eura, a glavnica 48.138,02 eura te zatezna kamata na glavnicu 19.308,87 eura. Vještakinja je nadalje utvrdila da je u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. dospjelo anuiteta u ukupnom iznosu od 19.153,44 eura, od čega s osnova glavnice sadržane u anuitetu 15.498,34 eura, a s osnova redovne kamate sadržane u anuitetu 3.655,10 eura.
25.2. Nalaz vještakinje Slađane Srnec dostavljen je na očitovanje parničnim strankama te su tužitelji prigovorili osnovnom nalazu vještakinje, kao i dopuni nalaza i mišljenja od 4. ožujka 2024. Tužitelji su prije svega prigovorili činjenici da je vještakinja u iznos duga uključila i troškove vođenja računa te troškove bankovnih opomena. Tužitelji su isto tako prigovorili da vještakinja nije napravila vlastiti izračun duga, već je izračune prepisala iz dokumentacije dostavljene od strane tuženika. U odnosu na dopunu nalaza vještakinje od 4. ožujka 2024., odnosno u odnosu na izračun stanja duga primjenom isključivo početno ugovorene kamatne stope, tužitelji prigovaraju da je u dopuni vještakinja izračunala da nepodmirena glavnica na dan 22. studeni 2018. iznosi 48.138,02 eura, a da je u osnovnom nalazu, u kojem je stanje duga računala uz povećanu stopu redovne kamate prema odlukama tuženika, nepodmirena glavnica na isti dan iznosila 47.564,30 eura, odnosno manje nego kada je vještakinja primjenjivala nižu stopu redovne kamate.
25.3. Tuženik se na nalaz i dopunu nalaza vještakinje Slađane Srnec očitovao podneskom od 29. travnja 2024. u kojem je naveo da je nalaz i mišljenje vještakinje napravljen stručno i u skladu sa pravilima struke, a da su prigovori tužitelja neosnovani, iz čega se može zaključiti da tuženik na nalaz vještakinje Slađane Srnec nije imao prigovora.
25.4. Očitujući se na navode tužitelja vezano uz obračun naknade za opomene i vođenje računa tuženik je u podnesku od 27. siječnja 2025. pojasnio da po Ugovoru o kreditu nije naplatio niti jednu naknadu za opomenu, a da naknada za vođenje računa predstavlja vremensko razgraničenje naknade za obradu kredita koja je ugovorena čl. 2. toč. 4. Ugovora o kreditu.
25.5. Financijska vještakinja Slađana Srnec se na prigovore tužitelja očitovala na ročištu 18. srpnja 2024. kojom prilikom je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja i njegove dopune od 4. ožujka 2024. Vještakinja je pojasnila da razlika između iznosa dospjele glavnice na dan 22. studenog 2018. kako je iskazana u osnovnom nalazu i dopuni proizlazi iz činjenice da je vještakinja u osnovnom nalazu stanje duga računala primjenom promjenjive kamatne stope dok je u dopuni stanje duga računala isključivo po početno ugovorenim uvjetima. Navela je da je iz realiziranog i početnog otplatnog plana na str. 10 nalaza vidljivo da je od 1. kolovoza 2008. došlo do promjene kamatne stope i tu su se pojavile razlike između obračuna duga iz osnovnog nalaza i dopune jer je vještakinja iste uplate sada koristila za zatvaranje anuiteta u kojima je bila manja redovna kamata, a samim time je ostatak glavnice ostao veći. Vještakinja je naglasila da je ukupan dug, kada se računa po početnim uvjetima manji, što je jasno vidljivo iz dopune nalaza.
25.6. Tužitelji su nakon usmenog očitovanja vještakinje ostali kod istaknutih prigovora na nalaz vještakinje Slađane Srnec te su predložili provođenje novog financijskog vještačenja po drugom sudskom vještaku.
25.7. Po mišljenju ovoga suda tužitelji opravdano prigovaraju nalazu i dopuni nalaza vještakinje Slađane Srnec budući da su oni međusobno kontradiktorni, a vještakinja niti usmenim očitovanjem te kontradiktornosti nije otklonila. Naime, redoslijed uračunavanja ispunjenja propisuju čl. 171. i 172. ZOO-a pa se uplatama prvo zatvaraju najstarija dospjela potraživanja, a kada se pored glavnice duguju kamate i troškovi prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Budući da je vještakinja u dopuni nalaza od 4. ožujka 2024. stanje duga na dan 22. studeni 2018. računala prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 9%, koja je svakako niža od naknadno povećanih stopa odlukama tuženika koje su primijenjene u osnovnom nalazu i mišljenju, nelogično je i nemoguće da se pravilnom primjenom redoslijeda uračunavanja ispunjenja dođe do većeg iznosa nepodmirene glavnice primjenom manje stope redovne kamate, a pri tom je vještakinja za zatvaranje dospjelog potraživanja koristila jednake uplate korisnika kredita. Naime ako je stopa redovne kamate niža samim time je i dio iznosa anuiteta koji otpada na redovnu kamatu manji te od uplate korisnika kredita, koja je ista u obje varijante izračuna, mora preostati veći raspoloživi iznos za zatvaranje glavnice. Samim time preostala nepodmirena glavnica primjenom početno ugovorene kamatne stope mora biti niža nego u izračunu sa povećanom stopom redovne kamate. Stoga je nelogično objašnjenje financijske vještakinje prilikom usmenog saslušanja da je uplate korisnika kredita prilikom izračuna stanja duga po početno ugovorenoj kamatnoj stopi koristila za zatvaranje anuiteta u kojima je u toj varijanti bila manja redovna kamata, a samim time je ostatak glavnice ostao veći, pa da je stoga u konačnici ostao nepodmireni veći iznos glavnice.
26. S obzirom da financijska vještakinja Slađana Srnec niti usmenim očitovanjem nije otklonila proturječnosti između svog osnovnog nalaza i njegove dopune, a ostala je u cijelosti kod nalaza i mišljenja i njegove dopune zbog čega se proturječnosti nisu mogli otkloniti ponovnim saslušavanjem vještakinje, to su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP-a za provođenje novog vještačenja po drugom stalnom sudskom vještaku.
26.1. S obzirom na prethodno navedeno određeno je novo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić. Vještakinji je dano u zadatak da izračuna stanje duga po Ugovoru o kreditu na dan 22. studeni 2018. isključivo primjenom početno ugovorene kamatne stope od 9% godišnje. S obzirom da se u određenoj financijskoj dokumentaciji tuženika (str. 964-970) pojavljuju stavke "nakn. opomena" a iz odluka tuženika o naknadama koje su dostavljene u sudski spis (str. 856-928) ne proizlazi da tuženik ima pravo naplaćivati naknadu za opomene jer ista nije predviđena tim odlukama, kao i s obzirom na činjenicu da tuženik u podnesku od 27. siječnja 2025. tvrdi da po Ugovoru o kreditu nije naplatio niti jednu naknadu za opomenu, vještakinji Nataliji Jambrečić je dano u zadatak da je prilikom izračuna stanja duga dužna izostaviti eventualnu naknadu za izdane opomene. Vještakinji je dano u zadatak i da prikaže sve uplate koje je korisnik kredita izvršio po Ugovoru o kreditu, da iskaže iznose anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. te da izračuna zateznu kamatu na te anuitete.
27. Financijska vještakinja Natalija Jambrečić je dana 8. srpnja 2025. dostavila u sudski spis nalaz i mišljenje u kojem je utvrdila da nepodmireno potraživanje tuženika s osnova Ugovora o kreditu, primjenom isključivo početno ugovorene kamatne stope od 9% godišnje, i uz izostavljanje eventualne naknade za izdane opomene, na dan 22. studeni 2018. iznosi 79.737,31 euro, od čega je glavnica 46.997,77 eura, redovna kamata 12.817,10 eura i zatezna kamata 19.922,44 eura. Vještakinja je u tabeli 2 prikazala sve uplate korisnika kredita te iz navedene tabele proizlazi da je posljednja uplata korisnika kredita izvršena 25. svibnja 2012. i da je ukupno uplaćeno 36.217,87 eura. Vještakinja je utvrdila da od ukupnog utvrđenog iznosa duga na anuitete dospjele u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. otpada ukupno 16.759,26 eura, od čega 3.047,86 eura na ime redovne kamate, a 13.711,40 eura na ime glavnice. Vještakinje je izračunala da zatezne kamate obračunata na glavnicu anuiteta dospjelih u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015., i to od dana dospijeća svakog anuiteta do 9. prosinca 2015. iznose 1.204,87 eura. Vještakinja je podneskom od 25. veljače 2026. (str. 1116-1118 spisa), koji je uručen strankama na ročištu koje je održano tog dana, obračunala zateznu kamatu na glavnicu anuiteta dospjelih u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. i to od dana dospijeća svakog anuiteta do 28. studeni 2018., te je utvrdila da ista iznosi 4.255,60 eura.
28. Tuženik se na ročištu održanom 25. veljače 2026. očitovao da nema prigovora na nalaz i mišljenje financijske vještakinje Natalije Jambrečić dok su tužitelji podneskom od 2. rujna 2025. prigovorili nalazu i mišljenju vještakinje.
28.1. Tužitelji početno navode da nalaz i mišljenje vještakinje Natalije Jambrečić nije izrađen na okolnosti predložene od strane tužitelja s obzirom da su tužitelji predložili da se financijsko vještačenje provede na okolnost promjene kamatne stope, na okolnost izvršenih plaćanja po kreditu i uračunavanja te utvrđenja dospijeća najstarijeg neispunjenog anuiteta i na okolnost visine potraživanja koji je u zastari.
28.2. Nadalje tužitelji navode da se ne protive utvrđenom manjem iznosu duga u odnosu na nalaz vještakinje Slađane Srnec. Tužitelji smatraju da iz nalaza nije vidljivo koliko je od svake pojedine uplate, koju je izvršio korisnik kredita, otpalo na glavnicu a koliko na dospjele redovne i zatezne kamate. Tužitelji smatraju da vještakinja nije utvrdila visinu potraživanja koje je u zastari, a što su tužitelji predložili da se utvrdi vještačenjem. Pri tome tužitelji iznose vlastite stavove da je cjelokupno potraživanje tuženika u zastari. Stoga predlažu da vještakinja dopuni nalaz na način da utvrdi dospijeće najstarijeg neispunjenog anuiteta, da utvrdi iznos dospijeća anuiteta u periodu od 1. lipnja 2012. do 12. prosinca 2015. te na okolnost neosnovano obračunatog iznosa uslijed povećanja kamatne stope i njegovog uračunavanja.
29. U odnosu na prigovore tužitelja da je sud vještačenje odredio na okolnosti koje nisu predložene po tužiteljima valja istaknuti da su tužitelji predložili provođenje vještačenja na okolnost promjene kamatne stope, na okolnost izvršenih plaćanja po kreditu i uračunavanja te na okolnost visine potraživanja tuženika koje je u zastari.
29.1. U smislu odredbe čl. 259. st. 1. ZPP-a vještačenjem rukovodi sud, koji ujedno određuje točan zadatak vještaka kako bi se vještak očitovao na okolnosti koje su odlučne radi donošenja pravilne odluke u spisu. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su u zastari anuiteti dospjeli od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015., zbog čega je vještakinji dano u zadatak da utvrdi iznose tih anuiteta prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te da obračuna zateznu kamatu na te anuitete do dana 22. studenog 2018., budući da je tuženik sa stanjem duga na taj dan podnio Zahtjev za prodaju Nekretnine i Radnog stroja. Navedeni zadatak vještaku je dan temeljem prijedloga tužitelja da se vještačenje provede na okolnost visine potraživanja tuženika koja su u zastari.
29.2. Vještakinji je isto tako dano u zadatak da obračuna stanje duga po Ugovoru o kreditu primjenom isključivo početno ugovorene kamatne stope, budući da je utvrđeno da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu o pravu tuženika na promjenu stope redovne kamate ništetna. Navedeni zadatak određen je temeljem dokaznog prijedloga tužitelja za provođenje vještačenja na okolnost promjene kamatne stope i uračunavanja uplata korisnika kredita.
29.3. Stoga je prigovor tužitelja da je zadatak vještaka određen arbitrarno i protivno prijedlogu tužitelja neosnovan.
30. Vještakinja Natalija Jambrečić se na prigovore tužitelja pisano očitovala podneskom od 15. rujna 2025. Vještakinja navodi da je najstariji nepodmireni anuitet prema njezinom izračunu dospio 1. veljače 2011. godine u iznosu od 758,43 eura.
30.1. Vještakinja je u pisanom očitovanju napravila i izračun prema prijedlogu tužitelja te je iskazala anuitete dospjele u razdoblju od 1. lipnja 2012. do 12. prosinca 2012. za koje je utvrdila da ukupno iznose 34.316,58 eura.
30.2. Vještakinja Natalija Jambrečić se usmeno očitovala na prigovore tužitelja na ročištu 25. veljače 2026. kojom prilikom je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja i izračuna kamate koji je predan na ročištu. Vještakinja je pojasnila da je najstariji neplaćeni anuitet dospio 1. veljače 2011., koji je djelomično naplaćen dok je nenaplaćeno ostalo 758,43 eura. Vještakinja je na zahtjev tužitelja na ročištu obračunala i koliko bi iznosio iznos anuiteta od veljače 2011. do 12. prosinca 2015. te je tako utvrdila da bi iznos tih anuiteta bio veći za 12.768,96 eura. Vještakinja se na pitanje tužitelja nije mogla očitovati u čemu se sastoji razlika ukupno iskazanog duga na dan 22. studeni 2018. kako je iskazan od banke i od strane vještakinje Slađane Srnec u odnosu na nalaz vještakinje Natalije Jambrečić budući da joj to nije dano u zadatak.
30.3. Nakon usmenog saslušanja vještakinje tužitelji su predložili da se vještakinji da u zadatak da utvrdi je li tuženik mijenjao kamatnu stopu i u čemu se sastoji razlika ukupno iskazanog duga na dan 22. studeni 2018. kako je iskazan od strane banke i od strane vještakinje.
30.4. Sud je odbio navedeni dokazni prijedlog tužitelja iz razloga jer je sud temeljem dokumentacije u spisu utvrdio da je tuženik mijenjao stopu redovne kamate, kako je utvrđeno pod točkom 15.3. obrazloženja presude, te stoga na navedenu okolnost nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje.
30.5. Nije bilo potrebe niti za provođenjem vještačenja na okolnost u čemu se sastoji razlika između stanja duga koji je utvrdila vještakinja i stanja duga u poslovnim knjigama tuženika budući da je vještakinja napravila vlastiti izračun stanja duga prema odredbama Ugovora o kreditu koje su pravno valjane, a uzevši u obzir sve uplate koje je korisnik kredita izvršio. Imajući u vidu da je utvrđeno da je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu neopravdano mijenjao stopu redovne kamate, što se odrazilo i na stanje duga u njegovim poslovnim knjigama, stanje duga u poslovnim knjigama tuženika nije relevantno i točno te stoga nije potrebno vršiti usporedbu tog stanja i stanja prema nalazu vještakinje.
31. Sud je nalaz i mišljenje financijske vještakinje Natalije Jambrečić prihvatio u cijelosti kao stručno i objektivno imajući u vidu da je vještakinja izvršila vlastiti izračun stanja duga, koji je prikazala u tablicama u nalazu. Pri tome je sud uzeo u obzir da tuženik na nalaz vještakinje nije imao primjedbi, dok niti tužitelji nisu istaknuli konkretne primjedbe na točnost izračuna vještakinje, već su umjesto toga prigovarali zadatku koji je sud dao vještakinji te su tražili dopunsko očitovanje vještakinje na okolnosti koje nisu odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.
32. Temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić utvrđeno je da nepodmireno potraživanje tuženika s osnova Ugovora o kreditu, primjenom isključivo početno ugovorene kamatne stope od 9% godišnje, i uz izostavljanje eventualne naknade za izdane opomene, na dan 22. studeni 2018. iznosi 79.737,31 euro, od čega je glavnica 46.997,77 eura, redovna kamata 12.817,10 eura i zatezna kamata 19.922,44 eura. Utvrđeno je da je korisnik kredita posljednju uplatu izvršio 25. svibnja 2012. i da je ukupno uplatio 36.217,87 eura, a da je najstariji nepodmireni anuitet dospio na naplatu 1. veljače 2011., da je navedeni anuitet djelomično podmiren te da je nenaplaćeno ostalo 758,43 eura. Utvrđeno je da od ukupnog utvrđenog iznosa duga koji je vještakinja utvrdila na dan 22. studeni 2018., a koji iznosi 79.737,31 euro, na anuitete dospjele u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. otpada ukupno 16.759,26 eura, od čega 3.047,86 eura na ime redovne kamate, a 13.711,40 eura na ime glavnice. Utvrđeno je da zatezna kamata obračunata na glavnicu anuiteta dospjelih u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015., i to od dana dospijeća svakog anuiteta do 28. studeni 2018., iznosi 4.255,60 eura.
33. Tuženik je u izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018., koji čini prilog Zahtjeva za prodaju Nekretnine i Radnog stroja (str. 33) iskazao stanje duga od 90.010,22 eura, od čega glavnica iznosi 47.564,30 eura, redovna kamata 18.803,08 eura, a zatezna kamata 23.642,84 eura.
33.1. Temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić utvrđeno je da stanje duga po Ugovoru o kreditu na dan 22. studeni 2018., u slučaju ako se od primjene izuzme odredba čl. 3. Ugovora o kreditu o pravu tuženika na jednostranu promjenu visine ugovorene redovne kamate, za koju odredbu je utvrđeno da je ništetna, iznosi 79.737,31 euro, od čega je glavnica 46.997,77 eura, redovna kamata 12.817,10 eura i zatezna kamata 19.922,44 eura.
33.2. Stoga je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika temeljem Ugovora o kreditu na dan 22. studeni 2018. preko iznosa iz točke 33.1. obrazloženja presude, odnosno utvrđeno je da ne postoji dio potraživanja iskazanog u izvatku iz poslovnih knjiga tuženika na dan 22. studeni 2018., za koji tuženik traži namirenje Zahtjevom za prodaju Nekretnine i Radnog stroja, u iznosu od 10.272,91 eura (90.010,22 eura – 79.737,31 euro), od čega 566,53 eura s osnova glavnice (47.564,30 - 46.997,77 eura), 5.985,98 eura s osnova redovne kamate (18.803,08 - 12.817,10 eura), te 3.720,40 eura s osnova zatezne kamate (23.642,84 -19.922,44 eura) te je odlučeno kao u prvom dijelu točke II. izreke presude.
34. S obzirom da je temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić utvrđeno da u preostalom dijelu potraživanje tuženika temeljem Ugovora o kreditu postoji te da na dan 22. studeni 2018. iznosi 79.737,31 euro, od čega je glavnica 46.997,77 eura, redovna kamata 12.817,10 eura i zatezna kamata 19.922,44 eura to je tužbeni zahtjev za utvrđenje da potraživanje tuženika temeljem Ugovora o kreditu ne postoji odbijen u dijelu u kojem tuženik prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. potražuje namirenje iznosa od 79.737,31 euro, od čega 46.997,77 eura s osnova glavnice, 12.817,10 eura s osnova redovne kamate i 19.922,44 eura s osnova zatezne kamate. Stoga je odlučeno kao u prvom dijelu točke IV. izreke presude.
34.1. Pri tome valja napomenuti da dio potraživanja tuženika za koji je nastupila zastara postoji, samo je u odnosu na taj iznos tuženik temeljem odredbe čl. 214. st. 1. ZOO-a izgubio pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stoga nema mjesta prihvaćaju tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da ne postoji dio potraživanja tuženika koji je u zastari, već se u odnosu na taj dio potraživanja može samo prihvatiti dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji traže da se utvrdi da je nastupila zastara potraživanja.
35. U odnosu na anuitete koji su prema otplatnom planu dospjeli od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015., utvrđeno je da je nastupila zastara, kako je obrazloženo pod točkom 22. obrazloženja presude. Zastarom iznosa navedenih anuiteta zastarjela je i zatezna kamata koja teče na iznos glavnice iz navedenih anuiteta, sukladno čl. 223. ZOO-a.
35.1. Budući da je temeljem nalaza i mišljenja financijske vještakinje Natalije Jambrečić utvrđeno da:
- od ukupnog utvrđenog iznosa duga koji je vještakinja utvrdila na dan 22. studeni 2018., a koji iznosi 79.737,31 euro, na anuitete dospjele u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. otpada ukupno 16.759,26 eura, od čega 3.047,86 eura na ime redovne kamate, a 13.711,40 eura na ime glavnice;
- da zatezna kamata obračunata na glavnicu anuiteta dospjelih u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015., i to od dana dospijeća svakog anuiteta do 28. studeni 2018., iznosi 4.255,60 eura,
to je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji traže da se utvrdi da je nastupila zastara dijela potraživanja tuženika temeljem Ugovora o kreditu u odnosu na anuitete koji su dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 16.759,26 eura, od kog iznosa 13.711,40 eura otpada na glavnicu, a iznos od 3.047,86 eura otpada na redovnu kamatu, kao i u odnosu na cjelokupnu zateznu kamatu koja teče na zastarjele iznose anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2025. od dana dospijeća svakog od navedenih anuiteta nadalje, a koja obračunata do dana 22. studenog 2018. iznosi 4.255,60 eura, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
36. Budući da je utvrđeno:
- da je najstariji nepodmireni anuitet po Ugovoru o kreditu dospio na naplatu 1. veljače 2011., što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić;
- da je tuženik dana 4. srpnja 2012. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv korisnika kredita i sudužnika SC temeljem Izjave o zaplijeni računa Ov-2519/07 radi naplate svih anuiteta po Ugovoru o kreditu dospjelih do 3. srpnja 2012. čime je prekinuo zastaru u odnosu na te anuitete sukladno čl. 241. ZOO-a;
- da je tuženik nakon zahtjeva od 4. srpnja 2012. u razdoblju do 11. travnja 2014. podnio daljnje uzastopne zahtjeve za izravnu naplatu temeljem Izjave o zaplijeni računa Ov-2519/07 kojima je, u smislu čl. 241. ZOO-a, prekinuo zastaru u odnosu na anuitete koji su dospjeli od 4. srpnja 2012. do zaključno 30. ožujka 2014.;
- da je prekid zastare nastao podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu temeljem Izjave o zaplijeni računa Ov-2519/07 trajao do 4. kolovoza 2018., kada je FINA prestala postupati po tim zahtjevima;
- da je tuženik potom podnesenim Zahtjevom javnom bilježniku Zvjezdani Rauš Klier za prodaju Nekretnine i Radnog stroja, koji je predan pošti 10. prosinca 2018., ponovno prekinuo zastaru tražbina po Ugovoru o kreditu sukladno čl. 241. ZOO-a koja traje i danas budući da postupak unovčenja kod Javnog bilježnika nije dovršen;
- da trogodišnji zastarni rok, koji se primjenjuje na anuitetske tražbine iz Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju u smislu čl. 226. st. 2. ZOO-a i čl. 233.st. 2. ZOO-a, nije protekao u odnosu na tražbinu tuženika po anuitetima dospjelim u razdoblju do 30. ožujka 2014. i od 10. prosinca 2015. nadalje,
to nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je nastupila zastara potraživanja tuženika po Ugovoru o kreditu u cijelosti.
36.1. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji traže da se utvrdi da je nastupila zastara u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koji je prema nalazu i mišljenju financijske vještakinje Natalije Jambrečić utvrđeno da postoji na dan 22. studeni 2018., a da nije u zastari, i to iznos s osnova anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od 1. svibnja 2007. do 30. ožujka 2014., te s osnova anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od 10. prosinca 2015. do 1. travnja 2017., te s osnova zatezne kamate koja teče na navedene iznose anuiteta, koje potraživanje na dan 22. studeni 2018. iznosi 58.722,45 eura (79.737,31 euro za koji je utvrđeno da postoji – 21.014,86 eura za koji iznos je utvrđeno da je u zastari) od kojeg iznosa na glavnicu otpada 33.286,37 eura (46.997,77 euro za koji je utvrđeno da postoji – 13.711,60 eura za koji iznos je utvrđeno da je u zastari), na redovnu kamatu otpada 9.769,24 eura (12.817,10 euro za koji je utvrđeno da postoji – 3.047,86 eura za koji iznos je utvrđeno da je u zastari), a na zateznu kamatu obračunatu do 22. studeni 2018. otpada 15.666,84 eura (19.922,44 euro za koji je utvrđeno da postoji – 4.255,60 eura za koji iznos je utvrđeno da je u zastari). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
37. Budući da je utvrđeno da tuženik ima nezastarjelo potraživanje temeljem Ugovora o kreditu koje postoji, i koje na dan 22. studeni 2018. iznosi 58.722,45 eura to nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjevu u dijelu u kojem tužitelji traže da se tuženiku naloži da tužiteljima izda ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva Nekretnine i Radnog stroja sa tuženika na tužitelje, uz brisanje zabilježbe zabrane otuđenja na Radnom stroju u upisniku FINA-e i brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva Nekretnine izvršen radi osiguranja tražbine.
37.1. Naime čl. 277.a OZ/96 propisano je da u slučaju ako protivnik osiguranja u roku ispuni svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, ili ako osigurana tražbina prestane na bilo koji drugi način, osim tako što je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari ili punopravni nositelj prava (članak 277. stavak 7.), predlagatelj osiguranja dužan je, bez odgode, vratiti protivniku osiguranja vlasništvo stvari, odnosno pravo.
37.2. Budući da je utvrđeno da obveza prema tuženiku, kao predlagatelju osiguranja, temeljem Ugovora o kreditu nije ispunjena nego po tom Ugovoru i dalje postoji nepodmireno potraživanje to tuženik u smislu odredbe čl. 277.a OZ/96 nema obvezu tužiteljima, kao protivnicima osiguranja, vratiti vlasništvo Nekretnine i Radnog stroja, pa samim time tužitelji nemaju pravo tražiti od suda da tuženiku naloži da im izda ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva Nekretnine i Radnog stroja natrag na tužitelje.
37.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama V. i VI. izreke presude.
38. Predmet postupka je i zahtjev tužitelja da se utvrdi kako tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz Radnog stroja i Nekretnine radi namirenja potraživanja po Ugovoru o kreditu.
38.1. Tužitelji navedeni dio tužbenog zahtjeva temelje, između ostalog, na tvrdnji da prodaja Radnog stroja i Nekretnine, sukladno odredbi čl. 274.f OZ/96, nije dopuštena jer Radni stroj služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja SC i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, a Nekretnina ne može biti predmet ovrhe budući da je Nekretnina nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika jer u njoj žive svi tužitelji te sedmero djece tužitelja SC i ŠC. U tom smislu su tužitelji u odnosu na Nekretninu istaknuli i prigovor prava na dom.
39. Na prethodno navedene okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužitelja SC koji je u svom iskazu naveo da je bager koji je sredstvo osiguranja i dalje ostao u posjedu njegove obitelji te da je on taj bager ustupio na korištenje svom sinu S koji ima otvoren j.d.o.o. te ga koristi za poslovanje tog društva. Vezano uz kuću koja je sredstvo osiguranja navodi da u toj kući sada žive on i njegova supruga ŠC, njegova punica KC, te njegovo petoro djece. U odnosu na rodne listove koji su dostavljeni uz tužbu s njima više ne žive kćeri Š i K koje su se udale i odselile. Navodi da su on i supruga sa djecom u toj nekretnini živjeli i u trenutku kada je sklopljen Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju prijenosom vlasništva na stvarima. Navodi da nitko unutar obitelji nema drugih stambenih nekretnina i da ne postoji način da on i obitelj osiguraju drugu nekretninu za stanovanje. Tužitelj navodi da je nezaposlen, njegova supruga ŠC radi na pola radnog vremena kod sina, punica KC je u mirovini koja iznosi oko 300,00 eura, a četvoro njegove djece je zaposleno dok najmlađe dijete još nije zaposleno jer je trenutačno na prekvalifikaciji i na burzi.
39.1. Sud je prethodno navedeni iskaz tužitelja SC prihvatio u cijelosti s obzirom da je tužitelj iskazivao životno i uvjerljivo.
39.2. Temeljem iskaza tužitelja SC utvrđeno je da se Radni stroj i dalje nalazi u posjedu obitelji tužitelja, odnosno da ga koristi sin tužitelja SC i ŠC za poslovanje društva u njegovom vlasništvu. Utvrđeno je da u Nekretnini žive svi tužitelji te sa njima petoro djece SC i ŠC, dok je dvoje djece odselilo. Utvrđeno je da tužitelji i njihova obitelj nemaju drugih stambenih nekretnina, da je tužitelj SC nezaposlen, tužiteljica ŠC radi na pola radnog vremena kod sina, tužiteljica KC je u mirovini koja iznosi oko 300,00 eura, a četvoro djece tužitelja SC i ŠC je zaposleno dok najmlađe dijete još nije zaposleno jer je trenutačno na prekvalifikaciji i na burzi.
40. Okolnost da Nekretnina služi za stanovanje tužitelja i njihove obitelji, te okolnost da Radni stroj koristi sin tužitelja i da istim eventualno ostvaruje sredstva za život ne predstavlja okolnost koja bi u smislu odredaba OZ/96 predstavljala zapreku za prodaju Nekretnine i Radnog stroja radi namirenja tražbine tuženika temeljem Ugovora o kreditu.
40.1. Naime Sporazumom o osiguranju sklopljenim sa tužiteljima SC i KC te pravnim prednikom tužiteljice ŠC, GC, tuženik je stekao pravo da Nekretninu i Radni stroj proda radi namirenja potraživanja iz Ugovora o kreditu, sve u smislu čl. 274.f i 274. g OZ/96 te čl. 277. OZ/96, budući da je vlasništvo Nekretnine i Radnog stroja preneseno na tuženika radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu.
40.2. Člankom 72. st. 1. OZ/96 propisano je da u slučaju ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 70. stavka 1. i članka 71. stavka 1. tog Zakona te na druge odredbe tog Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavka 4., 5. i 6. tog Zakona.
40.3. Slijedom navedenog, budući da je tuženik temeljem pravnog posla sa tužiteljima i njihovim prednikom GC stekao fiducijarno vlasništvo Nekretnine i Radnog stroja radi osiguranja svog potraživanja, odredbe OZ/96 o izuzimanju i ograničenju ovrhe se ne primjenjuju u odnosu na prodaju Nekretnine i Radnog stroja.
41. Tužitelji su nadalje istaknuli prigovor prava na dom.
41.1. Člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje je propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
41.2. Temeljem iskaza tužitelja SC utvrđeno je da tužitelji te petoro djece SC i ŠC žive u Nekretnini, a da su tamo živjeli i u vrijeme sklapanja Sporazuma o osiguranju, dakle u Nekretnini žive duže vremena i sa njom su postigli stvarnu i trajnu povezanost te je utvrđeno da Nekretnina doista predstavlja dom tužitelja i njihove djece. Prodajom Nekretnine i iseljenjem tužitelja i njihove obitelji iz iste svakako bi došlo do miješanja u pravo na dom tužitelja. S obzirom na navedeno potrebno je provesti test razmjernosti kako bi se utvrdilo je li miješanje u pravo na dom tužitelja protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili ne.
41.3. Vlasništvo Nekretnine je radi osiguranja potraživanja tuženika Sporazumom o osiguranju preneseno na tuženika te se prodaja Nekretnine provodi temeljem odredbe čl. 274.f i čl. 274.g OZ/96, kojima je propisano da je predlagatelj osiguranja ovlašten otuđiti na njega prenesenu stvar nakon dospjelosti svoje tražbine te da je može unovčiti preko javnog bilježnika, uz odgovarajuću primjenu pravila o prodaji predmeta osiguranja u ovršnom postupku. Stoga je utvrđeno da je miješanje u pravo na dom tužitelja utemeljeno na zakonu.
41.4. Vlasništvo Nekretnine preneseno je na tuženika radi osiguranja njegovog potraživanja, a prodaja iste se provodi radi namirenja tražbine tuženika koja je osigurana prijenosom vlasništva. Interes tuženika za namirenjem njegovog potraživanja predstavlja legitiman cilj te je stoga miješanje u pravo na dom tužitelja usmjereno na postizanje legitimnog cilja.
41.5. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da je tuženik radi namirenja svog potraživanja pokušao provesti ovrhu na računima SC, kao sudužnika, međutim da je ta ovrha ostala bezuspješna, usprkos tome što je provođena u duljem vremenskom razdoblju, od 2012. do 2018., te ponovno 2020. u trajanju od tri godine. Nadalje je temeljem iskaza SC utvrđeno da je on nezaposlen, da tužiteljica ŠC radi na pola radnog vremena, a da je tužiteljica KC u mirovini te da prima 300,00 eura mirovine. Dakle, imajući u vidu da je potraživanje tuženika koje nije u zastari na dan 22. studeni 2018. iznosilo 58.722,45 eura i da na isto teku daljnje zatezne kamate, vidljivo je da ne postoji mogućnost namirenja tražbine tuženika na drugom predmetu ovrhe u razumnom roku. Stoga je stav ovog suda da je miješanje u pravo na dom tužitelja nužno u demokratskom društvu.
41.6. Budući da je utvrđeno da je prodaja Nekretnine u kojoj žive tužitelji utemeljena na zakonu, usmjerena na postizanje legitimnog cilja te da je nužna u demokratskom društvu ta prodaja, iako dovodi do miješanja u pravo na dom tužitelja, nije protivna čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
41.7. Stoga je prigovor prava na dom tužitelja neosnovan.
42. Tužitelji traže da se utvrdi kako tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz Radnog stroja i Nekretnine radi namirenja potraživanja po Ugovoru o kreditu i temeljem tvrdnje da je tražbina tuženika iz Ugovora o kreditu zastarjela te da ne postoji.
42.1. Temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je da je dio tražbine tuženika temeljem anuiteta, koji su prema otplatnom planu dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015., doista u zastari.
42.2. Tuženik smatra da ima pravo naplatiti i dio potraživanja koji je u zastari te se pri tom poziva na čl. 222. st. 1. ZOO-a.
42.3. U konkretnom slučaju utvrđeno je da Ugovor o kreditu nije otkazan te da stoga svi anuiteti po Ugovoru o kreditu predstavljaju i nadalje povremeno potraživanje budući da anuiteti prestaju biti povremeno potraživanje isključivo u slučaju kada je Ugovor o kreditu otkazan i kada je zbog toga cjelokupni kredit dospio na naplatu.
42.4. S obzirom da zastarjeli anuiteti dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015. predstavljaju povremeno potraživanje na iste se ne primjenjuje čl. 222. st. 1. ZOO-a, na koji se tuženik poziva, već se primjenjuje čl. 222. st. 2. ZOO-a kojim je propisano da se zastarjela tražbina povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari.
42.5. Stoga je utvrđeno da tuženik nema pravo provoditi prodaju Nekretnine i Radnog stroja radi namirenja dijela potraživanja po Ugovoru o kreditu koji je u zastari.
43. Temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je :
- da je tuženik u izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018., koji čini prilog Zahtjeva za prodaju Nekretnine i Radnog stroja (str. 33) iskazao stanje duga od 90.010,22 eura, od čega glavnica iznosi 47.564,30 eura, redovna kamata 18.803,08 eura, a zatezna kamata 23.642,84 eura;
- da potraživanje tuženika temeljem odredbi Ugovora o kreditu koje su pravno valjane na dan 22. studeni 2018. iznosi 79.737,31 euro, od čega je glavnica 46.997,77 eura, redovna kamata 12.817,10 eura i zatezna kamata 19.922,44 eura;
- da stoga ne postoji dio potraživanja tuženika prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018., koji čini prilog Zahtjeva za prodaju Nekretnine i Radnog stroja, i to iznos od 10.272,91 eura, od čega 566,53 eura s osnova glavnice, 5.985,98 eura s osnova redovne kamate, te 3.720,40 eura s osnova zatezne kamate;
- da je dio ukupnog potraživanja tuženika koje postoji u zastari, i to potraživanje s osnova anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od 1. travnja 2014. do 9. prosinca 2015., koje potraživanje iznosi 16.759,26 eura, od čega 13.711,40 eura otpada na glavnicu, a 3.047,86 eura na redovnu kamatu;
- da zatezna kamata obračunata za glavnicu zastarjelih anuiteta od dana dospijeća svakog od navedenih anuiteta do dana 22. studenog 2018. iznosi 4.255,60 eura, koja zatezna kamata je isto zastarjela;
- da stoga od ukupnog iznosa iskazanog u izvatku tuženika iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018., koji čini prilog Zahtjeva za prodaju Nekretnine i Radnog stroja (str. 33) ne postoji i u zastari je iznos od 31.287,77 eura, od čega 14.277,93 eura s osnova glavnice, 9.033,84 eura s osnova redovne kamate i 7.976,00 eura s osnova zatezne kamate.
43.1. Budući da tuženik nema pravo provoditi prodaju Nekretnine i Radnog stroja radi namirenja dijela tražbine po izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. koji ne postoji te je u zastari, to je usvojen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji traže da se utvrdi da tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz vrijednosti Pokretnine i Radnog stroja radi naplate dijela duga prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. u iznosu od 31.287,77 eura i to duga od 14.277,93 eura s osnova glavnice, duga od 9.033,84 eura s osnova redovne kamate i duga od 7.976,00 eura s osnova zatezne kamate. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
44. Tužitelj je ovlašten provoditi prodaju Nekretnine i Radnog stroja radi namirenja dijela tražbine po izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. za koju je utvrđeno da postoji i da nije u zastari. Budući da je temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić utvrđeno da tražbina tuženika temeljem Ugovora o kreditu na dan 22. studeni 2018., koja postoji i nije u zastari, iznosi 58.722,45 eura, od kojeg iznosa na glavnicu otpada 33.286,37 eura, na redovnu kamatu otpada 9.769,24 eura, a na zateznu kamatu otpada 15.666,84 eura, to je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu u kojem tužitelji traže da se utvrdi da tuženik nije ovlašten provoditi namirenje iz vrijednosti Pokretnine i Radnog stroja radi naplate prethodno navedenog iznosa duga. Sijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.
45. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a.
45.1. Presudom je utvrđeno da ne postoji, odnosno da je u zastari dio tražbine tuženika po izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. u ukupnom iznosu od 31.287,77 eura, za koji iznos je i utvrđeno da tuženik nije ovlašten provoditi postupak prodaje Nekretnine i Radnog stroja radi namirenja tog iznosa, što predstavlja uspjeh tužitelja u sporu. Presudom je istovremeno odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da ne postoji i da je u zastari dio tražbine tuženika po izvatku iz poslovnih knjiga na dan 22. studeni 2018. u ukupnom iznosu od 58.722,45 eura. Istovremeno je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da tuženik nije ovlašten provoditi postupak prodaje Nekretnine i Radnog stroja radi namirenja tog iznosa. Navedeno predstavlja uspjeh tuženika u sporu. Stoga su tužitelji uspjeli u sporu 34,76%, a tuženik 65,24%.
45.2. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud nije posebno uzimao u obzir uspjeh tužitelja u odnosu na zahtjeve za predajom isprava podobnih za prijenos prava vlasništva Nekretnine i Radnog stroja natrag na tužitelje s obzirom da se radi o sporednim zahtjevima u odnosu na utvrđenje da tražbina tuženika ne postoji, odnosno da je ista zastarjela te da prodaja Nekretnine i Radnog stroja nije dopuštena.
45.3. Kada se od postotka uspjeha tuženika oduzme postotak uspjeha tužitelja dobije se razlika od 30,48 % u kojem omjeru, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, valja dosuditi nastali parnični trošak tuženiku.
45.4. Prilikom odlučivanja o parničnim troškovima tuženika uzeti su u obzir troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023., 107/2025), a prema vrijednosti spora naznačenom u tužbi od 6.636,14 eura.
45.5. Tuženiku je priznat je trošak sastava sastava odgovora na tužbu od 15. rujna 2020. u predmetu Općinskog suda u Varaždinu P-287/20 (Tbr. 8.1) u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 11. srpnja 2022., 25. siječnja 2024. i 15. listopada 2025. (Tbr. 8.1) u iznosu od 200,00 eura svaki, trošak sastava podneska od 7. rujna 2023. i 27. siječnja 2025. (Tbr. 8.4) u iznosu od 50,00 eura svaki, te trošak zastupanja na ročištima 27. lipnja 2022., 28. kolovoza 2023., 18. srpnja 2024., 25. veljače 2026. i 27. ožujka 2026. (Tbr. 9.1) u iznosu od 200,00 eura svako, što ukupno iznosi 1.900,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% 2.375,00 eura.
45.6. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku valja dosuditi 30,48 % navedenog troška, što iznosi 723,90 eura.
45.7. Neovisno u uspjehu u sporu tužiteljima valja dosuditi trošak vještačenja zatražen troškovnikom u iznosu od 500,00 eura, budući da je tuženik u cijelosti osporavao osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja, pa je provođenje financijskog vještačenja bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
45.8. Kada se trošak koji je priznat tuženiku prebije sa troškom koji je priznat tužiteljima preostaje razlika od 223,90 eura te je slijedom navedenog naloženo tužiteljima da tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 223,90 eura. Temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZPP-a tužiteljima je naloženo da navedeni iznos troška naknade tuženiku na jednake dijelove.
45.9. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate a stopa zatezne kamate utvrđena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), kao stopa koja se primjenjuje na ostale odnose.
45.10. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 25. siječnja 2021. u predmetu Općinskog suda u Varaždinu P-291/20, budući da je navedeni odgovor na tužbu tuženik dao po zaposleniku AC, a ne po punomoćniku.
45.11. Tuženiku nije priznat trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice budući da je tuženik mogao angažirati za zastupanje odvjetnika s područja Općinskog suda u Varaždinu ili s područja Općinskog suda u Koprivnici. Ako bi se navedeni zahtjev smatrao zahtjevom za naknadu troškova delegacije valja istaknuti da tuženik nema pravo niti na taj trošak budući da, prema podacima o trajanju putovanja vlakom na relaciji Varaždin-Koprivnica koji su javno dostupni na stranicama HŽ putničkog prijevoza, putovanje vlakom na toj relaciji traje između 39 i 52 minute. Budući da putovanje na relaciji Varaždin-Koprivnica-Varaždin vlakom traje manje od 3 sata punomoćnici stranaka sukladno čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (NN 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023) nemaju pravo na naknadu troškova delegacije.
45.12. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe od 20. ožujka 2022. budući da je navedena žalba odbijena odlukom višeg suda.
45.13. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. i 22. rujna 2025. s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka jer u njima tuženik ponavlja ranije iznesene navode. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 16. rujna 2024. i 24. srpnja 2025., kojima traži produženje roka za očitovanje, te trošak podneska od 4. ožujka 2025. u kojem ponavlja navode iz ranijeg podneska od 27. siječnja 2025., budući da niti ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Tuženiku nije priznat trošak podnesaka od 07. rujna 2023. i 27. siječnja 2025. preko iznosa iz Tbr. 8.4 Tarife jer se ne radi o obrazloženim podnescima.
45.14. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VII. izreke presude.
Koprivnica, 8. svibnja 2026.
Sudac
Jerko Bogdanić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Odvjetnica Irena Pikija, Varaždin
2. Odvjetnica Sanja Mihalić, Varaždin
3. Odvjetnik Joško Biliškov, Zagreb
