Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-24/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Eni Poljak Ursa, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Helcom Trade d.o.o., OIB: 60566702025, iz Varaždina, Gospodarska ulica 40, zastupanog po punomoćnici Steli Tursan, odvjetnici iz Zajedničkom odvjetničkog ureda Tušek & Tursan iz Varaždina, radi utvrđenja ništetnosti, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, z.z. tuženika i punomoćnice tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka tuženika Helcom Trade d.o.o., OIB: 60566702025, Gospodarska ulica 40, Varaždin o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 7. prosinca 2023., a kojim se tužiteljici ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2007., kao i dodaci tom ugovoru, zbog teške povrede radnog odnosa sa danom prestanka radnog odnosa primitkom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

2. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika, temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2007., nije prestao.

3. Nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao i rasporedi ga na radno mjesto na kojem je radio i prije otkaza, a sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Helcom Trade d.o.o., OIB: 60566702025, iz Varaždina, Gospodarska ulica 40, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.816,39 €

(slovima: tisućuosamstošesnaesteuraitridesetdevetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 29. siječnja 2024. protiv tuženika radi nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu.

1.1.U tužbi navodi da je dana 18. prosinca 2023. zaprimila tuženikovu Odluku o otkazu Ugovora o radu od 7. prosinca 2023., te je dana 22. prosinca 2023., putem preporučene pošiljke s povratnicom uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika, a koji je tuženik primio dana 30. prosinca 2023., protekom kojeg dana je i počeo teći rok od 15 dana unutar kojeg je tuženik mogao odlučiti o zahtjevu tužiteljice. Kako je zadnji dan roka 14. siječnja 2024. bio neradni dan za sud, to je rok od 15 dana u ovom slučaju isticao tek 15. siječnja 2024., a u kojem je roku tuženik mogao odlučiti o tom zahtjevu tužiteljice. Tužiteljici je 16. siječnja 2024. počeo teći daljnji rok od 15 dana unutar kojeg tužiteljica može podnijeti tužbu, a koji rok ističe 30. siječnja 2024. S obzirom da tužiteljica podnosi tužbu dana 29. siječnja 2024., predavši je putem e-komunikacije, tužiteljica tužbu podnosi unutar prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 133. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014, 127/2017, 98/2019 i 151/2022 – dalje u tekstu: ZR).

1.2. Tuženik je zadnjeg dana roka za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice 15. siječnja 2024. angažirao odvjetnika, te je pismeno dostavio dana 19. siječnja 2024. samoj tužiteljici, a tek potom i njenoj punomoćnici 22. siječnja 2024.

1.3. Tužiteljica je kao radnica je bila zaposlena kod tuženika kao poslodavca neprekidno od dana 1. veljače 2007., odnosno više od 16 godina i 10 mjeseci, na neodređeno vrijeme, u punom radnom vremenu, što proizlazi iz Ugovora o radu.

1.4. Dana 18. prosinca 2023. tužiteljica je zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 7. prosinca 2023., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a koju je odluku tužiteljica kao radnica putem Zahtjeva za zaštitu prava radnika u cijelosti osporila kao nezakonitu.

1.5. S obzirom da tuženik nije usvojio zahtjev tužiteljice, već je isti odbio, tužiteljica kao radnica ovim putem, u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. ZR u podnosi tužbu radi nedopuštenosti otkaza, sve iz razloga kako slijedi.

1.6. Tuženik je tužiteljici dostavio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (dalje u tekstu: „Odluka o otkazu“), koju je Odluku o otkazu tuženik kao poslodavac razložio na način da je, sustavno i osobito teško kršila radne obveze, a koje kršenje je takve prirode da nastavak radnog odnosa nije moguć. Kao razloge donošenja Odluke o otkazu, tuženik kao poslodavac paušalno navodi navodne povrede obveza iz radnog odnosa jer tužiteljica kao radnica duži period ne obavlja niti pristupa radu sukladno vlastitim obvezama te izravno šteti poslodavcu poduzimanjem takvih radnji, a koji navodi tuženika su u cijelosti promašeni.

1.7. Tuženik je u posljednjih nekoliko mjeseci prije nego je „inscenirao“ Izvanredni otkaz, (iz tužiteljici nepoznatih razloga) zauzimao prema istoj položaj suzdržanosti, povrjeđujući temeljna prava tužiteljice kao radnice, te prepuštajući tužiteljici da sama anticipira daljnje radnje tuženika kao poslodavca, pritom nezakonito dovodeći u znatan podređeni položaj. Indikativno je kako je baš nakon nekoliko spornih događaja (i to nevezanih uz rad tužiteljice) tuženik poslodavac odlučio tužiteljici radnici otkazati ugovor o radu na ovakav način. Razlozi koje tuženik kao poslodavac navodi u obrazloženju Odluke o otkazu ne predstavljaju valjane razloge niti su provjereni, niti u stvarnosti predstavljaju osnovani temelj za donošenje pobijane Odluke o otkazu, stoga kako je to učinila i Zahtjevom za zaštitu prava, tako i ovom tužbom, tužiteljica u cijelosti osporava činjenične navode iz obrazloženja Odluke o otkazu kao netočne i neosnovane. Tužiteljica ističe kako ne postoje pravni ni činjenični uvjeti za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tužiteljica je gotovo 17 godina besprijekorno radila kod tuženika, ni tuženik, ni stranke na tužiteljicu nisu imali pritužbi, opomena ni prigovora.

1.8. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da je dana 22. studenog 2023. izvršena kontrola pojedinih artikala u poslovnici [adresa] u kojoj je tužiteljica bila poslovođa (a samo nekoliko tjedana nakon uredno provedene redovite godišnje inventure u poslovnici [adresa]), a tijekom koje je kontrole /navodno/ utvrđen manjak proizvoda. Manjak proizvoda razjašnjen je poslodavcu predočavanjem bloka otpremnica. Naime, gotovo 17 godina, dakle još od 2007. (još u vrijeme kada je direktor poslodavca bio otac današnje direktorice poslodavca) radilo se na otpremnice. Otpremnice su se gotovo svakodnevno izdavale majstorima, što je bilo i pravilo rada s građevinarima koji svakodnevno kupuju pri tuženiku kao poslodavcu. Radi se o poslovnoj praski koju je sam poslodavac nametnuo kao oblik rada radnici, a sada istu tu praksu tuženik kao poslodavac smatra nezakonitom, opisani način rada usvojen je kod tuženika dugi niz godina, te je upravo tuženik taj koji je kao poslodavac podučio radnicu i ostale radnike zakonito i u skladu s poreznim i knjigovodstvenim propisima, stoga je neistinit navod poslodavca iz Odluke o otkazu kako za robu navedenu u predočenim otpremnicama nije izdan račun krajnjem kupcu, obzirom da su predmetni računi (koji iznos apsolutno odgovara iznosu iz otpremnica) podmireni, o čemu svjedoči i preslika izdanih računa koju poslodavac zasigurno ima u sustavu. Tuženik je imao spremna za potpisati pisana upozorenja radnici, koja joj je nakon paušalno provedene inventure (što je dokazala i inventura svega par dana kasnije, a u kojoj tužiteljici nije bilo dopušteno sudjelovati), potom uručio, odnosno istu prisilio potpisati kao „upozorenje“.

1.9. Tužiteljica osporava smatrajući ga neosnovanim, navod poslodavca da bi tužiteljica kao radnica, s obzirom na svoje radno mjesto poslovođe, direktno bila odgovorna za sva postupanja s izdavanjem otpremnica. Kao što je to navedeno u Zahtjevu za zaštitu prava, otpremnice su izdavali i svi preostali zaposlenici poslodavca, a radnica nije niti može biti odgovorna za postupanja svih radnika poslodavca. Tužiteljica je dovedena pred gotov čin, pri čemu je (da zaštiti i druge radnike poslodavca, a znajući da nikakve štete za tuženika kao poslodavca nema), preuzela odgovornost kako to navodi poslodavac u Odluci u otkazu, iako nisu postojale činjenice ni šteta koju tuženik navodi da je tužiteljica napravila. Tužiteljica napominje da je izjavu potpisala pod prisilom, nakon pod stresom provedene inventure i prisilom odvjetnika poslodavca i direktorice, ne znajući tada da poslodavac samo paušalno pokušava namjestiti postupak u granicama zakona kako bi mogao radnici dati izvanredni otkaz, a s obzirom da je tom razgovoru prisustvovao odvjetnik, osjećala je prisilu poslodavca da potpiše bilo kakvu izjavu stavljenu pred nju (o toj činjenici govori i to da je radnica predmetnu opomenu potpisala u suzama, o čemu može posvjedočiti i odvjetnica i direktorica poslodavca).

1.10. Nikada u proteklih 17 godina rada tužiteljice pri poslodavcu nikada nije bilo problema s bilo kakvim manjkom robe pri poslodavcu, sve su provedene inventure svake godine bile uredne. Ono na što tužiteljica ovim putem posebno upozorava jest činjenica da su otpremnice izdavali svi zaposlenici poslodavca u poslovnici u [adresa] i to HB, ŽB, te SB, a na otpremnicama koje su predočene poslodavcu upravo i jesu rukopisi HB i ŽB, dok je samo jedna otpremnica bila izdana od strane tužiteljice, a što je poslodavcu i poznato.

1.11. Sama činjenica da je tužiteljica kao poslovođa prodavaonice, znala i morala znati, kako to paušalno navodi tuženik, da odgovara za zakonito i uredno vođenje svih poslova u prodavaonici, te da je bila dužna u ispunjavanju svojih radnih obveza postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u ispunjavanju obveza ne upućuje na zaključak o odgovornosti tužiteljice za eventualnu štetu nastalu tuženiku u visini utvrđenih inventurnih manjkova, a poslodavac ne navodi postojanje štetne radnje tužiteljice vezane za obavljanje poslova i zadataka poslovođe u prodavaonici poslodavca, postojanje namjere ili krajnje nepažnje na strani tužiteljice, postojanje protupravnosti štetne radnje, odnosno konkretne propuste ili nepravilnosti od strane tužiteljice u obavljanju poslova radnog mjesta poslovođe prodavaonice koji bi bili u uzročnoj vezi s nastalim inventurnim manjkovima/viškovima.

1.12. Poslodavac je tijekom trajanja radnog odnosa u više navrata nagrađivao tužiteljicu, tako je primjerice tuženik u 3. dobrovoljni mirovinski stup uplatio tužiteljici po 5.000,00 HRK u protekle dvije godine, pa se postavlja pitanje zašto bi bilo koji poslodavac nagrađivao tužiteljicu posebno, samo zbog činjenice što je radnik odradio broj sati koji je ugovorom o radu i ugovoreno da će odraditi, te zašto bi tuženik nagrađivao tužiteljicu ako postoje dugoročni pokazatelji krajnje nepažnje radnika ili namjere da ista ošteti poslodavca.

1.13. Dana 1. prosinca 2023. godine održana je ponovno inventura poslovnice u kojoj je tužiteljica poslovođa te je, prema navodima tuženika, ponovno utvrđen manjak odnosno višak robe u poslovnici. Tužiteljici nije bilo dozvoljeno da aktivno sudjeluje u inventuri 1. prosinca 2023., pa je takav navod tuženika iz Odluke o otkazu neistinit. S obzirom na činjenicu da joj nije bilo omogućeno aktivno sudjelovanje u prebrojavanju robe, tužiteljica takav zapisnik (od 3 stranice, a ne i cjelokupni inventurni zapisnik!) nije potpisala, obzirom da su u njemu navedene neistinite tvrdnje da je isto sudjelovala u popisivanju robe. O činjenici da ne želi potpisati predmetni zapisnik (i to ne cijeli inventurni popis, već samo tri stranice) koji joj je tuženik dao na uvid, tužiteljica je obavijestila prisutnog direktora maloprodaje g. ŠB, a nakon čega je tužiteljicu nazvala i direktorica tuženika, začuđujuće upitajući tužiteljica zašto ne želi potpisati predmetni zapisnik, na što je ona odgovorila da je predmetnoj inventuri, osim što je bila „u blizini“, sudjelovala u 5%, i to samo na početku (s g. PB), dok je cijela inventura bila odrađena bez nje te istoj nije bila dana mogućnost cjelokupne ponovne provjere i prebrojavanja radi mogućih grešaka. Iako je tužiteljica tražila na uvid cjelokupnu predmetnu dokumentaciju, direktor maloprodaje g. ŠB joj istu nije dao. Neovisno o njihovom obujmu (a znajući da je inventurna lista poduža), tužiteljica je na isto imala pravo, a obzirom da joj navedeno nije bilo omogućeno ista je odbila potpisati zapisnik.Tužiteljica se stoga nije u mogućnosti osvrnuti pobliže na predmetni inventurni manjak odnosno višak vezan uz inventuru od 1. prosinca 2023., s obzirom da dokumentacija tuženika dana joj na uvid – a to su bile samo tri stranice zapisnika osim konačnih podataka o iznosima viškova i manjkova ne specificira na koju se to točno robu odnosi.

1.14. O neispravno izdanim računima tužiteljica ne posjeduje nikakve informacije niti je bila (prije, a niti poslije provedenih inventura) na to upozorena, a na kojim bi računima bila izdana neispravna količina. Na računima možebitno i stoji ime i prezime tužiteljice, međutim, ime i prezime tužiteljice bilo bi na računima i u vrijeme kada tužiteljica nije bila na svom radnom mjestu u svoje radno vrijeme, dakle bez obzira bila ona u trgovini ili ne, obzirom da je upravo tužiteljica jedina imala ovlasti za pogledati stanje robe (što bi značilo da je račun izdan primjerice od strane g. HB, dok na istom računu piše ime tužiteljice, iako je ona primjerice popodnevna smjena – jer poslovođa tuženika jedina ima ovlasti da napravi veleprodajne račune, preuzme kalkulacije, a bez toga trgovina ne bi mogla funkcionirati!). Za navedeno se sada tužiteljica u Odluci o otkazu samo paušalno tereti bez ikakve osnove i dokazane krivnje/krajnje nepažnje, a tužiteljica o istome nema nikakvih saznanja niti je na to do dana dostave Odluke o otkazu bila upozoravana. Način funkcioniranja smjena, rasporeda i uputa što radi koji radnik određuje isključivo poslodavac.

1.15. Tužiteljica osporava i navode tuženika u Odluci o otkazu u kojem navodi da je tužiteljica imala nepravilnosti u djelu naručivanja robe. Tužiteljica osporava takve navode tuženika navodeći da nikada nije bila upozorena za navedeno u proteklih 17 godina rada kod tuženika, te nikada nije bila upozorena da se roba tuženika kao poslodavca neadekvatno skladišti. Tužiteljica nikada nije bila upozorena da bi poslovnica [adresa] bila neadekvatno i nestručno vođena. Upravo je direktorica tuženika svakim dolaskom u poslovnicu kojoj je tužiteljica bila poslovođa uvijek bila zadovoljna, napominjući da je poslovnica čista, uredna, roba pravilno posložena; za to bi dobivala i pohvale, pa sada takvi paušalni navodi tuženika da poslovnica nije bila uredno vođena nemaju apsolutno nikakvog smisla obzirom da je tužiteljica za vođenje dućana na godišnjoj razini bila pohvaljivana.

1.16. Nakon što je zbog pritisaka i stresa od namještenih inventura tužiteljica boravila na bolovanju dana 5. prosinca 2023. (dva dana prije donošenja odluke o otkazu), direktor maloprodaje g. ŠB nazvao je tužiteljicu i tražio da napravi otpis robe kojoj je istekao rok trajanja, što ponovno svjedoči namještanju činjenica da radnica odjednom nije uredno naručivala robu i vodila poslovnicu. Tužiteljica izričito tvrdi da inventurni nalaz nije pravilno sačinjen, te da ni jedna od navedenih nije pravilno provedena.

1.17. Tuženik u svojoj Odluci o otkazu nije dokazao da bi se radnjama ili propustima tužiteljice u izvršavanju obveza iz radnog odnosa ostvarila obilježja osobito teške povrede radne obveze. U vrlo kratkom razdoblju tuženik je proveo dvije izvanredne inventure, od kojih je jedna pokazala manjak, a druga višak proizvoda, pri čemu je ostalo neutvrđeno koji su razlozi viškova i manjkova u skladištu, te ni na koji način nisu predložene mjere za njihovo uklanjanje, a što se ne može staviti na teret tužiteljici. U radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu Ugovora o radu sudovi su vezani razlozima zbog kojih je poslodavac radniku dao otkaz. U konkretnom slučaju je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju radi nesavjesnog poslovanja, što u ničim nije dokazao pa je stoga dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji odluku o otkazu – inventure, navodna upozorenja u ranijim godinama, kao uostalom i sve druge navode koje je iznio u odluci otkazu.

1.18. Tužiteljica ustraje u tvrdnjama da je uredno obavljala radne zadatke kako svog radnog mjesta, te je svakodnevno odrađivala i prekovremene sate, gotovo svakog dana ostajala u prosjeku 1 sat duže na poslu, sve po nalogu tuženika, a koji prekovremeni rad ničime nije bio nadoknađen tužiteljici. K tome, tuženik je više puta uznemiravao tužiteljicu putem nadređenih radnika izvan radnog vremena i u dane tjednog odmora zbog problema s drugim radnicima.

1.19. Tužiteljica smatra da navodi tuženika iz Odluke o otkazu, čak i kad bi bili istiniti, ne predstavljaju valjane razloge za davanje izvanrednog otkaza jer tuženik ne dokazuje učestalo kršenje obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice koje opravdava donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, odnosno ne dokazuje osobito tešku povredu odredaba Ugovora o radu, odnosno skrivljeno ponašanje zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. ZR). Stoga tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 7. prosinca 2023., a kojim se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2007., kao i dodaci tog ugovora, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem navedenog Ugovora o radu nije prestao i nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i rasporedi je na radno mjesto na kojem je radila i prije otkaza.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer su parnične stranke za sve sporove proizašle iz Ugovora o radu ugovorile mjesnu nadležnost suda u Varaždinu, sve sukladno čl. 20. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Naime, parnične stranke su za sve sporove proizašle iz Ugovora o radu ugovorile mjesnu nadležnost suda u Varaždinu, sve sukladno čl. 70. Zakona o parničnom postupku.

2.1. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini. Prije svega se ističe da je tužbu tužiteljice potrebno odbaciti zbog promašenog prekluzivnog roka za podnošenje iste, s obzirom na činjenicu da sama tužiteljica navodi da je Zahtjev za zaštitu prava tuženiku predala na poštu preporučeno dana 22. prosinca 2023., slijedom čega je tužba podnesena izvan roka.

2.2. Tuženik je društvo koje se bavi distribucijom i prodajom boja i lakova za profesionalnu i osobnu upotrebu, te je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. veljače 2007., pa do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu u prodavaonici tuženika u [adresa]- Prodavaonica broj 3. Tužiteljica je prvotno bila zaposlena na radnom mjestu prodavača prodavaonice tuženika u [adresa]. Prema tome, tužiteljica je punih 13 godina obavljala poslove poslovođe, te je dakako veoma dobro bila upoznata sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz tog radnog mjesta.

2.3. Dana 7. prosinca 2023. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu i to po više osnova odnosno radi osobito teške povrede radne obveze , ali i radi gubitka povjerenja u radnika radi koje osobito važne činjenice nastavak radnog odnosa više nije moguć. U svojoj Odluci o izvanrednom otkazu tuženik je detaljno i argumentirano pojasnio obje osnove koje su bile razlog za donošenje odluke o otkazu, te je decidirano naveo da je osim što je tužiteljica prekršila radne obveze, tuženik u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu, a što predstavlja opravdani razlog za otkazivanje Ugovora o radu. Stoga su posve neosnovana polemiziranja tužiteljice o nužnom dokazivanju krivnje za učinjene radne obveze i visini štete koja je nastala. Isto tako tužiteljica gubi iz vida činjenicu da se ovdje ne radi o postupku radi naknade štete protiv tužiteljice niti o kaznenom postupku radi kaznenog djela pronevjere, već se radi o postupku utvrđenja osnovanosti Odluke o izvanrednom otkazu, a u kojem slučaju je poslodavac dužan dokazati osnove temeljem kojih je donio odluku o otkazu, dakle bilo teška povreda radne obveze bilo gubitak povjerenja u tužiteljicu. Prema tome činjenica da radnica nije izvršavala svoje radne obveze i/ili da je postupala suprotno direktnim uputama poslodavca dovoljan je razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu i gubitak povjerenja Poslodavca u radnika.

2.4. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljica svojim postupanjem ostvarila obje osnove radi kojih je donesena Odluka o izvanrednom otkazu. Naime, u prodavaonici u [adresa] dana 22. studenog 2023. provedena je izvanredna kontrola pojedinih artikala (sveukupno 8 artikala), a prilikom koje kontrole pojedinih artikala je utvrđen manjak robe u iznosu od 1.130,79 €, odnosno višak robe u iznosu od 45,90 €. Navedeno utvrđeno stanje tužiteljica kao poslovođa potvrdila je potpisom popisne liste od dana 22. studenog 2023. kao i potpisom dokumenta: P redložak inventurnih razlika po inventuri - viškovi i predložak inventurnih razlika po inventuri - manjkovi, oba dokumenta od dana 22. studenog 2023. Izvanredna kontrola pojedinih artikala u Prodavaonici u Koprivnici, uslijedila je nekoliko tjedana nakon provedene redovne godišnje inventure od dana 6. studenog 2023., a na kojoj inventuri nisu bile evidentirane nikakve nepravilnosti, odnosno manjak i višak na navedenoj inventuri je bio prema Zapisniku o provedenoj inventuri u skladu s Odlukom Poslodavca o dopuštenom manjku odnosno višku popisane robe. Tako je prilikom provođenja godišnje inventure od dana 6. studenog 2023. utvrđen manjak robe 96,30 €, odnosno višak robe 89,90 €. Nakon provedene godišnje inventure, inventura je knjižena u poslovnim knjigama tuženika, te je tuženik podmirio PDV na utvrđeni manjak, odnosno knjigovodstveno stanje bilo je potpuno usklađeno s stvarnim stanjem zatečenim u Prodavaonici jer prema praksi poslodavca bilo je uobičajeno da se donose Odluke o dopuštenom manjku odnosno višku robe, koja je u pravilu iznosila 1% ukupnog prihoda prodavaonice, te se taj manjak odnosno višak koji je sukladan navedenoj Odluci tuženika zaduživao na teret poslodavca. U slučaju da je utvrđeni višak odnosno manjak robe, veći od onog dopuštenog Odlukom poslodavca, isti se tereti na ime odgovorne osobe, u konkretnom slučaju poslovođe prodavaonice. Izvanredna kontrola pojedinih artikala u prodavaonici u [adresa] uslijedila je nakon što je tuženik pronašao više dokumenata izrađenih u navedenoj prodavaonici na kojima je bio naziv dokumenta ponuda “crni petak”. Pojašnjava se da je tuženik obavijestio tužiteljicu kao i sve radnike u navedenoj prodavaonici da 2023. neće biti provedena posebna akcija s popustima za pojedine artikle na dan 24. studenog 2023., tzv. “crni petak”, no međutim tužiteljica je u više navrata telefonski i pisanim putem tražila i inzistirala da se u navedenoj prodavaonici ipak provede akcija s popustima za “crni petak”. Radi navedenog, a kako bi poslodavac utvrdio da li postoji mogućnost odobravanja predloženog popusta za “crni petak”, tuženik je izvršio kontrolu da utvrdi da li bi bilo moguće i na koje to artikle odobriti dodatni popust na predloženi dan. Tom prilikom direktorica tuženika je u sustavu pronašla nekoliko dokumenata sačinjenih u navedenoj prodavaonici s nazivom dokumenta “crni petak”. Budući da je navedeno bilo protivno bilo kakvoj odluci poslodavca, pogotovo jer poslodavac u tom trenutku još nije bio odobrio popust za “crni petak”, tuženik je odlučio prekontrolirati stvarno stanje sa knjigovodstvenim stanjem artikala koji su se najviše pojavljivali na takvoj ponudi, te je to učinjeno na izvanrednoj kontroli pojedin ih artikala dana 22. studenog 2023. Dakle, tom izvanrednom kontrolom od svega 8 artikala utvrđen je manjak odnosno višak robe u vrijednosti kako je prethodno naznačena, a koji manjak je premašivao višestruko iznos ukupno utvrđenog manjka na redovnoj godišnjoj inventuri za sve artikle te prodavaonice. Prema tome, manjak kako je isti utvrđen je u svakom slučaju bio nedopustiv, i ukazivao je na nepravilnosti u radu tužiteljice kao Poslovođe i teško kršenje njezinih radnih obveza. Navedeni manjak artikala izvanrednom kontrolom tužiteljica ne osporava u tužbi, već navodi točka 11. tužbe, da je manjak proizvoda razjašnjen tuženiku predajom bloka otpremnica kojeg je predala tuženiku.

2.5. Tuženik tvrdi kako blok “otpremnica” ne predstavlja nikakav knjigovodstveni dokument, dakle ne radi se o otpremnici u smislu knjigovodstvenog dokumenta, već predani dokumenti su bile obične ispunjene stranice u kupljenom bloku otpremnica (bez bilo kakvog naloga i dopuštenja poslodavca), a na kojim predanim dokumentima nije bilo niti naziva osobe koja je robu izdala kopcu, datum izdavanja robe, niti naziv kupca kojemu je roba izdana. Dakle, navedeno je ukazivalo da se roba kupcima izdaje bez odgovarajućeg knjigovodstvenog dokumenta - računa, odnosno da se direktno krše porezni i računovodstveni propisi kao i odluke poslodavca, te za takve otpremnice nije postojalo nikakvo odobrenje od strane tuženika. Takve navodne otpremnice ne zadužuju kupca niti se usklađuje stvarno stanje artikala sa knjigovodstvenim. Tužiteljica u svojoj tužbi u točki 11 i 14. izričito potvrđuje da je izdavala takve nezakonite “otpremnice” kako su prethodno opisane, odnosno da je takvo ponašanje kao Poslovođa dopuštala i drugim radnicima u prodavaonici, odnosno tužiteljica priznaje da je sama kršila radne obveze kao i da je imala saznanja da to čine navodno i drugi radnici, a o tome uopće nije obavijestila poslodavca. Radi već navedene činjenice izvanredni otkaz ugovora o radu je u cijelosti osnovan jer se jasno radi o teškom kršenju radnih obveza. U tom smislu u prodavaonici tuženika u [adresa] jasno stoji natpis - naljepnica - o obvezi izdavanja računa prilikom izdavanja robe kupcima, sukladno zakonskim i podzakonskim aktima. Isto tako o obvezama izdavanja knjigovodstvenih dokumenata kod izdavanja robe, tuženik je kao poslovođa obavještena Odlukom od 11. kolovoza 2014., a koja je upućena na e-mail adresu prodavaonicu tuženika istoga dana. Isto tako, navedena odluka bila je objavljena na oglasnoj ploči Microsoft Teams aplikacije instalirane na kompjuteru prodavaonice u Koprivnici 2020., te u svakom trenutku dostupna tužiteljici. Izdavanje robe u maloprodajnim jedinicama sa izdatnicom (a ne otpremnicama koje navodi tužiteljica) iznimno je dopušteno pravnim osobama ili obrtnicima, kada za to postoje opravdani razlozi koji su taksativno navedeni, pri čemu je izdavatelj robe obvezan ispostaviti račun kupcu za izdanu robu s potpisanim primjerkom izdatnice istog ili slijedeći radni dan. Prema tome, iz navedene odluke poslodavca jasno je razvidno da se nikada nije radilo kod tuženika na takve nezakonite otpremnice u maloprodajnim trgovinama, već isključivo na izdatnice koje su knjigovodstveni dokument koji se izdaje u točno određenim slučajevima propisanim Odlukom poslodavca i koja je morala sadržavati propisani sadržaj. Osim toga izdatnice se izdaju iz programa prodavaonice, te se njima usklađuje knjigovodstveno i stvarno stanje trgovine. Međutim “otpremnice” koje navodi tužiteljica nikada nisu bile dopuštene kod tuženika, te nisu izdane putem odgovarajućeg programa tuženika. Isto tako iz predanog bloka otpremnica tuženik je utvrdio da je veći dio stranica istrgnut, što upućuje da je takvo nezakonito postupanje tužiteljice trajalo duže vrijeme, u konačnici, tužiteljica to u svojoj tužbi izričito potvrđuje.

2.6. Nakon izvršene izvanredne kontrole pojedinih artikala dana 24. studenog 2023. održan je sastanak s tužiteljicom. Tom prilikom tužiteljica je upoznata s razlozima poziva na sastanak - utvrđeni manjak izvanredne kontrole artikala. Tuženik je tom prilikom upozorio tužiteljicu ponovno na njezine radne obveze, kao i na obvezu izdavanja računa za robu koja se izdaje kupcima odnosno upozorio ju na postupanje prilikom izdavanje robe kupcima sukladno aktima poslodavca. Na održanom sastanku kojemu je bila prisutna i autorica ovog odgovora, radnica je izjavila da je ona odgovorna za izdavanje robe bez računa, odnosno da je odgovorna za otpremnice kojima se izdavala roba bez da je za navedenu robu bio izdan račun i da je ista plaćena, odnosno da je odgovorna za utvrđeni manjak. Također tužiteljica je navela da je manjak u cijelosti podmiren neposredno prije održavanja ovog sastanka. Isto tako tužiteljica je navela da je svjesna svojih radnih obveza i svoje odgovornosti te je izrazila žaljenje za navedeno. Dakle, tuž iteljica je na sastanku kao i u tužbi potvrdila povrede svojih radnih obveza. O navedenome svjedoči Zapisnik sa sastanka potpisan od strane tužiteljice dana 24. studenog 2023. Tuženik osporava tvrdnju tužiteljice kako je bila pod nikakvom prisilom, govori i činjenica da su svi sudionici mirnim tonom razgovarali o navedenoj problematici uz ispijanje kave, te su se rastali u pozitivnom tonu kada je tužiteljica navela da se takvo nešto više neće ponoviti. Tuženik je u tom trenutku predao tužiteljici upozorenje isključivo iz razloga jer je smatrao da je takvo ponašanje bilo jednokratno, odnosno da tužiteljica nije ranije nezakonito postupala kao i da će od izdanog upozorenja nastaviti sa urednim ispunjenjem svojih obveza. Međutim, kada je nakon izdanog upozorenja tuženik došao do saznanja da nezakonito ponašanje tužiteljice traje dulje vrijeme kao i da nakon izdanog upozorenja se tužiteljica nije pridržavala svojih radnih obveza, odnosno došao je do saznanja o novim nepravilnostima i povredama radne obveze, tuženik je naprosto izgubio bilo kakvo povjerenje u tužiteljicu, te naprosto s obzirom na funkciju koju je tužiteljica obavljala - poslovođa prodavaonice, gubitak povjerenja predstavlja važnu činjenicu za koju nastavak radnog odnosa nije moguć.

2.7. Tuženik je nakon toga proveo novu inventuru u prodavaonici u kojoj je bila zaposlena tužiteljica i to dana 1. prosinca 2023. Predmetna inventura je prvenstveno trebala služiti kontroli stanja trgovine s obzirom na saznanja o manjkovima pojedinih artikala, a kako bi se moglo utvrditi stvarno stanje trgovine i na navedenoj inventuri utvrđen je višak robe vrijednosti 3.341,29 € i manjak robe vrijednosti 1.811,40 €. Tužiteljici, suprotno navodima tužbe, ne da joj je bilo dozvoljeno sudjelovanje na inventuri, već joj je aktivno sudjelovanje na inventuri bilo naloženo od strane tuženika. ŠBpredsjednik komisije predočio je tužiteljici popisne liste kao i liste utvrđenog manjka odnosno viška proizvoda i to u prisutnosti svih članova komisije, na što je tužiteljica uvidjevši konačan ogroman manjak i višak, tražila od g. OB da te iznose smanji i nekako poravna pa su neistiniti navodi tužiteljice da joj nije bilo onemogućeno sudjelovanje na inventuri niti da bi joj bila predana inventurna dokumentacija, već je ista samoinicijativno i protivno nalogu poslodavca odbila sudjelovati do kraja njezina trajanja te je odbila provjeravati inventurnu dokumentaciju. Navedeni zapisnik o provedenoj inventuri tužiteljica je odbila potpisati uz navod: “očitovati ću se o navedenom u zakonskom roku”, a naknadno nije dostavila nikakvo pojašnjenje u vezi s utvrđenim manjkom odnosno viškom robe, niti je tražila provođenje nove inventure. Tuženik napominje kako je odgovornost za manjak i višak, utvrđen prilikom inventure je direktna odgovornost tužiteljice prema obvezama radnog mjesta i svojoj funkciji odgovorna za zakonito poslovanje. Problematika utvrđenog manjka i viška utvrđenog na navedenoj inventuri očituje se u činjenici da je manjak odnosno višak robe nas tao u periodu od manje od mjesec dana od uredno provedene godišnje inventure, te da je iznos utvrđenog manjka odnosno viška robe za tih 24 dana utvrđen u višestruko većem iznosu od manjka odnosno viška robe na bazi cijelo godišnje inventure. Pojašnjava se da manjak proizvoda u trgovini prvenstveno može doći izdavanjem robe bez računa, a kao što je to opisano prethodno u djelu nezakonitog izdavanja robe na temelju tzv. “otpremnica”, dok višak proizvoda može nastati prvenstveno ukoliko je kupcu obračunata veća količina robe nego što mu je stvarno predana, ili je obračunat artikl bez potrebne ambalaže (npr boja bez ambalaže-što je logički nemoguće da netko uzme boju bez ambalaže u kojoj se nalazi), a što naravno onda omogućuje razne manipulacije i prodaju takvog viška “na crno”. Budući da se višak proizvoda odnosi upravo na takvu vrstu robe temeljem koje je moguće takvo manipuliranje, jasno ukazuje da nisu poštivane ponovno radne obveze od strane tužiteljice. Tuženik je utvrdio da je tužiteljica neposredno prije i nakon održanog sastanka dana 24. studenog 2023. izdavala račune protivno uputama poslodavca, na način da je prilikom izdavanja robe obračunavala popust za robu veći od onog koji je dozvoljen odlukom poslodavca, da je obračunavala kupcima veću količinu proizvoda od one koje stane u prodanu ambalažu, da je prodavala materijal (auto lak) koji se ne može prodati bez ambalaže u rinfuzi. Odnosno da postoji niz daljnjih nepravilnosti i povreda radnih obveza od strane tužiteljice kojima je postupala protivno radnim obvezama, uputama i odlukama Poslodavca te da poslove svojeg radnog mjesta nije obavljala savjesno, davala je popuste koje nije mogla davati prema uputi poslodavca na robu koja je plaćena karticom, iako je maksimalno dozvoljen popust prema odluci Poslodavca, obračunavala je autolak bez ambalaže kojeg je kupac nosio kući “u vrećici”. Isto tako tuženik tvrdi kako je prilikom inventure provedene dana 1. prosinca 2023. godine, pronađen veliki broj robe kojoj je protekao rok trajanja. Dakle, tužiteljica nije uredno vodila brigu o stanju robe u prodavaonici, uslijed čega je radi isteka roka trajanja znatna vrijednost morala biti otpisana. Osporavaju se navodi tužiteljice da bi se od nje tražilo da se tražilo da ista dođe otpisati robu, već je obavještena o činjenici otpisivanja robe radi isteka roka trajanja, a koja roba je nađena prilikom inventure 1. prosinca 2023.

2.8. U odnosu na gubitak povjerenja kao osobito važnoj činjenici radi koje je otkazan ugovor o radu i radi koje činjenice nije moguć nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika tako da nastavak radnog odnos tužiteljice kod tuženika više nije bio moguć, radi koje činjenice je donijeta i Odluka o otkazu navodi se da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu poslovođe, te se za posao tog radnog mjesta podrazumijeva da ga obavlja odgovorna, pouzdana i osoba od povjerenja, pa gubitak povjerenja predstavlja osobito važnu činjenicu, koja narušava taj radni odnos u takvoj mjeri da se od tuženika ne može tražiti da nastavi radni odnos s radnikom, pa je već gubitak povjerenja u tužiteljicu dovoljno opravdan razlog za otkaz, uz sve detaljno opisane povrede radnih obveza. Tužiteljica, prema tvrdnji tuženika nije poštivala radnopravne obveze s kojima je veoma dobro bila upoznata, pa tuženik smatra kako sva opisana postupanja u ranijim točkama predstavljaju teško kršenje radnih obveza od strane tužiteljice i opravdani su razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Isto tako je nesporno da je tužiteljica povredu radne obveze izdavanje robe bez računa i odgovornost za manjak na kontrolnoj inventuri 22. studenog 2023. pisano priznala, pa s obzirom da tužiteljica u svojoj tužbi uopće ne osporava povredu radnih obveza, već u točkama 11. i 14. tužbe iste nedvojbeno priznaje, odnosno potvrđuje da je postupala protivno uputama i odlukama poslodavca te je isto i pisano priznala na zapisnik od 24. studenog 2023., a uzimajući u obzir teške povrede radnih obveza tužiteljice kao i dokazao činjenicu gubitka povjerenja kao opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, pa predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem dolaznih i odlaznih poziva preko mobitela (list 11), povratnica Hrvatske pošte (list 12), Obrazac eM-2P prijava o prestanku osiguranja HZMO (list 14), Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 15-17), odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika (list 18), Obrazac P1 10-202 (list 20), Obrazac P1-11-2023 (list 21), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 22), kopija povratnice i kopija potvrde o primitku (list 24), Zahtjev za zaštitu prava radnika (list 25-30), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 69), Aneksi ugovora o radu (list 70-81), Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 82-84), kopija potvrde o primitku (list 85), popisna lista kontrolne inventure na dan 22. studenog 2023. (list 86), predlošci inventurnih razlika po inventuri broj: 00002-viškovi i predložak inventurnih razlika po inventuri broj: 00002-manjkovi (list 87-88), zapisnik od 6. studenog 2023. Helcom Trade d.o.o. Varaždin (list 89), Odluka o knjiženju manjkova utvrđenih inventurama (list 90), otpremnice (list 91-98), knjiga odluka (list 99-100), ispis poruke (list 101), mail korespondencija (list 102-105), knjiga odluka Helcom Trade d.o.o. Varaždin (list 106-108), upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu (list 109-111), zapisnik Helcom Trade d.o.o. Varaždin od 1. prosinca 2023. (list 112 -113), inventurna lista broj: 00002 (list 114-161), obračun isplaćene plaće (list 162-163), važna informacija poslodavca o načinu dobivanja popusta (list 164), kopije računa (list 165 -173), pregled radnog vremena (list 174), Pravilnik o radu (list 175-206), oglasna ploča (list 207), opis poslova (list 208), opis radnog mjesta (list 209), katalog radnih mjesta-sa opisom poslova (210), opomena zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (list 211), iskaz tužiteljice i direktorice tuženika GB saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja, te nastavno saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja, te iskaz svjedoka ŠB, PB, MB, ŽB, SB, UB, RB, ČB, IB, LB, TB, EB, JB i ĆB.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je stavio prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda smatrajući da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Varaždinu jer su stranke Ugovorom o radu ugovorile mjesnu nadležnost toga suda, a sukladno čl. 70. ZPP-a. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-1/2024-6 od 27. veljače 2024. ovaj sud oglasio se mjesno nenadležnim, te je odredio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Slavonskom Brodu uvažio je žalbu tužiteljice i ukinuo je pobijano prvostupanjsko rješenje, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

7. Odredbom čl. 3. st. 1. Aneksa ugovora o radu od 1. kolovoza 2012., parnične stranke ugovorile su mjesto rada tužiteljice u [adresa], a da je tužiteljica obavljala rad poslovođe u poslovnici u [adresa] proizlazi iz: popisne liste kontrole inventure na dan 22. studeni 2023., predložaka inventurnih razlika (viškovi, manjkovi), zapisnika o provedbi inventure i iz zapisnika od 24. studenog 2023.

8. Nadležnost u sporovima iz radnog odnosa određena je odredbom člankom 65. ZPP -a kojom je određeno da ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi si području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

9. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu između radnice i poslodavca, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke koju je donio tuženik i vraćanja tužiteljice na radno mjesto, za ocjenu mjesne nadležnosti, nema mjesta primjeni sporazuma o nadležnosti koja je ugovorena za sporove iz ugovora o radu, kako to tvrdi tuženik (istovjetno stajalište u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-129/18-2 od 13. studenoga 2018. te broj Gr1- 312/14 od 2. listopada 2014.).

10. Dakle, u radnom sporu koji je pokrenuo radnik radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i povratka na rad, radnik kao tužitelj određuje pred kojim će se od više nadležnih sudova provoditi postupak. Tužiteljica je to učinila podnošenjem tužbe onome sudu kojega je izabrala, dakle ovom sudu, pa je ovaj sud nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Stoga je odlučeno na način naveden u izreci rješenja.

11. Između stranaka je nesporno da je tuženik društvo koje se bavi distribucijom i prodajom boja i lakova za profesionalnu i osobnu upotrebu, a tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. veljače 2007., pa do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tužiteljica je zasnovala radni odnos na radnom mjestu prodavača u prodavaonici tuženika u [adresa] – Prodavaonica broj 3, a nakon zaključenja Ugovora o radu između stranaka zaključeno je više Aneksa ugovora o radu (Aneks broj 1 zaključen 1. listopada 2010., Aneks broj 2 zaključen 1. kolovoza 2012.,Aneks broj 3 zaključen 1. lipnja 2013., Aneks broj 4 zaključen 1. siječnja 2018., Aneks broj 5 zaključen 1. siječnja 2019., Aneks broj 6 zaključen 1. siječnja 2021., Aneks broj 7 zaključen 1. siječnja 2022. i Aneks broj 8 zaključen 1. lipnja 2023.), pa je tako između ostalog tužiteljica Aneksom ugovora broj 1 od 1. listopada 2010. raspoređena na radno mjesto Poslovođe navedene prodavaonice.

12. Između stranaka je nesporno da je Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 7. prosinca 2023. tužiteljici, koja je zaposlena na radnom mjestu poslovođe, izvanredno otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 1. veljače 2007., s pripadajućim Aneksima, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć, te zbog gubitka povjerenja poslodavca u radnicu, što predstavlja važnu činjenicu radi kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Čitanjem Zapisnika tuženika sastavljenog 6. studenog 2023. prilikom provedbe inventure u [adresa] u [adresa] inventurna komisija utvrdila je da stvarna zaliha robe nakon inventure iznosi 216.591,48 €. Utvrđena je razlika i to višak u iznosu od 89,90 € i manjak u iznosu od 96,30 €. U zapisniku se navodi da je u inventurnom razdoblju od 1. siječnja 2023. do 6. studenog 2023. odgovorni radnik za robu poslovođa ZB . Zapisnik su potpisali članovi inventurne komisije AB, SB, NB, ZB, KB i HB, kao i predsjednik komisije za popis ŠB, koji je sačinio zapisnik.

14. Čitanjem Odluke tuženika od 18. listopada 2022., redni broj 41. proizlazi da je direktor Trgovačkog društva Odlukom o knjiženju manjkova utvrđenih inventura odredio da će se na teret tuženika knjižiti iznos inventurom utvrđenog manjka u visini do najviše 1% vrijednosti ukupnog prihoda svake pojedine prodavaonice ostvaren u tekućoj godini u per iodu od prethodne inventure ukoliko je provedena u tekućoj godini, odnosno podredno od dana 1. siječnja tekuće godine do dana provođenja inventure. Preostali iznos inventurom utvrđenog manjka knjiži se na teret radnika odgovornih za robu.

15. Čitanjem Izvatka iz knjige odluka tuženika proizlazi da su Odlukom broj 1/2014 od 11. kolovoza 2014. utvrđene obveze radnika ovlaštenih za izdavanje robe kupcima i prateća dokumentacija, između kojih obveza se navodi da za robu koja se kupcu izdaje u maloprodajnim jedinicama društva uz poštivanje svih gore naveden ih uvjeta, izdavatelj robe je u obvezi kupcu izdati gotovinski ili bezgotovinski račun. Izdavanje robe u maloprodajnim jedinicama sa izdatnicom iznimno je dopušteno isključivo u slučajevima kada za to postoje opravdani razlozi navedeni u nastavku, pri čemu je izdavatelj robe u obvezi ispostaviti kupcu račun zajedno sa potpisanim primjerkom izdatnice u najkraćem mogućem roku (istog ili sljedećeg radnog dana u istom poreznom razdoblju). Obveza izdavatelja robe je osigurati da bezgotovinski račun i/ili prateći dokument (izdatnica, otpremnica) sadrže čitko ispisano ime, prezime i funkciju osobe koja za račun kupca preuzima robu (dalje: primatelj), potpis primatelja, te potpis ovlaštenog izdavatelja robe. Navedena Odluka stupila je na snagu 12. kolovoza 2014. i upućena je svim organizacijskim jedinicama putem elektroničke pošte. Iz ispisa elektroničke pošte (list 101 spisa) proizlazi da je navedena Odluka dostavljena 11. kolovoza 2014. putem elektroničke pošte Prodavaonici broj 3 u Koprivnici.

16. Čitanjem Zapisnika sastavljenog u prostorijama Trgovačkog društva Helcom Trade d.o.o. dana 24. studenog 2023., gdje su bili prisutni BB kao direktorica trgovačkog društva Helcom Trade d.o.o. Varaždin, Stela Tursan odvjetnica, te ZB poslovođa prodavaonice u [adresa] utvrđeno je da je toga dana održan sastanak na koji je pozvana poslovođa prodavaonice u [adresa] ZB koja je upoznata s razlozima poziva na sastanak. Naime, dana 22. studenog 2023. prilikom kontrole artikala u Prodavaonici u Koprivnici, u kojoj prodavaonica je radnica poslovođa, utvrđen je manjak u iznosu od 1.130,79 €. Tom prilikom radnica je predala otpremnice s robom izdanom kupcima, koje nisu bile potpisane niti od strane osobe koja je izdala robu, niti od strane osobe kojoj je roba izdana. Također je utvrđeno da za robu navedenu na otpremnicama nije izdani nikakav račun, te roba nije podmirena. Tom prilikom poslodavac ponovno upozorava radnicu na radne obveze, kao i na obvezu izdavanja računa za robu koja se izdaje kupcima, te radnica izjavljuje da je ona odgovorna za izdavanje robe bez računa, odnosno da je odgovorna za otpremnice kojima je izdavala robu bez da je za navedenu robu bio izdan račun i da je ista plaćena, odnosno da je odgovorna za utvrđeni manjak, te navodi da je manjak u cijelosti podmiren neposredno prije održavanja sastanka. U zapisniku se konstatira da poslodavac izjavljuje da će radnici uručiti upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu, te se ponovno i usmeno upozorava na sve svoje radne obveze, kao i da će u slučaju bilo kakve radne obveze, neovisno o vrsti povrede biti uručen otkaz Ugovora o radu. Zapisnik su potpisale BB, Stela Tursan i ZB.

17. Čitanjem Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 24. studenog 2023. utvrđeno je, a što se navodi u točki I. , da je poslodavac dana 23. studenog 2023. prilikom provjere rada poslovnice u [adresa], kao i obavljanja poslova radnika, a u kojoj radnik obavlja poslove poslovođe, ustanovio da je radnik počinio niz teških povreda obveza iz radnog odnosa iz kojih razloga se radniku uručuje upozorenje. U upozorenju se navodi utvrđeni manjak robe u vrijednosti od 1.130,79 € i višak robe u vrijednosti od 45,90 €, a temeljem izvršene ponovne kontrole pojedinih artikala u predmetnoj prodavaonici 22. studenog 2023., a koja je provedena nakon što je 6. studenog 2023. provedena redovna godišnja inventura prilikom koje nisu utvrđena odstupanja između knjižnog i stvarnog stanja robe. Naime, konstatirano je da je radnica teško povrijedila radne obveze poslovođe koje su određene u dokumentu "Katalog radnih mjesta – sa opisom poslova poslovođa prodavaonice", te osim toga su radnica kao i svi djelatnici poslodavca obaviješteni za upute izdavanja robe, kao i obveze izdavanja računa za izdanu robu. Naime, radnica ZB kao pojašnjenje utvrđenog manjka predala je blok otpremnica, a u kojima je navedena roba koja nedostaje i iz istog je razvidno da otpremnice nisu potpisane niti od strane kupca, niti od strane izdavatelja, te je utvrđeno da za robu navedenu za otpremnicama nije izdan račun krajnjem kupcu. Također, iz bloka otpremnica je razvidno da je velik dio stranica otkinut, odnosno da nedostaje. Iz navedenog, proizlazi da se u prodavaonici, a u kojoj prodavaonici je radnica poslovođa, izdavala roba kupcima bez da bi za izdavanje robe bio izdan račun, te da navedeno postupanje traje dulje vrijeme (s obzirom na količinu otrgnutih otpremnica iz bloka), a za koje postupanje je odgovoran poslovođa. U navedenom upozorenju tužiteljica je upozorena na teško kršenje radne obveze, te da u slučaju ponovnog kršenja radnih obveza na bilo koji način poslodavac će joj uputiti otkaz skrivljenim ponašanjem radnika.

18. Čitanjem Zapisnika tuženika sastavljenog 1. prosinca 2023. prilikom provedbe inventure u [adresa] u [adresa], inventurna komisija je utvrdila da je stvarna zaliha robe nakon inventure iznosi 242.806,34 €. Višak je 3.341,29 € i manjak 1.811,40 €. U zapisniku se navodi da je u inventurnom razdoblju od 6. studenog 2023. do 1. prosinca 2023. odgovorni radnik za robu poslovođa ZB. Zapisnik su potpisali ĐB, SB, PB, ČB, HB, Z, ŽB, te predsjednik komisije ŠB, koji je sačinio zapisnik. ZB zapisnik nije potpisala.

19. Čitanjem Opomene zbog kršenja obveze iz radnog odnosa (čl. 111. Zakona o radu od 17. prosinca 2010.) koju je Helcom Trade d.o.o. Varaždin uputio ZB dana 17. prosinca 2010., utvrđeno je da je dana 13. studenog 2010. tijekom revizije poslovanja Prodavaonice broj 3 u [adresa], a koja je ustrojstvena jedinica poslodavca, ustanovljeno da se tijekom tekuće poslovne godine, a suprotno od pravila struke i izričitog naloga poslodavca, ponovno nije pridržavala obveze izdavanja fakture kupcu u trenutku izdavanja robe i nastanka obveze (a, iznimno i najkasnije na 14. dan od izdavanja najstarije izdatnice u istom poreznom razdoblju), čime ne samo da je narušila ugled tvrtke Helcom Trade d.o.o., već je počinila i porezni prekršaj. Istoga dana utvrđeno je i da je u periodu prije provedbe inventure izvršene 16. studenog 2010., na kasi izdavala račune na kojima je bio izražen popust za robu, a potom vršila povrat robe u prodavaonicu temeljem računa, bez izraženog popusta, kojim protuzakonitim postupanjem je poslodavcu nanesena imovinska šteta u iznosu od 2.982,61 kn. S obzirom da se radi o ozbiljnom kršenju zakona, kao i obveza iz radnog odnosa, upozorena je da svoj rad uskladi s propisima, kao i da isto zahtjeva od strane ostalih djelatnika i to kao poslovođa prodavaonice. U Opomeni radnica je upozorena na mogućnost otkazivanja Ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika u slučaju ponavljanja opisanih ponašanja, kao i kršenja obveza iz radnog odnosa na drugi način.

20. Sporno je je li tužba podnesena u rokovima koji su propisani čl. 133. st. 2. Zakona o radu. Tužiteljica u tužbi tvrdi kako je dana 18. prosinca 2023. zaprimila tuženikovu Odluku o otkazu ugovora o radu od 7. prosinca 2023., te je dana 22. prosinca 2023., putem preporučene pošiljke s povratnicom, uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika, a koji je tuženik primio dana 30. prosinca 2023., što je vidljivo iz povratnice (list 12), a protekom kojeg dana je i počeo teći rok od 15 dana unutar kojeg je tuženik mogao odlučiti o zahtjevu tužiteljice. Dakle, rok je isticao 14. siječnja 2024., a kako je taj dan bila nedjelja, dakle neradni dan za sud, to je rok od 15 dana u ovom slučaju isticao tek 15. siječnja 2024., a u kojem je roku tuženik mogao odlučiti o tom zahtjevu tužiteljice, pa je od idućeg dana 16. siječnja 2024. počeo teći daljnji rok od 15 dana unutar kojeg tužiteljica može podnijeti tužbu, a koji rok ističe 30. siječnja 2024. S obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu dana 29. siječnja 2024., predavši je putem e-komunikacije, tužiteljica je tužbu podnijela unutar prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a, pa stoga prigovor zakašnjenja podnošenja tužbe tuženika nije osnovan.

21. U svome iskazu tužiteljica je navela da je u listopadu 2023. bila provedena redovna inventura, a 22. studenog 2023. provedena je izvanredna inventura, na kojoj je utvrđen manjak pojedinih artikala. Tužiteljica navodi da je od početka njenog radnog staža uobičajena praksa, ne samo u trgovini u [adresa], već i u drugim trgovinama da se redovitim kupcima roba izdaje na otpremnicu bez izdatnice i računa. Roba se izdavala osobama koje su radile bilo za neku firmu ili na crno, na način da im se izdavala roba, a u slučaju kada bi vraćali dio neutrošene robe ta roba se vraćala u trgovinu i tek tada bi se izdao račun i izdatnica. Navodi da je to znala i direktorica tuženika i direktor maloprodaje gosp. ŠB i svi djelatnici. Sukladno navedenom, izdavanje otpremnica na ovaj način predstavljalo je normalnu praksu. Tužiteljica navodi da kada su joj predočene otpremnice na listu 91-98 spisa, potvrđuje da su to otpremnice vezane uz robu uz koju su nađeni manjkovi. Iako na njima ne piše ime i prezime osobe kojoj je roba otpremljena, navodi da osobno poznaje te osobe, budući 30 godina radi u toj trgovini. Nakon što su nađeni manjkovi upravo za tu robu, sva roba je do sastanka koji je održan podmirena u cijelosti, osim za djelatnika FB koji je dobio od direktorice tuženika odobrenje da taj iznos plati kasnije. Navodi da je na tom sastanku dobila nekakvo upozorenje ili opomenu, a budući je bila izvan sebe, jer su je ponizili, budući da je radila na način kako joj je to poslodavac prethodno naložio, potpisala je primitak upozorenja. Dana 1. prosinca 2023. ponovno je izvršena kontrola, za koju navodi da ju od šoka nije mogla raditi, te iz tog razloga nije mogla potpisati zapisnik, odnosno na toj drugoj kontroli nije sudjelovala, ne zbog toga da bi joj to zabranili, već zbog toga jer od šoka nije mogla brojati i potpisa ti zapisnik. Navodi da su otpremnice na isti način popunjavali i svi ostali djelatnici u trgovini, gosp. SB, FB i ŽB. Navodi da je upozorena na loš rad 2010. kada je obračuna robu bez popusta koja se vratila i iznos je uplatila u cijelosti poslodavcu, te nakon toga više nije dobila upozorenje, nego je dobila radno mjesto poslovođe.

22. Nastavno saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja na ročištu održanom dana 11. ožujka 2026. tužiteljica je navela da je blok otpremnica njena poslovnica dobivala na način da su iste dostavljane sa skladišta sa robom u poslovnicu u [adresa]. Ako bi dolazili kupovati robu pravne osobe, odnosno obrtnici ili osobe koje su radile na crno, tzv. "fuš posao", tada se popunjavala otpremnica, a koje otpremnice su joj predočene na listovima od 91-95 spisa. Iste su se popunjavale na način da bi se upisalo što je od strane kupca od proizvoda kupljeno, šifra robe i količina. Izdatnicu i račun u trenutku kupnje nisu izdavali kupcu, nego tek kada bi on vratio višak neutrošene robe. Tada bi se kupcu izdavao račun prema stvarnoj količini utrošenog materijala i to je znalo biti isti dan ako je kupac došao i rekao da je utrošen sav materijal, a nekada je znalo biti da se račun izdavao na kraju mjeseca. Navodi da bi se kupcima uglavnom ostavljao rok oko dva tjedna, a ako se ne bi javili kupci, tada bi ih zvali telefonom jer se radilo uglavnom o majstorima koje su poznavali i koji su bili dugogodišnji kupci. Navodi da su oni znali da se račun u takvim situacijama formira zadnji dan u mjesecu. Navodi da je svjesna da navedeni dokumenti koje ona zove otpremnicama, ne predstavljaju otpremnicu u knjigovodstvenom smislu, nego su oni te dokumente tako nazivali. Da je otpremnica sastavljena kako treba, sukladno propisu, trebala bi imati ime i prezime kupca, te njegov OIB. Otpremnica bi isto tako trebala imati potpis osobe koja izdaje robu, a što su u ovoj poslovnici bili ona i svi drugi prodavači. U toj trgovini tako se radilo 30 godina. Smatra da takvim postupanjem nisu kršili nikakve propise, jer su sve te otpremnice naplaćene. Direktorica je znala za ovakav način postupanja u poslovnici, a tako rade i druge poslovnice, zato što se na takav način poslovali i kada je rađen poslovni prostor firme tuženika u Varaždinu i Ludbregu. Inventura, u kojoj je utvrđen manjak, provedena je vrlo brzo nakon redovne godišnje inventure, a smatra da je do iste došlo zbog toga što je među nama djelatnicima u poslovnici došlo do međusobnih previranja i tada je provedena izvanredna kontrola, na kojoj se tražilo prema otpremnicama točno određenih 5 ili 6 artikala. Smatra da je to provedeno zbog toga da se nju diskreditira i da je se smjeni s mjesta poslovođe. U odnosu na predočene otpremnice, a koje se nalaze na listovima od 91-98 spisa, navodi da je napisala samo stavke i to na otpremnici koja se nalazi na listu 92, četvrti red i na otpremnici koja se nalazi na listu 94, zadnji i predzadnji red. Ostalo su popunjavali kolege koji su s njom radili u trgovini. Ovo navodi iz razloga da bi se vidjelo da nije samo ona popunjavala te otpremnice na navedeni način, nego su to uz nju radili i drugi prodavači u trgovini. Nadalje odgovara da su nakon izvanredne inventure direktorica i ona, te odvjetnica direktorice, a koja je sada punomoćnica tuženika, imale sastanak na kojem joj je rečeno da je ovakvo poslovanje s otpremnicama zabranjeno za daljnje vrijeme. Navodi da je na taj sastanak donijela račune iz kojih je bilo vidljivo da je roba iz predmetnih otpremnica plaćena. Nakon toga nisu izdavali robu na te otpremnice. Navodi da su robu na ove ručne otpremnice koje su sada sporne, uzimali i gosp. ŠB, koji je bio šef svima njima, kao i nevjenčani suprug direktorice, gosp. PB i nećak direktorice, gosp. H za svoje osobne potrebe. Navodi da nije htjela staviti potpis na provedenu izvanrednu inventuru iz razloga jer se radilo o jako velikoj razlici manjka i viška koja nije mogla nastati u nekoliko dana, te je stoga sumnjala u vjerodostojnost te inventure. Navodi da je isto tako odbila potpisati zapisnik o inventuri jer su na tom jednom listu papira bile navedene osobe koje su provele inventuru i ukupan iznos novčani viška i manjka, bez ikakve specifikacije ili navođenja što sadrži manjak, a što višak.

23. Tužiteljica je iskazala da u odnosu na prigovore odobravanja popusta kupcima, kupci koji su imali karticu vjernosti, imali su pravo na popust od 15% na gotovinsko plaćanje, međutim imali su stare kupce, koji su bili stare mušterije i ona je njima nekoliko puta u toku godine odobrila popust od 15% ako bi platili karticom. Tako su radili svi prodavači u poslovnici. U odnosu na prigovore odobrenog popusta od 25%, navodi da se radilo o popustima koji su se davali za robu s istekom roka trajanja ili za robu kod koje je oštećena ambalaža. Odobrenje za to dao im je nadređeni ŠB, a direktorica je morala znati da se to radi jer su sve reklamacije išle do nje zbog materijalnog poslovanja koje to propisuje. Tužiteljica smatra da bi i nadalje mogla raditi na radnom mjestu na kojem je radila kao poslovođa u poslovnici u [adresa] iz razloga što su svi djelatnici iz te poslovnice, a bilo ih je ukupno četiri, otišli iz firme. Misli da su novi ljudi, koji su došli u poslovnicu, promijenili atmosferu. Nadalje navodi da u odnosu razloga za otkaz koji joj je stavlja na teret da nije na vrijeme obavijestila direktoricu o robi koja je bila pred istekom roka trajanja ili sa istekom roka trajanja, navedenu tvrdnju osporava jer je direktorica bila prisutna sastanku na kojem su bili ona, kolega Ž, DB i direktorica i na kojem su dogovorili da se ta roba pošalje u [adresa] koja bi tu robu prodala. Naime, navodi da su dobili naljepnice koje je izrađivao kolega DB i koje su preljepljivali preko starih kako bi imali podatke o novom roku trajanja. Direktorica je to svakako znala jer je bila na tom sastanku nakon kojeg sastanka je to postala praksa. Navodi da su bili jedina prodavaonica koja je prodavala robu po isteku trajanja. Navodi da su svi prodavači pisali otpremnice na način kako je navela u svome iskazu. Takve improvizirane otpremnice radili su i fizičkim osobama, a radilo se o majstorima koji su radili u "fušu".

24. Iz iskaza z.z. i direktorice tuženika GB, nastavno saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja proizlazi da od 2010., kada je tužiteljica dobila opomenu zbog nepravilnosti rada trgovine i njenog rada, pa do predaje ovih blok otpremnica, što je bilo 2023., nije imala saznanja o bilo kakvim nepravilnostima u njenom radu. Otpremnica, kako je nazvan dokument u ovom postupku, a koje je predočila tužiteljica i radi kojih je između ostalog i pokrenut postupak izvanrednog otkaza, nije niti knjigovodstvena vjerodostojna isprava, niti bilo kakav dokument na temelju kojega se može vršiti plaćanje i oduvijek su bile zabranjene. Osporava da je znala za takav način poslovanja tužiteljice i njenih kolega u poslovnici. Otpremnica kao knjigovodstveni dokument mora sadržavati ime i prezime izdavanja, te njegov pečat, ime i prezime primatelja, te OIB, specifikaciju robe, količinu robe, te na kraju potpis izdavatelja i primatelja. Navedena se izdaje pravnim osobama. Ovi dokumenti u svakom smislu ne predstavljaju otpremnicu koja je dopuštena, odnosno koja bi bila dokument u smislu materijalno-knjigovodstvenog poslovanja. Navodi da joj je bila prva pomisao da nešto nije u redu kada je 2023. donijela odluku da se neće održati "crni petak", a što je poslala e-mailom u prodavaonicu tužiteljice, da bi nakon toga dobila s njihove strane e-mail da mole da se "crni petak" održi, jer su o istome obavijestili kupce, a tužiteljica ju je za to zvala i telefonski, kao i voditelj maloprodaje nakon njene intervencije njemu. Tada je voditelju ŠB rekla neka stave na popis robu koju bi prodavali po akcijskoj cijeni za nadolazeći "crni petak", a što se odnosilo na prodavaonicu u kojoj je bila tužiteljica poslovođa u [adresa]. Navodi da je dobila spisak robe, te je analizirala stavke i smislenost zahtjeva za akcijom. Ušavši u sustav kojim vodi poslovanje u maloprodaji, naišla je na ponude sa čudnim nazivom, npr. " Scrni petak" i popis robe. Navodi da joj je to bilo nelogično jer se na dokumentu na mjestu gdje se pišu podaci kupca, navodi " S -crni petak", a što nije prihvatljivo jer se ne može unaprijed nekome davati popust za "crni petak" koji će tek uslijediti, odnosno u ovom slučaju nije niti odobren. Tada je zaključila da je ta roba prodana "na crno", ali nije provedena knjigovodstveno, odnosno nije izdan račun. Upravo to je bio razlog i jedini način zbog čega je odredila provođenje kontrole na način da je poslala voditelja maloprodaje gosp. ŠB i gosp. PB da izvrše provjeru samo određenih artikala koje je popisala i koje je pronašla u tim neobičnim ponudama. Oni su utvrdili da nedostaje artikala koje je navela i javili su joj da im je tužiteljica uručila blok otpremnica. Drugi dan prilikom kontrole navedenih otpremnica utvrdila je da su iste pisane rukom, različitih rukopisa, da na jednom mjestu piše polog 1.000,00 €, da su nazivi " CB", slijedom čega niti kupce, niti prodavatelje ne mogu identificirati . Zato je pozvala tužiteljicu na sastanak sljedeći dan da objasni o čemu se radi. Pitala ju je, je li svjesna toga da je izdavanje robe na zapis zabranjeno, na što je ona potvrdno odgovorila, te je rekla da je to sve plaćeno, a za ono što nije plaćeno, da će dostaviti račune. Za prvu otpremnicu pod nazivom " Š" tužiteljica je rekla da se radi o robi za djelatnika prodavaonice. Tada su njih dvije prošle spisak njenih obveza i odgovornosti kao poslovođe i to je ušlo u zapisnik, da je protuzakonit ovakav način izdavanja robe osobi koja izlazi iz trgovine bez računa, a što je porezni prekršaj. Direktorica tuženika navodi da je tada upozorila tužiteljicu da će dobiti upozorenje pred otkaz, a ako nastavi s takvim radom, da će dobiti otkaz. Na tužiteljici se vidjelo olakšanje koje je nastupilo i rekla je da se uplašila da će dobiti otkaz. Na tom sastanku tužiteljica joj je rekla da su podatke u spornim otpremnicama upisivali drugi djelatnici prodavaonice, što se vidjelo po rukopisu, tako da ona to nije činila spornim, a posebice jer je tužiteljica rekla da je to njena odgovornost. Nakon toga krenula je kontrolirati dokumentaciju koja se odnosila na prodavaonicu broj 3 u [adresa], te je pronašla račune sa popustima većima od dopuštenih. Našla je druge račune koji su se odnosili i na vrijeme prije njihovog sastanka i nakon sastanka. U odnosu na navode tužiteljice da su preljepljivali rok trajanja proizvoda i produljivanje, iskazuje da je to rađeno u dogovoru sa samim proizvođačem koji može odobriti produljenje roka, jer se radi o vrsti proizvoda kojemu se ne umanjuje kvaliteta kroz određeno vrijeme nakon isteka roka, tako da se radilo o toj situaciji. Tada je odlučila da je svakako potrebno provesti izvanrednu kompletnu inventuru, a što je i učinjeno 1. prosinca 2023., jer je to jedini dan kada je knjižen završetak mjeseca sa stanjem na zadnji dan u prethodnom mjesecu. Ovo je određeno propisom da knjigovodstveno i stvarno stanje mora biti definitivno utvrđeno sa zadnjim danom u mjesecu. O tome je obavijestila voditelja maloprodaje, ali uz obvezu da se o tome ne obavijesti poslovnica tužiteljice, niti članovi inventurne komisije. Ta je inventura pokazala veliki višak i veliki manjak, a što ukazuje na neusklađenost stvarnog stanja. Inventura je završena s time da je tužiteljica odbila potpisati inventuru, ali nije obrazložila razloge zbog kojih istu ne želi potpisati. Rezultati inventure pokazali su da je u trgovini "cirkus" i da se u njoj i dalje rade malverzacije. Tada je zaključila da više nema povjerenja u tužiteljicu i da s njom ne može nastaviti poslovni odnos, te je donijela Odluku o izvanrednom otkazu. Inače roba koja je pred istekom roka trajanja, odnosno o njoj mora voditi brigu poslovođa trgovine, jer on sam radi narudžbu robe i radi se o njegovoj procjeni. Ukoliko je tužiteljica imala robu pred istekom roka trajanja, mogla je kontaktirati druge trgovine, jer je uobičajeni način poslovanja da se u takvim situacijama voditelji trgovina međusobno čuju i dogovore ukoliko je u nekoj trgovini potreba za takvom robom, kako bi se prodala. Ona se međuskladišnicom prebacuje iz jedne trgovine u drugu. Tužiteljica je tu uvijek bila aktivna i spremna prodati robu iz drugih trgovina i zato je dobila nagradu. Međutim, u ovoj situaciji se pokazalo da je u trgovini tužiteljice bilo takve robe iz ranijih godina. Inače je bilo ovakvih situacija izdavanja robe na ovakve otpremnice u drugim trgovinama gdje su poslovođe dobile upozorenje pred otkaz. Naime, ovakav način poslovanja na ovakve otpremnice otvara mogućnost velikim malverzacija jer kupac ne dobije primjerak tog dokumenta, a niti ga je potpisao i kada plaća, može biti da ne zna što je uopće kupio. Pravnim osobama izdaje se izdatnica u ovakvim situacijama, a ne ovakva tzv. "otpremnica". Navedena izdatnica je knjigovodstveni dokument i u skladu s njom se usklađuje stvarno i knjigovodstveno stanje. Nadalje navodi da je netočno da su članovi njene obitelji na ove tzv. "otpremnice" uzimali, odnosno kupovali materijal za uređenje firme, jer za to postoji posebna namjena, a to je dokument pod nazivom "Izdatnica vlastite potrošnje" koja se u konačnici knjigovodstveno knjiži kao izdatak i ide u troškove firme. Navodi da je na redovnoj inventuri razlika između viška i manjka bila od nekoliko desetaka eura, a ovdje se radilo o iznosu od 3.000,00 € viška i 1.000,00 € manjka, što je velika razlika. Navodi da manjak može nastati ako se kupcu izda roba koja nije navedena na računu ili mu se izda roba bez računa, a višak nastaje ako se obračuna veća količina roba od stvarno izdane. Navodi da tužiteljica nije poštivala pravila poslodavca, radila je protivno zakonu kada je izdavala robu kupcima bez računa, isto tako kada je izdavala robu s popustima koji su drugačiji od popusta koji su navedeni i oglašeni u dućanu, kada je izdavala robe fizičkim osobama bez računa na zapis, te obračunavala veće količine robe stvarno izdane na računima, te je kao poslovođa trebala nadzirati rad prodavača, a ispalo je da su po njenom nalogu nepravilno radili. Navodi da je sve izgledalo kaotično, a poslovođa je trebala biti produžena ruka poslodavca u smisli primjene propisa i odluka jer odgovara poslodavcu za zakonitost rada. To je sve dovelo do njenog nepovjerenja u tužiteljicu. Navodi da firma ima devet prodavaonica i ona ne može u svakoj konstantno nadzirati rad, te zato postoje poslovođe. Navodi da je višak i manjak u tako velikom iznosu, kako je utvrđen u trgovini tužiteljice, mogao biti uočljiv kako prodavačima, tako i tužiteljici. Navodi da se na redovnoj inventuri ne utvrđuje obim robe za otpis, nego se samo popisuje stanje. Navodi da nitko od drugih radnika u poslovnici nije dobio otkaz zbog izdavanja tih otpremnica. Navodi da rezultat izvanredne inventure tretira kao trenutak kada je izgubila povjerenje u tužiteljicu u potpunosti. Navodi da je tužiteljici izrečen izvanredni otkaz, a ne redovan otkaz zbog skrivljenog ponašanja zato što je nakon provedene inventure i svih kontrola stekla dojam da se radi o dugom vremenu takvog postupanja tužiteljice.

25. U svome iskazu svjedok ŠB, koji je voditelj maloprodaje u firmi tuženika, navodi da se prvi put susreo sa spornim otpremnicama 22. studenog 2023. kada su došli pregledati osam proizvoda, te mu je tužiteljica predočila otpremnice na listovima od 91-98, koje je iskopirao i uzeo sa sobom kako bi ih pokazao nadređenima. Dana 22. studenog 2023. tužiteljica ga je zvala da joj odobri neke popuste za artikle pred istekom roka trajanja. Navodi da su izdatnice kompjuterske otpremnice i partneri koji su zavedeni kod njih moraju imati Ugovor o međusobnoj poslovnoj suradnji, a oni koji nisu poslovni partneri s tuženikom, sa njima se radi ponuda, koja kada je plaćena, radi se račun i onda se ispostavlja roba. Izdatnice se izdaju u tri primjerka, te se na njima piše tko je preuzeo robu, tko je prodao robu, te količina robe i maloprodajna cijena. Jedna izdatnica se daje osobi koja preuzima robu, a račun šalje poštom, druga izdatnica ide uz drugi račun u arhiv, a treća ide kupcu. Što se tiče fizičkih osoba, nikada nije bilo dozvoljeno uzimanje robe uz odgodu plaćanja. Dana 22. studenog 2023. provedena je izvanredna kontrola, odnosno inventura iz razloga što je tužiteljica tražila da se napravi "crni petak", no budući su odnosi u toj poslovnici bili loši, isto direktorica nije odobrila, te su zbog toga proveli kontrolu proizvoda kojih na tim ponudama nema, te kada je zatražio tužiteljicu da se izjasni da li postoje još negdje ti artikli, ona je predočila otpremnice. Kada kupac da predujam i za to se izda račun, također preko kompjutera, a što se tiče izdatnice, ukoliko se dio robe vraća, radi se storno izdatnica na klik i za preostalu robu radi se nova izdatnica, i ne treba se ništa ručno unositi, a inače povrat robe se može raditi najviše za 15 dana, odnosno do kraja mjeseca sve mora biti fakturirano. Kako su odlučili provjeriti u cijelosti inventar trgovine napravili su izvanrednu inventuru, te su utvrdili postoji ogromni višak i manjak u odnosu na inventuru od 6. studenog 2023.

26. U svome iskazu svjedok PB, djelatnik tuženika, naveo je da su ručne otpremnice zabranjene 2011. zbog fiskalizacije. Navodi da otpremnice koje su mu predočene na listu od 91-98, nikada nisu bile dozvoljene u firmi tuženika jer se ih njih ne vidi kamo roba ide i kojem kupcu. Izvanredna kontrola koja je održana 22. studenog 2023., provedena je jer je tužiteljica inzistirala je na održavanju "crnog petka", iako je direktorica odlučila da se isto ne održi. Stoga je održana kontrola upravo osam artikala i utvrđen je manjak.

27. U svome iskazu svjedok HB, bivši djelatnik prodavaonice broj 3 u [adresa] naveo je da je sudjelovao u inventurama, te navodi da je i on pisao otpremnice, kao što se nalaze na listovima od 91-94 spisa. Navodi da je znao da iste nisu zakonite i razgovarao je o tome sa ostalim djelatnicima trgovine, no tužiteljica je to ignorirala. Iste su pisali na način da bi na istima napisali samo ime, bez ostalih podataka. Otpremnice su nabavljane tako da ih je, ili tužiteljica, ili netko tko je dobio nalog od tužiteljice iste kupio. Iako su ih izdavali samo stalnim kupcima, znalo se dogoditi da imaju problem s naplatom, ali bi se kasnije sve naplatilo. Što se tiče popusta kupcima, mogli su ga davati u iznosu od 10-15% stalnim kupcima jer je to bilo tako dogovoreno s tužiteljicom. Navodi da je poslovanje s otpremnicama bila stalna praksa u poslovnici u [adresa]. Navodi, koliko mu je poznato, direktorica nije znala za otpremnice, dobili su čak pisani naputak o tome, no u lipnju mjesecu 2023. došlo je do problema među djelatnicima, te je tužiteljica počela prijetiti otkazima.

28. U svome iskazu svjedok SB, bivši djelatnik prodavaonice broj 3 u [adresa], naveo je da se roba izdavala bez računa, samo sa navedenim otpremnicama, a u slučaju kada bi netko vratio dio robe, izdao bi se samo račun za taj dio robe. Navodi da su dobili upozorenje da se ne može izdavati roba bez računa, ali se ne sjeća kada. Navodi da je iz tvrtke tuženika otišao 2024., a ove otpremnice pisali su svi u trgovini, te je tužiteljica to odobravala i rekla im da tako rade. Navodi da se na ručnim otpremnicima nije upisivao nikakav podataka, osim imena i prezimena, no nije se naplaćivalo više nego što se izdavalo robe klijentima. Poznato mu je da postoji odluka o izdatnicama, ali se ne sjeća jesu li odluke bile na Teamsu, ali zna da je taj Teams postojao.

29. Saslušana kao svjedokinja ŽB, djelatnica tuženika u prodavaonici broj 3 u [adresa] navela je da, iako je znala da se roba mora izdavati sa računom, a sve obavijesti o tome dobivali su preko Teamsa, dakle preko oglasne ploče, budući da je tužiteljica tako nalagala, prodavala je robu stalnim kupcima preko otpremnica, a oni su dolazi sami platiti. Otpremnice su se kupovale u Pink Panteru po nalogu tužiteljice. Navodi da za izdavanje otpremnica direktorica nije znala i ona to nije odobrila. Na otpremnicama, osim imena, nisu se pisali nikakvi drugi podaci. Navodi da su obračunavali popuste i to po nalogu tužiteljice. Navodi da kada se roba platila, otpremnica se potrgala ili bi se na njoj prekrižio dio za koji je roba plaćena. Navodi da se radilo isključivo po pravilima tužiteljice, a ne poštujući odluke poslodavca. Tužiteljica je inzistirala na "crnom petku", ali na kraju isti nije održan.

30. Saslušan kao svjedok ĐB, djelatnik tuženika u trgovini u Ivancu, navodi da su 2011. dobili uputu da se otpremnice više ne koriste, budući je počela fiskalizacija. Navodi da su te otpremnice i nadalje koristili, ali u vrlo rijetkim slučajevima.

31. Svjedok VB, poslovođa u prodavaonici broj 2 u Varaždinu, navodi da takve otpremnice oni u radu ne koriste, nego robu izdaju temeljem računa i izdatnica. Navodi da je bio prisutan inventuri, te je utvrdio zajedno s ostalim članovima komisije da su postoje brojne nepravilnosti, te je utvrđen manjak i višak. Navedene otpremnice nisu dopuštene po zakonu, niti po uputama firme.

32. Saslušan kao svjedok ZS, poslovođa prodavaonice broj 5 u Novom Marofu navodi da oni u poslovnici ne koristi ručne otpremnice. Sudjelovao je u izvanrednom nadzoru u poslovnici u [adresa] 1. prosinca 2023., čemu je bila prisutna tužiteljica i utvrđeno je postojanje neuobičajenog viška i manjka.

33. Saslušan kao svjedok EB navodi da je bio vlasnik firme, te je kupovao robu koja mu je bila potrebna za rad firme, te navodi da su robu uzimali na otpremnice ili nekakav pisani izvadak iz kompjutera, te nakon to su uzeli robu i to na kraju mjeseca, ono što nisu utrošili, to su vratili, a ono što su utrošili, tada bi platili.

34. Saslušana kao svjedokinja TB, djelatnica tuženika navela je da izdatnice vlastite potrošnje su izdatnice koje moraju sadržavati sve elemente, kao i račun, a time se razduživala roba. Godine 2010. kada je došla direktorica i kada su imali jedan sudski proces, direktorica je inzistirala da se sve radi preko izdatnica.

35. U svome iskazu svjedok HS naveo je da je bio voditelj maloprodaje, te je ukupno kod tuženika radio 20 godina i to do 2021. Navodi da su otpremnice na listovima od 91-98 spisa improvizacija, a direktorica ih je ukinula 2010. Oficijelni dokument je dokument koji prati robu i koji ima sve zakonom propisane elemente, dakle, količinu robe, kome ide roba, sadržaj robe, OIB, potpis izdavatelja, te potpis preuzimatelja, što ovaj dokument koji mi je pokazan nema. Dakle, dokumenti koji prate robu morali su biti generirani do kraja mjeseca na temelju izdatnica koje su koristili prilikom prijevoza robe. Navodi da je popis obveza poslovođe on napisao i dostavio svim poslovnicama kao i direktorici. Navodi da je poslovođa dužan obavijestiti o isteku roba za robu u svojoj poslovnici, a naravno njegova obveza je prodati robu prije isteka trajanja.

36. Saslušan kao svjedok ĆB, bivši djelatnik tuženika, navodi da su oni u tvrtki koristili otpremnice i to onakve kakve su mu predočene na listovima od 91-98 spisa. Navodi da su sami naručivali otpremnice, s time da su te otpremnice već koristili kada je on došao u trgovinu u Čakovec, gdje je radio kao poslovođa i on ih je i dalje nastavio naručivati. Na njima su pisali sadržaj robe, ime osobe ili tvrtke kojoj se prodavalo, čak nisu ni imali potpise tko je preuzeo robu, jer su ponekad znali dolaziti radnici te firme, a nakon toga bi gazda došao platiti, a ta roba se morala platiti do kraja mjeseca i nije bilo problema s naplatom. U slučaju da sva roba nije potrošena, znali su to prekrižiti, te se obračunala samo roba koja je potrošena. Takav način prodaje imali su i prema fizičkim i prema pravnim osobama koje nisu imale s njima zaključene ugovore, a s kojima su imali zaključene ugovore, njima su se izdavale izdatnice. To se uglavnom davalo osobama koje su dobro poznavali i s kojima su stalno radili. Navodi da je dobio upozorenje, opomene pred otkaz da ne smije izdavati robu na otpremnice i to je bilo negdje krajem 2022.

37. Između stranaka sporno je je li tužiteljica, kao djelatnica i poslovođa prodavaonice tuženika broj 3 u [adresa], počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa načinom na koji se prodavala roba u predmetnoj prodavaonici, a posebice jer je za robu izdavala otpremnice koje nisu bile sastavljene sukladno zakonskim propisima odnosno jer je izdavala robu kupcima, a da za istu nisu kupcima bili izdani računi, koji način poslovanja je trajao dulje vrijeme, slijedom čega je tuženik dana 22. studenog 2023. proveo kontrolu pojedinih artikala i 1. prosinca 2023. izvanrednu inventuru, prilikom kojih je utvrđen manjak i višak robe, što ukazuje da materijalno i financijsko stanje u prodavaonici nije uredno.Sporno je, je li način poslovanja sa otpremnicama u predmetnoj prodavaonici bio uobičajen način poslovanja te je li direktorica tuženika odobrila odnosno dopustila takav način poslovanja znajući da tužiteljica izdaje otpremnice na navedeni način.

38. Čitanjem Otpremnica (listovi 91-98 spisa) proizlazi da Otpremnica na listu 91 nema broj i datum otpremnice te potpis izdavatelja naloga, potpis osobe koja je fakturirala nalog, a niti osobe koja je provela knjiženje. Navedena otpremnica sadrži podatak da robu treba otpremiti „ Š“ i navedene su šifre robe, nazivi roba i isporučene količine. Na isti način sastavljena je otpremnica na listu 92, s time da se na njoj u rubrici "otpremiti na adresu" navodi ime " CB". Na isti način sastavljene su otpremnica na listovima 93-98, s time da se u rubrici "otpremiti na adresu" u istima navode: " Pzidar", ŽS, SS, JB, ŠS, PS.

39. U bitnome tužiteljica ne osporava da su gore navedene otpremnice vezane uz robu uz koju su utvrđeni manjkovi, ali navodi da sve navedene otpremnice nije popunjavala samo ona nego i drugi djelatnici trgovine jer je to bio uobičajen način poslovanja sa osobama koje su vršile određene radove, a koje su bile stalni kupci. Isto tako ne spori da se navedenim kupcima u trenutku kupnje nisu izdavale izdatnice i računi, nego tek kada bi vratili višak neutrošene robe, odnosno račun im se izdavao nakon proteka vremena od oko 14 dana prema stvarno kupljenoj robi, s obzirom da bi se kupci u tom roku uglavnom javljali za plaćanje ili ih se pozivalo na plaćanje u tom roku.Ne spori da navedeni dokumenti ne predstavljaju otpremnice u knjigovodstvenom smislu, ali smatra da takvim načinom poslovanja nisu kršeni propisi jer su sve otpremnice naplaćene, a direktorica je znala za takav način poslovanja koji je predstavljao uobičajenu praksu tuženika.

40. Na temelju iskaza same tužiteljice kao i iskaza zakonske zastupnice tuženika te svjedoka ŠB, PB, HB, SB i HS sud zaključuje da predmetne otpremnice nisu izdavane kupcima u skladu sa propisima o knjigovodstvenom poslovanju jer iste nisu popunjene na način kako bi predstavljale materijalno-knjigovodstveni dokumenat te stoga proizlazi zaključak da način postupanja prilikom prodaje robe bez izdavanja izdatnice i računa kupcu predstavlja kršenje propisa u poslovanju, a što posljedično u konačnici utječe na pravilnost i zakonitost postupanja tuženika kao trgovca.

41. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je direktorica znala za takav način poslovanja te je isti dopuštala navodi se slijedeće. Tuženik je još u kolovozu 2014. donio Odluku broj 1/2014 pod nazivom „Obveze radnika ovlaštenih za izdavanje robe kupcima i prateća dokumentacija“ kojom su utvrđene obveze radnika ovlaštenih za izdavanje robe kupcima i prateća dokumentacija, između kojih obveza se navodi da za robu koja se kupcu izdaje u maloprodajnim jedinicama društva uz poštivanje svih gore navedenih uvjeta, izdavatelj robe je u obvezi kupcu izdati gotovinski ili bezgotovinski račun te je opisan način postupanja prilikom izdavanja robe. Navedenu Odluku primila je i prodavaonica u kojoj je tužiteljica bila poslovođa što znači da je ista bila u obvezi po toj odluci postupati, a kao poslovođa brinuti da djelatnici trgovine postupaju u skladu sa istom. Tužiteljici je 17. prosinca 2010. izdana Opomena zbog kršenja obveza iz radnog odnosa jer se ponovno nije pridržavala obveze izdavanja fakture kupcu u trenutku izdavanja robe te je upozorena da svoj rad uskladi sa s propisima kao i da isto zahtjeva od djelatnika. Tužiteljica je tada upozorena na mogućnost otkazivanja Ugovora o radu.

42. Iz iskaza svjedoka PB, SB, ŽB, RB i TB proizlazi da su djelatnici trgovina tuženika obaviješteni od strane direktorice tuženika da im se zabranjuje navedeni način poslovanja sa otpremnicama i to još 2010.-2011. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja tužiteljice da je direktorica tuženika odobravala način poslovanja sa otpremnicama na način kako je postupala tužiteljica nego naprotiv donesene su odluke kojima se to zabranjuje i kojih se tužiteljica kao osoba odgovorna za pravilan i zakonit rad prodavaonice bila dužna pridržavati te voditi brigu da se i djelatnici u trgovini istih pridržavaju.

43. Dana 6. studenog 2023. provedena je inventura u prodavaonici broj 3 u [adresa], a dana 22. studenoga provedena je kontrola pojedinih artikala te je utvrđen manjak određenih proizvoda u iznosu od 1.130,79 EUR te višak određenih proizvoda u iznosu od 45,90 EUR- a, odnosno utvrđeno je da knjižno i stvarno stanje robe u prodavaonici u kojoj je tužiteljica poslovođa nije usklađeno te postoji manjak određenih proizvoda.Tom prilikom tužiteljica je predala blok spornih otpremnica te je na sastanku 24. studenog 2023. pozvana i isti dan joj je izdano Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću Otkaza ugovora o radu. Dana 1. prosinca 2023. održana je izvanredna inventura te je utvrđen manjak robe u vrijednosti od 1.811,40 EUR i višak robe u vrijednosti 3.3.41,29 EUR, slijedom čega je ponovno utvrđen manjak i višak proizvoda.Na temelju navedenoga sud zaključuje da je tuženik kao poslodavac višekratno upozoravao tužiteljicu na propuste u postupanju i na zakonitost rada prodavaoncie za koju je ona kao poslovođa odgovorna.

44. Tvrdnja tužiteljice da je način poslovanja sa otpremnicama bio uobičajen način postupanja, prema stavu suda istu ne opravdava, kao i navod da su drugi djelatnici u prodavaonici i u drugim prodavaonicama postupali na isti način, jer je provedenim dokazima utvrđeno da se radilo o nedopuštenom načinu rada, na koji je tužiteljica kao poslovođa imala obvezu paziti da se provodi u skladu sa zakonom, a provedenim dokazima je isto tako utvrđeno da direktorica tuženika nije odobrila takav način rada, nego napro tiv od 2010. godine djelatnici tuženika upućivani su da je navedeni način rada zabranjen. Naprotiv iz iskaza svjedoka HB i ŽB proizlazi da direktorica tuženika nije znala za taj način poslovanja, dok u svojim iskazima svjedoci OS, ŽB i HB navode da su sporne otpremnice ispisivali po nalogu tužiteljice. Prema iskazu svjedoka GS proizlazi da je dobio opomenu pred otkaz 2022. zbog izdavanja robe na otpremnice.

45. Sud ne prihvaća razloge koje navodi tužiteljica zbog kojih nije htjela potpisati zapisnik o inventuri 1. prosinca 2023., jer iz iskaza svjedoka ŠB, PB, HB, VB i MS, koji su bili članovi inventurne komisije, proizlazi da su prilikom inventure pronađene nepravilnosti odnosno manjak u trgovini.

46. U odnosu na odobravanje popusta kupcima protivno odluci poslodavca, odbravanja odgode plaćanja robe, te nedopuštene zamjene proizvoda, iz svih provedenih dokaza proizlazi da je u Upozorenju od 24. studenoga 2023. tužiteljica upozorena da nije ovlaštena odobravati kupcima odgodu plaćanja bez odobrenja poslodavca te vršiti zamjenu proizvoda . Iz iskaza direktorice tuženika proizlazi da je njena prva pomisao da u prodavaonici broj 3 nije nešto u redu bila upravo 2023. kada je donijela odluku da se neće održati „crni petak“ s obzirom da je tužiteljica inzistirala na održavanju predmetnog popusta u prodavaonici, a kada je ušla u sustav, kojim vodi poslovanje u maloprodaji, naišla je na čudne ponude iz kojih je zaključila da se u prodavaonici neprihvatljivo unaprijed daje popust za „crni petak“ koji će uslijediti, odnosno nije još odobren. Tada je zaključila da je ta roba prodana na „crno“ jer nije provedena knjigovodstveno te nije izdan račun. Upravo to je bio razlog za određivanja provođenja kontrole određenih artikala koje je popisala jer ih je našla u tim ponudama. U odnosu na navedeno iz iskaza svjedoka PB i ŽB proizlazi da je tužiteljica inzistirala na popustima za „crni petak“ iako je direktorica odlučila da se isti ne održi, pa se može zaključiti da je direktorica odustala od popusta za „crni petak“ s obzirom da je neposredno prije toga uočila nepravilnosti u radu tužiteljice kojima je unaprijed odobrila popuste bez da je postojala odluka o tome. Naime, zaključak je suda da direktorica tuženika ne bi odustala od popusta za „crni petak“, koji donosi prihod firmi, da nije uočila nepravilnosti u radu prodavaonice, zbog kojih popust nije odredila. U odnosu na popuste na kartično plaćanje tužiteljica je sama u iskazu navela da je na svoju ruku davala popuste kupcima koji su kupovali na veliko ili su bili stalni kupci, ali navodi da je to radila u interesu firme.

47. Provedenim dokazima u ovom postupku utvrđeno je da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa jer je unatoč upozorenjima na nepravilan rad koja su uslijedila u dužem periodu, provedenim inventurama utvrđen manjak proizvoda u trgovini u kojoj je radila, od kojih je jedna od inventura kojom je utvrđen manjak proizvoda, provedena nakon što je tužiteljica dobila upozorenje o nepravilnom radu, te je utvrđeno nepravilno postupanje u poslovanju s kupcima, a posebice izdavanjem otpremnica koje su bile protivne zakonskim propisima i koji je način rada tuženik zabranio. Sud prihvaća navod tuženika da je nakon provedenih postupaka izgubio povjerenje u tužiteljicu jer je osim nepravilnog rada, upravo ona kao poslovođa prodavaonice, bila osoba koja je bila u obvezi nadzirati rad ostalih djelatnika i sprječavati bilo kakvo postupanje protivno propisima. Stoga je zaključak suda da je osnovana tvrdnja tuženika da je u tužiteljicu izgubio povjerenje, te da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć. Stoga sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 116. ZR za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužiteljice, te je stoga njen tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan na način naveden u točki I. izreke ove presude.

48. I tužiteljica i tuženik tražili su naknadu parničnog troška prema troškovnicima predanim u spis.

49. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155. ZPP-a, te je sud dosudio tuženiku parnični trošak u cijelosti u iznosu od 1.816,39 €, s obzirom da je tuženik uspio u sporu u cijelosti jer je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen kao neosnovan.

50. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 € (Tbr. 7.2. za sljedeće radnje: sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištima 25. rujna 2024., 14. siječnja 2025. i 5. ožujka 2025.), zastupanje na ročištima 6. ožujka 2025. i 7. ožujka 2025., za svako iznos od 100,00 € (Tbr. 9.5.), trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 €, te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 €, jednokratna nagrada za zastupanje u ponovljenom postupku u iznosu od 500,00 €, uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 363,30 €, tako da ukupni parnični trošak tuženika iznosi 1.816,39 €. Sud nije priznao tuženiku trošak sastava podnesaka od 12. studenog 2024. i 18. prosinca 2024. jer navedeni podnesci nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka.

51. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 8. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Ena Poljak Ursa, Ulica Ivana Zahara 3/II, Zagreb

2. Odvjetnica Stela Tursan, Aleja kralja Zvonimira 11, Varaždin