REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-925/2017-168

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Pamić, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Anamarie Schmidt, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene FI zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11. - dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, poslovni broj K -DO- 1020/2016, sada KO-DO-526/2020 od 28. ožujka 2017., izmijenjene pisanim podneskom 15. travnja 2026., nakon održane javne rasprave 19. siječnja 2026., 13. travnja 2026., 27. travnja 2026. i 8. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice općinske kaznene državne odvjetnice u Zagrebu, Mihaele Pavlek osobno, optužene FI osobno uz braniteljicu Nikolinu Baltu, odvjetnicu u Zagrebu u zamjenu za branitelja Ivana Stanića, odvjetnika u Zagrebu te opunomoćenika oštećenog trgovačkog društva Crom d.o.o., odvjetničkog vježbenika DI u zamjenu za Krešimira Škaricu, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti svih 11. svibnja 2026. objavio je, a 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. ,36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP)

optužena ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], kći F i ŽI rođene D, rođena **.**.1985., s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, ekološka tehničarka, nezaposlena, udana, majke troje djece, nalazi se na slobodi, kazneno i prekršajno neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv nje

k r i v a  j e

što je:

u razdoblju od 20. rujna 2012. do 31. prosinca 2013. godine u Zagrebu, Obrtnička 2, kao poslovna tajnica trgovačkog društva Crom d.o.o. zadužena za vođenje blagajničkog poslovanja i salda-konti knjiženje, u nakani da se značajno okoristi, na svoj tekući račun otvoren u Raiffeisenbank Austria d.d. pod br. 2484008 - 3234110351 s poslovnih računa poslodavca otvorenih u Zagrebačkoj banci d.d. pod br. 2360000-1101366076, Erste&Steiermaerkische Bank d.d. pod br. 2402006- 1100083472 i Privrednoj banci Zagreb d.d. pod brojem 2340009-1110240712 doznačila i zadržala ukupno 437.537,47 kuna, a da bi navedeno postupanje prikrila u opise plaćanja prilikom transakcija naznačavala poslovne razloge, a za dio tako otuđenog iznosa sačinila i knjižila izvatke po transakcijskom računu u kojima je neistinito naveden tijek novčanih sredstava, i to izvatke Privredne banke Zagreb d.d. od 3. svibnja 2013. u kojem je navedena uplata Gradu Zagrebu od 2.000,00 kuna, 31. svibnja 2013. u kojem je navedena uplata dobavljaču Grawe HR d.o.o. od 4.000,00 kuna, 14. lipnja 2013. u kojem je navedena uplata Gradu Zagrebu od 4.500,00 kuna, 28. lipnja 2013. u kojem je navedena uplata OI od 4.500,00 kuna, 5. srpnja 2013. u kojem je navedena uplata Gradu Zagrebu od 7.258,79 kuna, 9. srpnja 2013. u kojem je navedena uplata OI od 800,00 kuna, 15. srpnja 2013. u kojem je navedena uplata dobavljaču Yura commerce d.o.o. od 5.278,46 kuna, 19. srpnja 2013. u kojem je navedena uplata dobavljaču E-tours d.o.o. od 4.800,00 kuna, 23. srpnja 2013. u kojem je navedena uplata dobavljaču Skylink d.o.o. od 3.987,22 kuna, te 31. prosinca 2013. u kojem je navedena uplata Odvjetničkom uredu Martina Tončić Bota od 5.000,00 kuna,

dakle, protupravno prisvojila imovinsko pravo koje joj je povjereno na radu, a vrijednost pronevjerenog imovinskog prava je velika,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru – opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11

Na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11 optužena ŠI se osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj FI

i z r i č e  s e

UVJETNA OSUDA

te izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine neće biti izvršena ukoliko optužena ŠI u roku od 3 (tri) godine, od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II./ Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 u svezi s člankom 560. stavka 1. i 2. ZKP-a od optužene FI oduzima se imovinska korist stečena počinjenjem kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. KZ/11. Novčani iznos 58.057,96 eura (437.537,47 kuna) predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Utvrđuje se da je novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske te se nalaže optuženoj FI da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos, uplatom u državni proračun, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

III./ Na temelju članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP -a optužena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove paušala u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 28. ožujka 2017. optužnicu protiv optužene FI zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11 u svezi s člankom 52 . KZ/11. Pisanim podneskom od 15. travnja 2026. ovlašteni tužitelj je izmijenio zakonsku i pravnu kvalifikaciju na način da se optuženoj FI stavlja na teret počinjenje samo kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. KZ/11. Oštećeno trgovačko društvo Crom d.o.o. nije postavilo imovinskopravni zahtjev. Naime, 1. siječnja 2013. je stupio na snagu Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11.) koji propisuje da se prema počinitelju primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je počinjeno kazneno djelo, dok će se u smislu odredbe stavka 2. istog zakona u slučaju da se jednom ili više puta izmijeni zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, primijeniti onaj zakon koji je najblaži za počinitelja. Nadalje, u stavku 3. navedenog članka citiranog zakona je određeno da će sud, ako se u slučajevima iz stavka 2. navedenog članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djelo, ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja, time da nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji. U konkretnom slučaju, optuženoj FI je podignutom optužnicom stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. i 2. KZ/11 i to u razdoblju od 20. rujna 2012. do 31. prosinca 2013., znači i prije stupanja na snagu prethodno citiranog zakona, pa je sud ispitujući pravni kontinuitet, podvodeći činjenični opis djela iz podignute i izmijenjene optužnice utvrdio kako isto činjeničnim opisom odgovara biću kaznenog djela iz članka 345. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12. – dalje: KZ/97) koji zakon je bio na snazi do 1. siječnja 2013., a koje kazneno djelo ima pravni kontinuitet u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11. Nadalje, optuženo j se stavlja na teret da je na taj način pribavljena imovinsku korist u iznosu 437.537,47 kuna, pa se radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela i iz članka 345. stavka 3. KZ/97 i kvalificiranom obliku djela iz članka 233. stavka 2. KZ/11, pri čemu je KZ/11 blaži zakon po elementima djela, odnosno polazište je potrebna "količina neprava" da bi se ostvario kvalificirani oblik djela iz članka 233. stavka 2. KZ/11. To se odnosi na potrebni iznos pribavljenog novca da bi se radilo o kvalificiranom obliku djela. Kako je po KZ/97 za to bilo potrebno 30.000,00 kuna, a sada po KZ/11 je to 60.000,00 kuna odnosno 7.963,37 eura, to je po obilježjima djela za ovo kazneno djelo KZ/11 blaži. Nadalje, za kazneno djelo iz članka 345. stavka 3. KZ/97 propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne godine do deset godina dok je za kazneno djelo iz članka 233. stavka 2. propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine do osam godina iz čega proizlazi da je i zakonom propisanoj kazni blaži potonji zakon odnosno KZ/11. Slijedom svega navedenog, sud je primijenio KZ/11 kao blaži zakon za počinitelja iz svega gore navedenog.

1.1. Stranke su se suglasile da se postupak na temelju članka 19.b stavka 4. ZKP -a provede pred predsjednicom vijeća kao sucem pojedincem.

2. Pozvana na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optužena ŠI se na raspravi očitovala da se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo koje joj se stavlja na teret optužnicom.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i razgledao dokaze u spisu i to ugovor o radu sa lista 3 do 5 spisa, prometi po transakcijskom računu Privredne banke Zagreb d.d. – originali sa lista 6 do 34 spisa, izvatci po transakcijskom računu Privredne banke Zagreb d.d. – krivotvoreni sa lista 35 do 46 spisa, pregled prometa PBZ d.d. na račun FI sa lista 48 do 56 spisa, pregled prometa Erste&Steiermaerkischebank d.d. na račun FI sa lista 59 do 62 spisa, pregled prometa Zagrebačke banke d.d. sa lista 64 do 72 spisa, preslik Raiffeisenbank Austria d.d. kartice FI sa lista 159 spisa, presuda Općinskog radnog suda od 14. ožujka 2016. sa lista 178 do 182 spisa, očitovanje Crom d.o.o. sa lista 186 do 189 spisa, poruka elektroničke pošte FI od 12. prosinca 2013. sa lista 190 spisa, kartice komitenata Crom d.o.o. s knjigom ulaznih računa sa lista 235 do 319 spisa, putni računi i nalozi FI sa lista 320 do 327 spisa, revizijski nalaz Crom d.o.o. za 2012. i 2013. sa lista 328 do 358 spisa, izvodi sa računa optužene dostavljeni na raspravi 27. travnja 2026. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka i to svjedoka AI o 20. tudenog 2018. sa lista 451 do 452 spisa, svjedokinje EI od 16. siječnja 2017 sa lista 399 spisa i od 20. studenog 2018. sa lista 452 do 453 spisa, svjedokinje NI od 8. travnja 2019. sa lista 468 do 470 spisa, svjedokinje ĐI od 2. listopada 2019. sa lista 491 do 492 spisa, svjedoka CI od 2. listopada 2019. sa lista 493 do 494 spisa, svjedoka OI od 2. listopada 2019. sa lista 494 do 495 spisa, svjedoka LI od 9. studenog 2020. sa lista 521 do 522 spisa, svjedoka SI od 9. studenog 2020. sa lista 522 do 522a spisa, svjedoka VI od 9. veljače 2021. sa lista 528 do 529 spisa, svjedoka UI od 9. veljače 2021. sa lista 529 spisa, svjedoka VI od 9. veljače 2021. sa lista 528 do 529 spisa, svjedokinje FIS od 15. travnja 2021. sa lista 535 do 536 spisa, svjedokinje KI od 15. srpnja 2021. sa lista 548 do 549 spisa. Na raspravi održanoj 13. travnja 2026. ispitani su u svojstvu svjedoka PI i II. Na kraju dokaznog postupka ispitana je optužena ŠI te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženu sa lista 461 spisa.

3.1. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točka 4. ZKP-a odbio dokazne prijedloge obrane za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost da se utvrdi točan iznos koji je sa računa trgovačkog društva Crom d.o.o. isplaćen na račun optužene, u kojem razdoblju je taj novačeni iznos podignut i u točno kojem iznosu, kao i da se pribave prometi po računu II na okolnost da je istome izvršeno plaćanje na račun kao odugovlačeće. Naime, u spisu je nalaz provedene revizije poslovanja trgovačpkog društva Crom d.o.o. koji je izradilo trgoačko društvo Kopun revizije d.o.o., 22. srpnja 2014. te u kojem nalazu je detaljno navedeno koliki novčani iznos je sa račpuna trgovačkog društva Crom d.o.o. uplaćeno na račun optužene FI, a osim toga obuhvaćena je i materijalna dokumentacija koja je navedenom trgovčkom društvu bila dostupna prilikom izrada revizorskog nalaza, a odnosi se na nevjerodostojne račune kojima su se pravdale određene transakcije izvršene na račun optužene FI, a osim toga u svojoj obrani je optužena ŠI i učinila nespornim da je na uplaćivalaq novčane iznose na svoj račun, a k tome je još i dostavila promet po svom bankovnom računu. Osim toga, u spisu postoje i nesporni dokazi, a to su izvodi iz banaka trgovačkog društva Crom d.o.o. iz kojih je također vidljiv iznos koji je uplaćivan na račun optužene FI, stoga se dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja ukazuje odugovlačeći. Dokazni prijedlog za pribavom prometa po računu II također se ukazuje odugovlačeći jer je osim što je to dio obrane optužene iz niti jednog drugog dokaza ne proilzazi da bi uistinu novac i bio uplaćivan na račun II, tim više što isti ispitan u svojstvu svjedoka nije potvrdio navedenu činjenicu te iz spisu priležećih dokaza i to osobito prometa po bankovnom račnu trgovačkog društva Crom d.o.o. ne proizlazi da bi bio uplaćivan novčani iznos na račun II.

4. U svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka, optužena je navela kako je njezin dolazak u trgovačko društvo Crom bilo sredinom svibnja 2011., a da je dogovor bio da će ju prijaviti u lipnju 2011., a iznos za rad za koji nije bila prijavljena da će joj se isplatiti na ruke. U navedeno trgovačko društvo je bila primljena na radno mjesto zbog izrade sigurnosno tehničkih lista u čijem opisu je zbrinjavanje opasnog otpada. Nije primljena na bilo kakvo radno mjesto unutar računovodstva, te poslove nije trebala raditi. Iz njoj nepoznatih razloga glavna računovotkinja odlazi iz trgovačkog društva i tada je zamoljena ukoliko mogžeu pomoći u računovodstvu, s time da napominje da nema apsolutno nikakvog radnog iskustva za taj rad niti se za to školovala. U prvoj godini njezina rada dolazi gospođa TI i ista preuzima poslove računovodstva i ona je u tom dijelu bila glavna i odgovorna, ali tad dolazi do sukoba između nje i ZI te ZI tada odlazi iz trgovačkog društva. U tom razdoblju je obavljala pomoćne, manje poslove u računovodstvu poput otvaranja pošte te umetanja ulaznih računa u registratore. Tada je obaviještena kako TI odlazi iz trgovačkog društva i tada nemaju unutar društva više računovođu, što joj PI govori da se ne brine, da će ju on uputiti u sve jer da se isti u to razumije kao i da mu je poznat rad u kompjuterskom programu. Tada je bila u čudu jer je to trgovačko društvo koje je imalo tada 25 do 30 milijuna kuna prometa godišnje. Tada je saznala i da se od prethodne knjigovođe snaha treba vratiti sa rodiljinog dopusta i koliko se sjeća ista se prezivala Š, na što je PI rekao da on ne želi da se vrati te je tražio da optužena sa odvjetnicima, na koje ju je PI uputio, izradi sistematizaciju radnih mjesta na način da se iz iste izbaci računovodstvo i tada posljedično dolazi do pokretanja radnog spora u kojem navedena Š isti gubi. Tada se dešava da optužena prvi puta ima pristup računalu i blagajni i kako je PI imao saznanja da nema nikakvog iskustva za rad u računovodstvu zapošljava vanjske knjigovođe, sjeća se da je to trgovačko društvo koje se zove Inter Expert koje treba nadzirati njezin rad i koji su je preko AI upućivali kako da radi. Sjeća se da je iz navedenog društva dolazila RI i to dva puta mjesečno i tada je ista navodila što i u kome dijelu se optuženu treba kontrolirati. Svi koji su radili sa gotovim novcem to mora biti evidentirano jer su se tada morali izdavati računi, a računi su morali biti fiskalizirani i sadržavati ime i prezime osobe. U trenutku kada je vanjsko računovodstvo došlo izraditi završni račun PI juj je pozvao u svoj ured i spomenuo da je problem da ima puno zaposlenika sa ovršenim računima, a koliko je njoj poznato, nitko od zaposlenih tada nije imao zaštićeni račun, u kojem slučaju bi se novac koji bi im bi isplaćen bio ovršen pa je tada PI rekao da navedene novce prebaci na svoj račun, podigne i položi u blagajnu i tada isplaćuje u gotovini. Sjeća se da je jedan od zaposlenih na taj način primao novac bio MI. Tada je PI rekao da je potrebno da na taj način treba prebaciti još novca jer ima još zaposlenika koji imaju istih problema. Imala je ugovorenu početnu plaću 5.000,00 kuna, kasnije kako bi ista rasla razliku bi dobivala u kuverti. Za cjelokupno takvo postupanje radila je isključivo po naputku AI te je dobivala upute kako da proknjiži te uplate. Sjeća se i da su isplate na ruke bile i prije nego li su osobe dobile putne naloge i da na niti jednom takvom putnom nalogu se ne nalazi njezino ime. Prije njezinog odlaska i to četiri do pet mjeseci putne nalog je potpisivao II, a sjeća se da su se iz blagajne isplaćivale fiktivne loco vožnje. Na platnim listama se obračunavala i tzv. plaća u naravi i to je bilo kada je zaposlenik koristio službeno vozilo. Sjeća se da bi uslijed neiskustva istoj osobi isplatila i loco vožnju i korištenje službenog vozila, no tad su te osobe vraćale višak novca u blagajnu. Također da su se pravdali i privatni računi od osoba za vrijeme dok su se nalazile na godišnjem odmoru, a koje su služile za izvlačenje novca iz blagajne. Od prvog trenutka je u poslovanju trgovačkog društva bilo puno malverzacija, primjerice EI koja je u svom iskazu navela da je bila zaposlenica trgovačkog društva, za istu navodi da nije nikada radila, već da je bila fiktivno zaposlena. Daljnji primjer je činjenica da je trgovačko društvo plaćalo vanjski servis za čišćenje ureda, dok su istovremeno imali u trgovačkom društvu zaposlenu čistačicu koja nije radila u poslovnim prostorima, već je radila i čistila kod AI kući. Kada joj je PI dao nalog da izvrši određene uplate na svoj račun tada bi odmah otišla podignuti navedeni iznos i isti bi donosila u trgovačko društvo u gotovini i tada bi nekada PI podignute iznose zadržavao za sebe, a nekada bi se tim novcem pokrivali putni nalozi. Netočno je i da bi ona bila jedina osoba koja je imala pristup računima jer je naslijedila jednu bilježnicu u kojoj su bili navedeni svi bankovni računi sa pinovima i ta bilježnica nije bila u sefu, već je stajala u jednoj otključanoj ladici kojoj su svi imali pristup. Poznato joj je i da je PI imao pristup i Internet bankarstvu, kao i bankovnom računu. Za vrijeme dok je koristila godišnji odmor u tom razdoblju su vršena plaćanja, pa se postavlja pitanje kako i tko je ista izvršio ako je ona bila na godišnjem odmoru i nije bila u Zagrebu, a navodno je jedina koja je imala pristup bankovnom računu. Svaka uplata na njezin račun bila je poznata AI i učinjena je po njegovom nalogu. Za vrijeme dok je nije bilo na poslu plaćanje je vršio PI i ima saznanja da je II također primao novac na račun te ga kao ja u kratkom roku podizao i donosio u trgovačko društvo. Ima saznanja i da je GI na ruke primio određeni novčani iznos koji su oni nazvali otpremninom, no to je ustvari bio iznos koji opravdava njegov odlazak iz trgovačkog društva. Također je optužena KI osobno nosila u koverti novčani iznos i to na ime božićnice u Zaprešić. Poznato joj je i da je PI od TI tražio da se božićnice krajem 2011. isplate u gotovini jer on nije htio da svi dobiju božićnicu i ne u istom iznosu. Navedeno nije bilo dozvoljeno. Sjeća se da je TI tada uzela veći dio novca i jedan papir koji nema knjigovodstvenu vrijednost. Novac koji se uzimao iz blagajne se opravdavao na razno razne načine. U svom radu nije znala da radi nešto nezakonito jer je mislila kako radi za direktora trgovačkog društva i po njegovom nalogu da on na to ima pravo jer je vlasnik. Tada je u razgovoru sa RI iz Inter Experta shvatila da se ne može tako poslovati jer neovisno o tome što je PI direktor da ne može baratati novcima kako želi, mimo zakona. Za cijelo vrijeme njezina rada PI nije tražio nikakvu dokumentaciju niti je izrazio bilo kakvu sumnju u njen rad. U svom iskazu je II aludirao da bi plaćanje dobavljačima bilo povezano sa onime što joj se stavlja na teret, no kako to nema veze jer je II bio taj koji je određivao u kojem prioritetu će se vršiti plaćanja dobavljačima, a neplaćanja određenim dobavljačima je bilo prouzročeno jer je bilo nedovoljno sredstva na računu. II je njoj bio predstavljen kao neposredno nadređeni, a ona bi se njemu pravdala za kašnjenje na posao i to putem mail-a. On je također bio osoba koja je odlučivala o visini plaće u trgovačkom društvu te je on isto bio osoba koja si je uplaćivala na račun novce koje bi tada donosi u trgovačko društvo. U jednom trenutku je u obavljanju ovakva posla imala problem sa opterećenošću i tada je razgovarala sa AI koji je naveo da ako dođe do problema da će on preuzeti odgovornost. U jednom trenutku u trgovačko društvo dolazi NI koja je trebala obavljati identične poslove kao optužena i tada se dešavaju čudne stvari i ona postavlja pitanja za koje ju je optužena mogla uputiti samo na AI. U tom trenutku otišla je kod odvjetnika kojem je sve opisala što se dešavalo u trgovačkom društvu i tada ju je isti savjetovao da preda izvanredni otkaz i čak joj je pomogao da isti sastavi, a predala ga je nakon otprilike četiri dana i tada odlazim iz trgovačkog društva i ne zna što se više dešava u istome. Nakon odlaska, sutradan joj na vrata dolazi policija i ja tada saznaje da ne postoji predani izvanredni otkaz, da PI ne zna ništa kao i da je o svemu saznao krajem 2013. pa se postavlja pitanje ako je on tada saznao zašto je prijavljena tek 2014. Kada je otišla iz trgovačkog društva Crom bilo joj je onemogućen pristup svemu, arhivi, službenom mailu, a također joj je i mobitel bio isključen. S tim da je sve navedeno u prijavi neosnovano jer nije imala službeni mobitel, već je koristila svoj privatni. U policiji je taksativno navela svaki detalj nelegalnog poslovanja trgovačkog društva i tražila da se pribave službeni mailovi, na što je savjetovana od strane policijskog službenika da ne komunicira ni sa kim iz trgovačkog društva i njezina komunikacija sa njima prestaje. Od prijave se dosta dugo ništa nije dešavala i njoj je odvjetnik savjetovao da čekaju, a u kojem periodu je bila onemogućena u pribavi materijalne dokumentacije kako bi potvrdila svoje navode. Svjedokinja ZI je u svom iskazu navela kako bi optužena dobila opomenu u svom radu zbog isplate novaca na ruke, za što smatra da se ne sjeća i zašto bi bila opomenuta ako je to radila na temelju upute i ako nije bilo protuzakonito. Kao što je navela ukoliko je u svome radu progriješila i nekome nešto duplo isplatila tada su ti novci od strane tih osoba i vraćeni. Tvrdi kako je za svo ovo poslovanje PI znao i isti joj je davao upute na koje komitente da se uplate vrše, a za koje komitente može navesti da su mu bliski prijatelji pa čak i kumovi koji su mu mogli prihvatiti fiktivne račune za takve uplate. Kao što je ranije navela svi novci koji su uplaćivani na njezin račun podizani su u najkraćem moguće roku, a oni koji nisu bili zaokruženi na one iznose korišteni su za fiktivne putne naloge. U putnim nalozima je često bila navedena kao suputnik AI i II, ikako nikada nije bila na službenom putovanju, a sve iz razloga kako bi oni mogli podići novac na ime njezinih dnevnica, a ona čak ni ne posjeduje vozačku dozvolu. Niti jedan takav putni nalog nije potpisala već su očito morali biti potpisani od strane AI i II koji su naveli da nikada ni je sa njima putovala. Kao što je na početku rekla da njezin zadatak bio izrada sigurnosno tehničkih lista te briga o proizvodima koji su bili uvezeni, a koje je trebalo prilagoditi zakonima EU, o čemu trgovačko društvo mora imati dokaze. Izrada jedne takve liste oduzima mnogo vremena i izrada iste joj je bila isplaćena kroz bonus. Prilikom iznošenja obrane optužena je predala izvode iz osobnog računa na kojima je vidljivo koje uplate su vršene kao i da su iste podizane gotovo istog dana, a kada se sve uplate sa njezinog računa zbroje one ne odgovaraju iznosu koji je naveden u optužnici. Odgovoarajući na pitanja navela je kako je iz trgovačkog društva Crom otišla u veljači 2014., a bilo je i isplata iz blagajne radnicima na ruke, također su i isplaćivani određeni predujmovi koji su se kasnije pravdali računima. Sve isplate, posebice radnicima, bile su vršene na način da su potpisivali paragon račun i sve se unosilo u blagajnički izvještaj i sve je to postojalo za vrijeme kad je radila u trgovačkom društvu. Nakon što joj je predočena isplata od 13. studenoga 2012. sa lista 5 prometa po računima navela je da je saznala da se zatvara jedna trgovina namještaja i da je tamo vidjela jednu kuhinju na što joj je PI rekao da si prebaci taj iznos, a koji će mu vraćati kroz svoju plaću i AI je , kao što je vidljivo, svaki mjesec podizala novac i predavala na ruke i misli da je možda ostala dužna 1.000,00 kn. Na daljnji upit navela je kako je prije podizanja optužnice imala jedno dijete, a u međuvremenu je rodila još dvoje od kojih je jedno teško bolesno, ima genetsku bolest, kao i probleme uslijed kojih je došlo do krvarenja u mozak pa posljedično tome i drugih zdravstvenih problema. Cijelo vrijeme za vrijeme trajanja ovog suđenja od 13 godina navela je da to utječe na kako njezin, tako i privatne živote njezine obitelji. Navela je kako je novac koji je isplaćivan radnicima, kao što je ranije navela, na neki način morao doći u blagajnu da bi se to izvršilo. Poznato joj je da je BI sa računa trgovačkog društva u banci podizao novac i uplaćivao ga u blagajnu, misli da je tako i PI radio. Poznato joj je da su SI doznačena sredstva na njegov račun koje je osobno uplatila, a koji novac je SI podigao i vratio na ruke AI. Sjeća se da je istome i obračunata i plaća u naravi za korištenje službenog vozila, a isto tako mu je isplaćena i loco vožnja. Poznato joj je i da je II izvršeno više uplata na njegov račun, a kako bi to znala, a da ne zna zbog čega mu je uplaćeno i što je isti radio s tim novcem. Kada je ranije navela da je podizala novac u gotovini i predavala ga AI navodi da su u cent bili pripremljeni unaprijed fiktivni putni nalozi. Osim što je predavala AI na ruke određene iznose, neke je uplaćivala u blagajnu. Svaki kako unos, tako i podizanje novca iz blagajne se bilježio u paragon blogu. Tijekom davanja iskaza svjedoka isti su miješali izraz glede maloprodajne blagajne za koju odgovorno tvrdi da nije bila odgovorna. Kada je ranije iskazivala o isplatama gotovine na ruke radnicima i da su isti potpisivali paragon blok, navodi da je bila prisutna prilikom tih isplata. Kada ju se pita da li knjižila ulazne račune navodi kako u početku nije jer nije imala znanja, a kasnije je i to radila. Knjiženje ulaznih računa je radila i KI. U računalnom programu je u jednom periodu svatko imao svoju šifru pa je tako moglo biti provjerljivo i vidljivo tko je knjižio koji račun. Glede završnog računa navodi kako nikada nije isti radila niti je na njima njezin potpis jer se završni račun izrađuje u programu nakon unosa svih potrebnih podataka. Na daljnji upit navela je kako je prilikom doznačivanja raznih dobavljača PI u pravilu odabrao nekog komitenta, koji će mu za navedenu uplatu biti voljni izdati račun kako bi se to knjigovodstveno pravdalo. U obavljanju računovodstvenih poslova izvodi su morali odgovarati recimo u prodaji, kao i u skladištu, a često je PI tražio da se izmijene podaci ako bi se primjerice vršile privatne pozajmice kao od strane njegove majke, da se ti izvodi ne dostavljaju svima. U izvodima su često navedeni dobavljač i koji su kumovi i prijatelji AI, poput restorana i prijevoznika, koje nije ona odabrala, već upravo sam PI. Pri vršenju kontrole nitko ne ulazi u bankovne programe, već pregledavaju registratore u kojima je sve izmijenjeno, a ne zna ni tko bi imao ovlasti ući u bankovne programe. Na svoj račun počela je uplaćivati iza ljeta 2012., a na daljnji upit zašto nije za potrebe poslovanja blagajne podizala novac sa bankovnog računa trgovačkog društva navela je kako ja nije posjedovala bankovnu karticu, koliko joj je poznato istu je u jednom trenutku posjedovao HI, a imao ju je i PI koji nije uvijek bio prisutan u trgovačkom društvu. S odmakom može navesti da je PI jako dobro znao što radi. Nije sumnjala na takve uplate na svoj račun jer su cijelo vrijeme, pri tome misli na zaposlenike, dobivali novac na ruke, primjerice kada vas je PI želio nagraditi za prekovremeni rad tada su isplate uslijedile na ruke. Da to nije zakonito poslovanje osvijestila je dolaskom RI početkom 2012., a na daljnji upit zašto eventualne malverzacije ni je prijavila navodi kako je nažalost o tome od strane odvjetnika savjetovana, jer su rekli da će u najmanju ruku biti suučesnik za takvo postupanje. Obzirom da se ispitana u prethodnom postupku, prilikom provođenja istrage pred državnim odvjetnikom brani la šutnjom sud nije imao zakonskog uporišta da reproducira obranu pred ovlaštenim tužiteljem.

5. Nesporno u postupku je bilo da je optužena ŠI bila zaposlena u trgovačkom društvu Crom d.o.o. i to od lipnja 2011., što proizlazi iz obrane same opotužene FI tako i iskaza svjedokinje EI, iako je ugovor o rad između trgovačkog društva i optužene sklopljen tek 30. ožujka 2012., a prestao je njezinim odlaskom, neposredno nakon dolaska NI u trgovačko društvo Crom d.o.o., znači do iza veljače 2014., kako je to u svom iskazu navela svjedokinja NI, odnosno koja činjenica proizlazi i iz obrane optužene FI. Nesporno je da je i optužena ŠI bila zaposlena na temelju ugovora o radu na radno mjesto poslovne tajnice, kao i da je u njezinom stvarnom obavljanju poslova bilo zaduženja i iz područja financija i računovodstva, o čemu su osobito iskazivale sama optužena ŠI te redom svi ispitni svjedoci, a napose FIS, KI te NI, koje su radile sa optuženom u računovoodstvu društva. Nesporno je također, a što prozilazi iz materijalne dokumentacije u vidu izvoda iz bankovnih računa, da su u razdoblju od rujna 2012. do prosinca 2013. na privatni račun otvoren u Raiffeisen Austria banci d.d. optužene FI bili uplaćivani razni novačni iznosi u inkr iminiranom razdoblju i to sa bankovnih računa trgovačkog ddruštva Crom d.o.o. O tome je nesporno iskazivala i u svojoj obrani optužena ŠI koja je spori uplate već spori iznos koji je uplaćivan.

6. Sporno je bilo da li je optužena ŠI uplaćivala novčane izose sa računa tgovačkog društva Crom d.o.o. na svoj privatni račun u cilju stjecanja nepripadne materijalne koristi, kako ju se tereti ili je to činila po nalogu vlasnika i direktora trgovačkog društva kako se sam brani. Sporno je bilo i da li je optužena zadržavala novčane iznose koji su joj uplaćeni na novčani račun ili je iste vraćala u blagajnu ddruštva, odnosno predavala na ruke direktoru kako to iznosi u svojoj obrani. Sporni su bile i uplate koje se spominju kao nevjerodostojne u činjeničnom dijelu optužnice.

7. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optužena ŠI počinila kazneno djelo opisano u izreci presude. Sud smatra da su u radnjama optužene ostvarena obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11. Naime, utvrđeno je da je optužena ŠI u vremenskom razdoblju od 20. rujna 2012. do 31. prosinca 2013. u Zagrebu, za vrijeme dok je bila zaposlena u trgovačkom društvu Crom d.o.o., postupala u nakani da se nepripadno materijalno značajno okoristi, pri čemu je postupala sa izravnom namjerom prvog stupnja, obzirom na to da je bila svjesna zakonskih obilježja kaznenog djela, htjela je isto kao takvo i kao svoje.

8. Naime, iako se optužena na raspravi očitovala da se ne smatra krivom i u svojoj obrani negira počinjenje kaznenog djela, iz svih na raspravi izvedenih dokaza proizlazi upravo suprotno. Tako je optužena u svojoj obrani pokušala prikazati kako je sve radila po nalogu direktora AI, da je on o svemu imao saznanja, da je po uplati novčanih iznosa na svoj bankovni račun iste podiza la i predavala AI odnosno uplačivala u blagajnu društva. Navedeno nije potvrđeno niti jednim dokazom, a upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka AI koji je naveo da nije postojao eventualni dogovor između njega i optužene da ona prebacuje novac na svoj račun, a potom novac podiže sa svog računa i predaje ga njemu, a dodao je i kako ne zna koja bi bila svrha toga. Naveo je i kako je svakodnevno od optužene putem e-maila zaprimao bankovne izvatke i to ZABE, PBZ banke i Erste banke, a u kojim izvatcima je tek naknadno utvrdio da je bilo neistinito naznačeno kako su bila izvršena plaćanja u korist na tim izvatcima naznačenih tvrtki, a tek je kasnije utvrdio da su ti iznosi bili uplaćeni u korist privatnog računa optužene. Optužena je u svojoj obrani navela i kako nije imala iskustva niti znanja u obavljanju računovodstvenog poslovanja, pa da je tako znala izvršavati i dvostruke isplate zaposlenicima i to na ime uporabe službenog automobila te tzv. loco vožnje, a o čemu je iskazivala i svjedokinja FIS koja je navela kako je prije odlaska na godišnji odmor, što je bilo srpanj ili kolovoz 2011., prijavila direktoru uočene nepravilnosti u radu optužene. Objasnila je kako su terenski djelatnici kojih je bilo 12 do 15 tada imali kartice firme i u pravilu je svjedokinja vršila kontrolu plaćanja po tim karticama. Kako je vršila tu kontrolu uočila je da su, kolokvijalno rečeno, vršene duple isplate, dakle, po karticama i potom iz blagajne. Naime, uz putne naloge su se nalazili računi koji su već bili plaćeni po tim karticama i uočila je da su ponovno ti računi isplaćivani iz blagajne. Pojasnila je kako je u blagajni uvijek postojao novac za putne naloge, akontacije i slično i to se djelatnicima davalo u pravilu unaprijed kako ne bi trošili svoj novac. Kako je uočila te nepravilnosti, a direktor je na tjednoj bazi ljudima pisanim putem odobravao putovanja i terenski rad, napravila je obračun putnih naloga i isplata i o uočenom je obavijestila direktora. U tom dijelu obrana optužene je suglasna iskazu ispitane svjedokinje, a kao što je prethodno navedeno, uočenu nepravilnost potvrdila je u svojoj obrani i optužena. Dalje, glede uplata na bankovni račun optužene osim materijalne dokumentacije i to izvadataka banaka govori i revizorski nalaz trgovačkog društva u kojoj je osim uplata po bankovnim računima u obzir uzeta i materijalna dokumentacija koja je bila dostupna trgovačkom društvu koja je izradila revizorski izvještaj. Naime, u svojoj obrani je optužena navela kako je po savjetu odvjetnika prekinula svaki kontakt sa zaposlenicima trgovačkog društva Crom d.o.o., pa da iz tog razloga nije mogla prikupiti materjialnu dokumentaciju kako bi dokazala navode iz svoje obrane iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi baš suprotno. Tako suz svjedoci PI, EI te NI opisali kako je došlo do odlaska optužene FI sa radnog mjesta, a o navedenom je iskazivala i svjedokinja ĆI. Tako su svi suglasno iskazivali u bitnome svjedokinji NI koja je navela da je optužena ŠI otišla upravo zato što je uočila da će biti otkrivena, jer je nedosta jala dokumentacija za 2013., pa kada je svjedokinja od banke na mail zaprimila tu dokumentaciju, točnije izvode i počela ih ispisivati i na istima se moglo vidjeti da je primatelj uplata bila naznačena optužena imenom i prezimenom i kada je vidjela da to isprintava, digla se, uzela je osobne stvari i rekla da ide na gablec i više se nije vratila. Ovakvo postupanje je potvrđeno i od strane drugih svjedoka, koje dodatno ukazuje na nelogično postupanje optužene te postavlja pitanje zašto bi tako naprasno otišla ukoliko je radila po nalogu direktora i nalazila se u prostorima trgovačkog društva gdje joj je bila dosstupna dokumentacija pa bi eventualno suočena sa nekakvim inkriminiranim radnjama isto mogla dokazati. Upravo ovakvo postupanje optužene ukazuje na činjenicu da je ista itekako bila svjesna svog protupravnog postupanja te se udaljila upravo zbog mogućnosti suočenja sa svojim postupcima. U prilog utvrđenja suda da je optužena počinila inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz revizorskog izvještaja iz koje proizlazi da je tijekom 2012. na račun optužene FI uplaćen iznos sveukupno 62.104,01 kuna sa računa trgovačkog društva Crom d.o.o. otvorenog u Zagrbeačkoj banci i to u dva navrata naznačeno kao „avans“, zatim kao „povrat dijela pozajmice PI“, „naknada troškova Božićnog domjenka-gotovinski račun“ i „godišnji bonus“ (list 331 spisa), a pritom je naznačeno kako je isplaćeno 5.000,00 kuna kao predujam za putni nalog UI, a da uvidom u obračune putnih naloga za navedenog nije utvrđeno da je primio navedeni predujam. Ispitan u svojstvu svjedoka UI naveo je kako je često putovao i da je posjedovao službenu karticu i vrlo rijeto da je dobivao gotovinu na ime sužbenih putovanja, a za iznos 1.500,00 kuna svjedok je naveo kako se radi o prevelikom iznosu da bi dobio na ime službenog puta jer je putovo jedan do pet dana i za put od pet dana ne bi dobio iznos 1.500,00 kuna. Naveo je da obzirom na to da je imao službenu karticu da ne vidi razloga da primi isplatu 1.500,00 kuna, a dnevnice od 170,00 kuna da su mu isplaćene na njegov račun. Iz navedenog je razvidno kako su nedvojbeno izvršene uplate na raun optužene, koje je ista opisivala kao u prethodnom slučaju predujam za službeni put, što konkretni zaposlenik trgovačkog društva Crom d.o.o. nije potvrdio već je opovrgnuo navodeći kako je imao službenu karticu i za uplatama nije bilo potrebe. Nadalje, u revizorskom izvještaju se navodi kako je iznos 25.000,00 kuna iskorišten za plaćanje dobavljača Croatia osiguranje d.d., a 13.845,23 kuna knjiženo kao plaćanje dobavljača Euro skok d.o.o., a realno su svi novčani iznosi uplaćeni na račun optužene FI sa opisima koji su naprijed navedeni. Iz navedenog proizlazi kako je optužena ŠI prikazivala uplate na svoj bankovni račun pod raznim opravdanijma poput „avans“, dok su navedene uplate knjižene kao plaćanja raznim dobavljačima, što ukazuje na prikrivanje toka novca. Iz cjelokupnog revizorskog izvještaja je razvidno kako su uplate na račun optužene FI označene kao „avans“, „predujam“, „isplata dijela pozajmice“ ili razne „akontacije“, a u poslovnim knjigama je knjiženo kao plaćanje raznih računa dobavljača poput Auto Zubak d.o.o., službena putovanja, VB Leasing, javnih bilježnika, Gradu Zagrebu, Hrvatskom zavodu za toksikologiju i antidoping i drugi razni. Tijekom 2012. sa računa trgovačkog društva Crom d.o.o. otvorenog u Erste banci na račun optužene FI uplaćena je 100.690,80 kuna (list 333 spisa). Tijekom 2013. sa računa trgovačkog društva Crom d.o.o. otvorenog u Erste banci na račun optužene FI uplaćena je 191.651,44 kuna (list 342 spisa), a utvrđeno je kako je uvidom u arhivirane izvode društva te uspoedbom naknadno dobivenim izvodima od strane Erste banke da se navedeni razlikuju, brojevi računa primatelja isplata na arhiviranim izvodima različiti su od brojeva računa primateja na izvodima dobivenim naknadno od strane banke što upućuje da je dokumentacija u arhivi trgovačkog društva falsificirana. Među knjiženim isplatama navedena je iplata djelatniku OI i to iznos 2.785,38 kuna, a za koju isplatu je svjedok OI naveo da mu nije isplaćena akontacija od 2.785,38 kuna, jer su uvijek bili okrugli iznosi. Također, nikada da mu nije isplaćena akontacija od 5.000,00 kuna, kao ni 4.500,00 kuna. Akontacije su se odnosile na troškove putovanja, time da su imali pravo na dnevnice, koje su isplaćivane na račun kao sastavni dio plaće. Upravo navedeno dovedeno u vezu sa iskazom svjedokinje NI koja je ispitana navela da je usporedbom tih podataka zaključila da je optužena mijenjala podatke koji su bili pohranjeni u njihov sustav i da je svaki dan, a što je bila obveza, slala mail direktoru gdje bi u PDF-u izmijenila podatke. Također, da je utvrdila i da je nestao, zapravo, novac iz firme u dijelu gdje je firma imala gotovinskih transakcija. Naime, taj novac je trebao biti ili položen na žiro račun ili isplaćivan djelatnicima za npr. službeni put i slično i upravo tako je optužena i prikazivala da bi bile vršene isplate, no u komunikaciji sa djelatnicima i dokumentaciju firme utvrdili su da takvih puteva nije bilo i da ti ljudi nisu dobili taj novac. Navedeno direktno opovrgava obranu optužene i potvrđuje navode inkriminirnih radnji optuženoj, koja je postupala s ciljem stjecanja materijalne koristi u cilju koje realizacije je izrađivala i krivotvorila dokumentaciju. Među knjiženim isplatama navedena je i isplata putnih troškova i dnevnica JI u iznosu 5.000,00 kuna, a ispitan svjedok ČI je naveo da se ne sjeća da li mu je optužena ŠI ili netko treći predavao novac u gotovini na ruke, ne sjeća se da li je primao uplate na tekući račun za putovanja, zna da su pisali putne naloge i iste predavali, no ne sjeća se kome. Nakon što mu je predočen iskaz od 2. siječnja 2017. (list 393 spisa) u dijelu „da nisam imao službenu karticu, a da sam prema vlastitom sjećanju jednom na tekući račun dobio negdje oko 1.000,00 kuna, a da na ruke u gotovini nikada od nikog nisam dobio novac u svrhu troškova putovanja“ odgovorio je da se sjeća da je iskazivao kod policije i stoji pri onome što je rekao, jer se tada bolje sjećao. Navedeni svjedok je ponovno opovrgnuo navode optužene. Na identičan način iskazivali su i ostali svjedoci koji se spominju u knjiženjima. Svjedok CI je opisao vezano uz putne naloge, odnosno, odlaske na službeni put, da su neki imali službene kartice i troškovi su se plaćali na taj način, dakle, bili su ovlašteni na uporabu istih. No, dio djelatnika nije bio ovlašten na njihovu uporabu i zna da im je isplaćivana akontacija od čega se jedno vrijeme ista plaćala preko računa, no jedno vrijeme je isplaćivana iz kase gotovinom koja je bila u firmi. Te isplate iz kase iz blagajne u firmi je i on znao dobivati, a odnosilo se na troškove koje sam imao koje nisam mogao platiti karticom, pa bi onda donio račun u firmu. Kada je dobivao novac iz te kase gotovine potpisivao je primitak novca, no više ne pamti da li je na tom papiru koji bi ja potpisao bio naznačen iznos koji mu se isplaćuje. Na listu 345 spisa iz revizorskog izvještaja navedeno je knjiženje 5.000,00 kuna na ime predujma za službeno putovanje Ž, koja isplata je knjižena 13. ožujka 2013., a sam svjedok je naveo kako je prestao raditi u društvu upravo u ožujku 2013. te da se ne sjeća da bi na veća putovanja išli u 2013. dok je tamo radio. Isto je svjedok SI naveo kako kada mu se vršila akontacija, odnosno, povrat novca nakon putovanja, jer se akontacija nije vršila u njegovom slučaju da su uplate vršene samo na njegov tekući račun. Iz navedenog proizlazi kako nije bio potrebe za uplatom novčanih iznosa na račun optužene FI, koji iznos bi ona podignula sa svog računa, a za potrebe isplate predujma, dnevnice, troška službenih putovanja, kako je to ista pokušala prikazati. Svjedokinja ĆI također je negirala da bi joj bilo isplaćeno na ruke, pa je navela da što se tiče službenih putovanja, na iste nijesam išla često, pa ni u razdoblju za koje ju se pita, a isplata troškova vezane uz službene puteve je vršena na temelju putnog naloga u korist njezinog tekućeg računa, dok na ruke, koliko pamti, nije primala ništa. Tijekom 2013. sa računa trgovačkog društva Crom d.o.o. otvorenog u Zagrebačkoj banci (list 341 spisa) i Privrednoj banci Zagreb na račun optužene FI uplaćena je 10.500,00 kuna odnosno 72.131,22 kuna (list 348 spisa), za koje isplate je ponovno navedeno kako se radi o raznim akontacijama i avansima, a prilikom knjiženja u knjigama društva su navedeni razni računi dobavljača. Zaključno navedeno je kako je na račun optužene FI nedvojbeno sa tri bankovna računa trgovačkog društva Crom d.o.o. uplaćeno sveukupno 437.537,47 kuna. U odnosu na navode optužene kako je bilježnica sa PIN-ovima bila dostupna svima, ist je opovrgla svjedokinja KI koje ja navela da je po odlasku FIS dobila bilježnicu koja je sadržavala obrazloženje točnije hodogram kako u sustav unosi podatke, jer to do tada nije nikada radila te kako nije vidjela nikakve PIN-ove i kartične podatke u toj bilježnici. Iz navedenog se obrana optužene ukazuje nevjerodostojna i usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti.

9. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optužena ŠI uplaćujući sa bankovnih računa trgovačkog društva Crom d.o.o. na svoj bankovni račun tijekom inkriminiranog razdoblja uplaćivala sveukupni novčani iznos 437.537,47 kuna. Navedne uplate je sud utvrdio nedvojbneo upravo iz razloga kako bi stekla nepripadnu imovinsku korist u navedeno iznosu, a što proizlazi iz slijedećeg. Naime, optužena je prilikom uplata na svoj račun navodila razne uplate na ime službenih putovanja, dnevnica, avansa djelatnika trgovačkog društva, a istovremeno je u službene izvode društva navodila kako su iznosi korišteni za plaćanje računa raznih dobavljača, a koje izvode je dostavljala direktoru AI putem e-maila. Da su navedeni dokumenti koje je slala direktoru lažni odnosno preinačeni proizlazi iz iskaza svjedokinje NI koja je prva nakon DIS uočila nepravilnosti u radu optužene, a da su dokumenti krivotvoreni proizlazi i iz revizorskog izvještaja, a koji u pribavili izvode iz banaka gdje su vršene isplate. Ovakvo postupanje optužene bilo je usmjereno u ostvarenju njenog cilja za stjecanjem imovinske koristi a u čijem ostvarenju je ista krivotvorila račune, odnosno izvode kako bi zametnula trag da je isplate vršila na svoj račun. Obrana u kojoj je pokušala prikazati da je to činila po nalogu i da je navedene uplate na svoj račun odmah podizala i uplaćivala u blagajnu društva koja se fizički vodila ili za potrebe isplate putnih troškova djelatnika je u potpunosti nevjerodosotojna jer bi u tom slučaju postojao materijalni trag novca u vidu uplate ili isplate djelatnicima. Potpuno je nelogično da bi društvo koje posluje sa preko trideset milijuna kuna godišnje na način kako to navodi optužena poslovalo ili da bi se direktor navedenog društva dovodio u situaciju da potencijano nezakonito korist i financije odnosno nezakonito posluje i vodi poslovne knjige. Osim toga, sve i da je društvo poslovalo na način kako to opisuje u svojoj obrani optužena, tada bi društvo moralo plaćati i porez na doprinos za izvršene uplate. Iz svega je razvidna namjera optužene u svom postupanju i isključivo i jedino je usmjerena kako bi stekla nepripadajuću materijalnu dobit iskorištavajući činjenicu da su joj novci povjereni u obavljanju njenog posla .

10. U cijelosti su od strane suda prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Također, u cijelosti su prihvaćeni iskazi svih ispitanih odnosno pročitanih svjedoka, čije iskaze je sud cijenio istinitim i vjerodostojnim jer su prema stavu suda isti iskazivali o svim odlučnim činjenicama suglasno i u bitnim dijelovima identično i čije iskaze sud smatra životno logičnima, a isti iskazi su u suglasju i sa ostalim izvedenim dokazima u dokaznom postupku. S druge strane sud je obranu optužene cijenio nevjerodostojnom, usmjerenom isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti sa sebe, a isto tako obrana je u suprotnosti sa svim izvedenim dokazima u postupku.

11. Slijedom svega utvrđenog, analizirajući sve izvedene dokaze sud je nedvojbeno utvrdio kako je optužena ŠI ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11, obzirom je kao osoba zaposlena u računovodstvu društva na svoj tekući račun otvoren u Raiffeisenbank Austria d.d. pod brojem 2484008-3234110351 s poslovnih računa poslodavca otvorenih u Zagrebačkoj banci d.d. pod brojem 2360000-1101366076, Erste&Steiermaerkische Bank d.d. pod brojem 2402006-1100083472 i Privrednoj banci Zagreb d.d. pod brojem 2340009- 1110240712 doznačila i zadržala ukupno 437.537,47 kuna, a da bi navedeno postupanje prikrila u opise plaćanja prilikom transakcija naznačavala poslovne razloge, a za dio tako otuđenog iznosa sačinila i knjižila izvatke po transakcijskom računu u kojima je neistinito naveden tijek novčanih sredstava. Ovakvo cjelokupno postupanje optužene je unaprijed smišljeno i usmjereno isključivo na stjecanje nepripadnog joj prava povjerenog joj na radu, na koji način je postupala s namjerom stjecanja nepripadne imovinske koristi, a svjestan itekako cjelokupne situacije.

12. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći optuženo j u konkretnom slučaju sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako na strani optužene sud olakotnim cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, da je majka troje maloljetne djece, protek vremena od počinjenja kaznenih djela od preko trinaest godina te da se nakon počinjenja istog optužena više nije javljala kao osnovano sumnjiva za počinjenje drugih kaznenih djela. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

13. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir da je za kazneno djelo iz članka 233. stavak 2. KZ/11, propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine do osam godina. Uzimajući sve naprijed izložene okolnosti, kao i jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, način počinjenja djela, stupanj krivnje te prijašnji život optužene i nastupjele posljedice ovaj sud optuženu je osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Uzimajući u obzir težinu te društvenu opasnost ovog kaznenog djela, sud smatra da će upravo kazna zatvora na koju je optužena osuđena, postići svrhu kažnjavanja odnosno izraziti društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela, te utjecati kako na počinitelja, tako i na druge da ne čine kaznena djela. Slijedom navedenog, temeljem članaka 56. KZ/11 optuženo j je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Slijedom svega navedenog, cijeneći težinu, posljedice počinjenih kaznenih djela te posebno da se radi o kaznenom djelu kojim je stečena znatna imovinska korist, a imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i u nedostatku otegotnih okolnosti na strani ličnosti optužene, ovaj sud drži da se može očekivati da optužena shvati svu nedopustivost svog protupravnog ponašanja i samo s uvjetnom osudom, ali u svakom slučaju s vremenom provjeravanja u duljem trajanju, u konkretnom slučaju tri godine. Sud smatra da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ostvariti i samom opomenom njezina izvršenja, a optuženoj je dana poruka da se u slučaju počinjenja novog kaznenog djela izrečena kazna zatvora može izvršiti. Ubrojivost optužene nije dovedena u pitanje niti je sud utvrdio neki od ispričavajućih razloga na njezinoj strani.

14. Dakle, ovaj sud smatra da je tako izrečena kazna adekvatna stupnju krivnje optužene, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

15. Sud je, nakon što je utvrdio kaznenu odgovornost optužene FI, utvrdio kako sveukupan novčani iznos 58.057,96 eura / 437.537,47 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optužena stekla počinjenjem kaznenog djela. Kako je propisano da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela, a kako je to sud nesporno utvrdio da navedeni novčani iznos, potječe od počinjenja kaznenog djela to je bio dužan navedeni novčani iznos oduzeti. Tako će po pravomoćnosti presude biti naloženo optuženoj da navedeni novčani iznos uplati u državni proračun u roku od 15 dana.

16. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1 ZKP-a optuženoj je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 1 .000,00 eura. Naime, iako je optužena nezaposlena osoba, ista je radno sposobna osoba, bez ikakve zapreke za zaposlenjem, u dobi od navršene 41 godine života, sposobna zaposliti se i ostvarivati mjesečna primanja te prema stavu ovog suda iznos na ime paušala koji je optužena dužna podmiriti neće dovesti u pitanje njegovu egzistenciju, a iznos je odmjeren sukladno broju poduzetih radnji i njihovoj složenosti.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, radi podnošenja odgovora, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1) OKDO Zagreb na broj KO-DO-526/2020

2) Optužena ŠI

3) Branitelj odvj. Ivan Stanić

4) Oštećeno trgovačko društvo Crom d.o.o.

5) Opunomoćenik oštećenika odvj. Krešimir Škarica