REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob – 555/2025-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Maji Karaman Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠI sina UI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri, Split Sukoišanska 4, naspram tužene pod 1) ŠIA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 2) mldb. UIA, zastupane u ovom postupku po posebnoj skrbnici NI, dipl. pravnici s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo – Podružnica Split, Gundulićeva 26a, radi osporavanja očinstva tužene pod 2), po prethodnom ispitivanju tužbe, 8. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da tužitelj – ŠI, oib: [osobni identifikacijski broj] sin UI i AI rođene Š rođen dana **.**.1982. s prebivalištem u [adresa], U, [adresa], nije biološki otac djeteta mldb. VI, a koju je rodila tužena ad/2. ŠIA oib: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], N [adresa]"

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. rujna 2025. ustao tužbom kao u izreci navodeći da su tužitelj i tužena pod 1) sklopili brak 12. srpnja 2007. u Trogiru a da je bračna zajednica prestala 2015. nakon čega je tužena pod 1) iselila iz obiteljske kuće i potom rodila dijete kćerku VI, ovdje tuženu pod 1) , a kako brak između tužitelja i tužene pod 1) nije bio razveden to je tužitelj samo formalno upisan kao otac djeteta dok isti nije biološki otac. 2. Sud je rješenjem od 8. listopada 2025. mal. tuženoj pod 2) imenovao posebnu skrbnicu u osobi NI radi zaštite prava i interesa u ovom postupku. Tužena pod 1) i posebna skrbnica mal. tužene pod 2) nisu odgovorile na tužbu.

3. Prethodnim ispitivanjem tužbe , sud je u bitnom utvrdio slijedeće. 4. Prema priloženom rodnom listu, tužena pod 2) je rođena **.**.2018., te je u rodni list kao njena majka upisana NIA r. A, tužena pod 1), a kao otac ŠI, tužitelj.

5. Odredbom čl. 401. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ) propisano je da tužbu radi osporavanja očinstva djeteta rođenoga za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka može podnijeti majčin muž ako smatra da on nije biološki otac, i to u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanoga očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta. Navedeni objektivni rok prekluzivne je naravi, što znači da protekom toga roka prestaje samo pravo na podnošenje tužbe i sud na njega pazi na službenu dužnost.

6. Kako je razvidno da je mal. VI u odnosu na koju se očinstvo osporava navršila sedam godina života 31. siječnja 2025., dakle prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, subjektivni rok od šest mjeseci više nema pravnog značenja jer je objektivni rok nepovratno istekao.

7. Sud je pritom imao u vidu i praksu Europskog suda za ljudska prava koji je u predmetima Shofman protiv Rusije (zahtjev br. 74826/01, presuda od 24. studenoga 2005.), Mizzi protiv Malte (zahtjev br. 26111/02, presuda od 12. siječnja 2006.) i Paulík protiv Slovačke (zahtjev br. 10699/05, presuda od 10. listopada 2006.) zauzeo stajalište da kruta primjena prekluzivnih rokova za osporavanje očinstva može, u određenim okolnostima, predstavljati nerazmjerno miješanje u pravo na poštivanje privatnog života. zajamčeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema tom konvencijskom standardu, pravedna ravnoteža između interesa pravne sigurnosti obiteljskih odnosa i prava pojedinca može biti narušena osobito onda kada upisani otac za biološku istinu sazna tek nakon proteka objektivnog roka, bez vlastite krivnje ili nemara.

8. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj u tužbi niti jednom riječju ne navodi kada je saznao ili posumnjao da nije biološki otac djeteta, niti iznosi bilo kakve činjenice iz kojih bi proizašlo da je za okolnost koja dovodi u sumnju njegovo očinstvo saznao tek u vrijeme nakon proteka zakonskog roka. Tužba ne sadrži nikakve tvrdnje o novim saznanjima, novim dokazima ili okolnostima koje bi tužitelju bile nedostupne ili nepoznate unutar zakonom predviđenog roka. Tužitelj, dakle, nije niti učinio vjerojatnim da je do saznanja relevantnih činjenica došlo tek naknadno, niti je ponudio kakvo objašnjenje zašto tužbu nije podnio u zakonom propisanom roku.

9. U takvim okolnostima, u kojima tužitelj propušta i samo iznijeti činjeničnu osnovu koja bi upućivala na kasno saznanje, ne postoji osnova za ocjenu da bi se primijenila objektivna roka iz čl. 401. sv. 1. ObZ-a u konkretnom slučaju bila je nerazmjerna u smislu čl. 8. Konvencije. Konvencijski standard zahtijeva od nacionalnog suda da u svakom pojedinačnom slučaju ocijeni je li postignuta pravedna ravnoteža, no takva ocjena pretpostavlja da stranka barem iznese tvrdnju o okolnostima koje bi tu ravnotežu mogle dovesti u pitanje. Tužitelj to nije učinio.

10. Slijedom navedenog, valjalo je tužbu odbaciti kao nepravodobnu na temelju čl. 401. st. 1. ObZ-a

U Splitu, 8. svibnja 2026.

S U D A C

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženoj pod 1)

- mal. tuženoj pod 2) po posebnoj skrbnici