REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1242/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jošku Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Joška Kaleba, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 2.950,00 eura, skupa s zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.500,00 eura od 10. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 450,00 eura od 7. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu zatezne kamate na iznos od 450,00 eura za period od 10. svibnja 2024. do 7. svibnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku, Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak u iznosu od 1.800,00 eura, zajedno sa kamatama, tekućim od 8. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod poslodavca Zagrebački Holding d.o.o. Podružnica Čistoća, na radnom mjestu – radnik na odvoženju otpada. Navodi da je 1. svibnja 2024. pretrpio ozljedu na radu, kada se ozlijedio tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka, točnije prilikom privlačenja posude s otpadom od 110 L, ozlijedio je lijevu šaku i ručni zglob, a sve uslijed neispravnosti, klizavosti i zakrčenosti površina s kojih obavlja rad. Obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta, to je uvodno naznačeni tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.500,00 € i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos imovinske štete od 500,00 € za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Navodi da je 9. svibnja 2024. podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, kojeg je tuženik zaprimio, sve u cilju mirnog rješenja spora, do kojeg međutim nije došlo.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 8. rujna 2025., ispravljenim na ročištu dana 31. ožujka 2026. na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje ukupno iznos od 2.950,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. svibnja 2024. pa do isplate. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tuženik s poslodavcem tužitelja Zagrebački Holding d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu generalnu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima s pripadajućim uvjetima osiguranja. Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, mehanizam nastanka ozljeđivanja tužitelja kako ga isti opisuje u tužbi, odgovornost svog osiguranika za štetni događaj, uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete, te naposljetku i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako tuženik kao osiguratelj ne odgovara isto kao i osiguranik, odnosno ne odgovara u smislu općih propisa građanskog prava zato što on nije štetnik – dakle osoba odgovorna za štetu, već odgovara samo u okvirima Ugovora o osiguranju/police i pripadajućih uvjeta. Nadalje se navodi kako iz tužbe nije jasan uzrok ozljede, odnosno tužitelj ne opisuje na koji je način nastao nesretan slučaj. Iz priležeće dokumentacije može se samo zaključiti kako se tužitelj ozlijedio bez povoda i razloga koji leži u radnom procesu. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Tužitelj uopće nije dostavio nikakav dokaz da je priznata ozljeda na radu, a stoga tužitelj nije niti dokazao aktivnu legitimaciju za vođenje spora. Tuženik smatra da je uzrok ozljeđivanja tužitelja isključivo njegov neoprez, odnosno da je osobno odgovoran za navedeni događaj. Nadalje ističe kako je medicinska dokumentacija koju tužitelj dostavlja uz tužbu kontradiktorna i nije u cijelosti povezana sa štetnim događajem kojeg tužitelj navodi u tužbi stoga tuženik ističe kako navodni mehanizam nastanka štetnog događaja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa samom ozljedom. Naposljetku, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, jer je previsoko postavljena, a uzimajući u obzir jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima kao i sudskoj praksi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjevi u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku doc.prim.dr.sc. Jakši Filipović, saslušan je svjedok JS te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika od tuženika kao osiguravatelja njegovog poslodavca, Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 1. svibnja 2024. kada je tužitelj za vrijeme redovnog radnog vremena prilikom obavljanja posla svog radnog mjesta zadobio ozljedu lijeve šake i ručnog zgloba.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, čiji je osiguravatelj tuženik i nije sporan nastanak štetnog događaja.

7. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika, odnosno tuženika za predmetnu štetu, obzirom na prigovor tuženika o isključivoj krivnji tužitelja, odnosno eventualnom doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja, kao razloga za oslobođenje tuženika od odgovornosti te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke te je izvršen uvid u priležeću dokumentaciju.

9. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se ozljeda tužitelja dogodila 2. svibnja 2024. u 01:00-01:59 sati na Trgu Petra Preradovića u Zagrebu, da je došlo do lakše ozljede, površinska ozljeda, ozlijeđeno je zapešće, da se tužitelj ozlijedio za vrijeme redovnog rada, na javnoj površini, za vrijeme sakupljanja otpada, odnosno prilikom privlačenja posude s otpadom od 110 l. Iz Prijave proizlazi da je nadležno tijelo 12. svibnja 2025. priznalo tužitelju nastalu ozljedu kao ozljedu na radu pod evidencijskim brojem 2844020524812025.

10. Stoga prije svega nije osnovan prigovor tuženika da tužitelju nije priznata nastala ozljeda kao ozljeda na radu, a samim time nije osnovan prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji.

11. Svjedok JS, zaposlen u Zagrebačkom holdingu, Podružnica Čistoća na radnom mjestu poslovođa odvoza otpada, je u svom iskazu naveo da je na dan štetnog događaja kao neposredno nadređeni tužitelju bio pozvan od strane tužitelja na mjesto događaja te je osobno tužitelja odvezao na hitnu u Draškovićevu. Kod njegovog poslodavca se učestalo događaju ozljede pa se zbog toga ne može sjetiti svih drugih detalja štetnog događaja. Međutim ostaje pri svim činjenicama navedenim u prijavi o ozljedi na radu.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je zaposlen u Zagrebačkom holdingu, Podružnica Čistoća na radnom mjestu komunalni radnik na skupljanju komunalnog otpada. Na dan štetnog događaj obavljao je poslove svoga radnog mjesta zajedno sa kolegom FS. Radili su u noćnoj smjeni, sa radom su započeli u 22 sata, a štetni događaj se dogodio nakon ponoći. Došli su do adrese Trg Petra Preradovića u Zagrebu te su on i kolega sišli s kamiona i pristupili dovlačenju kontejnera do kamiona. Kontejner je bio neispravan i to poklopac, kao i ručka za povlačenje kontejnera. On je primio kontejner sa lijevom rukom povlačeći ga prema kamionu te se u jednom trenu poklopac kontejnera naglo zatvorio te poklopio njegovu lijevu šaku. Na dan štetnog događaja koristio je svu propisanu službenu odjeću i obuću kao i zaštitne rukavice. Posao je obavljao u redovnom radnom ritmu, nije se ništa posebno žurio, sve je bilo uobičajeno. Istaknuo je da su poslodavca više puta upozoravali da su kontejneri neispravni te molili da se isti zamjene. Nakon što ga je poklopac udario ruku, pozvao je svoga nadređenoga VS koji je došao na mjesto događaja te ga odvezao na hitnu u Draškovićevu. Tamo je podvrgnut RTG snimanju, dobio je longetu na lijevu ruku. U jutarnjim satima pozvan je u da ponovno dođe u Draškovićevu jer je naknadnom provjerom snimke utvrđeno da je pukla jedna kost u šaci lijeve ruke. Zbog toga je dobio gips na lijevoj ruci, koji je morao nositi nekih dva mjeseca i kroz to vrijeme se nije mogao služiti s lijevom rukom. Kroz taj period imao je potrebu za tuđom pomoći i njegom i to pri osobnoj higijeni, oblačenju, hranjenju i slično, a pomoć mu je pružala njegova majka. Nakon što je skinuo gips bile su mu određene fizikalne terapije u trajanju od mjesec dana, a također je bio ponovno podvrgnut RTG snimanju, UZV snimanju i CT-u. Na bolovanju je bio sveukupno 4 mjeseca.

13. Iz iskaza tužitelja, kojem je sud povjerovao u cijelosti, jer je iskazivao objektivno, jasno, logično, isti je sukladan dokumentaciji koja prileži spisu, posebno Prijavi o ozljedi na radu, a njegov iskaz niti jednim drugim dokazom nije doveden u pitanje, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovite radne operacije radnika koji radi na radnom mjestu komunalnog radnika na sakupljanju komunalnog otpada, prilikom privlačenja posude sa otpadom, prilikom koje radne operacije je tužitelj postupao na do tada uobičajeni način. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da u njegovom postupanju nije utvrđeno da je tužitelj ičim pridonio nastanku štetnog događaja, već da se, u trenutku kada je primio kontejner sa lijevom rukom, povlačeći ga prema kamionu, poklopac kontejnera naglo zatvorio te poklopio njegovu lijevu šaku. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta uobičajenom metodom i da je uključio svu dužnu pažnju prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka te da je predmetne zgode koristio zaštitnu odjelu i obuću, kao i zaštitne rukavice.

14. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka JS jer isti nije imao neposredna saznanja o okolnostima samog događaja.

15. Na temelju svega navedenog tijekom postupka je kao nedvojbeno utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja, odnosno da se tužitelj ozlijedio za vrijeme dok je obavljao poslove svog radnog mjesta komunalnog radnika na sakupljanju komunalnog otpada, za vrijeme redovnog rada, kojom prilikom je poklopac posude sa otpadom prikliještio lijevu ruku tužitelja.

16. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25. st. 2. istog zakona poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz spisa ne proizlazi da bi postojao i jedan razlog za oslobođenje od odgovornosti poslodavca za štetu koja je proizašla tužitelju iz ovog štetnog događaja. Slijedom navedenog za svu štetu odgovoran je poslodavac, odnosno u ovom slučaju osiguratelj poslodavca.

17. Također, tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao navodni doprinos tužitelja samom štetnom događaju odnosno tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj nastupao nesmotreno ili da nije upotrijebio dužnu pažnju prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta. Tome valja nadodati da objektivna odgovornost za štetu u sebi sadrži i određeni stupanj rizika za odgovornu osobu, poslodavca, kojemu zakonodavac nalaže da (u granicama objektivno mogućeg) predvidi, otkloni ili izbjegne sve moguće okolnosti koje mogu dovesti do njegove potencijalne odgovornosti po načelu uzročnosti, a koje odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže da do štete nije došlo zbog njegovog propusta u organizaciji ili tehnologiji posla odnosno da je tužitelj isključivo kriv za štetu (čl. 1067. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO)) ili da je šteta nastala od uzroka koji leži izvan stvari čije djelovanje nije mogao predvidjeti ni izbjeći niti otkloniti (čl. 1067. st.3. ZOO-a).

18. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje ZR), poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava. Stoga, obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja, proizlazi da je za cjelokupnu štetu koja je proizašla iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik kao osiguravatelj tužiteljevog poslodavac, pri čemu, kako je već navedeno, ne postoje okolnosti koje bi isključile, odnosno umanjile odgovornost tuženika. Naime, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, ovaj sud utvrđuje postojanje cjelovite odgovornosti tuženika jer nastanak štete nije skrivio tužitelj i ne postoje niti drugi razlozi koji bi u smislu odredbi čl. 1067. ZOO-a tuženika oslobodili od odgovornosti pa u konkretnom slučaju tuženik kao osiguravatelj tužiteljevog poslodavca odgovara tužitelju za štetu prouzročenu povredom na radu.

19. Na taj način je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku doc.prim.dr.sc. Jakšu Filipoviću.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka doc.prim.dr.sc. Jakše Filipović od 31. kolovoza 2025. proizlazi da je vještak mišljenja da su se ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje završeno 21. kolovoza 2024. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 55 dana kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 45 dana kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2h dnevno kroz 45 dana-kumulativno. Naruženje ne postoji.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

22. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

22.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj podvrgnut RTG i UZV šake, kao i MSCT, da je imao imobiliziranu lijevu ruku prema iskazu tužitelja dva mjeseca, da je morao mirovati, da je prolazio fizikalne terapije, da je koristio medikamente zbog bolova, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 2.500,00 eura.

23.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.400,00 eura.

23.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.100,00 eura.

24. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega u opsegu od 90 sati. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura po satu, koju cijenu je zatražio i tužitelj u svom uređenom tužbenom zahtjevu, a koju cijenu sata tuđe pomoći i njege tuženik nije osporio te je iznos od 5,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 450,00 eura.

25. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio zatraženi iznos od 2.500,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zatraženi iznos od 450,00 eura, što ukupno iznosi 2.950,00 eura.

26. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od 10. svibnja 2024. pa do isplate, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je tužitelj 9. svibnja 2024. podnio tuženiku odštetni zahtjev. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

27. Sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužitelja i tuženika jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke te bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

29. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 3. travnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 1. srpnja 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 8. rujna 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 31. ožujka 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja u iznosu od 300,00 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.800,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

29.1. Tužitelju su na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

30. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 23. listopada 2024. kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu, budući da se tužitelj podneskom od 3. travnja 2025. ponovno očitovao na odgovor na tužbu te mu je za sastav tog podneska priznat trošak. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 8. travnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP-a. Temeljem iste odredbe tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 2. srpnja 2025. kojim obavještava o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, budući da sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove, a tužitelj je imao mogućnost dostaviti sudu potvrdu o uplaćenom predujmu i bez sastava posebnog podneska o tome. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

31. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku, S-1167/2024