Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9945/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. MJL, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, broj: Pp-1191/2022-14 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ĆJL je oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem da u postupku nije utvrđeno da je djelo za koje se okrivljenik tereti, prekršaj, budući da je utvrđeno da je radnju počinio na tzv. fiktivnom javnom mjestu koje nije vidljivo s neograničeno otvorenog javnog mjesta pa djelu nedostaje bitno obilježje – javnost mjesta, zbog čega je na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobodio okrivljenika optužbe te odredio da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud donio presudu kojom se okr. ĆJL oslobađa optužbe jer nije utvrđeno da bi okrivljenik vikao na ulici kao neograničeno otvorenom javnom mjestu, već u dvorištu svoje obiteljske kuće udaljenog od ulice oko 120 metara, koje mjesto ulazi u pojam tzv. fiktivno javnog mjesta kod kojeg mora biti opisano ispunjenje uvjeta čujnosti ili vidnosti s neograničeno otvorenog javnog mjesta, a koji uvjeti ga čine javnim mjestom u konkretnom slučaju. Ovakav zaključak prvostupanjski sud je pravilno donio na temelju izvedenih dokaza, prije svega materijalnih dokaza u spisu (skice, fotografije i tlocrta kuće, dvorišta i mjesta događaja) iz kojih i po ocjeni ovog suda nedvojbeno proizlazi da se okrivljenik u trenutku postupanja nije nalazio na ulici već u dvorištu kuće. Budući da se okr. EJL stavlja na teret da je vikao na ulici, a iz rezultata izvedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se okrivljenik nalazio tom prilikom u svom dvorištu (udaljenom od ulice oko 120 metara), koje mjesto po jedinstvenoj sudskoj praksi i pravnoj teoriji ulazi u pojam tzv. fiktivnog javnog mjesta, a koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali to može postati ako se ponašanje osobe reflektiralo u javnosti (čulo ili vidjelo s neograničeno otvorenog javnog mjesta), to te okolnosti koje ga čine javnim mjestom, moraju prije svega biti naznačene u činjeničnom opisu optužbe jer predstavljaju bitno obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.1. Potrebno je tužitelju ukazati da prema navedenom stavu ovog suda izraženom u Zaključku sjednice Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja s tzv. fiktivnog javnog mjesta na neograničeno otvoreno javno mjesto, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. Navedeni zaključak donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu, a koji zaključak je pravilno primijenio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
5.2. Slijedom navedenog, budući da je prvostupanjski sud utvrdio drugačije činjenično stanje od onoga iz optužbe, odnosno, drugu vrstu mjesta na kojem je okrivljenik počinio radnju dakle, da radnja nije počinjena na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, a za koje ispunjenje bića prekršaja je potrebno postojanje dostupnosti takvog ponašanja u javnosti, te navođenje takve refleksije u činjeničnom opisu optužbe, čega u konkretnom slučaju nema, to je prvostupanjski sud jedino mogao utvrditi da djelo za koje se okrivljenika tereti, nije prekršaj jer mu nedostaje bitno obilježje prekršaja.
5.3. Stoga nisu osnovani navodi žalbe tužitelja da se predmetno ponašanje okrivljenika čulo i vidjelo s javne površine čemu su svjedočili policijski službenici koje je u tu svrhu sud trebao ispitati kao svjedoke, budući da čak i kada bi iz rezultata dokaznog postupka proizašlo postojanje odlučnih činjenica koje čine biće nekog prekršaja (dostupnost vike na javnu površinu), sud ih nije ovlašten dodavati u činjenični opis bez izmjene ili dopune tužitelja jer je sud vezan onim činjeničnim opisom događaja navedenim u optužnom prijedlogu. U protivnom bi došlo do miješanja procesnih uloga suda i tužitelja te bi sud time povrijedio optužno načelo dovodeći u pitanje objektivnost suda, čime bi ujedno prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a.
5.4. Iz navedenih razloga nije počinjena povreda pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju ističe tužitelj u žalbi.
6. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da se prvostupanjski sud pozvao na uvid u skice i video snimke mjesta događaja, a da nije vidljivo kada i na koji način je taj dokaz izveden niti je o njemu raspravljano u prisutnosti predstavnika tužitelja, čime bi bilo povrijeđeno načelo neposrednosti i kontradiktornosti u postupku te ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka (iz čl. 195. st. 2. PZ-a).
6.1. Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 17. veljače 2025. na kojoj su se izvodili dokazi, između ostalog i uvid u skice na terenu, tlocrta kuće te video snimku, vidljivo je da je bio prisutan predstavnik tužitelja (policijski službenik MJ) koji je izjavio da su tu bili prisutni i policijski službenici koji se smatraju javnost i da se radi o fiktivnom javnom mjestu. Time je tužitelju pružena mogućnost kontradiktornog raspravljanja u postupku koju je i iskoristio aktivnim sudjelovanjem svog predstavnika. No potrebno je istaknuti da tvrdnja tužitelja da se radi o tzv. fiktivnom javnom mjestu, ne utječe na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da utvrđeno djelo nije prekršaj te je u tom slučaju tužitelj trebao na glavnoj raspravi (ili kasnije podneskom) u tom smjeru izmijeniti činjenični opis optužbe na način kako je to navedeno u t. 5.4. ove presude. Pritom se naglašava da činjenica prisutnosti policijskih službenika kao javnosti, također ne mijenja činjenicu da optužbi nedostaje opis javnog mjesta u vidu dostupnosti ponašanja s fiktivnog javnog mjesta na neograničeno otvoreno javno mjesto, koja mora prije svega biti naznačena i opisana u činjeničnom opisu optužbe, a potom i utvrđena u postupku. Nedostatak opisa tog konstitutivnog elementa prekršaja u samom činjeničnom opisu, onemogućuje sud da u postupku utvrđuje tu odlučnu činjenicu od koje ovisi ostvarenje prekršaja.
7. Slijedom iznesenog, suprotno navodima tužitelja, djelo za koje se okrivljenik optužuje i za koje se protiv istog vodi ovaj prekršajni postupak, nije prekršaj jer nije u činjeničnom opisu optužbe naznačeno postojanje bitnog obilježja – javnosti mjesta utvrđenog u postupku (tzv. fiktivnog javnog mjesta s opisanom posljedicom na neograničeno otvoreno javno mjest) pa je trebalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, iz naprijed navedenih razloga.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 8. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
