Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe TURKISH AIRLINES INC. CO. Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Pp-865/2022-6 od 18. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso te u povodu te žalbe, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda i to u pravnoj oznaci na način da se prekršaj za koji je okr. pravna osoba TURKISH AIRLINES INC. CO. Predstavništvo u Republici Hrvatskoj proglašena krivom, pravno označava kao prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) te u pobijanom dijelu odluke o kazni na način da se okr. pravnoj osobi TURKISH AIRLINES INC. CO. Predstavništvo u Republici Hrvatskoj na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 5.100,00 EUR (pet tisuća sto eura).
II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. pravna osoba TURKISH AIRLINES INC. CO. Predstavništvo u Republici Hrvatskoj dužna platiti u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka pravomoćne presude, s time da će se ista smatrati u cijelosti plaćenom ako okr. pravna osoba TURKISH AIRLINES INC. CO. Predstavništvo u Republici Hrvatskoj u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba TURKISH AIRLINES INC. CO. Predstavništvo u Republici Hrvatskoj proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okr. pravnoj osobi na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 3.000,00 eura (protuvrijednost od 22.603,50 EUR), s time da ako okr. pravna osoba u roku od 90 dana plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je okr. pravna osoba dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 39,82 eura (protuvrijednost 300,02 kune).
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji odnosno novčanoj kazni koja je izrečena okr. pravnoj osobi predlažući preinačiti presudu na način da se okrivljenici izrekne veća novčana kazna, bez primjene odredbe o ublažavanju.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio kaznu okr. pravnoj osobi, na što opravdano ukazuje tužitelj.
5. Naime, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio novčanu kaznu okr. pravnoj osobi TURKISH AIRLINES INC. CO. Predstavništvo u Republici Hrvatskoj izričući joj ublaženu novčanu kaznu ispod novčane kazne propisane zakonom za predmetni prekršaj (u vrijeme počinjenja prekršaja propisana novčana kazna 23.000,00 kuna). Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okr. pravnoj osobi prilikom odabira mjere prekršajnopravne sankcije, cijenio kao otegotnu okolnost raniju prekršajnu osuđivanost (iako to ne proizlazi iz stanja spisa ovog predmeta), dok je posebno olakotnim cijenio postupanje izostanak nastupanja štetnih posljedica te postupanje iz nehaja kao blaži stupanj krivnje, te da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka neznatan pa je okr. pravnoj osobi izrekao ublaženu novčanu kaznu smatrajući da će se i tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja u vidu generalne i specijalne prevencije.
5.1. Međutim, imajući u vidu zaštićeno dobro kod kojeg su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, konkretno svrha zaštite od nezakonitih migracija kao i zaštite od terorizma te da se radi o prekršaju za koji je zakonom propisana visoka novčana kazna za svakog prevezenog državljanina treće zemlje (najmanje 5.100,00 eura prema najblaže izmijenjenom zakonu), to je očigledno da se radi o jednom od najtežih prekršaja i po tom kriteriju, nema osnove za zaključak o opravdanosti ublažene novčane kazne. Nadalje, činjenica što počinjenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, u konkretnom slučaju same za sebe i u svojoj ukupnosti, ne mogu biti cijenjene kao naročito olakotne okolnosti, jer se, s obzirom na biće djela, ne radi o prekršaju kod kojeg se ne očekuje nastupanje bilo kakve posljedice. Ovo naročito što ni prvostupanjski sud nije konkretizirao koje su teže posljedice mogle nastupiti, a izostale su, tako da se i zbog toga očigledno radi o paušalnom navodu prvostupanjskog suda koji nema važnost kod odmjeravanja vrste i visine prekršajnopravne sankcije.
5.2. Nadalje, budući da je za ostvarenje zakonskog obilježja predmetnog prekršaja dovoljno postupanje i iz nehaja, to paušalna ocjena prvostupanjskog suda da je okolnost što je okr. pravna osoba postupala iz nehaja, a bez konkretizacije stupnja nehaja (svjesnog ili nesvjesnog) u konkretnom slučaju nije dovoljna za prihvaćanje te okolnosti olakotnom. Stoga se po ocjeni ovog suda ne može umanjiti značaj i odgovornost počinjenog prekršaja u smislu naročito olakotne okolnosti.
5.3. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne, očigledno precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, smatrajući da su one naročito olakotne te u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanoj visini smatrajući je primjerenom opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a te preinačio presudu u pobijanom dijelu kao pod t. I. izreke ove presude.
5.4. U odnosu na žalbene navode prema kojima je okr. pravna osoba jednom bila pravomoćno osuđena zbog istovrsnog prekršaja (presuda navedena pod 2) žalbe), treba navesti da je u trenutku rješavanja predmeta u ovom žalbenom postupku nastupila rehabilitacija na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te se okolnost ranije prekršajne osuđivanosti okr. pravne osobe zbog tog prekršaja, ne može cijeniti kao pravna posljedica na štetu okrivljenika te je po ocjeni ovog suda utvrđena najniža novčana kazna za predmetni prekršaj, primjerena težini inkriminacije (okrivljenica je dovezla jednu državljanku treće zemlje koja nije posjedovala valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku). Ostali podaci iz žalbe se odnose na prijavljene prekršaje od strane tužitelja prema kojima predmeti još nisu pravomoćno okončani pa se ne radi o formalno višestruko osuđivanoj okrivljenici.
6. Nadalje, preinaka u pravnoj oznaci djela u prvostupanjskoj presudi je posljedica stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25.) dana 15. ožujka 2025., koji propisuje nižu novčanu kaznu za prekršaj iz čl. 249. st. 1. tog Zakona (5.100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje) što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i donošenja presude (Zakon o strancima, „Narodne novine“ broj: 133/20), koji je za taj prekršaj propisivao viši iznos fiksne kazne za predmetni prekršaj - 50.000,00 kuna (protuvrijednost od 6.636,14 eura). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
6.1. Stoga je vidljivo da je trenutno važeći Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 40/25.) povoljniji za okrivljenika te je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu i u pravnoj oznaci na način da je pravilno pravno označio postupanje okr. pravne osobe činjenično opisano u t. I. izreke prvostupanjske presude kao prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) te istoj izrekao novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu 5.100,00 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.
6.2. Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, okr. pravnoj osobi je ukazano na pogodnost koju ima ako uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku 30 dana, računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.
7. Slijedom iznesenog, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici, u 3 otpravka: za spis, okr. pravnu osobu i tužitelja.
